Većina ljudi koji žive u kišom bogatoj regiji Meksika pitku vodu imaju samo jednom u dva dana. Kada i dođe voda iz slavine toliko je prepuna klora da se ni ne može piti. Voda je nešto poput dragocjenog rariteta u cijeloj planinskoj regiji San Cristóbal de las Casas na jugoistoku države Chiapas. Većina kućanstava kupuje vodu iz cisterni s obzirom da pitku vodu imaju samo nekoliko puta tjedno.
I dok je vodu teško naći, Coca Cola je dostupna na svakom korak. U blizini je punionica i zbog povoljnih cijena ovo je popularno bezalkoholno piće postalo omiljeni napitak. U zemlji koja je među najvećim konzumentima gaziranih pića na svijetu, upravo ova regija je šampion. Stanovnici ovog i okolnih područja tako prosječno popiju oko dvije litre gaziranih pića na dan!
Ove loše navike ostavljaju veliki trag na njihovom zdravlju, a smrtnost od dijabetesa u Chiapasu povećala se za 30 posto od 2013. do 2016. godine. Od dijabetesa godišnje umre 3000 ljudi,pa je ova bolest postala drugi uzročnik smrti, odmah nakon srčanih problema.
Da je Coca Cola dostupnija od vode nije neka novost, budući da takav trend u ovo zemlji vlada već godinama. Liječnik u klinici u obližnjem gradu San Juan Chamula, Vicente Vaqueiros kaže kako se zdravstveni radnici već godinama pokušavaju boriti sa dijabetesom.
"Dok sam ja bio dijete nismo imali toliki pristup prerađenoj hrani. Sada možete na svakom koraku vidjeti djecu koja umjesto vode piju Coca Colu. Upravo sada dijabetes pogađa odrasle, no i djeca će uskoro doći na red. To će nas potpuno prevladati", naglašava.
Na vrhuncu epidemije dijabetesa i manjka pitke vode stanovnici smatraju kako je najveći krivac tome upravo tvornica Coca Cole koja se nalazi u neposrednoj blizini grada. Dozvolu za izvlačenje više od 300.000 galona vode dnevno imaju već puno desetljeće a kritičari će reći kako je to ipak previše. Prosvjeda je sve više, pa su tako prije nešto više od godine dana maskirani prosvjednici zahtijevali da vlada zatvori tvornicu uz transparente "Coca Cola nas ubija", piše New York Times.
"Naravno da vas šokira činjenica da institucije nisu sposobne osigurati nešto temeljno kao što je voda i sanitarni čvor, a s druge strane imate kompaniju sa potpuno sigurnim pristupom jednom od najboljih izvora vode", rekao je Fermin Reygadas, direktor organizacije koja stanovnike snabdijeva pitkom vodom Kentaro Azul.
No u Coca Coli će reći kako ih se nepravedno optužuje za nedostatak vode. Oni pak smatraju kako je za to kriva rapidna urbanizacija, loše planiranje i manjak državnih ulaganja zbog kojeg je i propala gradska infrastruktura. Kao krivca navest će i klimatske promjene.
"Nema toliko puno kiše kao što je nekad bilo. Prije je kiša padala gotovo svaki dan i noć", rekao je biokemičar Jesús Carmona iz lokalnog državnog znanstveno istraživačkog centra. No u jeku netrpeljivosti između SAD-a i Meksika s obzirom na granične probleme koje je zakuhao američki predsjednik Donald Trump i trgovinski rat, Coca Cola je postala i simbol frustracije koje mnogi Meksikanci osjećaju prema svojim susjedima.
Vlasnik punionice je tvrtka Femsa koja je nositelj prava za Meksiko i većinu Latinske Amerike. To je i jedna od najsnažnijih meksičkih kompanija, a bivši glavni predsjednik Coca Cole za Meksiko, Vincente Fox, bio je i predsjednik države od 2000. do 2006. godine.
NAFTA je jako važna za Femsu koja je dobila milijune dolara stranih investicija. No u San Cristobalu NAFTA se doživljava neželjenim uljezom. Na dan kada je 1994. godine sporazum zaživio, pobunjenici vojske Zapatista nacionalnog oslobođenja upali su u San Cristobal, proglasili rat protiv Meksika i zapalili državne građevine. Iako su dvije strane potpisale mirovni sporazum, u jednoj od najsiromašnijih regija u Meksiku, anti globalizacijski osjećaji i dalje vladaju.
