<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

POEZIJA I ČINOVNIŠTVO: Kome smeta “Razmožavanje domaćih životinja” Tanje Stupar Trifunović i zašto?

PJESNIKINJA

I kako da ti bude laka kada odlaziš sa svim tim teškim spoznajama kako u nikom od nas nemaš dostojnog nasljednika

22. august 2018, 12:00

Tanja Stupar Trifunović, jedna od naših najpoznatijih pjesnikinja nije prisustvovala otvaranju 53. Kočićevog zbora u Banjaluci jer su organizatori u posljednjem času promijenili odluku o programu. Naime,  nakon što su je pozvali taj poziv su i povukli. Nezvanično se saznaje da su organizatori rekli da im se ne sviđa naslov pjesme “Razmožavanje domaćih životinja”, da je pjesma preduga ili se možda Tanja na ličnoj osnovi nekome ne sviđa. Odgovor na konkretno pitanje: Zašto je Tanjina pjesma u posljednjem trenutku povučena vjerovatno nikad nećemo dobiti, ali to nije razlog da to pitanje ne postavimo organizatorima ovog događaja, čisto da vidimo šta će nam reći.

Podsjetimo na Tanjin facebook post kojim je obavijestila javnost o neučestvovanju na manifestaciji na koju je prethodno pozvana:

"Dragi prijatelji hvala vam na divnim i maštovitim čestitkama. Danas sam dobila jednu neobičnu "čestitku" pa ću je podjeliti s vama", napisala je banjalučka književnica Tanja Stupar Trifunović na svom Facebooku.
Naime organizatori 53. Kočićevog zbora su me zvali da kao književnica nastupim večeras na svečanom otvaranju Kočićevog zbora u parku "Petar Kočić", a potom su me izbacili iz programa (bez da mi to iko javi) zato što se nekom iz Gradske uprave Banjaluke (ima više maštovitih objašnjenja) ne "uklapa" moja pjesma, ne sviđa naslov, preduga im je. Nikad i niko me u ovih preko dvadeset godina koliko čitam pjesme po ovom svijetu nije izbacio iz programa jer se famoznom nekom (koga niko ne imenuje i misteriozna je osoba) ne sviđa pjesma. Ponudili su mi (preko posrednika i bez da znam kome i zašto se "ne uklapa pjesma") da mijenjam pjesmu što nisam željela jer smatram da se baš ova pjesma uklapa u Kočićev zbor i jer nisam dobila nikakvo smisleno objašnjenje zašto je pjesma sporna. Sve mislim kako bi ovaj misteriozni neko ne samo mene nego i samog Kočića izbacio iz programa koji bi trebao biti njemu u čast. Svima onima koji su htjeli doći da me slušaju večeras ovdje poklanjam spornu pjesmu i posvećujem je onom tajanstvenom nekom kom se pjesma ne uklapa.

(20. avgust 2018).

Mario Ćulum sa Akademije umjetnosti iz Banjaluke, scenarista programa otvaranja Kočićevog zbora rekao nam je da Udruženje književnika RS predlaže književnike u svim programima povodom 53. Kočićevog zbora, a književnici Udruženju šalju pjesme.

“Mislim da je prava adresa kome se treba obratiti Udruženje književnika RS. Koliko sam upoznat obično bude ponuđeno više pjesama, pa se zbog minutaže izabere pjesma koja će nastupiti u programu. Mi iz Akademije umjetnosti Banjaluka se stvarno ne miješamo ni u izbor pjesama, a nismo uticali ni na izbor pjesnika”, rekao je Ćulum za BUKU, a dodao je i da ne vidi ništa sporno u pomenutoj pjesmi.

Predrag Bjelošević, predsjednik Udruženja književnika Republike Srpske nije htio da zvanično daje izjavu povodom ove teme. Nezavnično je rekao da je pjesma dobra i da Udruženje nema ništa sa tim što Tanjina pjesma nije nastupila na otvaranju ove manifestacije, a uputio nas je na Grad i scenaristu.

Iz Gradske uprave Banjaluka su nam rekli da Grad ni na koji način nije uticao ni u predlaganju pisaca niti na sadržaj pjesama.

“Udruženje književnika RS je predlagalo pisce, a scenario je radila Akademija umjetnosti. Upoznati smo da je scenario zahtijevao kraće trajanje i da su svi pisci obaviješteni da prilagode svoje pjesme vremenskom trajanju. To su svi u protekloj sedmici uradili. Zašto nije gospođa Trifunović, ne znamo”, rekli su za BUKU iz Gradske uprave.

