Anis Kosovac iz Konjica je svima nama pokazao šta to znači biti Čovjek. Na kapiji na ulazu u groblje dao je izraditi spomen ploču braći Golubović Pavlu i Petru, dječacima od 5 i 7 godina koji su u ovom gradu ubijeni 1992. godine.
Na naš komentar da je u našoj zemlji i 23 godine nakon rata ubičajena priča samo o "svojim" žrtavama, dok se o žrtvama "drugih" jednostavno ne priča, ignorišu se kao da se nisu dogodile, Anis Kosovac skromno i jednostavno kaže da to za njega nije nikada vrijedilo.
“Podigao sam spomen ploču onome kome je trebalo, kao dug mom narodu. Uradio sam to za svoju dušu, jer sam tako osjećao”, ističe za Buku Anis Kosovac i otkriva da je na posljednjem popisu u rubriku nacionalnost upisao Čovjek, a vjeroispovijest agnostik, više ateist.
Podsjetimo, priča o porodici Golubović jedna je od najpotresnijih priča iz perioda rata u Konjicu. Jula 1992. godine šestorica pripadnika Specijalne policije iz sastava Interventnog voda Stanice javne bezbjednosti Konjic odveli su tri člana ove porodice iz stana i strijeljala. Đuro, Vlasta i petogodišnji Pavle na mjestu su bili mrtvi, sedmogodišnji Petar je preživio prvo strijeljanje, ali drugo ne.
Za ubistvo porodice Golubović pred Kantonalnim sudom u Mostaru osuđen je Miralem Macić na 12 godina zatvora.
Istog dana kada je izdržao zatvorsku kaznu, uhapšen je po novoj optužnici za ratni zločin, ubistvo trojice civila srpske nacionalnosti na području Konjica.
Kraj ovog suđenja nije dočekao. Preminuo je 25. januara 2012. godine, samo dan prije nego što se trebao razmatrati njegov sporazum o priznanju krivice koji je sklopio s Tužilaštvom BiH.
Imena Petra i Pavla možda bi sada bila u monografiji diplomiranih Konjičana, umjesto toga imena Petra i Pavla upisana su na spomenik ubijenoj djeci Konjica bez obzira na nacionalnost.
