Pojavom zagrebačkog
benda Jinx ovdašnja scena je dobila grupu koja ju je na mnogo načina
oplemenila. Koristeći arsenal muzičkih žanrova Jinx-i su stvorili svoj
autentični zvuk, a fantastični vokal Jadranke Ivaniš Yaye nekim je magičnim
fluidom privukao cijelu armiju fanova ovoj muzičkoj skupini. Yaya je iz
umjetničke porodice i od malih nogu je znala da će njen život biti vezan za
svirke i publiku, a mimo muzike se bavi slikarstvom i pravljenjem nakita. Iako
su Jinx-i napravili zavidnu karijeru i pjesme koje će se dugo slušati ona
nikada nije zadovoljna, a to joj i daje snagu da i dalje plovi muzičkim vodama.
Jinx-i su rado slušan bend u Banjaluci, a 8. maja će nastupiti na koncertu“Živjeti slobodno” koji se
organizuje na tvrđavi Kastel povodom
“Međunarodnog dana pobjede nad fašizmom”. Nakon ovog koncerta Jinx-i sviraju 7. jula na OK festu koji
se i ove godine održava na Tjentištu.
S Yayom smo razgovarali o karijeri, umjetnosti, životu.
Na sceni ste preko 20 godina. Da li su
vam ikada dosadili nastupi, putovanja i sve što nosi život muzičara?
Na sreću putovanja ima taman da ne dosade. Nikad ne bih mogla raditi neki uredski posao.
Kada ste shvatili da bi voljeli bit muzičarka?
Od malena. Tata mi je muzičar a mama likovnjak. Sve sam prekopirala (smijeh). Oni
su me naravno odgovarali od nauma. Kad su vidjeli da ništa ne mogu odlučili su
me podržati.
Da li ste od malih nogu maštali da imate bend ili je sve to došlo nekako slučajno?
Pa upravo to. Sve kreće od maštanja zar ne? Onda se svemir uroti da vam ostvari
snove.
Da li mislite da je ženama, pogotovo u rokenrolu, otežanije bavit se muzikom?
Ma ne. Sve ovisi o karakteru, nema to veze sa spolom.
Vi na stejdžu djelujete jako samouvjereno i energije
vam ne fali? Na koji način održavate kondiciju sve ove godine?
Dosta sam aktivna, živčana osoba. Kad imaš puno obaveza i stvari koje želiš realizirati onda stalno juriš.
Bavite li se sportom?
Ma trenirala sam tenis kao klinka, ali ništa ozbiljno. Uvijek sam išla na neki
jazz dance, aerobik, yogu. Sad vježbam pilates gym, ali moram priznati da sam
zadnjih dva mjeseca zapostavila. Znam da će me to skupo koštati, već sad me sve
boli! Čovjek mora biti fizicki aktivan ako želi da mu tijelo i um traju. Nije
jednostavno dva sata biti na pozornici bez neke kondicije.
Koliko ste vi predani muzici i umjetnosti uopšte?
Imam sreću da sam se izborila da od toga i za to živim. Borba nije jednostavna, moram priznati, ali nisam osoba koja ostaje u zoni komfora.
Po pitanju stavova o ženama, da li ste feministica?
Ne znam (smijeh). Nekako kao da
nemam potrebu za tim. Možda sam se nesvjesno izborila za svoj prostor.
Mislite li da bi žene po nekim pitanjima trebale imati više slobode ili je pitanje prava žena riješeno?
Naravno da nista nije riješeno. To ovisi o sredini u kojoj odrastate i koliko je ona patrijarhalna, konzervativna i slično. Kako ste odgojeni, koje su vam mogućnosti. Nazalost mnoge žene su u startu zakinute.
Ko u vašem bendu donosi odluke, ima li demokratije?
Nema (smijeh). Najstariji članovi donose odluke, ali mislim da je Cokijeva
riječ, ipak najbitnija.
Mislite li da ste više mogli uraditi u muzičkoj karijeri ili ste zadovoljni onim što ste postigli s Jinx-om?
Nikad nisam zadovoljna (smijeh). Dio života sam posvetila slikarstvu, dječjim
radionicama, obitelji. Kad sve zbrojimo dosta toga ima. Svašta čovjek stigne
ako se dobro organizira. Ako uzmemo svoj vijek trajanja dosta smo mi tog
snimili i puno koncerata napravili. Imam još i vrijeme ispred sebe, a da ne
spominjem da čovjek stigne i još pokoju suradnju napraviti.
Šta radite kada niste na bini? Imate li neki posao mimo muzike?
Imam. Slikam i održavam likovne
radionice. Izrađujem nakit od kad znam za sebe.
Da li ste imali ikada afiniteta i za neki drugi posao.
Jao, nedavno mi je palo na pamet da
bi baš bilo super otići u hortikulturu. Zamisli - biljke šute!
Ovog ljeta svirate na Tjentištu. Šta za vas znači sve to vezano za taj ambijent, spomenik, sjećanja na oslobodilačke ratove i slično?
Nevjerojatno je kakve su živote imali nasi djedovi i bake! A to sve skupa nije
bilo tako davno. Nikad, ali nikad ne smijemo zaboraviti na čemu pociva naša
sadašnjost i sloboda.
Bićete učesnik i na koncertu "Živjeti slobodno" koji se svake godine organizuje u Banjaluci povodom "Međunarodnog dana pobjede nad fašizmom". Mislite li da je fašizam pobjeđen i koliko muzičari mogu doprinijet tome da se glas slobode širi svijetom?
Svaki čovjek ako se trudi biti čovjek može se boriti protiv fašizma. To je
najbitnije. Svaki podsjetnik, festival ili bilo koji događaj koji je u čast
antifašizmu je također bitan. Zbog naše djece, ako ne već zbog nas.
Volite li svirke na festivalima, gdje se okuplja veči broj bendova? Koliko vam oni znače, ili možda više volite solo svirke u klubovima?
Sve je super, jer se razlikuju atmosfere. Festivali su super mjesta za izmjenu energije, druženje i za poslušati druge izvođace. Pogotovo je to fora za mlađe.
Koji su planovi Jinx-a?
Svirati sto vise i ostati svoj!
Razgovarao Ernest Bučinski
