Miljenko Jergović: Može li čovjek biti Bosanac?

Miljenko Jergović: Može li čovjek biti Bosanac?

Piše: Miljenko Jergović

Ekskluzivni Bosanac danas je isto ono što je prije 30 godina bio ekskluzivni Jugoslaven

 “Volim Izrael, ali ne samo jevrejski”, napisao je Aleksandar Genis u jednoj gotovo usputnoj rečenici knjige “Povratna adresa”, podnaslovljene kao “Autoportret”. Ruski emigrant u Americi, po ocu cijeli jedan Jevrejin, po materi Rus, zavičajem i domovinom Ukrajinac i Latvijac, građanin Rige i Njujoršanin, izrekao je valjda i najsubverzivniju, da ne kažemo najopasniju stvar koju je mogao izreći. Takva ljubavna, patriotska izjava Izraelu kod većine će zainteresiranih zazvučati upravo suprotno, kao cinični iskaz potpunog, najradikalnijeg antipatriotizma. Istovremeno, upravo je u takvoj tvrdnji ne samo razlog Genisove ljubavi prema Izraelu, nego i zemaljski smisao i mogući spas države Izrael.

 

 

 

Ali zašto bi Genis uopće volio Izrael, ako već živi u Americi, i zašto iz Sovjetskog Saveza nije emigrirao u Izrael, kada ga već toliko voli? Ovo pitanje često se Jevrejima postavlja, isto kao što često Jevreji koji nisu cionisti niti su državotvorno raspoloženi u jevrejskom smislu riječi, pa čak nisu ni bitno određeni svojim jevrejskim podrijetlom, ističu svoj pozitivni emocionalni odnos prema Izraelu. U onoj najintimnijoj, osobnoj i obiteljskoj povijesti svakoga čovjeka jevrejskih korijena, čiji su se preci rađali u Europi, istočnoj ili zapadnoj, u Njemačkoj ili u Bosni, u Grčkoj ili u Francuskoj, razlozi su koji svjedoče u korist Izraela, čak i ako se nikad nogom ne stane na izraelsko tlo. Ti razlozi su u Holokaustu, u pogromima, u komšijskim denuncijacijama, u psovkama i sumnjičenjima, u ružnim pogledima, u višestoljetnoj i milenijskoj zloj jevrejskoj sudbini sa komšilukom. I u tome što se pred tom sudbinom nisu imali gdje skloniti. Izrael je ono mjesto gdje se svaki Jevrejin danas može skloniti, ali i ono mjesto na koje se može skloniti sva ta duga povijest susjedske nesnošljivosti. Na nesnošljivosti prema Jevrejima ovdje su stvarani ne samo vjerski, a zatim i nacionalni identiteti, nego i cijele civilizacije. Izrael je tome stvorio protutežu.

 

 

 

Bosna je danas slična Izraelu. Naravno, samo u emocionalnom, metaforičkom, pojmovno-spoznajnom smislu. Ali od toga niti nema većeg ni važnijeg

 

 

Problem te zemlje je, međutim, u tome što danas jedva da ima onih koji je vole na način Aleksandra Genisa. Pritom, taj način je jedini moguć, jer uz 75 posto Jevreja Izrael čini 21 posto Arapa, od kojih skoro osamnaest posto muslimana. To što je arapski, uz hebrejski, službeni jezik te zemlje nije samo administrativna – dakle lako izmjenjiva – činjenica, nego je u izraelski identitet saliven, pretočen, integriran, legiran i njegov arapski identitet. Istina, tamošnji vjersko-nacionalno-identitetski fanatici sve čine da tu okolnost ponište i da Izrael svedu na jevrejski Izrael. To, međutim, nije moguće, jer vodi uništenju upravo jevrejskog Izraela.

 

 

 

Kada je ultradesničarska i u osnovi rasistička vlast u Izraelu ovih dana i mjeseci izglasala ustavni zakon kojim se arapski degradira u jezik s posebnim statusom, ergo jezik građana drugog reda, time je nanijela strašnu nepravdu svojim arapskim građanima, ali mnogo više i gore od toga, samom Izraelu, njegovoj cjelovitosti i njegovim identitetima. Da su neprijatelji Izraela smišljali način kako da dohakaju toj zemlji, ne bi mogli smisliti boljeg načina. Izrael ne može biti ono što Saudijska Arabija već dugo jest – zemlja zasnovana na potpunom vjerskom i rasnom isključivanju svakoga drugog i drukčijeg identiteta – naprosto zato što se u tom slučaju ukida razlog zbog kojeg je Izrael osnivan i ta zemlja prestaje biti domovina ne samo velikog dijela svojih građana – ne samo Arapa – nego on prestaje biti domovina svojih osnivača.

 

 

 

Zašto ljudi ne vole Izrael na način Aleksandra Genisa? A tako ga ne vole ni Jevreji ni Arapi. Ne samo zato što im fanatici sugeriraju da je takva ljubav ravna izdaji, nego i zato što neke strašne životne okolnosti govore protiv takve ljubavi. Kako je živjeti u zemlji u kojoj dok sjedite u kafiću, u kinu, na klupi u parku, imate jasnu i neotklonjivu misao da biste u sljedećem trenutku mogli odletjeti u zrak? I to zato što će se neki vaš komšija opasati eksplozivom prije nego što dođe na kafu. Ta vrsta komšiluka rađa trajno zlo i nesnošljivost za kakvu više nije potrebna vjersko-nacionalistička propaganda. Ali istovremeno, bez ljubavi i razumijevanja tog komšijskog svijeta, bez istinskog prihvaćanja njegove kulture, jezika i identiteta, nema ni Izraela, ni onog zbog čega je Izrael i dalje važan važan svim Jevrejima ili golemoj većini njih.

 

 

 

Bosna je danas slična Izraelu. Naravno, samo u emocionalnom, metaforičkom, pojmovno-spoznajnom smislu. Ali od toga niti nema većeg ni važnijeg. U Bosni, srećom, ne postoji mogućnost da netko izglasa ustavni zakon koji će drugoga trajno učiniti građaninom drugoga reda. Iako bi svaka nacionalistička – što, na žalost u našem slučaju znači i svaka nacionalna – elita u Bosni i Hercegovini rado institucionalizirala drugorazrednost ona druga dva naroda. I nije da o tome nisu prilično javno govorili, u ratu i nakon rata, prekjučer, jučer i danas. Ali to, ipak, ne ide, jer međunarodna zajednica nikome u Bosni nije pružila mogućnost da institucionalizira drugorazrednost njemu nepoželjnih naroda i građana. Hvala joj barem na tome.

 

 

 

U Bosni se građanima drugoga reda postaje na drukčiji, manje formalan, a više životan način. U Bosni se građaninom drugoga reda postaje tako što se živi u manjini. Ta je manjina prvenstveno nacionalna i vjerska, ali i ne samo nacionalna i vjerska. U Bosni je svatko svakom Arapin i Jevrejin, ali nikad istovremeno. Što od to dvoje, ovisi samo o tome tko je u kojem dijelu Bosne većina, a tko je manjina. Manjinci su na sve tri strane građani drugoga reda, Arapi u današnjem Izraelu.

