<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Struka izrevoltirana javnom raspravom u Banjaluci: Nemamo mogućnost iznijeti svoje argumente, osim slanja dopisa koje niko ne uvaži

BANJALUKA

U sali su bili i asistenti i profesori sa AGGF-a, koji su izrevoltirani javnom raspravom izašli iz Vjećnice. Izrevoltirani su jer su vidjeli da se na Javnoj raspravi najviše vremena troši na potpuno nebitne stvari, dok su krupne ostale po strani.

15. juni 2018, 12:00

Javna rasprava o Nacrtu regulacionog plana dijela centralnog područja Banjaluke održana je juče u Banskom dvoru i izazvala je veliko interesovanje građana. Povodom ovog novog regulacionog plana, razgovaramo sa Goranom Pivaševićem, diplomiranim inženjerom arhitekture i (nezavisnim) članom Savjeta Mjesne zajednice Centar 2.

Gorane, kakvo je tvoje mišljenje o Nacrtu regulacionog plana dijela centralnog područja Banjaluke?

Mislim da Nacrt regulacionog plana ne bi trebalo da se usvoji, jer postoji mnogo krupnih problema koji nisu riješeni, a koji su većinom naslijeđeni iz trenutno važećeg plana koji je pun nelogičnosti. Da bih objasnio o kakvim problemima je riječ, navešću primjer koji trenutno imamo kao problem u gradu. To je pozicija bivšeg City Mall-a koji je u startu bio na pogrešnom mjestu, jer svojim dimenzijama i sadržajem za veliki broj ljudi ne može biti planiran na prostoru koji je infrastrukturalno povezan vrlo uskim saobraćajnicama.

Zamislite da je taj tržni centar izgrađen i da je potrebno iz velikih šlepera dostaviti robu u taj tržni centar. Gdje bi taj šleper ušao? Da je tržni centar izgrađen, grad bi zauvijek imao veliki problem. Zna se gdje se grade veliki tržni centri, pored glavnih saobraćajnica i to iz samo jednog razloga - da bi mogao pravilno funkcionisati. Sada je nađeno prelazno rješenje i taj tržni centar se više neće graditi, ali ostaje opet problem funkcionisanja i te velike parking garaže, jer i za nju treba infrastruktura sa kojom će pravilno funkcionisati.

I ovo je primjer ispravljanja učinjenih grešaka, a greške su nastale samo zato što se prostor nije planirao, već su se zadovoljavali nečiji zahtjevi.  Nisu krivi ni planeri, oni samo rade svoj posao, kako im se naredi, a naredba stiže od ljudi koji ne mogu pretpostaviti problem koji će ih kad-tad stići. Ako je Grad stvarno riješio da stavi tačku na probleme, onda im poručujem - pustite struku da uradi svoj posao, a investitore ubacite u priču tek kada struka završi posao. Znam da je to možda nemoguće, ali to je jedino rješenje.

Sa kojim utiscima si otišao nakon Javne rasprave koja je danas održana?

Javna rasprava je bila i ostala mjesto gdje se preko propisanih procedura samo formalizuju određeni planovi, kako bi to dalje išlo na Skupštinu i gdje bi se glasanjem odbornika zauvijek zapečatilo sve. Razumijem da postoje određeni regulacioni planovi ili njihovi dijelovi koji trebaju ići tim ubrzanim tempom, ali ovo je bila vrlo značajna Javna rasprava za grad.

Juče su u sali bili i asistenti i profesori sa AGGF-a, koji su izrevoltirani javnom raspravom izašli iz Vijećnice. Izrevoltirani su jer su vidjeli da se na Javnoj raspravi najviše vremena troši na potpuno nebitne stvari, dok su krupne ostale po strani. Oni su prije nekoliko dana i pismeno reagovali na Nacrt regulacionog plana, a danas su imali priliku da osjete kako izgleda jednosmjerna komunikacija - ti govoriš na mikrofon, oni ćute i kažu: "dobićete pismeni odgovor".

Prije javnih rasprava, neophodno je uvođenje i struke koja će se sastati na jednom mjestu i cijeli dan komentarisati Nacrt. Postoje zainteresovani stručni ljudi koji nemaju mogućnost iznijeti svoje argumente, osim slanja dopisa koje niko ne uvaži.

Koji komentari su ti bili najzanimljiviji?

Najzanimljivi je bio odlazak načelnika odjeljenja sa javne rasprave uz komentar da mora ići vakcinisati dijete. Razumijem sve to, svako ima svojih problema, ali svi zaposleni u Gradskoj upravi bi trebalo da isplaniraju dovoljno vremena i za rješavanje gradskih problema, jer mi ih za taj posao plaćamo.

Javna rasprava je organizovana u 14:00, u radno vrijeme. Ja sam lično morao izaći sa posla i na taj način sebi smanjiti platu za naredni mjesec, dok neki, kojima je ovo posao za koji su plaćeni, mogu otići prije završetka.

Koji dijelovi ovog Nacrta regulacionog plana su najproblematičniji, na koje probleme želiš da ukažeš?

Najproblematični su oni najkrupniji. Asistenti i profesori sa AGGF-a su stručno objasnili koji su problemi u pitanju. O tome više možete pročitati OVDJE.  

Ukoliko dođe do usvajanja ovog Regulacionog plana, koji dijelovi grada će pretrpiti najveće promjene, o čemu je konkretno riječ?

