<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dragan Bursać: Doktor za odliv Hrvata

Kolumna

Dragan Čović je za vrijeme rata držao Bošnjake kao roblje, a onda je prešao na svoj narod. Samo sada eksportuje jeftinu radnu snagu za Hrvatsku. Oslušnite samo konobare na jadranskoj obali.

21. juni 2018, 12:00

«...Vani, na hodniku, među fotografijama počasnih doktora, i ona je Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke, Vladimira Mažuranića, Tomaša Masaryka, Dorothy Hodgkin, Vladimira Preloga. Uvjerena sam da Draganu Čoviću među njima nije mjesto...»

Ovo je prije mjesec dana rekla pred Senatom profesorica Đurđica Čilić, pročelnica Odsjeka za zapadnoslavenske jezike i književnost na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, inače rođena u Livnu. Ako neko zna zbog čega u ljudskim kategorijama Dragan Čović ne može biti ne počasni profesor, nego bilo šta u javnoj sferi, onda je to profesorica Čilić. Dabome, bila je u manjini, vrlo lako je preglasana, a njene opaske na skaradni politički život Dragana Čovića usisalo je nepregledno carstvo interneta.

Akademska sprdnja u Zagrebu

A za one koji ne znaju, Čovića je za počasni doktorat predložio rektor zagrebačkog Sveučilišta Damir Boras. I to biranim riječima:

Hrvati iz BiH bili su izvor iz kojeg se najvećim dijelom nadoknađivao manjak stanovništva u Hrvatskoj, a vjerojatno će tako biti u budućnosti. Stoga je važno da Hrvatska, ali i odgovarajuće hrvatske institucije prepoznaju nositelje pozitivnih pomaka za Hrvate u BiH i da im na svim potrebnim razinama dadu potporu

Pa tako od danas imamo 99. počasnog doktoranda, našeg i vašeg Čović Dragana. Andrej Plenković je prisustvovao opskurnoj ceremoniji, čime je dao puni legitimitet ovoj ujdurmi i od strane državnog čelništva Republike Hrvatske. Ujdurmi koje se ponajprije treba zastidjeti rukovodstvo Sveučilišta. Ali, kako je obraz-đon i kako su ljudi poput profesorice Čilić rijetki, ujeo vuk magare. Preciznije, okitio se Čovke lentom. Do sada je iz akademskih krugova reagovao Jurica Pavičić – pisac, sveučilišni profesor, filmski kritičar, publicist i jedan od najuglednijih novinara u Hrvatskoj, koji je u znak protesta javno i demonstrativno ponudio vratiti svoj doktorat.

Dakle, da razjasnimo na početku, NIJE Dragan Čović akademik, kako ga zaziva rektor Boras zato što je otkrio kako se tretiraju kancerogene ćelije u ljudskom tijelu. Nije odogonetnuo kvadraturu kruga, niti je smislio najbolji način borbe protiv globalnog zatopljenja. Jer da jeste, vjerovatno bi bio negdje u bijelom svijetu, radio na vrhunskom sveučilištu i teško da bi došao na ceremoniju ustoličenja među hrvatski akademski vrh.

Nekoliko razloga za doktorat

Dragan Čović je punokrvni savremenik i nasljednik politike jastrebova Herceg-Bosne, istih onih koji su osuđeni za Udruženi zločinački poduhvat. Dragan Čović je za vrijeme rata bio direktor mostarskog «Sokola», iste one firme koja je nedostatak zaposlenih namirivala zarobljenim Bošnjacima, koji su kao roblje radili u istoj. Pa je onda vrlo moguće da je Dragan zaradio svoju titulu u sociološkoj akciji sa kraja 20. vijeka u kojoj se zarobljeni ljudi pretvaraju u robove. Nekažnjeno je prošao za ovo. Zapravo, nagrađen je kako se čini.