"Coca Cola je uvredljiva i manipulativna. Oni uzimaju našu pitku vodu, oboje ju i varaju vas kroz reklame u kojima govore kako je to piće dobro za nas, dobro za vaš život. Tada pokupe novce i odu", rekao je Martin López, lokalni aktivist koji je bio jedan od organizatora bojkota i prosvjeda protiv kompanije.
Šefovi tvornice nastavljaju braniti tvrdnju kako tvornica nema veze s gradskom opskrbom vode te naglašavaju kako su bunari puno dublji od površinskih izvora iz kojih se snabdijeva lokalno stanovništvo. Zapošljavaju 400 radnika i utječu na ekonomiju zemlje s oko 200 milijuna dolara.
No kritičari će naglasiti kako ova "slatka ljubav" između Femse i federalne vlade ne ide u prilog gradu. Coca Cola plaća razmjerno malenu svotu za svoje 'vodene' povlastice i to oko deset centi na 260 galona.
"Coca Cola ovu svotu uplaćuje federalnoj vladi, a ne lokalnoj zajednici, dok se infrastruktura koju koriste stanovnici San Cristobala doslovno raspada", rekla je Laura Mebert, znanstvenica sa Sveučilišta Kettering u Michiganu.
Još jedan veliki problem je i manjak infrastrukture za odvod otpadnih voda, koja direktno teče u lokalne vodene putove. Rijeke su tako prepune različitih bakterija između ostalih i E.coli. Kako bi smirila uzavrele strasti lokalnog stanovništva Femsa je prošle godine počela razgovore o izgradnji punionice vode koja bi pitkom vodom mogla snabdijevati više od 500 obitelji na tom području.
No umjesto da je smanjio tenzije, njihov je plan doveo do još većih prosvjeda pa je kompanija na kraju zaustavila svoje planove konstrukcije objekta.
"Mi nismo protiv postrojenja za preradu. Mi samo želimo da vlada ispuni svoju dužnost i da ljude opskrbi vodom. Kako da dozvolimo Coca Coli da opere svoje grijehe nakon što je godinama uzimala vodu iz San Cristobala?", pita se jedan od voditelja prosvjeda Leon Avila, profesor na Sveučilištu Chiapas.
Coca Cola je na ovo područje stigla prije pola stoljeća i od tada se duboko isprepliće sa lokalnom kulturom. Ono što turiste privlači ovom području je što mogu promatrati vjernike koji se mole iznad boca Cole ili Pepsija i iznad živih kokoši, koje žrtvuju u svojim ritualima.
Mnogi tako vjeruju kako gazirana pića imaju moć izlječenja bolesnih. 41-godišnja Mikaela Ruiz prisjeća se kako je soda pomogla u izlječenju njezine mlade kćeri koja je oslabila od dugotrajnog povraćanja i proljeva. Ceremoniju je izvela njezina majka koja boluje od dijabetesa. Ona je i tradicionalna iscjeliteljica koja ove ceremonije izvodi više od 40 godina.
Lokalni zdravstveni radnici smatraju kako je agresivna kampanja Coca Cole i Pepsija tijekom 60-ih godina prošlog stoljeća uvela ova bezalkoholna pića u njihovu religijsku praksu, u kojima se miješaju katoličanstvo sa tradicionalnim obredima Maya Indijanaca.
U početku su krenuli s velikim reklamnim plakatima, no nedavno su od njih odustali. Glasnogovornik Femse kaže kako je to "gesta koja pokazuje poštovanje prema domaćoj zajednici". Odbacuje kritike kako je njihovo piće imalo negativan utjecaj na zdravlje stanovnika. Kaže kako možda Meksikanci imaju genetsku predispoziciju za razvoj dijabetesa.
To će potvrditi i znanstvena istraživanja, no mnogi će reći kako je zbog toga odgovornost ove kompanije još i veća.
"Domaći ljudi jedu i jeli su jako jednostavnu hranu, a kada je stigla Coca Cola njihov organizam nije bio spreman za to", rekao je Lopez.
Mnogi će reći kako su sami odgovorni jer su pili puno Coca Cole. To će reći i Maria del Carmen Abadia, čijoj se majci zdravstveno stanje pogoršalo, a otac joj je umro uslijed komplikacija vezanih uz dijabetes. Sada strahuje i za svoje zdravlje, prenosi Express.
