,,Banjaluka - Banjalučanin Nedeljko Ćulum (19) ubijen je u kriminalnom obračunu koji se u subotu uveče dogodio u banjalučkom naselju Rakovačke Bare. Mladić je povredama podlegao juče oko 11 časova, posle pucnjave u kojoj je učestvovalo više osoba u tri automobila u pokretu. U obračunu je u obe noge ranjen i Banjalučanin Jovan Jošilo (27), koji se tereti za ubistvo Ćuluma.“
Blic
Ovo je samo jedna od vijesti koje su nas dočekale pvog i drugog radnog dana ove sedmice.
Kako saznajemo, Ministar unutrašnjih poslova Srpske, Stanislav Čađo, i sam je prisustvovao uviđaju, pošto se, igrom slučaja, vraćao sa košarkaške utakmice u Aleksandrovcu. Bilo mu uz put. Nije se libio da jasno i glasno izrazi svoje gnušanje i konsterniranost. Policija će, naravno, raditi sve što je u njenoj moći da rasvijetli ovo i ostala gnusna ubistva.
Građani, naravno, u spinovanim vijestima RTRS-a, pucaju od sigurnosti u policiju i pravosudne organe Srpske. Čisto gebelovski, anketa je sprovedena kako se hipnotizirani gledalac slučajno ne bi poistovijetio sa svojim sapatnikom u većem dijelu Obora i pomislio kako je ovdje nasilje normalno, a život džabana.
Ali, u sveopštem haosu i eksponencijalnoj spirali nasilja, treba samo taksativno sagledati vikend i pokušati, samo pokušati, gledati na njega izdvojeno.
Kao što znamo, subota na nedjelju je kraj vikenda za većinu razularene i manje razularene teen-populacije, koja nedjelju koristi za mamuranje i ništavilo.
Takođe, znamo da vikend počinje petkom.
PETAK
Dejan Čajić (24), u narečeni petak poslije podne, sa dvojicom saučesnika, na pravdi Boga vrši fizički nasrtaj na banjalučkog kardiologa Nenu Dobrijevića (41). Doktor je vozio bicikl u centru grada! Napad se desio u 17 i 55. I dok je čovjek brutalno pretučen palicama, šipkama i ostalim hladnim oružjem i oruđem, isti hrabri i bezbrižni građani su promatrali ovaj vandalski čin. Ali kako se, kao što rekoše, osjećaju sigurno i bezbrižno, nisu nikako uvidjeli da bi to na bilo koji način moglo uticati na njih. Sa tim bi se vjerovatno složio i Čajić, koji je odjezdio u ko zna kom pravcu i to ne iz nekog straha od potjere, linča i slični demokratsko- pravnih reakcija državnog aparata. A ne! Imao je on prečeg posla. Trebalo je smišljati i trenirati sačekušu za subotu na veče. Nema šta, ispunjen vikend.
Za to vrijeme, policija je prešla u defanzivu. Niko nije lud gubiti glavu vikendom za 600 KM mjesečnice. Ingenioznim planom, pojačane su mjere bezbijednosti na raskrsnicama i postavljeno je jedno vozilo ispred Urgentnog centra. Valjda da interveniše ukoliko bi Čajić došao na popravni glede dr Dobrijevića. Ni ta budalaština, sa raskrsnicama, pokazaće se dan poslije, nije urađena kako treba.
Kolege ljekari i ostalo medicinsko osoblje, valjda poučeno maćehinskim odnosom Entiteta prema njima i prvenstveno strahom za goli život, povuklo se u mišije rupe, preciznije u kancelarije, i žaluzine stavili na ON.
Ono nešto hrabrijih u bijelim mantilima zaključili su kako iza napada ne stoje pacijenti niti bilo kakvi nesporazumi profesionalne prirode.
Nasilje i njegov apsurdni manifestni oblik idu dalje. Dakle, u bilo kojoj državi svijeta, kriminalac koji je pokušao ubiti čovjeka ili bi se skrivao, ili bi bježao. Ne i u Oboru!
SUBOTA
Dejan Čajić sa braćom Ćulum kreće u potjeru tipa kreni-stani, za kolegom iz iste branše Jovanom Jošilom. Pucnjava iz pištolja, ali i automatskog oružja, počinje u 20 i 45 i odvija se na najprometnijem dijelu puta Banjaluka-Klašnice, baš u periodu najgušćeg vikend-saobraćaja.