 

 

 

To što je Izrael sila, koja je u stanju odgovoriti na zlo, ali i u svojoj široj okolini svakome tko mu zasmeta učiniti veliko zlo, dok Bosna nije nikakva sila i zlo može činiti samo nad samom sobom i nad svojim građanima, manje je važno od načina na koji Izrael i Bosnu percipiraju njihovi građani. Iako se u ljubav prema Izraelu zaklinje velika većina njegovih jevrejskih građana, kao što se u ljubav prema Bosni zaklinje skoro polovina bosanskih državljana, riječ je, valjda, o dvije danas najnevoljenije zemlje na svijetu. I to ne najnevoljenije od drugih, nego upravo od onih kojima se čini da ih vole. Ali, eto, samo što ne vole one koji Izrael (Bosnu) ne vole, nego snivaju o njegovom uništenju. Ili ne snivaju, nego samo žive kao osumnjičeni građani. Oni vole ispražnjeni pojam o Bosni, vole riječ i u nju upisanu legendu, izmišljeni, izmaštani ili sugerirani sadržaj. I onda takvom svojom ljubavlju mrze sve one koji u tu legendu ne vjeruju i koji se u tako zamišljen pojam ne uklapaju.

 

 

 

Voljeti Bosnu, ili je barem podnositi onakvu kakva ona jest – a osim što je nevoljena, Bosna od zastrašujuće većine svojih građana nije ni tolerirana, jedino može značiti voljeti je ili podnositi u sve tri njezine konstitutivne varijante. Bosna i Hercegovina – kako se Bosna od austrijskih vremena službeno zove – sačinjena je danas, ne samo po odlukama Zavnobiha, od tri svoja konstitutivna naroda, niti je to nešto što je nametnuto u Daytonu. Od vremena kada su se, u odjeku europskih zbivanja, i u nas formirale nacije, Bosna je trokomponentna. Četvrta, jevrejska komponenta, zbrisana je u Holokaustu.

 

 

 

U Bosni se građanima drugoga reda postaje na drukčiji, manje formalan, a više životan način. U Bosni se građaninom drugoga reda postaje tako što se živi u manjini

 

 

 

Svaka od tri bosanske komponente otpočetka je imala svoju istinu o Bosni, i svaka je tu istinu ugrađivala u vlastiti nacionalni identitet. Osim što su sve tri istine bivale zasnovane za legendi, maštariji i fikciji, one su redovito i bez izuzetka bile antagonizirane prema onom drugom i trećem bosanskom identitetu. Bosanski narodi sebe su stvarali i izmaštavali u nesnošljivosti prema komšijskim identitetima. Bosna je bila zemlja u kojoj se komšiluk dobro podnosio, ali su mu identiteti bili trajno posvađani. Ljudi su, uglavnom, živjeli u miru jedni s drugima, ali je ono u što su vjerovali kao u neko više znanje o samima sebi bilo i neprijateljsko, i krajnje nesnošljivo.

 

 

 

Svaka nacionalna fantazmagorija na kojoj se temeljio identitet imala je i projekciju same sebe u daleku prošlost. Dakle, nisu se oni nacionalno formirali krajem devetnaestog ili čak u dvadesetom stoljeću, nego su sebe i svoje nalazili već u srednjevjekovnoj Bosni, a onda i u onom što je toj Bosni prethodilo. Pravo na Bosnu u sva je u sva tri slučaja ekskluzivno i isključuje isto takvo pravo u drugih. I naravno, u sva tri slučaja to je pravo zasnovano na maštariji. Na stranu to što nitko ne može svojim smatrati nešto što je postojalo prije nego što je bilo njega i njegovih, i što u srednjem vijeku jednako nije bilo Srba, Hrvata i Bošnjaka, ili što oni koji su se tada, možda, zvali takvim imenima s današnjim Srbima, Hrvatima i Bošnjacima nisu imali nikakve veze, pravo na zemlju, na dom, zavičaj i domovinu u modernom se svijetu ne može zasnovati na pričama iz davnine. Izrael je u tome planetarni izuzetak, ali Izrael je i u svemu drugom planetarni izuzetak na koji je uzaludno pozivati se.

 

 

 

U našim identitarnim maštarijama oduvijek su veliku ulogu igrala imena. To što se neki vladar zvao Hrvoje, nesumnjiv je dokaz da je njegova zemlja bila hrvatska. To što je netko bio srpski despot tako što je oženio kćer srpskoga despota jednako je tako nesumnjiv dokaz da je njegova zemlja bila srpska, a on da je bio Srbin. A to što su svi oni, ovako ili onako, bili Bosanci ili Bošnjaci, najnesumnjiviji je dokaz da njihova zemlja nije bila ni srpska, ni hrvatska, nego je bila bošnjačka. Naravno, ovih i ovakvih, današnjih Bošnjaka, svakoga poimence i po jedinstvenom matičnom broju. Istina koja nikoga ne zanima i koja je u osnovi savršeno neprivlačna, jer nije ni legendarna ni mitotvorna, govori nam da u to vrijeme nije bilo ni jednih, ni drugih, ni trećih, kao što nije bilo ni onih četvrtih i petih, a imena, titule, imperije bile su druge i drukčije, čak i ako smo im moderni mi posudili imena da bismo tim imenima nazivali sebe.

 

 

 

Voljeti i prihvaćati Bosnu danas znači voljeti i prihvaćati najprije ono što nam se čini najneprihvatljivijim. Ono što nam je najstranije, najtuđije, to je u osnovi i najbosanskije. Prihvaćati Bosnu i zamišljati budućnost svoje djece u njoj nužno znači zamišljati budućnost s neprijateljem u sebi i izvan sebe. Jedni će se toga riješiti tako što će se odreći ne samo njezinog imena, nego i sadržaja pojma, pa će vlastitu budućnost zamišljati kao da su sami u toj Bosni koju više ne bi zvali Bosnom i kao da iza svakog brda, iza svakog horizonta, nisu oni drugi, one prve bosanske komšije koje ostaju tu čak i ako proglasimo da Bosne više nema.

 

 

 

Drugi se problemi s prihvaćanjem Bosne takve kakva ona jest rješavaju tako što ekskluziviraju vlastito pravo na Bosnu, i ne samo da ga odriču svojim susjedima, nego kažu kako ti susjedi, Srbi i Hrvati, ne postoje, nego tu ima samo pravoslavnih i katolika, dok su oni koji za sebe kažu da su Srbi i Hrvati ustvari uljezi.

 

 

 

Oba načina odricanja, ili sva tri načina odricanja od Bosne naći će svoje utemeljenje u konstitutivnim nacionalnim legendama, koje će nacionalni vođe manje ili više vješto prepričavati, uvjeravajući svoj narod da je tako i nikako drukčije. Naravno, svaki se bosanski nacionalni vođa – a drugih političara osim nacionalnih vođa u ovoj zemlji niti nema – obraća samo svom narodu, i nijednome neće na um pasti da se obrati onom drugom i trećem. Bilo bi to kršenje nekog tajnog bontona i dogovora. A zapravo bi bilo zanimljivo da čujemo što bi Bakir Izetbegović mogao reći Hrvatima u Federaciji, što bi mogao reći i Srbima i Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Isto se, naravno, odnosi i na preostalu dvojicu, Čovića i Dodika, ali Izetbegović je, ipak, u ovoj priči zanimljiviji, jer on insistira da govori u ime Bosne, pogotovu kada se obraća strancima, šalje im izraze sućuti ili im nešto čestita.