Ili je možda Dragan Čović dobio tiulu doktora nauka zato što se bez kazne izvukao iz tri sudska spora. Podsjetimo, jedan je vezan za organizovani privredni kriminal, primanjem mita od vlasnika firme Lijanović , za što je prvostepenom presudom osuđen na pet godina zatvora. Na drugostepenom sudskom postupku presuda je ukinuta. Drugi sudski proces, 2009. godine, pokrenut je optužbom koja Čovića tereti za privilegovanje određenih osobama u kupovini nekretnina. Treći put je optužen 2010. godine, za zloupotrebu položaja u prenosu duga Hrvatske pošte i telekoma na privatne firme.

Ni u jednom od tih procesa Čović nije osuđen. Bravo, majstore! To se zove pravno-finasijski slalom. Tako se vozi i država i društvo i narod i pravosuđe. A ne kao Mamić u hrvatskoj, naivno i bukački. Zato je Dragan Čović počasni doktorand, a Maminjo se slika sa BIH ličnom kartom. I o ovome je profesorica Čilić pisala, ali je dabome ostala tek prazna priča.

Ili je možda Dragan Čović dobio titulu počasnog doktora zato što u koaliciji sa Miloradom Dodikom planira od Bosne i Hercegovine, nefunkcionalne državne prćije napraviti još nefunkcionalniju državnu prćiju? Ne zaboravite u kantonima u kojim stoluje Čovićev HDZ do prije nekoliko dana srpski narod nije imao potpunu konstitutivnost. I da su se pitali Čović i Dodik, ostali bi Srbi građani trećeg reda. E, ako to nije za počasni doktorat u očima ovakvog Senada na Sveučilištu, onda ne znam šta je.

Mali mu je ovaj doktorat

Biće da je od svega pomalo. Čović je izbjegao ruku Haaga, izbjegao je terazije domaćih privrednih sudova, kao svaki «pravi Rvat» radi na rastakanju BiH, a Srbe odavno tretira kao nekonstitutivan narod na «svom» dijelu teritorije. Pa to je vlažni san svakog pravog hrvatskog nacionaliste. Dragan Čović je ikona kojoj je jedan ovakav doktorat malo, premalo.

Ne treba smetnuti sa uma činjenicu da on to sve radi sa mjesta člana predsjedništva BiH, pa se kad god stigne posere na ovu funciju. Evo i sada će na konto iste za pare BiH poreskih obveznika otići u Rusiju na Mondijal da navija za Hrvatsku protiv Islanda. Pa ako to nije za doktorat, ma kakav doktorat, za Nobela, opet ne znam šta je?!

Na kraju, ne manje bitno, Dragan Čović, poput Mojsija skreće vodene tokove. U njegovom slučaju to je rijeka Radobolja, čiji tok je promijenjen kako bi Draganova hacijenda imala bolji pogled. A ako hoćete vidjeti hacijendu, ne dao vam Bog. Možete je vidjeti iz mostarske bolnice, koja je arhetip domaćeg zdravstva na samrti. Gluho bilo, dok umirete možete odmarati pogled na hacijendi i iskrivljenoj Radobolji. Opet za doktorata.

Hrvatsko roblje

«Hrvati iz BiH bili su izvor iz kojeg se najvećim dijelom nadoknađivao manjak stanovništva u Hrvatskoj, a vjerojatno će tako biti u budućnosti», kaže rektor Maras. I u pravu je. I ono malo Hrvata koji su ostali sa ono malo Srba i Bošnjaka, Draganovom politikom će dostojanstveno pobjeći prvo za Hrvatsku, pa onda za treće zemlje.

Dragan Čović je za vrijeme rata držao Bošnjake kao roblje, a onda je prešao na svoj narod. Samo sada eksportuje jeftinu radnu snagu za Hrvatsku. Oslušnite samo konobare na jadranskoj obali. I to je djelo jednog doktora. Počasnog doktora.

No, sve se čini da će Dragan Čović nastaviti da jaše i nakon izbora i zdravu pamet i narod, prije svega hrvatski. Pa se nemojte začuditi još kojoj tituli.

A šta ćemo sa ostalim počasnim doktorandima poput Nikole Tesle, Lavoslava Ružičke, Vladimira Mažuranića, Tomaša Masaryka, Dorothy Hodgkin, Vladimira Preloga...Ma svi bi oni kod Dragana u «Soko» na neplaćeni rad.