<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Nevjerovatna sudbina sestara Čuljak nad kojom je prije 39 godine plakala cijela Juga

Film

Sestre Čuljak preživjele su čitavu sedmicu u snježnom paklu: Njihova životna drama ujedinila je bivšu državu

28. januar 2024, 1:28

Preživjeti sedam dana i noći usred mećave, na ekstremnim minusima koji su zaledili rijeke, u dubokoj, snijegom i ledom okovanoj jami, bez hrane i vode. Istina, zvuči potpuno nemoguće, no upravo je tako izgledala stvarna epizoda iz dramatične životne priče sestara Čuljak. Srednjoškolke, iz malog mjesta Bogodol, nedaleko od Mostara, hladnog su januara 1985. godine, pomaknule granice mogućeg – preživjele su u ekstremnim uslovima te su postale sinonim za hrabrost i nevjerojatnu snagu volje. Njihova herojska borba, koja je prije 39 godina ujedinila čitavu bivšu Jugoslaviju, nastavila se, jer sestrama su zbog kobnih ozeblina, morale biti amputirane obje noge. Drama mostarskih srednjoškolki počela je u nedjelju, 6. januara, kada su se oko 15 sati iz svog doma, u selu Bogodol, pješice uputile preko snijegom zametene Čabulje. Krenule su u tadašnju Lišticu, danas Široki Brijeg, od kuda su namjeravale autobusom otputovati k majci u Mostar. Tamo su, za nešto novca, trebale očistiti stubište jednog nebodera. No, tog je dana mostarski kraj pogodilo nezapamćeno, snježno nevrijeme. Iz minute u minutu, mećava je pojačavala, spuštao se mrak, pa su djevojke izgubile orijentaciju. Nasumce su hodale tražeći put u bijelom bespuću. Samo jedan krivi korak bio je dovoljan za tragediju. Bio je to korak koji ih je odveo u bijeli pakao. Zakoračile su u prazninu, padale su u dubinu i tamu, udarajući u led. Strah i očaj, zujanje u ušima, panika, greble su noktima po ledu pokušavajući naći izlaz, no ponovo su počele padati. Zaustavile su se tek na dnu deset metara dubokog kamenog korita, koje mještani zovu Točilo. U tom su, snijegom zametenom, ledenom kavezu, u kanjonu presahle rječice Ladine, 18-godišnja Šima i njena godinu dana mlađa sestra, Draženka, provele sedam neprospavanih dana i noći. Da su zaspale i samo na tren, bijela bi ih smrt pobijedila.