 

 

 

Voljeti i prihvaćati Bosnu danas znači voljeti i prihvaćati najprije ono što nam se čini najneprihvatljivijim. Ono što nam je najstranije, najtuđije, to je u osnovi i najbosanskije

 

 

 

Bosanske nacije formirale su se po izvanbosanskim matricama. Je li to nezgoda i nevolja po Bosnu? Samo po sebi i nije, jer su se i švicarske nacije, recimo, formirale po izvanšvicarskim matricama. Bosanski problem, kao i južnoslavenski problem u cjelini, je, međutim, u tome što su naše nacije skoro istovjetne s našim religijskim identitetima. Pa su onda svi katolici Hrvati, svi pravoslavni Srbi, a svi muslimani Bošnjaci. I svaki je naš rat u dvadesetom stoljeću bio – vjerski rat. Naši građanski ratovi su također bili vjerski ratovi. I onda je nekako prirodno da u ime nacija u nas govore vjerski vođe. Kao što je prirodno i da politički vođe drže vjerske govore i sudjeluju u prvim redovima vjerskih obreda. Bog u Bosni nije sišao na zemlju, ali se njegovi pozvani i nepozvani predstavnici prave kao da jest, kao da je On tu i kao da samo njih predstavlja u borbi protiv ona dva nevjernička i neznaboška naroda.

 

 

 

Središte svog svemira bosanskohercegovački Hrvati nalaze u Zagrebu. Ili u hrvatskoj putovnici koja im pruža mogućnost da odu u svijet i ne osvrnu se više za sobom. Bosanskohercegovački Srbi svoje središte imaju u Beogradu, koji, pak, kad god prigusti, Sunce oko kojeg se okreću nalaze u Moskvi. Središte svog svemira Bošnjaci nalaze u Ankari, u Istanbulu i u sultanu Erdoganu. Bošnjačkim nacionalnim vođama, uključujući i one iz nominalno lijevih stranaka, silno smetaju Zagreb i Beograd, pa će Čovića i Dodika učestalo nazivati veleizdajnicima. Izetbegović, bezbeli, nije veleizdajnik, jer Erdogan nije ono što su Aleksandar Vučić i Kolinda Grabar Kitarović. Erdogan je prijatelj Bosne, njemu je Alija Bosnu ostavio u amanet… I tu se onda priča zavrti, gubeći u toj vrtnji svaki smisao. Naravno, možemo je zavrtjeti i na druga dva načina i u druga dva smjera, ali zašto ne bismo baš na ovaj?

 

 

 

Jedan od novih argumenata bošnjačkih nacionalnih vođa je da prema popisu stanovništva Bošnjaka danas ima više od pedeset posto. Ali osim što prema tom popisu sumnju otvoreno izražavaju ona druga dvojica nacionalnih vođa, zašto bi ta vrsta prebrojavanja trebala nešto značiti? Ako, pak, nešto znači, ako se Bosna dekonstruira da bi se nanovo konstruirala kao nešto što više neće biti višenacionalna zemlja tri konstitutivna naroda, onda u toj dekonstrukciji svi brojevi na terenu dobijaju ultimativno pravo da nadvladavaju one druge, manje i manjinske brojeve. Ne može se u isto vrijeme biti za cjelovitu i cijelu Bosnu, a druga dva njezina naroda pretvarati u nacionalne manjine. Ili jedan njezin narod, onaj koji je danas najmalobrojniji i koji naočigled nestaje. Naime, čak i taj, sasvim mali bosanski narod, ponegdje je dramatično brojniji. Na primjer u Neumu, gdje će se preko mora graditi najbesmislenija ćuprija u Europi, koja će biti spomenik kolosalnom nerazumijevanju života kao takvog, stvarnosti kao takve. Ali taj neumski narod bi, da ga itko upita, u devedeset i devet, zarez devedeset i devet postotnom postotku podržao taj most koji će Neum učiniti usputnom i zaboravljenom varošicom na putu prema Dubrovniku.

 

 

 

I šta god Bakir Izetbegović radio po Sarajevu, neće imati načina da tu išta promijeni. Hoće li njegovi unuci imati izlaz na otvoreno more? Hoće, u legendi. Kao što će i sve drugo i sve dalje biti legenda. Kako za Izetbegovića i narod koji on predstavlja, tako i za ona druga dva naroda. Da bi prestalo biti tako, trebalo bi se misliti malo tuđom glavom, ali ne onom iz Zagreba, Beograda ili Ankare (i iz sultanskog Stambola), nego glavom onoga drugog, a zatim i glavnom onoga trećeg. Nije Bosna troglava zemlja, nije ni trodijelna, ali jest od tri posvađane legende sastavljena. Nije smisao miriti legende, budući da su one po svojoj prirodi nepomirljive, i stvorene su da bi bile nepomirljive, nego je smisao živjeti mimo njih, živjeti sa sviješću gdje su granice legende, a gdje počinje stvarnost.

 

 

 

Da bi se Bosnu prihvatilo, mora se kao svoje prihvatiti i ubojice i žrtve iz Srebrenice. Ali se, isto tako, kao svoje mora prihvatiti i ubojice i žrtve sa Kazana. Jedno je, kaže Bakir Izetbegović, bila državna politika Beograda, kao što je, veli on, Dretelj bio državna politika Zagreba, dok Kazani, nad kojima je činodejstvovao Mušan Topalović, nije bila državna politika. Može biti i da je tako, samo treba pogledati fotografije sa dženaze Mušana Topalovića, i na njima provjeriti tko ga je predavao zemlji. Je li u tom trenutku i taj bio odmetnuti pojedinac, Topalovićev suborac, rođak ili je, možda, pripadao nacionalnoj eliti i predstavljao jednu od tri državne politike u Bosni, i to onu koja se predstavlja jedinom, patriotskom i probosanskom?

 

 

 

Ravnopravnost građana u Bosni i Hercegovini je u međuodnosu s ravnopravnošću naroda. Tako je, valjda, u svakoj višenacionalnoj državi. Tamo gdje narodi nisu ravnopravni, ne mogu biti ravnopravni ni građani. Ali ako su ravnopravni narodi, to ne znači da su ravnopravni i građani. Kako se u Bosni vodio međunacionalni rat – što, naravno, ne isključuje agresiju susjednih zemalja – tako se u Daytonu insistiralo na uspostavi održive nacionalne ravnopravnosti. A ravnopravnost građana će, valjda se pretpostavljalo, uspostavljati život. Naravno da je pretpostavka bila kriva. Danas je to zemlja u kojoj ravnopravni nisu ni narodi, ni građani. I zemlja u kojoj postoje samo dva stvarno multietnička grada ili teritorija: Brčko distrikt i Mostar. Sve drugo izričito je jednonacionalno, uz Tuzlu u kojoj vlast još uvijek iskazuje nešto veći stepen tolerancije i brige za one koji su u manjini.

 

 

 

Neravnopravnost naroda određena je time što nijedan od tri naroda nije u stanju biti konstitutivan na cjelokupnom teritoriju zemlje. Neravnopravnost građana određena je time što je svatko negdje degradirana manjina, ali to nužno ne znači da je svatko negdje drugdje privilegirana većina. Privilegiranim bivaju samo većinske elite, dok je običan svijet deprivilegiran i kad je u većini, pa je onda kivan na one koji ga čine takvim. Većinske elite svugdje nepogrešivo uspijevaju sugerirati svom svijetu da je deprivilegiran zbog povlaštenog statusa ona druga dva naroda. I tako se vrti trodijelno bosansko nacionalističko kolo unutar kojeg hrčak trči svoju beskrajnu utrku. Tko je taj hrčak u priči? Svaki svjesni ili nesvjesni građanin te zemlje.

