Tokom iznošenja završnih riječi koje je pročitala tužiteljica Jasminka
Knežević te advokatica porodica oštećenih Adela Duraković, sudu se
obratila i sestra stradale Edite Malkoč Enesa te otac stradale Selme
Agić Amir. Svi u sudnici, osim optuženih i njihovih porodica, su plakali
shrvani bolom zbog kompletne situacije.
Brzina izuzetne opasnosti
Knežević je u završnim riječima kazala kako je Tužilaštvo KS dokazalo da
je Sanjin Sefić prošao kroz crveno svjetlo na semaforu vozeći brzinom
od oko 105 kilometara na sat, da nije obratio pažnju na pješakinje koje
su prelazile preko pješačkog prijelaza, kojima je tada bilo zeleno
svjetlo na semaforu, da nije smanjio brzinu niti kočio te da je nakon
toga pobjegao s mjesta nesreće umjesto da je ostao i pokušao pružiti
pomoć povrijeđenim djevojkama.
Brzina kojom je Sefić vozio okarakterisana je kako brzina izuzetne
opasnosti. Vještaci su dokazali, na osnovu oštećenja na vozilu i tragova
na mjestu nesreće, da je automobil kojim je upravljao Sanjin Sefić
izazvao saobraćajnu nesreću u kojoj su djevojke poginule. Utvrđeno je da
nije bilo pokušaja kočenja. Vozilo je pregledano dva puta.
Medicinskim analizama utvrđeno je da tkivo koje je ostalo na automobilu
koji je bio skriven na Grbavici pripada stradalim Editi i Selmi, a uzeti
su i brisevi iz vozila.
Gotovo da nema dijela tijela koji nije oštećen
Vještak Hamza Žujo koji je radio obdukciju detaljno je naveo povrede na
tijelima djevojaka. Svi u sudnici su zaplakali kada su čuli da gotovo
nije bilo dijela tijela Selme Agić koji nije bio polomljen i oštećen. Od
udara su joj polomljena rebra, kičma, vilica, potkoljenica, lakat,
vrat, natkoljenice, oštećena pluća, aorte, slezena, grudni mišići, a
veliki mozak se odvojio od malog mozga.
Edita Malkoč je imala povrede mozga, pluća te polomljene kosti lica, rebra i stidne kosti.
Pročitana je i izjava svjedoka koji su vidjeli djevojke kako prelaze
preko pješačkog prijelaza na zeleno svjetlo. Jedna svjedokinja je kazala
kako su išle držeći se ruku pod ruku i da su se smijale. Drugi svjedok
je stajao na autobuskom stajalištu i vidio tijelo kako "leti" od udara.
Kazao je kako je odjeća i obuća sa Selminog tijela bila pokidana i spala
te da je tražio bilo šta samo da je pokrije.
Nisu pokazali žaljenje
Knežević je kazala kako je pobijena izjava Sanjina Sefića da je bilo
zeleno svjetlo i da je pao u šok jer telefonske komunikacije dokazuju da
je s ostalim osumnjičenima svjesno isplanirao svoj bijeg. Počeo ga je
planirati u trenutku kada je sjeo u taksi, o čemu je svjedočio taksista
od kojeg je tražio mobitel.
Istakla je kako nije bilo dobrovoljne predaje u Novom Sadu te da Sefić
ni u jednom trenutku nije pokazao žaljenje zbog činjenja krivičnog djela
dok je bio tamo, jer je putem svog advokata uložio žalbu na izručenje i
tražio redovnu proceduru ekstradicije, što je rezultiralo njegovim
izručenjem tek za dva mjeseca.
Tužilaštvo je kazalo kako je dokazalo da su se ostali optuženi udružili
da pomognu Sefiću, čemu svjedoči telefonska komunikacija te skrivanje
koje je Sanjin koristio pri bijegu. Naglasila je kako su optuženi
povezani čvrstim prijateljskim vezama, ali i da su svi već ranije
osuđivani te da ranije izrečene kazne nisu postigle željeni efekat.
Napomenula je da je Sefić već 47 puta kažnjavan za prekršaje u
saobraćaju. Naglasila je kako kod optuženih, osim kod Sauda Nišića, nije
primijećena empatija s porodicama poginulih djevojaka. Također, zbog
njih je suđenje nekoliko puta bilo odgođeno.
Zatraživši maksimalnu kaznu za Sefića tužiteljica Knežević kazala je
kako je to potrebno zbog same težine krivičnog djela, jer su poginule
dvije djevojke, dodatno otežava to što je pobjegao, isplanirao bijeg i
nije iskazao iskreno kajanje. Zatražila je produženje pritvora.