Tanja Stupar Trifunović nam je rekla da minutaža pjesama u pozivu nije bila naznačena. Naknadno je saznala da je riječ o tri minute, ali da je ona svoju pjesmu mogla pročitati za dvije minute.

Znači, pjesma je dobra, niko nije uticao na to da se pjesma izbaci iz programa, uklapala se u minutažu, ali ipak je izbačena iz programa i niko književnicu o tome nije obavijestio, ona je to sasvim slučajno saznala.

Možda je neko vidio problem u ovim riječima, možda nije htio da ih čuje javno:

Surov je to zvuk kada tupo odjekne kamen o sanduk
jer je ovdje više
kamenja nego zemlje
I kako da ti bude laka kada odlaziš sa svim tim teškim spoznajama
kako u nikom od nas nemaš dostojnog nasljednika

Goran Dujaković,  direktor Međunarodnog festivala animiranog filma BANJALUKA 2018 kaže da ova situacija koja se desila sa pjesmom Tanje Stupar Trifunović nije nikakva novina u sistemima u kojima činovnici odlučuju kako će izgledati kultura.

“Očigledno da je neko (u ovom slučaju to nije problem utvrditi) smatrao da je pjesma ‘preteška’ ili možda ‘neprikladna’ važnosti ovog događaja, pa je na elegantan način sklonjena, ali i pjesnikinja. Petar Kočić, kome je ovaj Zbor posvećen,  poznat je po oštrom literarnom stavu, pa bi, da je nekim čudom sada živ, i on bio začuđen ovom odlukom”, rekao je za BUKU Dujaković, koji je dodao da ova cjelokupna situacija narušava umjetnički integritet, jer je umjetniku data pravo da po svojoj procjeni napravi izbor pjesme za ovaj događaj, što je ovom odlukom dovedeno u pitanje.

On kaže da mu ovo liči na laičko nepoznavanje poezije prosječnog državnog činovnika, iz čega je proistekla i  odluka, pod izgovorom da je pjesma preduga(?). Dujaković dodaje da njemu ovo više liči na strah - "da ne bude slučajno problema...".   

Naš sagovornik kaže da nije siguran koliko ovaj grad cijeni svoje umjetnike.

“Sad malo više razmišljaju o njima zbog te aplikacije ‘Evropske prestonice kulrure’, ali čim to sve prođe - bio grad prestonica ili ne - sve će se vratiti u prosječnu banjalučku kolotečinu. Tek kada se izvan dnevnog politikanstva stvori svijest da je kultura zaista potrebna - i zbog identiteta i zbog kreativnih industrija - onda će stvari ovdje ići nabolje. Trenutno je klima takva da je to još jako, jako daleko”, pojašnjava Dujaković i dodaje da na mjestima gdje se o tim stvarima odlučuje, sjede neki pogrešni ljudi.

“Ako ovih dana u vezi Kočićevog zbora u medijima čitate rečenice tipa -  ‘približavanje djela Petra Kočića Banjalučanima na nekonvencionalan način’ - za ime Boga, zar je to u 21. vijeku strip? - ili ‘načelnik Odjeljenja za kulturu, turizam i socijalnu politiku istakla je da su pokušali na nekonvencionalan način govore o Kočiću zbog čega je organizovana međunarodna biciklistička trka, onda vam je potpuno jasno da je ovdje percepcija kulture u ogromnom problemu, i to upravo od strane onih koji treba da kreiraju klimu za razvoj kulture u ovom gradu. Očigledno da ova kampanja u vezi tzv. ‘Evropske prestonice kulture’ u Banjaluci ne daje nikakve opipljive rezultate - osim napravljene Strategije razvoja kulture, koja teško da će biti u ovako postavljenom sistemu sprovodljiva, i da oni koji finansijski upravljaju kulturom, ovaj grad vode u pravcu ‘Evropske prestonice šatorske kulture’. Gotovo sve manifestacije ovog ljeta dolaze iz prostora popularne kulture, što jasno pokazuje samo jednu ambiciju, a to je da se manifestaciona kultura spoji sa turističkom ponudom Banjaluke, i to po svaku cijenu. E, onda imate situaciju da vam je svaki treći dan grad blokiran zbog motorijada, raznih defilea, postrojavanja, pršte unaprijed pripremeljni izvještaji o rekordnoj posjeti...itd. Grad Trebinje, koji takođe pretenduje za ‘Evropsku prestonicu kulture’, ovog ljeta je organizovao mjesec klasične muzike...to je ta bitna razlika u percepciji”, kaže Goran Dujaković.