 

 

 

Bosne nema ako su jedni pobjednici, a drugi i treći poraženi. Nema je ni ako su jedni vječite žrtve, a drugi vječiti krivci. Bosna bi se trebala konstituirati na neprestanom pokušaju da se razumije onoga drugog. Bosna nije troglava zemlja, ali jest, ili bi trebala biti, zemlja u čijim bi grudima, kada bi zemlja imala grudi, kucala tri srca. Nikada otkucaji sva tri srca neće udarati istim ritmom, kao što istim ritmom ne kucaju ni srca milijuna njezinih ljudi, onih koji žive tu i onih koji su raseljeni. Samo što svaki čovjek umire sam za sebe, dok s jednim narodom umire cijela zemlja.

 

 

 

Mogu Hrvati nestati iz većeg dijela Bosne i Hercegovine – ne mogu iz Čitluka, Ljubuškog, Gruda i, naravno, Neuma – mogu nestati čak i Srbi, ali na mjestu njihova nestanka ne može nastati ništa. I čak se ni to ništa tada ne može zvati Bosna. Ne treba valjda ponavljati da isto to važi i za Bošnjake. Problem onda i jeste to što Bosne i svega u Bosni može nestati, ali na njenom mjestu ne može nastati ništa što bi moglo imati i najdalje veze s bilo kim od nas. U tom slučaju, umjesto Bosne bit će tu novi Grendland, zemlja vječnoga leda u kojoj će živjeti Inuiti, koji vjeruju da svijetom upravljaju duše umrlih i u čijem jeziku ne postoji riječ za rat. Dakle, nema načina da Bosna, ili bilo tko u Bosni, preživi, osim da se prihvati ono što se svima čini neprihvatljivo. Ali to što je neprihvatljivo jedino je moguće.

 

 

 

Da bi se Bosnu prihvatilo i voljelo trebalo bi se prihvatiti i voljeti sve ono neprihvatljivo, nespojivo, nepodnošljivo. Bosna je, u stvarnosti kao i u mašti, ukoliko ta mašta nije kolektivizirana, spoj nemogućeg i nepodnošljivog. Ako čovjek misli o sadržaju pojma, a ne samo o njezinom imenu, ako je, dakle, stvarno, prema vlastitom tragičnom osjećaju svijeta i doma Bosanac – svejedno koje vjere i nacije – tada u sebi kao svoje rođeno nosi sve to. I sve tri nacionalno-identitetske legende, i sva tisuću i tri nepodnošljiva zlodjela proizašla iz tih legendi, plus sva hiljadu i tri nepodnošljiva zlodjela koja je za sobom ostavio socijalizam na bosansko-jugoslavenski način. Misliti o Bosni je misliti o nečemu strašnom i beznadnom.

 

 

 

Bosne nema ako su jedni pobjednici, a drugi i treći poraženi. Nema je ni ako su jedni vječite žrtve, a drugi vječiti krivci. Bosna bi se trebala konstituirati na neprestanom pokušaju da se razumije onoga drugog

 

 

 

Pritom, ne može se biti ekskluzivni Bosanac, koliko god i to neki pokušavali na raznim popisima stanovništva. Ekskluzivni Bosanac danas je isto ono što je prije trideset godina bio ekskluzivni Jugoslaven. Ekskluzivni Bosanac onaj je koji odbija biti Srbin, Hrvat, Bošnjak, dok je inkluzivni onaj koji se osjeća i kao Srbin, i kao Hrvat, i kao Bošnjak. Razlika između dva osjećaja je ogromna. Inkluzivnost podrazumijeva empatiju i razumijevanje za one najmanje i najslabije, a ekskluzivnost vodi pristajanju uz one najveće i najbrojnije. Oni malobrojniji bivaju krivi, jer, eto, imaju potrebu da se razlikuju. Oni, pak, većinski manje su krivi, jer su najbrojniji i već su samim tim najsličniji idealu univerzalnog Jugoslavena, pardon Bosanca… Iz te vrste isključivosti slijedi prirodno utapanje u većinski identitet ili tupo razočaranje. Može se biti samo inkluzivni, uključujući Bosanac, onaj koji u sebe i svoj identitet između ostalog uključuje i ono što je u Bosni najgore i najteže. Prvenstveno to. Bosna nije laka zemlja, ali je mnogo lakša od, recimo, Izraela.

 

 

 

Biti Bosanac znači, dakle, biti izdajnik, jer se inkluzivnost na sve tri strane podjednako, s različitim argumentima, ali uz istovjetne izraze proklinjanja, smatra aktom izdaje. Biti Bosanac znači otežati si život do krajnjih granica, sebi i svojim bližnjima, i biti osuđen da te progone oni koje voliš i na koje projiciraš vlastiti identitet. Samo takav čovjek voli Bosnu na način prve rečenice u ovom tekstu, na način na koji Aleksandar Genis voli Izrael. Da, naravno da je lako Izrael tako voljeti iz New Yorka.

 

 

 

Naravno, mimo naših iskaza, ovakvih i onakvih, postoji živa i neiskazana zbilja. Bosna je tokom svoje povijesti obično i bila zemlja neiskazane zbilje. Otud višak legende, a manjak historije. Živjelo se u neiskazanoj zbilji zato što se nikad, ni jedne sekunde, nije živjelo u slobodi. A čim se nije živjelo u slobodi, nije se moglo živjeti ni u istini. I to je onda postalo tako, nepromjenjivo do dana današnjeg. U toj neiskazanoj zbilji postoje ljudi koji svakodnevno žive razgovarajući sa susjedima s kojima je posvađana njihova nacionalna legenda. Obilaze se, trguju, svađaju se, žive… I sasvim neosviješteno ispunjavaju smisao rečenice od koje je sve počelo. Oni svojim životom, premda to nikad ne bi tako rekli, a možda to nikome ne bi ni priznali, vole Bosnu, ali ne samo onu koja je u njihovoj glavi, nego i onu koja je u glavi onog s kime se svađaju, obilaze, mire, trguju i razumijevaju. Tu možda i nije riječ o emociji. Sasvim sigurno nije riječ o nečemu što je osviješteno. I dobro je da je tako. Dok god je neosviješteno, a postoji, to neće biti ugroženo. To je istina koja nije izrečena. Istina koja i postoji samo dok nije izrečena. Ali istina koja se neće sačuvati ako ne bude izrečena.