Najviše pažnje sam dao prostoru preko puta pozorišta, gdje je planirana zgrada megalomanskih razmjera. Najveći problem tog plana, koji je zaostavština već postojećeg regulacionog plana, je u tome što se u velikoj mjeri narušava kvalitet života ljudi u zgradama u okolini, a sve zbog dobijanja što veće površine za izgradnju. Mi smo se na taj plan žalili još 2011. godine. Koliko je taj plan u stvari neplan, govori činjenica da se prilikom planiranja uopšte nije znalo gdje se nalaze ulazi u zgradu od 8 spratova, koja je izgrađena 1970. godine! Bukvalno se ulaz u zgradu ignorisao kako bi se našlo rješenje koje će dati veliku površinu investitoru. O kakvoj daljoj analizi da pričam, ovo je dovoljno.

U okolini imamo zgradu Narodne skupštine RS, Narodno pozorište RS, Arhiv RS, a sve će zasjeniti megalomanska zgrada koja će na toj strani imati 8 spratova! A nekada su planirali čak 12 spratova.

Samo treba pročitati dopis asistenata i profesora sa AGGF-a i sve će biti jasno.

Foto: BUKA

Koliko će se narušiti izgled centralnog dijela Banjaluke?

Namjanje od svega je bitan izgled. Mnogo veći problem je narušavanje ionako narušene funkcionalnosti grada. Stari prostori koji su namjenski isprojektovani i koji funkcionišu se izgradnjom novih zgrada trajno uništavaju. Na taj način neće biti dobro ni onima koji su već živjeli tu, a ni novima koji će doći u tu novu zgradu. Planiranjem velikih objekata, velike kvadrature, privući će se još veći broj stanovnika koji žele doći do tog sadržaja. Na taj način stvaramo još veće gužve. Umjesto da se radi na rasterećenju centra grada, ovim se radi na još većem opterećenju.
Računica je jasna: mnogo m² x KM = mnogo KM, od čega veći dio ide pojedincu, pojedincima, a manjina gradu. Kolateralna šteta ove računice su građani.

Šta se dešava sa zelenilom u centru grada, imajući u vidu da Banjaluka sa ponosom ističe da je „grad zelenila“?  Šta konstantno gubljenje zelenih površina znači za jedan grad, koliko to utiče na kvalitet života?

Ne dešava se ništa posebno, zelenilo se formalno planira. Čak se ne poštuju minimalne površine zelenila na parceli. Mi inače banalno shvatamo zelene površine, drveće i parkove, ali zato vrlo ozbiljno shvatamo hladnjak motora u svom vozilu, pa svako malo provjeravamo nivo rashladne tečnosti.  Primarna funkcija svih zelenila treba da bude regulacija temperature u gradu. Zelenilo je hladnjak jednog grada.

Zelenilo u saksiji, mali komadi travnatih površina nemaju nikakvu funkciju. Takvo zelenilo i propada jer je većinom okruženo betonom i zbog toga se ne može izboriti sa visokim temperaturama. Ako se planira trg, onda planirajmo prostrani trg bez bilo kakvih zelenih površina. Ako planiramo park, onda ga planirajmo sa što više zelenila i osnovnim pješačkim tokovima. Pustimo se urbanih parkova.

Zašto je to tako, zato što je i tu računica jasna: puno kvadrata zelenila x 0 KM = 0 KM zarade. Ali sa druge strane imamo troškove održavanja. Ali isto tako imamo troškove održavanja hladnjaka u automobilu bez kojeg motor neće raditi. Zašto bi onda grad funkcionisao bez zelenila? Gubitkom zelenih površina stvorićemo nefunkcionalan grad.

Prema novom Regulacionom planu, predviđeno je proširenje stanovnika u užem centru, a imajući u vidu da je centar i sad zagušen saobraćajem, kako će se ovo proširenje odraziti na kvalitet života u ovom dijelu grada?

Već sam napomenuo da se pod hitno mora raditi rasterećenje centra grada, prvenstveno od saobraćaja. Rasterećenje se radi promjenom navike ljudi koja je dugoročan proces. Grad mora uticati na promjene načina kretanja ljudi u saobraćaju. Jednostavno, ne može na hiljade ljudi u istom momentu voziti jedan automobil.

Uvođenjem novih sadržaja ili povećavanjem broja stanovnika, uz istu naviku prevoza automobilom, neminovne su gužve u saobraćaju. Mi imamo saobraćajnice kolike imamo, ne možemo ih proširiti, jer je centar grada izgrađen. Jedini način je promjena navika kretanja ljudi.

Grad Banjaluka predstavlja se kao regionalni centar, a plan je da se razvija u pravcu „green city““ i „smart city“. Koliko se u novom Regulacionom planu oslikava ovo „green“ i „smart“?

Koliko vidim, to je sve samo na papiru. Kada dođe investitor, on izbriše taj "green", tako da postane jedini "smart" u ovom gradu. Sve su to, za sada, samo floskule i ostaće floskule sve dok ne podvučemo liniju i investitore držimo daleko od planiranja.

Koja je, prema tvom mišljenju, alternativa ovom Regulacionom planu?

Grad se ne može pravilno planirati bez Generalnog urbanističkog plana kojeg nemamo. Trenutno je na snazi Generalni investitorski plan. Grad mora imati generalne smjernice u razvoju koje će dati stručnjaci, i to stručnjaci koji poznaju ovaj grad. Moramo potrošiti više energije i novca na taj plan, jer bez njega vrtićemo se u krug.

Zato bih izbjegao bilo kakve krupne intervencije u gradu, sve dok se ne donese taj plan.

Razgovarala Maja Isović Dobrijević

Vezan tekst:

Bahato ponašanje i sramotna javna rasprava: Banjaluka je grad investitora, sivila, betona i automobila