Monika Ponjavić, scenografkinja, teoretičarka i filmska i TV kritičarka, kaže nam da ne postoji adekvatan komentar za ovu situaciju u kojoj se Tanja našla.

“Poznajući naš talenat za organizaciju i način na koji se kod nas organizuju stvari, ad hoc, navratnanos, često bez plana i stihijski, mogu razumjeti da se pjesma ‘Razmnožavanje domaćih životinja’ iz nekog razloga nije uklapala u program otvaranja ove manifestacije, jer pretpostavljam da je i sam program završen i definisan u foto finišu, što i ne čudi kada imamo više organizatora. Pa je takva situacija sasvim moguća. Međutim, to ne znači da učesnici koji nisu direktno bili uključeni u organizaciju, trebaju da ispaštaju. Nije fer, nije korektno i, na kraju krajeva, nije profesionalno. Manifestacija koja traje toliko godina i koja je, u neku ruku, simbol grada, ne bi smjelo da ima ovakvu mrlju u svojoj ‘biografiji’. Pogotovo jer je riječ o manifestaciji posvećenoj Petru Kočiću, čovjeku koji je zagovarao slobodu, slobodu govora, izraza, mišljenja i generalno svega progresivnog. Malo je paradoksalno, pogotovo jer mislim da većina naših sugrađana koji se ne libe da uzmu Kočićevo ime u usta iznova prave greške jer ne razumiju ko je Kočić bio, ka čemu je težio i iz kojih potreba. Znam da je floskula, i ne bih da poredim, ali da je Kočić danas živ, djeluje mi kao da bi i za njega poziv za učešće u manifestaciji posvećenoj njemu bio povučen. Zbog ovog ili onog razloga”, kaže za BUKU Monika, i dodaje: “sa druge strane, ne obavijestiti učesnike, nevezano za to da li se radi o afirmisanom višenagrađivanom umjetniku poput Tanje, Drage Vejnovića, Milivoja Unkovića, Marka Fehera, Mladena Miljanovića itd, ili o nekom manje poznatom, anonimnom, po meni, izuzetno je problematično i takvo tretiranje umjetnika, i, na kraju krajeva, ljudi, pokazuje stav prema istima, jer je njegova refleksija. A znamo kakav status umjetnici kod nas uživaju, ne samo u Banjaluci, nego generalno na Balkanu”.

Monika kaže da ako je razlog izbacivanja pjesme njen sadržaj, onda je to cenzura, ali postavlja se pitanje da li je u sadržaju  razlog.

“Čini mi se da nikome još uvijek nije posve jasno, jer je razlog, koliko sam razumjela, negdje nedefinisan. Možda je dužina, možda kvalitet, a možda sadržaj i, ako se ispostavi da je sadržaj, onda sigurno govorimo o cenzuri.  Moj stav po pitanju cenzure u umjetnosti je da ona ne smije da postoji, jer u suprotnom koja je poenta? Cenzura dovodi do autocenzure kod umjetnika, a umjetnik bez stava ne može i prosto neće postići ništa, pod uslovom da govorimo o demokratskom društvu u kojem svi imamo jednaka prava - na slobodu, izbor, život. Umjetnost vlasti koja načelno ne radi za društvo se u krajnjoj liniji svodi na ruski soc-realizam ili na katoličku visoku renesansu Vatikana. U oba slučaja, ‘dozvoljena’ umjetnost zagovara vladajući režim i nameće ideale koji su, po njemu, prihvatljivi i jedini ispravni. A ko može sebi dati za pravo da je njegova pozicija, pogled na svijet i stav jedini ispravan? Tako je kompletna ruska avangarda bila skrajnuta sa umjetničke scene i pod prisilom bila tjerana da prihvati ideale koji su se tada propagirali. Kazimir Maljevič, kojeg je Staljin natjerao da odbaci svoj prepoznatljivi stil, je 1933. godine napravio svoje možda i najvažnije djelo - Autoportret. Na njemu, Maljevič je prikazan kao renesansni umjetnik.  S razlogom. Jedinstvo uma i ruke (sada u grču) ovdje nosi nešto drugačije značenje, jer nagovještava oduzimanje umjetničke slobode. Ipak, Maljevič je ovu sliku potpisao prepoznatljivim crnim kvadratom i tako pokazao da mu nikakva vlast ili cenzura ne može oduzeti integritet, stav i slobodu. Ovakvih primjera je kroz istoriju na hiljade, počevši od Mikelanđelove Sikstinske kapele, preko Manea, Kurbea, Pikasa, do Bejlija ili Ai Vei Veija. Svrha umjetnosti nije proizvesti proizvod. Svrha umjetnosti je proizvesti mišljenje i generisati dijalog. Vodeći se time, a parafrazirajući Oskara Vajlda, u duhu Tanjinog zanimanja, knjiga ili pjesma ne može biti moralna ili nemoralna da bi se morala cenzurisati. Književno djelo je prosto dobro ili loše napisano. A ko god da je pročitao Tanjinu spornu pjesmu zna da je u pitanju ovo prvo”, objašnjava naša sagovornica.