 

 Izvor www.jergovic.com

Komentari na tekst (33)
Objavljeno:
Ne vjerovati u nesto oduzima smisao zivotu i otezava ga. Stoga bi svako morao sam sebi definisati u sta vjeruje i sta je njegov osnovni sistem vrijednosti. Kako uopste mozete ici kroz zivot i donositi odluke ako ne znate sta vam je broj 1, broj 2, broj 3, broj 4 na licnoj listi i tako dalje… Odluke i donosite tako sto shvatate sta vam je najvaznije a sta ste voljni zrtvovati da zastitite ono do cega vam je stalo. Samo je jedno mjesto na vrhu vase licne liste prioriteta. To i odredjuje u sta vjerujete… … Oni koji su voljni zrtvovati kljucne principe vjere da bi zastitili svoju naciju i nisu vjernici nego nacionalisti… Nacionalista i ne voli sam sebe nego milione nepoznatih osoba za koje ne zna ni sta su ni kakvi su. Materijalista bi prodao i mater i oca i djecu za bogatstvo, moc i karijeru. Stoga dobro pazite s kim se druzite. Los izbor bi vam se mogao razbiti o glavu…
Objavljeno:
Moj Zlatane, zar ti nisi kadar razlikovati cistu vjeru od arapske kulture? Zar je to tebi jedno te isto? Ta greska je i podjelila Bosance na Bosnjake, Srbe i Hrvate… Radi toga su i ratovali i mrzili se i etnicko cistili. Kako ces rijesiti problem ako se nisu voljan uhvatiti u kostac sa uzrokom?
Objavljeno:
Zlatane, ako ne razumijes sta ti se govori, procitaj opet sta je napisano, pa ako ti jos nije leglo, citaj ponovo i tako sve dok problem ne skontas. Kao prvo nemoj tih fazona iz prvog osnovne, ne znas nista o lavu sto te uciteljica pita pa ti nastavis pricati ono sto znas… Nije bitno iz kakvog ti braka potices nego da jos nisi naucio niti diskutirati niti analizirati problem. Tvoje licne predrasude i pogresni zakljucci me ne interesuju, nego cinjenice. Dokazi koja od navedenih recenica nije tacna. Ako je svaka pojedinacna tvrdnja ispravna, onda je tacan i citav komentar. Da bi pobio zakljucak moras dokazati makar jednu jedinu recenicu netacnom... Zar ti nije glupo da ti kao ateista pricas o vjeri? Zar nisi primjetio da se niti jedan vjernik nije ukljucio u diskusiju? Znas li zasto? Zato sto je sve ovo sto govorim potpuno u skladu sa Bozijom Knjigom a tada se pravi vjernici povuku bez rijeci… Normalno da se od onih oni koji vjeruju u Boziju Knjigu zahtijeva vise i bolje nego od ostalih. Sam Isus Krist nije nikada izgovorio rijec kriscanstvo niti katolicanstvo niti je ustanovio Vatikan u Rimu niti ga organizirao kao blijedu kopiju Rimskog Carstva niti je postavio Papu za “Bozijeg predstavnika” na zemlji niti je proglasio latinski jezik zvanicnim jezikom vjere. Sve su to obicni ljudim svojim neznanjem kreirali pa Bozija Knjiga ispravlja sve ono sto Isus nije licno prenio i propovijedao. I te kako je bitno kako je vjera stigla na neko podrucje. Ako je stigla osvajanjem, ubijanjem, pljackom, macem, ognjem i prisilom, onda je dosla na nacin koji je striktno zabranjen Bozijom Knjigom a ponasanje koje je potpuno kontradiktorno Bozijim Uputama i ne moze biti vjera, zar ne?
Objavljeno:
Sarajlija Bosanac je napisao sljedece:"Bosnu na rub ponora nisu doveli ni bosanski Srbi ni bosanski Hrvati nego Bosnjaci. Kako to? Vratite se nekoliko stoljeca u istoriju. Ko je prvi poceo? Na ovim prostorima su zivjeli dobri Bosnjani. Sta se tada desilo? Okupirale su nas Osmanlije. Sta su nam oni uradili? Pobrkali su kruske i jabuke zato sto ni sami nisu znali bolje. U sopstvenim neznanju i nerazumijevanju su izmijesali Bozije Upute sa arapskom kulturom, melosom, obicajima, licnim imenima, tradicijom i folklorom te nepotrebno i stetno izjednacili to dvoje. Ko je zelio biti vjernik morao je navodno prihvatiti stranu kulture i obicaje cime su drevni Arapi izjednaceni sa Svevisnjim kao uporedni izvor vjere?! Dobri Bosnjani koji su prigrilili stranu kulturu su ubrzo postali novopeceni Bosnjaci." Meni nije stvarno jasno da ziv covjek sa imalo mozga ne vidi sam u ovome ideologije koje su blize fasizmu, agresivnom nacionalizmu, mitomaniji,... nego zdravom razumu. Cuj najgore sto je Islam uopce dosao na ove prostore i sto postoje muslimani? Cijela Evropa mijenjala vjere i ucenja, neki narodi po tri puta. Pa i krscanstvo na ove prostore dodje silom i snagom Rima ili Vizantije - inace bi se svi klanjali kladama. Znaci po teoriji ovakvih Bosanaca dolazak krscanstva nije tako los ali Islama jeste, i Islam danas glavni problem. Koliko je god SDA jedna losa krajnost - tako je ovo druga losa krajnost. Sacuvaj me Boze ovakvog Bosanstva jer je netolerantno i diskriminirajuce. Nadam se da Jergovic ne dijeli ovakva misljenja jer covjek ne moze biti humanista, kosmopolita a reci kako je specijalno jedna vjera jedini ili najveci problem. Zivimo u dobu gdje jedni zabranjuju bosanski jezik a drugi osporavaju nekome pravo da bude Bosanac zato sto postuje islam i muslimane. halo ba, ko vama daje pravo da drugima odredjujete sta mogu ili ne mogu biti? Ovim i zavrsavam ovu besmislenu raspravu koja kvari jergovicevu kolumnu, Srdacan pozdrav od Bosnjaka koji je takodjer i Bosanac. Iako sam iz mijesanog braka i ateista - drago mi je iskreno sto je ovakvo Bosanstvo koje prezentira SB odbaceno kod normalnih ljudi. Pozz
Objavljeno:
Moj Zlatane, Bosnjaci nisu nikakvi Bosanci a nece nikada ni biti. Ili si jedno ili si drugo. Ili ces zrtvovati bosnjastvo da zastitis Bosnu ili ces zrtvovati BiH da zastitis bosnjastvo. Po tome znas ko si i sta si… Zasto je Bosna funkcionisala dobro za Titinog vakta? Zasto sto su svi bili voljni da zrtvuju svoju nacionalnost da bi izgradili jako zajednistvo… Apsolutno je bio isti odnos izmedju srpstva i Jugoslavije. Mozes imati ili jedno ili drugo… Izaberite sta ce vas bolje zastititi. Nadam se da ste bili kadri nesto nauciti iz ne tako davne proslosti. Kada ste napredovali u svakom pogledu a kada ste bjezali i iseljavali se sa ovih prostora?
Objavljeno:
Zlatane, bas fino da si se javio. Za dijalog je potrebno dvoje. Moji komentari su samo poziv na razgovor. Kao u partiji saha ti ponudim desetak razlicitih otvaranja. Izaberi koje ti najvise odgovara i gdje si najjaci pa da krenemo sa diskusijom. Ali da bi uspjesno raspravljao, moras pazljivo procitati sve sto sam napisao. Ne mozes si dozvoliti da tvrdis nesto sto je vec pobijeno. Ne mozes me napadati da sam Bosanac i ateista ako prvi komentar poslije tvog posta pocinje slijedecom recenicom “Biti Bosanac je sinonim za cistu vjeru”… Nemam ja nista protiv arapske kulture ali imam protiv toga da se prodaje poput muda pod bubrege kao nekakva vjera. Ne postoji nikakva islamska kultura. Postoji samo cista vjera. Vjera je iskljucivo od Boga a kultura od ljudi. To dvoje se ne smije pomijesati. Sporna arapska kultura je postojala stoljecima prije objave Bozije Knjige te ne moze ni teoretski biti dio vjere, zar ne? U vjeri ne postoji tolerancija. Zabranjena nam je. Nesto je ili tacno ili netacno. Vjernik ne dozvoljava da se laz siri kao istina. Duzan je podici glas protiv toga i svojim bliznjim ukazati na cinjenice. Vjera je iskljucivo ono sto je propisano od Boga a sve sto dolazi od ljudi je po definiciji samo kultura, obicaji, dogme, navike… Procitaj dobro Boziju Knjigu pa ces shvatiti da u njoj ne postoje “vjernicka imena”. Vjera proistice iz principa kojima smo vjerni, a ne iz bilo cije licne karte… Tolerancija je za familiju, komsiluk i suzivot… Tolerancija nam je potrebna da se ne bi svadjali i sukobljavali zbog banalnih stvari. Vjera nas fokusira na ono sto je doista vazno u nasim zivotima… Sto se tice Jugoslavije, ona je samo Bosna u velikoj razmjeri stoga ne tvrdi da je ona odbacena i prevazidjena. Rezes granu na kojoj sjedis… Ne nalazim je samo anomalije kod nas, nego bas svuda – u islamu, kriscanstvu, judaizmu… To mi je vjernicka duznost i obaveza. A morao bi znati i da Bosna do osmanlijskog osvajanja nije zavrsavala na Ivan sedlu nego se prostirala skroz do Jadranskog mora… Stjepan Vukcic Kosaca je bio bogumil Bosanac koji se odmetnuo od kralja Tomasa nakon sto je ovaj prihvatio katolicanstvo iz geopolitickih razloga da bi dobio pomoc u odbrani od Osmanlijskih osvajanja. Stjepan si je uzeo titulu Herzeg a osmanlije su poslije da bi podijelile i oslabile Bosnu terirorije kojima je Kosaca vladao nazvali Hercegovinom, sve po maksimi drevnih Rimljana – Zavadi pa vladaj... Kao sto vidis, tri religije su podijelile dobre Bosnjane na Bosnjake, Srbe i Hrvate te time ih gurnule u krvave sukobe. Da li je moguce da ti od mene trazih da pricam o takvim religijama sa uvazavanjem i tolerancijom, nakon svih krvoprolica kojima su unesrecili lokalno stanovnistvo?
Objavljeno:
Bosnu na rub ponora nisu doveli ni bosanski Srbi ni bosanski Hrvati nego Bosnjaci. Kako to? Vratite se nekoliko stoljeca u istoriju. Ko je prvi poceo? Na ovim prostorima su zivjeli dobri Bosnjani. Sta se tada desilo? Okupirale su nas Osmanlije. Sta su nam oni uradili? Pobrkali su kruske i jabuke zato sto ni sami nisu znali bolje. U sopstvenim neznanju i nerazumijevanju su izmijesali Bozije Upute sa arapskom kulturom, melosom, obicajima, licnim imenima, tradicijom i folklorom te nepotrebno i stetno izjednacili to dvoje. Ko je zelio biti vjernik morao je navodno prihvatiti stranu kulture i obicaje cime su drevni Arapi izjednaceni sa Svevisnjim kao uporedni izvor vjere?! Dobri Bosnjani koji su prigrilili stranu kulturu su ubrzo postali novopeceni Bosnjaci. Sta je tada preostalo onim drugim Bosnjanima koji su bili katolici i pravoslavci? Da se okrecu na sve strane i gledaju kome ce se pridrziti. Nije ni cudo da su se poistovjetili sa Srbima i Hrvatima koji su im bili najblizi. Manje ili vise bili su ostavljeni bez izbora. Sta su Tito i partizani uradili nakon 1945 godine? Poceli su prociscavati vjeru od stranih uticaja. Nije se vise slijepo slijedio ni Istanbul ni Rim ni Moskva ni Bec ni Berlin ni London ni Pariz. Sta se onda desilo ovdje u Bosni? Probudila se iz visevjekovnog dremeza i napredovala koracima od sedam milja. Radi toga je Beograd i skontao da mora unistiti Jugoslaviju jer je gubio uticaj u Bosni. I ko je onda prvi ovdje u Bosni poceo kooperirati sa SANU te dijeliti Bosance po religioznim Iinacionalnim savovima? Alija i SDA koji su se ishitreno vratili bliskoistocnim idolima i uzorima cime su opet paralizirali i podijelili Bosnu. Nadam se da razumije sta vam je raditi ako zelite sacuvati Bosnu…. Ne brani se se ona puskom nego cistom vjerom, pamecu, medjusobnim povjerenjem i dobrosusjedstvom. Ko prvi treba krenuti tim ispravnim putem? Pa oni koji su prvi prestali biti dobri Bosnjani… Biti istinski vjernik nema nikakve veze sa bilo kakvom ljudskom kulturom, obicajima, pismom i jezikom, zar ne…
Objavljeno:
Sarajlija Bosanac. Pricas o dijalogu a najveci dio komentara tvoj monolog. Pricas o toleranciji a imas izrazito negativan akcent na islamsku kulturu koju kroz prozivke arapskog predstavljas kao nesto strano. Kritikujes strana licna imena a ne spominjes koja su to domaca. Kakva imena su u opticaju u Juznoj Americi napr. - domaca? Cijeli svijet je rezultat istorijskih dogadjaja, dogadjanja koja su mogla teci i drugacije, a ti kod nas nalazis anomalije. Jugoslavija je i odbacena, prevazidjena zato sto nije bilo iste tolerancije prema svim kulturama, identitetima,... a o arsinima da ne pricam. Zato se i Bosanstvo koje ti i slicni prezentirate svodi samo na pasivne urbane jugonostalgicare kojima je jedini domet zakljiciti kako su pametniji i kulturniji od svih ostalih. Biti Bosanac je default za sve nas - to je skracenica za ime drzave pa je time svako ko ima drzavljanstvo Bosanac prihvatao to ili ne. Ne mozes to naci u Francuskoj koja je jednonacionalna drzava ali mozes recimo u Britaniji gdje mozes biti i Britanac i Englez - ili jedno od toga dvoga. Bosanac takodjer predstavlja odredjenu regionalnu odrednicu koja zavrsava na Ivan sedlu a mozda jos vise kulturolosku buduci sta je sve na Balkanu sinonim za Bosanca. Ponavljam - Bosanstvo je mozda i imalo sansu da se legalno i kroz publikaciju, inicijative,... tim imenom probije - ali su to unistili sami protagonisti bosanstva. Kako - pa citaj sta pises jarane. Ne mozes sakriti tu kolicinu predrasuda o islamu, netoleranciju i prema nacijama i vjerama, razlicite arsine,... Ispadaju svi koji koji nisu Bosanci i ateisti - glupani, primitivci, zaostali,... ma hajde. Briga mene hoce li moj jaran ici u dzamiju ili biti ateista, hoce li svom djetetu dati ime arapskog porijekla ili njemackog(Armin, Sabina), hebrejskog(Sara, Hana), biblijskog(Ibrahim, Adem), ili slavenskog zvuka(Zlatan, Bisera, Goran,..). To je njegovo pravo i to postujem. I da naravno - 99% Bosnjaka su ujedno i Bosanci. Popis ne pokazuje 2% Bosanaca vec preko 50% Bosanaca jer skoro sve i jedan Bosnjak sebe smatra i Bosancem - zbog drzave kojoj je odan. To sto ti tusis ovdje je samo jedan kulturoloski fenomen urbanih jugonostalgicara koji sebi dizu rejting omalovazavajuci druge. Operisano i od realnosti i tolerancije.
