<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kad se male ruke slože

Priča sa Dobrinje

U jednom parku u sarajevskom naselju Dobrinja, svake večeri od 18 sati okupljaju se psi i njihovi vlasnici.

07. septembar 2018, 12:00

Druženje traje godinama. Psi su razni – od maltezera, šnaucera (kojih ima najviše), vučjaka, belgijskog ovčara, retrivera, labradora, bišona, pa do najdivnijih mješanaca – svi se druže bez razlike. Vlasnici stoje, malo popričaju, ispričaju pokoju šalu, razmijene koji savjet i tako svake večeri.

Svi oni vole dolaziti u taj park. Park je veliki, daleko od ceste i automobila. Interesantno je da svi znaju imena svih pasa, ali rijetko ko zna imena vlasnika. Tek jučer se to promijenilo.

Naime, to je park u koji dolaze razni ljudi, a samim tim, kao i sve što je društvena svojina kod nas, postaje zapušteno. Ljudi prolaze, bacaju papire, prazne flaše. U srijedu su se vlasnici pasa dogovorili da se organizuju i očiste park. Svako je donio što je imao – gumene rukavice, kese za smeće, metle, grablje, lopate. I oni koji nisu znali od prije za ovu akciju, sa radošću su prionuli na posao.

Akcija je bila odlična. Park je zasjao. Psi su veselo trčkarali, ne znajući šta se zaista dešava, ali osjećali su pozitivnu energiju koja je lebdjela okolo.

Ta energija je potrajala duboko u noć kada smo svi razmijenili brojeve mobitela, osnovali viber grupu, razmijenili slike i komentare. I prvi put saznali kako se ko zove.