"Ti si, mi smo, tačka 22." rekao je Davor Dragičević.
"Dragi moj Đakac, sine moj, rekao sam na grobu, ko god se boji, može
otići. Sa njima ubicama i zločincima ja Davor Dragičević, naravno ne
mogu izići kao ovdje mirno i dostojanstveno.Ne mogu. Vi mislite šta
hoćete, to su ubice i zločinci. Tražimo 86 dana mir i dostojanstvo. Ti
si za njih sine samo statistika, a za mene moja duša koje više nemam.
Predsjedniče Republike Srpske, Premijerko, pozicijo, opozicijo,sa mnom
nema kockanja, stići će vas ruka pravde. Pripadnici MUP-a morate se
opredijeliti jeste li zločinci ili ste ljudi. Jeste li na našoj strani
ili na strani saučesnika i ubica. Sine dragi, tvoj tata sve zna, znaš i
ti dobro. Nema tebe već tri mjeseca. Tebi sam dao zavjet , imam svoju
misiji, i za tebe i za ostalu djecu. Državo RS, vi ste saučesnici svi, i
pozicijo i opozicijo, u ubistvu Davida " rekao je Davidov otac.
Ne budete li riješili ubistvo moga djeteta, sve sam vam dao.
Milorade Dodku, bio sam sa tobom u palati, bile su dvije starije dame iz
grupe i dva mlađa člana Pravde za Davida, to su moji svjedoci, ne
budete li do izbora riješili ovo pitanje, izbora neće biti.
"Ja ne mogu spavati, nema ga...Ja sine Davide niti hoću niti želim da
živim bez tebe..Ti si bio samo moj. Davida Dragičevića vam ja Davor
Dragičević va nikada neću oprostiti" poručio je Davor.
Dižem sad ruku. Hvala Vam svima. Očigledno je da ovako više ne ide.
Ja kad spustim ruku, Milorade Dodiku, Premijerko, opozicijo, pozicijo,
vidite šta ćete. Vrlo brzo će moja ruka pasti. Ja trunem....rekao je on.