Objavljeno:
“Miljenko Jergović: Može li čovjek biti Bosanac?” Pa samo covjek i moze biti Bosanac. Narod ne moze! Narod je kolektiv, to jeste mnozina, a Bosanac je pojedinac, to jeste jedinka…
Objavljeno:
Ja se rodih u Bosni,ergo sam bosanac.Da li se tako osjecam?I te kako ja sam BOSANCEROS u pravom,pozitivnom smislu!
Objavljeno:
Kljucni problem Bosne i Hercegovine je da njena sopstvena vlast radi protiv nje, na celu sa Bakirom Izetbegovicem i SDA. Oni promoviraju nacionalisticki duh i medjusobno nepovjerenje da bi dobili glasove iz reda svog naroda a onda se poslije izbora svaki put sokiraju da tri nacionalne stranke ne zele da izgradjuju zajednistvo te da zahtijevaju podjelu Bosne duz nacionalnih savova. Dakle vlast BiH iznova ocekuje da se nacionalisti ponasaju tolerantno. Na zalost, ta dva pojma su medjusobno nespojiva te uzajamno iskljuciva. Jedino se ne zna ko je tu ludji, politicari na vlasti ili njihovi glasaci koji ocekuju napredak od katastrofalno nesposobnih lidera…
Objavljeno:
SDA je najveci protivnik BiH i bosanstva. Kao najveca politicka stranka u ovoj drzavi evo vec pune tri decenije niti jednog jedinog trenutka se nije borila za glasove cjelokupnog stanovnistva ove zemlje. Oni koji razaraju same temelje ove drzave razdvajajuci glasace po nacionalnoj pripadnosti time potkopavaju i samu drzavu. Svaki glas za SDA je glas protiv Bosne te njenog zajednistva i funkcionalnosti.
Objavljeno:
Bosna je na zalost drustvo monologa a ne dijaloga. Evo vec cetvrt vijeka nemas s kim popricati o ozbiljnim temama. Oni sto imaju vlast nisu kadri rijesiti probleme niti stvoriti vecinsku koaliciju. Tragedija je da niti pokusavaju niti se trude. Brinu se o svojoj licnoj vlasti te da uhljebe sopstvenu familiju. To je klasicna definicija fildzan drzave a i stanje lokalnog duha. Oni na vlasti rastjeruju sve oko sebe da se ne bi pojavio mozda neko sposobniji od njih samih. Radi toga je Alijin mali u Predsjednistvu - sin politicara koji se udruzio sa najgorim nacionalistima da licno sjedne u fotelju. Navodno brani Bosnu a nikada u zivotu nije pokusao dobiti niti jedan jedini glas bosanskih Srba ili Hrvata. Kako moze biti na vlasti covjek koji unaprijed preda svojim protivnicima sve glasove druga dva naroda a onda se zali da mu stranci ne zele napraviti funkcionalnu drzavu?! Da svijet to doista zeli odraditi, morali bi se prvo njega otarasiti jer upravo on stiti ledja Dodiku i Covicu svojom nakaradnom nacionalistickom filozofijom. Za Titina vakta nije bilo nacionalistickih lidera, zar ne? S kim si, takav si… Da se Bakir doista bori za Bosnu, morao bi propagirati da ljudi prestanu glasati za nacionalne stranke a takvo sto mu ne pada na pamet…
Objavljeno:
Znate li zasto su u Bosni prije skoro tri decenije pobijedile nacionalne stranke? Zato sto smo bili protiv zajednistva i dobrosusjedstva? Ma jok, nego upravo zbog toga! Mi smo glasali za svoje zato su nam rekli da ce nam komsije i susjedi glasati za svoje, pa ko velimo, da im se pridruzimo u tome?! Kada bi nam neko sada rekao da ce nasi bliznji glasati za zajednistvo, i mi bi to isto uradili… Na zalost, to je upravo posao klera da po sluzbenoj duznosti ubijedi pastvu da se okrene zajednistvu sto znaci da to nema ama bas niko odraditi na ovim nasim prostorima…
Objavljeno:
Onako usput, zasto se Jugoslavija raspala, zasto je Bosna paralizirana i zasto se mladost iseljava navrat-nanos iz Srbije i Hrvatske? Zato sto ne valja ni jedna od tih drzava? Ma kakvi! Zato sto smo mi budale koje se dadnu isprovocirati bez po muke, zato sto se lako prepadnemo pa pocnemo paniciti bez razloga, zato sto su nam u strahu velike oci a i zato sto ne znamo sta nam je u najboljem interesu. Sa svim tim kljucnim problemima niti Bosna niti Juga nemaju nista zajednicko. Mi svoju nesrecu nosimo duboko u nama samima. Slijepo slijedimo kler i politicare jer nismo kadri razmisljati sopstvenom glavom…
Objavljeno:
Moze li covjek biti Bosanac? Ma mozemo mi biti sve sto hocemo ako nam je do toga stalo. Sve zavisi od naseg sistema vrijednosti, covjecnosti, postenja, tolerancije i karaktera. Ako nam to fali onda ne mozemo biti niti Bosanci niti ljudi...
Objavljeno:
Evo jednostavne pitalice za naseg dragog, obrazovanog, tolerantnog i pametnog Zlatana. Da li u Francuskoj postoje Francuzi i Francuznjaci? Ako nema takve dvije razlicite kategorije, zasto onda u Bosni postoje Bosanci i Bosnjaci? Pa ovi drugi insistiraju na arapskim licnim imenima, arapskoj kulturi, arapskom melosu, arapskoj arhitekturi i arapskoj tradiciji. Pazite sad dobro, to ne mozete brkati sa cistom vjerom jer nista od naprijed navedenih kategorija ne postoji u Bozijoj Knjizi niti se njome zahtijeva...
Objavljeno:
Mome komsiji(Arap je)ne zna naski kao i ja njgov pa se sluzimo tudjim jezikom,citao sam i prevodio.Sve je islo glatko dok mi nije poceo traziti objasnjenja.Prvo je trazio da vidi kartu Bosne.Kada sam mu pokazao,pita me sta znaci ono Hercegovina.Sta je Bosna a sta je Hercegovina.Jebi ga zemljace,iso je to,kazem ja.Obrazovan je pa me vrti po tekstu iz koga on zakljucuje da je Bosna Bosna a Hercegovina Hercegovina.Pita me da mu pokazem dokle je Bosna?Pa to je sve sto vidis na karti.Nisam se ni usudio spominjati Republiku Srpsku,Brcko,Kantone a u tekstu bruji samo Bosna. Lako je to objasniti Jugovicima bez obzira sto cujem da je,skoro,vise onih koji nece da cuju za Bosnu a zive u Bosni i Hercegovini.Pokusao sam objasniti da mi s tih prostora nismo Englezi pa da nam je svaka druga volim te ,nego da se to kod nas podrazumijeva.Jedan nas me uvjerava da je BiH Bosanski lonac koji se mora razbiti jer iz njega ne zele svi jesti.On je naljuceni Srbin koji kaze da od njega hoce da naprave Bosanca a on je Srbin.Ja imam svoj jezik a oni hoce da mi nature neki bosanski.Ja sam Srbin a oni mi natovare da sam Srbin iz Bosne.Ja imam 100 duluma zemlje kod Prijedora a moj