Toliko o pojačanim mjerama bezbijednosti na raskrsnicama. Svevišnjem zahvaljujući, nije bilo kolateralne štete, ako ne uzmemo u račun par izrikošetiranih novih automobila iz obližnjeg salona.
Policija, po običaju, stiže tek da evidentira stvari uviđajem, da konstatuje kako je jedan od braće Ćulum preminuo, a Jošilo je ranjen. Da se nije sam predao, vjerovatno bi se i za njim tragalo. A ,,traga“ se za odbjeglim starijim bratom, Slavišom Ćulumom, i ,,junakom“ naše priče, Dejanom Čajićem.
I ponovo ludilo. Ponovo organi barikadiraju Klinički centar, jerbo, nikad se ne zna kad će preživjeli Ćulum i Čajić da krenu u kontru i iz osvete dokusure Jošila i kardiologa Dobrijevića, resto.
Ovdje je sve toliko jasno da jasnije ne može biti!
U jednom vikendu neko može dva (i više puta), počiniti najteža krivična djela, bez ikakvih sankcija (osim ako ih sam sebi u nepažnji stvori). Nisu ni čudni komentari normalnih ljudi, a ne fingiranih anketa - robota, kako je mafija uzela stvar u svoje ruke i umjesto policije eliminiše pojedine ljude sa one strane zakona. Stvar je prilično jasna. U takvom sukobu, matematički gledano, nastradaće do 50% žestokih momaka (ološa), uz, naravski, kolateralnu štetu, koja može biti u liku vas, vaše žene, djeteta, roditelja, prijatelja...
I ovakav scenario, koliko god lud bio, bolji je od ,,preduzetih mjera zaštite“ u kojima policija i tužilaštvo igraju ping - pong dok stradavaju svi. Svi osim kriminalaca.
Na stranu sad sociološka, psihološka, kulturološka objašnjenja o nastanku, razvoju nasilja i njegovom habitusu. Ovdje je riječ o konkretnom slučaju, koji ima jednu jedinu poruku za građane – Bježite, ako vam je život mio. U Oboru je primjenjiva primarna animalna psihologija bježanja za život i jedenja da ne bi bio pojeden!
EPILOG
Za Ministra Čađu imam nekoliko hipotetičkih pitanja sa još hipotetičkijim odgovorima:
1. Ministre, šta vam znači rečenica (izraz) ,,od ranije su poznati organima gonjenja“?
Čađo: ,,Kako mislite, šta mi znači, pa to je valjda svima jasno, riječ je o prestupnicima za koje nije bilo dovoljno dokaza da budu tamo gdje im je mjesto!“
2. Ministre, a ko je kriv za to što su na slobodi?
Čađo: ,,Pa, Tužilaštvo, naravno. Premijer Dodik sve vrijeme ukazuje kako su oni preplaćeni, a ništa ne rade. Ustvari, procesuiraju naše ljude, dok nam neko ubija djecu!“
3. Ministre, a ko su naši ljudi, i mogu li oni šta sa policijom da urade glede ubijanja naše djece?
Čađo: ,,Zna se ko su naši ljudi i ko nam u predizbornoj kampanji namješta sve ovo, a policija radi koliko može, važno je da smo mi policija Srpske, a ne policija Bosne i Hercegovine!“
4. Ministre, a da li je to važnije od te iste dječice i njihovih života?
Čađo: ,,Hmmm, to nije ista priča...hmmm...“
5. Dobro, gospodine Ministre, a da li se vi osjećate sigurno u ovoj i ovakvoj sredini?
Čađo: ,,Kao što je rekao premijer Dodik....“
Neka, hvala ministre, imate vi prečeg posla, treba organizovati odbranu stanica policije, pošte, banke, bolnice i ostale infrastrukture, jerbo, sad će vikend, dok dlanom o dlan.
A onda ćemo svi čuti mantranje na temu...još jedan crni vikend u Srpskoj, organima gonjenja od prije poznat po nizu krivičnih djela...dvoje-troje mrtvih....
I na kraju, egzekutorski, čućemo onu rečenicu - ko nije kriv, nema se šta plašiti. Bojim se da znate šta slijedi poslije toga.