Međutim, Monika kaže da se boji se da ovdje uopšte nije riječ o cenzuri, pa čak ni kvalitetu pjesme, jer joj iz svega djeluje kao da se niko sadržajem suštinski nije ni bavio, što je takođe jedan od naših nebrojenih talenata.

“Nije važno da li je pjesma dobra ili loša, vrijeđa li ili ne vrijeđa, da li je šokantna, primjerena i prihvatljiva nego radije, uklapa li se u postavljeni program koji traje toliko i toliko, uključuje ovo i ono  i podrazumijeva to i to. Na kraju dolazimo do jednog jedinog, suštinskog problema, problema profesionalnosti u Banjaluci i poštovanja prema tuđem radu. Nadam se da to nije razlog za ovu situaciju, a bojim se da jeste”, ističe ona, a što se tiče umjetničkog integriteta i skraćivanja, prekrajanje pjesme bi bilo isto, kaže Monika, kao da kratite film jer se dužinom ne uklapa u propozicije festivala ili ga kratite zato što ne odgovara ideji producenta ili producentske kuće. Na taj način, dodaje, film gubi narativnu logiku, smisao, duh, i postaje posve novo umjetničko djelo. Zbog toga se, kaže Monika,  Finčer odrekao svog filma “Osmi putnik 3”, a Dejvid Linč “Dine”. Drugim riječima, skratiti pjesmu, roman, seriju ili film ravno je isjecanju donjeg desnog ćoška Maljevičevog Autoportreta.

Banjaluka želi da se kandiduje za Evropsku prestonicu kulture, a Moniku smo pitali da li se ovakve stvari smiju dešavati u gradu koji cijeni kulturu i svoje umjetnike?

“Ne. Ne smiju. Ovakve stvari poništavaju sve što smo u posljednjih godinu i po dana uspjeli uraditi. Ko god da je odgovoran za ovu situaciju napravio je problem i Tanji i nama i samoj manifestaciji. U principu, mi smo se prihvatili najnezahvalnijeg posla. Nije problem što smo konstantno pod lupom i nekom vrstom kritike za ovo što mi radimo jer je to sastavni dio posla, pogotovo u Banjaluci koja je poznata po svom ‘kritičkom’ stavu, nego zato što se svaka negativna, loša stvar, svaki pogrešan potez ili potez uopšte, koji dolazi iz Grada, Odjeljenja nadležnog za kulturu ili bilo koje druge instance u oblasti kulture, umjetnosti, ekologije, ekonomije, politike pa i samog života u ovom gradu, a nije vezan za nas, pripisuje nama. Sa jedne strane je to logično, jer, kako postati prestonicom, ili uopšte  gradom kulture, ako se bazične stvari, poput ove situacije sa Tanjom, ne mogu do kraja profesionalno iskomunicirati, a sa druge strane, mi smo odgovorni za jedan razvojni projekat koji bi trebalo da utiče upravo na takve stvari. U pitanju je jedno klupko koje se mora raspetljati. To je proces koji zahtijeva vrijeme i na njega sam svjesno pristala jer želim promjene. Na bolje. Želim da se mediokritet i osrednjost koji su ušli gotovo u sve pore naše društva iskorijene. Želim transparentnost. Želim kvalitet. Želim prave ljude na pravim mjestima i da se našim umjetnicima ukaže povjerenje i poštovanje koje im s pravom pripada jer su oni naši najbolji ambasadori. Bez kulture ne možemo pričati ni o gradu, ni o entitetu, ni o državi, ni o narodu kao takvom. Želim prostor dostojan života. Valjda to nije puno. A da stvar bude gora, Tanja je član upravnog odbora ovog projekta i uvijek ga je, uključujući i naš mali tim, bez izuzetka i bez rezerve, podržavala. Važno mi je da zna da i ja, bez rezerve, podržavam nju”, kaže nam na kraju Monika Ponjavić.

