Kritičari - među kojima je i UN-ov izvjestitelj za slobodu izražavanja David Kaye koji je Evropskoj komisiji poslao i službeno protestno pismo - smatraju da bi ova direktiva mogla ozbiljno ugroziti slobodu govora na internetu, ukinula bi popularne memeove, zakočila razvoj digitalnih tehnologija u Europskoj uniji, značajno otežala poslovanje manjih kompanija i zakomplikovala život korisnika interneta.
Već dugo vremena jedan zakonodavni prijedlog Europske unije, pa ni
nedavno uvedeni GDPR, nije izazvao ovako burne reakcije i žestoke
napade. O čemu je zapravo riječ?
U pitanju je prijedlog Europske komisije, predstavljen prvotno u rujnu 2016. na poticaj Europskog parlamenta, kojim bi se uvela nova jedinstvena regulacija autorskih prava na internetu u cijeloj Europskoj uniji. Već to je dovoljan razlog za sumnju jer je i prethodna Direktiva o autorskim pravima (Copyright directive) s početka stoljeća bila duboko kompromitirana. Mediji su kada je donesena pisali da se nikada nije tako žestoko u institucijama EU lobiralo u vezi neke direktive i to da je restriktivna u vezi autorskih prava, a i čudilo je to što je tadašnja Europska komisija članicama ostavila relativno mali rok za implementaciju direktive u nacionalno zakonodavstvo te su to na vrijeme učinile tek Grčka i Danska, pa je onda EK protiv šest članica pokrenuo kaznene postupke kako bi pokazao primjer upozorenja.
Ukratko, EU se nije proslavilo oko prve verzije ove direktive, a po
svemu sudeći neće ni zbog ove nove verzije. U njoj se skoro sva
odgovornost za zaštitu autorskih prava prebacuje na internetske
kompanije koji bi “morali poduzeti mjere koje će osigurati poštivanje
ugovora postignutih s vlasnicima autorskih prava za njihova djela”.
Najviše se kritikuje članak 13 koji odgovornost za kontrolu korištenja
autorskog sadržaja u potpunosti prebacuje na pojedine internetske
stranice, uvodeći pritom ideju automatskog filtera sadržaja i koji bi de
facto zabranio korištenje popularnih memova poput Grumpy cat, ali i
citate s Wikipedije i razne druge stvari koje su uobičajeni i ustaljeni
dio internetske komunikacije. Članak 13 ne predviđa pravne sankcije za
probleme koji mogu nastati zbog pogreške automatskih filtera, zbog čega
se postavlja pitanje kako će se rješavati postupci pogrešnih uklanjanja
sadržaja s interneta.
Plaćanjem licence za korištenje anti-plagijatorskih programa svaki bi se internetski ponuđač, čije se poslovanje oslanja na distribuciju autorskog sadržaja, morao obvezati na buduću kontrolu njegova korištenja. Zbog odredbe u spornom članku koja svakoj članici kontrolira suverenost u implementaciji Direktive, svi bi internetski ponuđači bili prisiljeni svoje poslovanje prilagoditi zakonima svake pojedine članice Europske unije. To bi bio nevjerojatno kompliciran i skup proces, što je doslovno i najgori mogući način da se postigne jedinstveno digitalno tržište, što je jedan od deklariranih ciljeva nove direktive.
Protiv prijedloga nove direktive, napose problematičnog članka 13, lansirana je i online kampanja Save Your Internet (Spasite svoj internet) koja građane EU poziva da se odupru cenzuri i zatrpaju eurozastupnike protestnim mejlovima.
Preuzeto sa Index-a
