<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Socijalno angažovan fotograf Ivan Hrkaš: Fotografija je od samih početaka dokumentovala istoriju, tragala za istinom, autentičnošću, trenutkom...

FOTO PRIČE

Serija fotografija “Bamitbah” (U kuhinji) je nastala 2014 godine, nakon što sam više od četiri mjeseca provodio i ručao u javnoj kuhinji Jevrejske opštine u Sarajevu.

25. juli 2018, 12:00

Ivan Hrkaš rođen je u Sarajevu 1978. godine. Nakon završene osnovne škole odlazi u Izrael, gdje od 1992. do 1998. godine pohađa Seligsberg gimnaziju u Jerusalemu, koju završava kao đak generacije. Iako je primljen na prestižnu Akademiju likovnih umjetnosti Becalel u Jerusalemu, 1998. godine se vraća u Sarajevo i upisuje Akademiju likovih umjetnosti, smjer grafičkog dizajna.

Diplomirao je 2004. godine, a 2011. godine magistrirao iz oblasti Fotografije. Već u januaru 2005. godine asistent je na predmetu  Fotografija u klasi profesora Mehmeda A. Akšamije, u septembru 2011. godine docent, a u septembru 2016 van.profesor na predmetu Osnovi fotografije I i II i Fotografija I i II. Od početka 2018 obavlja dužnost šefa Odsjeka za Grafički dizajn.

U periodu 2012-2013 godine angažiran je kao gostujući profesor na Visokoj školi za dizajn u Ljubljani (Slovenija). Posljednih pet godina bavi se sociološkom fotografijom, što je i tema njegovog magistarskog rada.

Izlagao je u Bosni i Hercegovini, Austriji, Crnoj Gori, Tunisu, Sloveniji, Srbiji, Velikoj Britaniji, Hrvatskoj, Izraelu, Kini, Meksiku, SAD, te osvojio nagrade na brojnim festivalima. Radio je na organizaciji Festivala Sarajevska Zima i različitim lokalnim, internacionalnim projektima u oblasti kulture i umjetnosti. Grafičke radove i fotografije objavljuje kako u lokalnim tako i u inostranim magazinima.

U Banjaluci je prije nekoliko dana predstavljena Ivanova knjiga “Bambitbah” u BASOC-u.

„Serija fotografija “Bamitbah” (U kuhinji) je nastala 2014 godine, nakon što sam više od četiri mjeseca provodio i ručao u javnoj kuhinji Jevrejske opštine u Sarajevu. Odmah me privukla nevjerovatna atmosfera tog prostora, njeni posjetioci i veliki broj detalja. Osjetio sam neopisivu potrebu da ga dokumentujem i predstavim u formi knjige. Fotografije i tekst u knjizi pričaju višeslojnu priču, najprije o jednom bezvremenskom prostoru kojeg globalizacija i tehnologija ne dodiruju (prostoru kolektivnih sjećanja), prostoru koji otvara vrata ne samo Jevrejima, nego i svim drugim konfesijama...“, kaže u razgovoru za BUKU Ivan Hrkaš i dodaje da je promocija u Banjaluci prošla odlično.

„Ekipa iz Basoca me divno dočekala i organizirala magičan događaj. Atmosfera je bila veoma opuštena, interaktivna. Ono što me posebno impresioniralo je sam prostor Basoca, gdje je, kako sam saznao, u periodu od 1998. do 2005. bila Merhametova javna kuhinja, što se dodatno konektiralo sa mojim projektom. Mene nužno ne interesuju samo konvencionalni prostori za promociju knjige i izlaganje, nego i prostori koji će dati dodanu dimenziju. Basoc je definitivno jedan od takvih prostora“, kaže nam Ivan.

Ivan kaže da medij fotografije koristi kao instrument kojim svoj unutrašnji glas predstavlja u formi vizuelnih eseja.

„Ti eseji se fokusiraju uglavnom na socijalno angažirane, bitne teme, za koje smatram da mogu ukazati, a možda i promijeniti stvari na bolje...i li sam samo nepopravljivi romantičar koji u ova turbulentna vremena nekako uvijek vidi svjetlo na kraju tunela. Fotografija je od samih početaka ostavila bitan trag, dokumentovala istoriju, tragala za istinom, autentičnošću, trenutkom...Navešću primjer njemačkog fotografa Ericha Salomona koji je napravio seriju fotografija različitih situacija u sudnicama početkom XX vijeka i time demistificirao sam čin suđenja, ali i zadovoljio znatiželju javnosti. Ili američka fotografkinja Dorothea Lange, koja je kultnom fotografijom ’Majka-migrantica’ iz 1936 godine, nevjerovatno približila promatraču emociju portretisane majke i njene djece u doba velike ekonomske krize i depresije u USA. Mnogo je takvih primjera i biće ih još, a na nama fotografima je da nastavimo dokumentovati i tragati za istinom“, priča Ivan o značaju fotografije.

On je fotografiju otkrio u srednjoj školi u Jerusalemu, zahvaljujući inspirativnoj profesorici fotografije koja ga je uvela u svijet ovog medija.

Odmah Ivan je shvatio da je fotoaparat jedini instrument koji može na najbolji mogući način predstaviti i prikazati svoje emocije i ideje. Na ALU u Sarajevu je nastavio dograđivati znanja i saznanja o ovom mediju zahvaljujući odličnom profesoru i mentoru Mehmedu A. Akšamiji.

„Zahvaljujući napretku tehnologije, fotografija je danas dostupna svima, počev od profesionalnih fotoaparata, pa do mobitela. Također prisustvo socijalnih mreža, poput instagrama, su ovaj medij još više popularizirali i zaintrigirali mlađe generacije.  Interes prema ovom mediju samim tim postaje sve veći, što nužno ne znači da je svijest o autorstvu i kvalitet prisutan”, pojašnjava Ivan.

Ivana smo pitali šta znači baviti se umjetničkom fotografijom u današnje vrijeme? Koliko je teško naći svoje mjesto na sceni, izboriti se za prepoznatljivost?

„Iako su teška vremena za kuturu i djelovanje, ne samo na našim prostorima, mislim da mi kreativci trebamo da se držimo naših vizija, ideja i da neprestano djelujemo. Jedino kroz intenzivan rad, istraživanje, prodiranje u različite sfere života i nas samih, možemo da dodjemo do nekih konkretnih postignuća. To važi i za umjetničku fotografiju. Prepoznatljivost dolazi od iskrenosti i istinitosti prema samom sebi, bez obzira na postojeće trendove i tendencije. Ona je sve ono što upijamo, opserviramo i doživljavamo i to prenosimo na naš rad, bez obzira o kojem mediju je riječ“.

Teme koje Ivana vječno inspirišu su intima i prostor.

„Istražujem koliko je moguće meni kao autoru i fotografu autentično približiti nečiju ili sopstvenu intimu, te defragmentirati  određeni prostor“, ističe.

Ivan kaže da je trenutno u procesu rada na novom projektu, ali se trenutno intenzivno fokusira na predstojeće promocije knjige u regionu i šire i izložbe. U septembru 2018 u Zagrebu izlaže u Galeriji Miroslav Kraljević projekat “Trojka” koji je realizirao u Rijeci u sklopu “Kamov” rezidencije.

Za kraj spomenimo i to da je veliki književnik Miljenko Jergović posvetio Ivanom radu je jedan divan tekst „Ivan Hrkaš ili čovjek mora uvijek imati interes za ono nešto“. Ivan na ovaj tekst kaže:  „još uvijek mi se čini da sanjam“.