Tanja Stupar Trifunović je jedna od najnagarđivanijih bh. pjesnikinja. Poezija joj je nagrađivana i prevođena na engleski, njemački, poljski, slovenački, makedonski, mađarski, danski i francuski. Knjiga „O čemu misle varvari dok doručkuju”, kao najbolja knjiga poezije objavljena u BiH u 2007/08, nominovana je za Književnu nagradu za Istočnu i Jugoistočnu Evropu (CEE Literature Award), gdje se našla u užem izboru u okviru kojeg je autorka nagrađena rezidencijalnim boravkom u Beču. Knjiga „Glavni junak je čovjek koji se zaljubljuje u nesreću” nagrađena je Književnom nagradom „Fra Grgo Martić” za najbolju knjigu poezije 2009. godine. Zastupljena je u više antologija i izboru iz poezije i proze, u zemlji i inostranstvu. 2016. godine osvojila je Evropsku nagradu za književnost. Knjiga "Satovi u majčinoj sobi" Tanje Stupar-Trifunović najbolja je objavljena knjiga u BiH prema anketi "Najbolje knjige iz regije za razdoblje 2000 - 2016", u kojoj je učestvovalo oko 250 autora, kritičara, profesora književnosti, novinara, izdavača i prevodilaca. Tanja je nedavno objavila knjigu poezija “Razmnožavanje domaćih životinja”.

Pročitajte Tanjinu pjesmu koja je izbačena iz programa otvaranja Kočićevog zbora:

Razmnožavanje domaćih životinja

Surov je to zvuk kada lopata zarije svoj kljun u šljunak
u zemlju u tijelo gliste
koje se lomi i savija živo a svedeno na patrljke
Surov je to zvuk koji oštro ulazi u tkivo zemlje
Presijeca jasnu liniju kržljavo busenje trave
naseobinu poludjelih mrava
I sve se strmoglavljuje ka dolje
Ka tebi
I dan je surov i vjetar je prejak
i prehladno je za ovaj ljetni dan
Pa nisi ti bila neka meka
Neka krhka
Da odeš nekog mirnog dana bez bure
I bez kletvi
I bez zazivanja predaka i psovanja svih životinja u štali
Nisi ti bila neka koja bi nas ostavila
bez pozdrava bez da nam se jeza hladnog dana zavuče u kosti
Nisi ti bila toliko plodna
koliko si željela
Ni toliko sinova
nisi imala koliko ti je trebalo
da pokažeš komšijama da s tobom nema šale
Nisi ti bila neka bezveze
znala si više nego sve žene u selu
ali koga je to tvoje znanje zanimalo
od ovih tvojih pokunjenih
od troje dvoje
preostalih
Ni da kriknu ne znaju kao ti
Kada su ti javili da tvog najstarijeg sina više nema
umrla si s tim jaukom
i počelo je vrijeme čekanja odlaska
Nisi ti ničeg imala dovoljno
Ni djece ni hrane ni ljubavi
Samo te oči užagrene
koje su se nama potomcima kotrljale kroz san
Ko će sad to sve
Tu muku
Tu zemlju pustu
Te prazne štale
To muklo blejanje ovaca koje se pare po nebeskim livadama
Taj čemer kamena i lopate koji vode ljubav
Ko će to da naslijedi od tebe
dok ključ kruži iz ruke u ruku niko ne smije
vatru da upali na ognjištu kraj kojeg ste se zimi
i ti i sve domaće životinje porađale trajni sklopivši savez
među vašom mladunčadi
oni su blagi kao jagnjad mislila si gledajući svoju djecu
načetu zubima vukova
Surov je to zvuk kada tupo odjekne kamen o sanduk
jer je ovdje više
kamenja nego zemlje
I kako da ti bude laka kada odlaziš sa svim tim teškim spoznajama
kako u nikom od nas nemaš dostojnog nasljednika