Sara Sefić vrijeđala porodice
Za Saru Sefić je istaknuto kako je konzument narkotika, da nema empatiju
i da se tokom suđenja ponašala bahato i arogantno. Dino Alić je ranije
osuđivan za posjedovanje i omogućavanje uživanja opojnim drogama i nije
iskazao kajanje. Amar Salihović je također osuđivan ranije za isto
krivično djelo kao Alić i nije pokazao kajanje. Za Sauda Nišića je
kazala da je ranije osuđivan za nasilničko ponašanje, da je konzument
narkotika, ali da je pokazao iskreno žaljenje, što mu se treba uzeti kao
olakšavajuća okolnost.
Također, zatražila je od Suda da odmah izrekne i mjeru Sanjinu Sefiću za
nadoknadu nematerijalne štete porodicama Malkoč i Agić za nanesenu
duševnu bol.
Advokatica porodica stradalih Adela Duraković kazala je kako je ovo bio
dugotrajan i mukotrpan proces za porodice koje su svaki put trpjele bol i
bez obzira na uvrede i psovke koje su im optuženi ili porodice
optuženih upućivale, ostali mirni.
"Ostala im je samo vjera u časni sud i nada da će donijeti pravičnu
presudu i najoštriju kaznu predviđenu za ova krivična djela. Izloženi su
stalnom podsmjehivanju, provokacijama itd. Sara Sefić je psovala ocu
Selme Agić. Oni nisu odgovorili nijednom. Optuživali su ih da su
napravili medijsku hajku na optužene, što nije tačno, jer su i oni iz
medija saznali da su njihove kćerke poginule. Niko ih nije obavijestio",
kazala je Duraković.
Najbolje drugarice su otišle zajedno u smrt
Istakla je kako se niko od optuženih ili njihovih porodica nije obratio porodicama Malkoč i Agić tokom ovog postupka.
"Selma i Edita su bile uzorne studentice, djeca za poželjeti, dobre
prijateljice i niko nikada nije rekao nijednu ružnu riječ za njih.
Najbolje drugarice su otišle zajedno u smrt. Njihove porodice su
pretrpjele nezamislivu bol koja će ih pratiti do kraja života i ništa ne
može vratiti njihovu djecu. Oni ne mogu reći koliki je iznos za
nadoknadu nematerijalne štete, ali ja mogu. Tražimo 90.000 KM za
porodicu Agić i 75.000 KM za porodicu Malkoč", kazala je Duraković.
Moju sestru je ostavio da leži na cesti
Editina sestra Enesa Malkoč obratila se sudu i optuženima kazavši kako
su njena sestra i Selma bile takve da nikada nikoga nisu uvrijedile niti
se neljubazno obratile. Bile su poslušne, staložene, nisu pile, pušile
niti koristile drogu.
"Editu je ubio Sanjin Sefić. Ostavio je da leži na cesti s Selmom i
pobjegao u Novi Sad. Sanjin se nije pokajao. Dobili smo pismo od
porodice Sefić, jedno otipkano na računaru i isprintano u tri primjerka
za obje porodice. Gospođo i gospodine Sefić, da ste nam došli u kuću, da
ste nam se za ovo vrijeme barem jednom obratili, ne bismo vas ovako
doživljavali. Saro, i ti si sestra, ja više nisam. Da je obratna
situacija, nikada se ne bih onako ponašala prema tebi. Ti si se smijala,
provocirala i psovala. Moje sestre više nema", kazala je Enesa Malkoč.
Obratila se i Sanjinu kazavši kako nisu osjetili njegovo kajanje, na što
je on dobacio da se kaje, a ona mu je kazala kako se to ne vidi na
njemu, jer se za ovaj period ugojio 20 kilograma, a ona je od tuge za
mjesec dana izgubila 11 kilograma.
"Naše Edite i Selme više nema, mi se ne borimo za njih. Borimo se za svu
djecu da budu sigurna na ovim ulicama", kazala je Enesa.
Suzama zalijevaju mezar
Držeći u rukama fotografiju mezara svoje Selme, sudu se obratio i otac Amir Agić.
"Nesreća nas je ubila, postupak nas je dotukao. Ovo je mezar gdje leži
moja Selma. Moja supruga ga suzama zalijeva svaki dan, a ja pričam s
njim", kazao je Agić.
Većinu vremena otac Sanjina Sefića je govorio, nekoliko puta i dobacio
te izgovarao pogrdne riječi dok su se tužiteljica, Duraković i Agić
obraćali sudu.
Odbrana će iznijeti završne riječi 12. septembra kada će ovaj postupak konačno biti okončan.