Osamnaest dana traje borba njegovih roditelja da otkriju šta se dogodilo njihovom sinu te kobne noći sa 15. na 16. mart i na koji način je David tragično izgubio život.
Podsjetimo, tijelo Davida Dragičevića pronađeno je u subotu na lokaciji gdje se rječica Crkvena uliva u rijeku Vrbas u Banjaluci. Tijelo je pronađeno nakon višednevne potrage, koja je počela nakon što je nestanak prijavljen u nedjelju .....
Za mladićem su, uz policiju, tragali njegovi članovi porodice i brojni Banjalučani, koje je smrt uzornog studenta Elektrotehničkog fakulteta i šokirala i potresla. Svi su vjerovali da će David biti pronađen, zanimljivo je napomenuti kako je potraga za Davidom krenula spontano, na društvenim mrežama, od strane mladih ljudi koji Davida čak lično nisu ni poznavali.
Novinari BUKE bili su na terenu sa ovim ljudima, pretraživali dijelove Banjaluke na kojim bi se David mogao nalaziti.
Nekoliko dana poslije, pronađeno je njegovo tijelo.
Prema zvaničnim informacijama utapanje je uzrok smrti Davida Dragičevića, te da je na tijelu imao povrede. Zvanična istraga "utvrdila" je a što je objavljeno dva dana kasnije na konferenciji za novinare, da su kod Davida pronađeni predmeti iz jedne pljačke kuće u Banjaluci. Tog dana kada je održana konferencija za novinare, U Banjaluci se na Trgu Krajine okupilo preko hiljadu ljudi.
Osamnest dana kasnije, zna se jedino da je istragu preuzelo Okružno tužilaštvo, osamnaest dana kasnije niko ne spominje pljačku kuće i da li je to ikako uticalo na ono što će se dogoditi Davidu te noći. Na kraju ne zna se uopšte da li je David preminuo te noći ili kasnije.
Gomila pitanja,a premalo odgovora
Nakon što su objelodanjeni prvi zvanični rezultati istrage u vezi sa smrću Davida Dragičevića, ogroman val nezadovoljstva i nepovjerenja u ovu zvaničnu verziju natjeralo je hiljade građana da izađu na ulice Banjaluke.
Računamo da je u ovih osamnest dana blizu 10 000 ljudi izašlo na ulice gradove u RS.
"Pravda za Davida - stop nekažnjenim ubistvima u Banjaluci", kako se zvanično naziva ovo okupljanje postalo je istinski vapaj građana za pravdom, za istinom o tome šta se moglo desiti ovom mladiću.
Mirjana Tešanović, aktivistica iz Banjaluke kaže za BUKU da je sam čin organizovanja potrage za nestalim mladićem pokazao koliko je Banjalučanima bilo stalo da se David pronađe. Dodaje kako je ljudima bila "privlačna ta neizvjesnost u kojoj većina priželjkuje sretan kraj, dok malobrojini cinici predviđaju tragičan ishod događaja"
Smatra da je svojevrsni okidač za revolt građana bilo saopštenje policije i način na koji su ga neki mediji i agencije prenijele.
"Većina nije dočekala sretan kraj i bila je razumljivo razočarana i tužna, pa čak i ono malo cinika nije ostalo ravnodušno. A onda policija u svom obraćanju javnosti od žrtve napravi krivca. Ovdje treba istači da čak i da se sve desilo kako je policija navela, a kasnije smo saznali da nije, i da se David zaista udavio nesretnim slučajem, u datom momentu bilo je posve irelevantno što je obio neku kuću. Policijska „osuda žrtve“, represivna „osuda žrtve“ izazvala je reakciju kod građana/ki. Tako se pokrenula FB grupa, počelo okupljanje na trgu, skupljanje novca za pravnu pomoć, a kasnije okupljanje i u drugim opštinama i gradovima..." naglašava naša sagovornica.
Ljudi su povezali ovaj slučaj sa nekim nerješenim ili sumnjivo riješenim ubistvima i to je pored suosjećanja sa gubitkom djeteta izazvalo određeni bunt, koji nije smirila ni posjeta predsjednika Dodika porodici, pokušaji da se David predstavi kao „problematičan momak“, pa ni saopštenje roditelja koje se nekima učinilo kao odustajanje.
Borba za pravdu ljudima je uvijek privlačna, a kada je u pitanju život djeteta onda je skoro pa društveno neprihvatljivo ostati izvan toga, bar suosjećanjem. Tiha većina uvijek zazire od svake vrste građanskog bunta nalazeći dobre izgovore.
"Ne mislim da će borba Dvidovih roditelja u tom smislu nešto da promijeni, ni u odnosu većine građana prema samim okupljanjima, ni u odnosu prema vlasti, ali u odnosima u samoj vlasti sigurno. Dokaz za to je Karanovo mrmljanje u bradu „nije nikako“. Da su se ovakvi propusti u policiji desili u nekoj demokratskoj državi već bi pljuštale ostavke. Držim da kod nas u policijskom vrhu sve gori stoga i ova tišina. Zabrljali su najstrašnije, a rješenje ne nalaze. Otezanje se čini kao najbolji način da se stvari riješe, da ljudi prestanu da se okupljaju i sve polao pokrije zaborav. U tome leži po mom mišljenju i odgovor na pitanje šta ova okupljanja znače za Banjaluku, ako pristane na tu igru, popusti, onda ništa, ako istraje sve je moguće, pa i dosegnuti pravdu" odgovara Mirjana Tešanović.
Tragična smrt Davida Dragičevića bila je neka inicijalna kapisla koja je pokrenula narod da u tako velikom broju digne svoj glas.
"Prvo saopštenje koje je MUP dao bilo je na granici vrijeđanja inteligencije. To je zaista pogodilo ljude i s punim pravom poručuju da tako ne može, da je nedopustivo da se policija na takav način ponaša i s pravom zahtjevaju rješenje i da svi vidimo šta je tu stvarno bilo. Ni policiji, siguran sam, nije u interesu da se na ovaj način to razvlači. Pri tome postoje i neka druga neriješena ubistva i to se zajedno skupilo i nagomilalo" istaknuo je u intervjuu za BUKU politički analitičar Velizar Antić.
Brankica Raković svakodnevno dolazi na okupljanja. Za nju je okupljanje "Pravda za Davida" pokazatelj da Banjaluka nije umrla, da je nisu ubili, da joj nisu izbili vazduh.
"Banjaluci je "Pravda za Davida" prilika da pokaže da kad treba, kad nam je najteže, mi smo jedno" kaže.
Za nju lično, "Pravda za Davida" je prilika da bar nekako pokuša da učestvuje u stvaranju boljeg grada za njeno dijete koje isto tako treba da proživi svoju mladost u ovom gradu u kojem, dok se ovo ne riješi, niko neće biti siguran...
"Želim da, kao roditelj, pružim podršku roditelju koji želi pravdu za svoje dijete. I to je najmanje što svako od nas može da uradi" zaključuje naša sagovornica.
