<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Marko Vidojković: STOJANKA STOJANOVIĆ – UBICA IZ VUČIĆEVOG PROLAZA

Kolumna

Desilo se to, prema pravilima dobrog vesterna, u nedelju, u zoru, na zvezdarskom brdu, ispod nekadašnjeg saluna Cvetka Jovanovića, u Vučićevom prolazu.

05. septembar 2018, 12:00

Smirite se – reč je o slepom crevu ulice Gospodara (Tome) Vučića (Perišića), koje vodi od okretnice autobusa 55 udesno, ka nekadašnjem Cvetkovom koralu za konje, danas parku kod Doma zdravlja Zvezdara, kroz koji retko ko preko dana prođe, osim onih koji pišaju uza zid i onih koji dovezu kola na pranje, tu pored.

Prema snimcima sigurnosnih kamera, sedamdesetogodišnja Stojanka Stojanović izašla je na ulicu sa cegerom u ruci, iz koga je izvukla pištolj i izrokala sa tri metka Zorana Trifunovića, kome su tabloidi nadenuli zlokobni nadimak Investitor. Pre nego što smo uspeli da se zapitamo „Šta sad ovo bi?“, „Kurir“ i „Blic“ rešili su slučaj. Stojanka je izrokala Investitora koji ju je godinama maltretirao zbog placa, na kom je želeo da zida zgradu, a koji je u stvari njen. Kad bi ovo što čitate zaista bio vestern, Investitor bi bio zaista gadan tip, gadan poput Li Van Klifa, nemilosrdan u svojoj nameri da se dočepa placa na kom će „zidati“. Predvidljivo opasan ako mu se neko nađe na putu.

Toliko je bio gadan, kažu „Blic“ i „Kurir“, da je Stojanki dopizdelo, uzela sinovljev, uredno prijavljeni pištolj i ubila ga. I tako postala, ako smo i dalje na divljem zapadu, revolveraš. Tekstovi iz „Blica“ i „Kurira“ o ovom slučaju, kao da između redova vape: „Eh Stojanka, imamo i mi jednog takvog u Mirijevu, mogla si prvo da svratiš ovamo.“ Ili: „Ako biste mogli pre Mirijeva da skoknete do Krnjače, ima ih trojica, ne zna se koji je gori“. Ili: „Hm, ako budete svraćali do Karaburme, ponesite dva rezervna okvira za pištolj.“

Kao da je Stojanka, ubivši jednog Investitora, osvetila ceo divlji zapad zvani „Beograd je jedno veliko gradilište“. Pritom ni ne znamo šta se zapravo desilo. Znamo samo ono čime nas filuju „Blic“ i „Kurir“. Gradonačelnih Vesić, koga u ovom vesternu možete zamisliti kao recimo Hromog Dabu... kako to mislite nije Vesić gradonačelnik? Dakle, GRADONAČELNIK VESIĆ već nedeljama za lokalni indijanski medij, Studio B, govori kako se divlja gradnja po Beogradu više neće tolerisati, u šta niko ne veruje, pošto je Vesić jedna od maskota beogradske divlje gradnje.

Da li je gradonačelnik Vesić razmišljao o tome kako je nekome koga divlji investitor maltretira svakodnevno već godinama, kada to čuje? Šta li je mislio gradonačenik Vesić, kako reaguju neki Beograđani, kada čuju za njegovu odlučnu borbu protiv divlje gradnje? Gradonačelnik Vesić bi do sad trebalo da skapira da je dovoljna jedna promena vremena, pa da u divljem zapadu zvanom „Beograd na vodi i ono okolo“ njih troje skoči sa terase ili mosta, a njih petoro se poubija. Zajebavati ih putem inidijanskih medija stvarno nije fora, osim ako nije namerno.

Više nismo u vesternu, nego u partizanskom filmu. Srbija je okupirana, ali ne nacistima, nego Investitorima. Ceo sistem je osmišljen na divljačkoj izgradnji poslovno-stambenih objekata svih oblika i veličina, te rušenju i uništavanju svega što je postojalo pre Investitora. Situacija je neizdrživa, omladinu boli dupe, gledaju Muđu, slušaju Jalu i Bubu, te planiraju da jednog dana polože C kategoriju i zapale u Oslo. Radnici skloni pobuni ne postoje. Uništio ih je još Milošević. Nema nikakvog otpora. Osim jedne starice sa Cvetka. Stojanka nije izdržala, maznula je sivnoljev pištolj i ispalila prve ustaničke metke.

Za njom se digoše i ostali penzioneri i... zamislite samo - OŠ „Stojanka Stojanović“, ili Predškolska ustanova „Drugi septembar“, ili „Prva ustanička puška ispaljena je u Vučićevom prolazu, 2018!“ Pa onda, kroz nekoliko godina, kad ustanice i ustanici poumiru od starosti, „šoferi iz Osla“ počnu da kenjaju: „To je bio dan kada je Srbin pucao u Srbina.“ „Nisu investitori bili tako loši, eto, makar su nešto gradili“, ili „Odvratne babetine, svojim jebenim ustankom su nas upropastile! Znaš gde bismo sad bili da nije bilo Stojanke i njenog ustanka!“

Nismo u filmu, nego u Srbiji. U Srbiji, u kojoj neće biti ustanka. Ni mladih, ni starih. Ni srednjih. Ne postoji kritična masa. Odnosno postoji, ali ona je na strani okupatora. Mnogo je veća verovatnoća da će režim da poubija neposlušne podanike, nego da će da se nađe još jedna Stojanka i preuzme pravdu u svoje ruke. Stojanka Stojanović, ubica, inače je divna žena, kažu za novine komšije koje su želele da ostanu anonimne. Izludeo je Trifunović načisto, kaže njen sin, vlasnik prangije kojom je Trifunović ubijen. Zoran Trifunović je mrtav, umesto da je već godinama na robiji, ukoliko su tačni navodi iz „Blica“ i „Kurira“, da je, zbog iznuda, falsifikovanja, pretnji i unajmljivanja batinaša, bio dobro poznat i tužiocima i sudijama, ali ne i zatvorima.

Inače, Cvetko Jovanović, vlasnik nekada čuvene Cvetkove mehane, u čijem zdanju se danas nalaze pekara i kladionica, uveo je prvu tramvajsku liniju, koja je povezivala Zvezdaru sa centrom Beograda. U istom zdranju, gde u ovom trenutku neka pijandura popunjava gubitnički tiket, ili možda malo desno, gde mlada naprednjakuša kusa rol viršlu, ni sto metara od mesta gde je 2018 Stojanka ubila Zorana, 1932 prenoćio je kralj Aleksandar Karađorđević od Jugoslavije.