jaran Ibro(radimo zajedno)ima stan od Sipada,kaze mi ako ne volis Bosnu ne bi ti dao da dodjes u nju. Pitam ja jarana Ibru,reci mi sta si ti.Bosnjak, ja sta drugo.Zar si i ovdje Bosnjak a 16.000 km daleko od Bosne.I na mjesecu sam Bosnjak.Sta je nas prijatelj Denis Sandzaklija?Pa cuo si ga da je Bosnjak.Zasto sam onda ja Srbin iz Bosne a ne Srbin?Jergovicu! Lako je tebi zajebavati nas nepismene i rasute po svijetu a nuditi bozu za koju znas da nije pitka.Kako je bilo prije devedesetih na tom prostoru koje ti krstis Bosnom?Zar nije buknulo bas zbog toga sto ja hocu uvako a tko sisa onog drugog.Ne moze vise kao do sada nego kako ja hocu.Pametni su izisli vikati necemo...ali se nasao netko tko je glasno kazao tko vas ebe ja cu zrtvovati to sto vi zelite i idemo u boj ,da bude kako ja hocu.Za njih nije nista znacilo jednako pravo na prostor koga ti nazivas Bosnom,a sad bi da se vrati to isto jer nije uspjelo onako kako sam ja htio.Ne vjerujem da ce ova i buduce generacije ciniti graske svojih predaka .Cim doraste ceka ga rat.Ako se braca dijela kakvog li cudi sto se narodi moraju dijeliti.Na tim prostorima sve je isprobano i znamo kako zavrsava.Normalni roditelji(narodi) rade i urade dobro za svoje potomke pa vjerujem da ce ovaj put i ta tri naroda morati krenuti putem koji ce potomke voditi ka poznatom cilju.Dasadasnji predci su svoje potomke izvodili na cestu za koju nisu znali kuda ce ih dovesti. Vi novinari bi trebali pisati o cestama za koje se zna kuda vode.
Objavljeno:
Nije zlato sve sto sija ili sto se Zlatanom zove. Evo sta napisa: “Ankara Bosnjacima nije isto kao sto je Beograd Srbima ili Zagreb Hrvatima. Bosnjacki identiet nije izvanbosanski vec je made in Bosnia, defakto domaci proizvod sto druge naravno ne degradira ali je red da se zna. A Bosnjak je uglavnom istovremeno i Bosanac i tu nema nikakve ogromne razlike, to u vecini slucajeva ide jedno uz drugo. Bosnjak voli, postuje, simpatise bosanstvo docim Bosanac koji je samo to i nista drugo uglavnom prezire bosnjastvo, tumaci stereotipno i nastoji to izjednaciti sa susjednim nacionalistickim ideologijama.” Nista ne moze biti gore od ovakve nakaradne tvrdnje. Ne mozete istovremeno imati dva razlicita sistem vrijednosti i istcvremeno sjediti na dvije stolice. Ili ste Bosanac ili ste Bosnjak. To dvoje se medjusobno iskljucuje. Kada od bosnjastva odbacite sve ono sto je pogresno, strano i nametnuto, ostaje vam cisti Bosanac. Po cemu se to Bosnjak razlikuje od Bosanca? Po svojoj slijepoj odanosti arapskim licnim imenima, arapskoj kulturi, arapskom melosu, arapskoj arhitekturi kao i osmanlijskoj kulturnoj tradiciji, a sve je to strano i tudje Bosni. Ankara je Bosnjacima upravo ono sto je Beograd Srbima a i Zagreb Hrvatima – strani izvor moci koji je lokalnom stanovnistvu nametnuo svoj sistem vrijednosti, a upravo su te strane kulture zavadile i posvadjale ovdasnje ljude te gurnule u visevjekovne sukobe. Ovdje treba biti kadar razlikovati cistu vjeru od tri monoteisticke religije. Vjera vas uci da volite svoje bliznje a lokalne religije su samo sredstvo za sirenje strane kulture. Upravo stoga u Bosni postoji jednoznacna relacija izmedju bosnjastva i islama, hrvatstva i katolicanstva te srpstva i pravoslavlja. Da je to pomijesano i haoticno, ne bi se ni moglo zakljuciti da lokalne religije promoviraju strane kulture. Upravo su vas strane kulture podijelile na Bosnjake, Srbe i Hrvate. Cista vjera ujedinjava, zblizava i pomiruje. Znaci da je paralizirana Bosna posljedica iskrivljenja vjere od strane tri monoteisticke religije. Preduslov za normalno funkcioniranje Bosne je temeljito reformiranje lokalnih religija koje se moraju osloboditi stetnih primjesa stranih kultura da bi doista bile sposobne siriti osnovne principe vjere. Sta religija moze imati zajednicko sa cistom vjerom ako vas ovo prvo uci da mrzite svoje bliznje i odijelite se od njih cak i po cijenu krvavog rata?
Objavljeno:
Slobodan covjek moze postati sta hoce a i ne mora. Pa nisu Srbi, Hrvati, Bosnjaci nastali iz 3 zasebne primordijalne supe ili ih 3 razlicita boga pravila nego su postali dio plemenske zajednice zbog potrebe lova, skupljanja hrane i zastite kasnije ta plemena se ujedinjuju u etnicku skupinu koja s vremenom i uticajem globalnih promjena postaje nacija. E ovo vam je uprosteno objasnjenje mada historija se poigrala sa narodima ovih prostora koje je bilo tromedja civilizacija, protoka roba, ljudi, kultura pa samim time i etnicka cistoca na kojoj se demagoski insistira i nema nekog genetskog pa cak ni historijskog pokrica. Danas u 21 vijeku se postavlja pitanje dali je nacija uopste potrebna i da li barem u ovom nasem slucaju zadovoljava i elementarni minimum zastite i osnove prosperiteta drustva zbog kojeg je i u prvom redu i nastala?. Ako cemo sagledati nasu ne tako davnu i davnu historiju krvoprolica, gubitka ljudskog zivota, trosenja energije na besmislene i samoubilacke sukobe, odljevu mozgova, polu unistenoj ekonomiji, izgubljenim vanjskim trzistima i ubrzanoj emigraciji tesko je se oteti dojmu da u ovom danasnjem etno konceptu nesto bas i ne stima. BiH je litmus papir na kojem su se oduvjek pokazivala globalne tendencije koje su obicno pratile domaci razvoj dogadjaja. Mozemo biti pozitivni isto tako i negativni primjer svijetu kao sto svaki covjek ima pravo izbora da ucini nesto dobro ili lose koje ne prepoznaje etno granice, to nam je historija pokazala cesto u primjerima pojedinaca pa i grupa ljudi. Izbor izmedju pakla i raja u nama samim a samim time to ce odrediti kklvu buducnost sami sebi pravimo.
Objavljeno:
Besmisleno pitanje.Bosna je dokaziva-bjelodana kategorija covjeku kroz vijekove i sta tu ima biti tajnovito ili neprihvatljivo da se covjek dokazuje Bosnom nudeci vam kulturolosko podneblje kojim se Bosanac prepoznaje.Sta tu treba vasa analiza?? Da jednostavne cinjenice osporite svojim dojmom kojeg tumaci vasa logika nikomu potrebna do mutivodama.Covjece...poceo si sa moralnom ,i duhovnom kategorijom,koja voljenje objasnjava citiranom etikom.I sta bosanskom gradjaninu treba vise od morala koji mu savjest definise ,i obratno.Kada je karakter kodiran sa moralom i odgovornoscu tada je i savjest u tom covjeku prisutna i ta savjest djeluje kao simbioza cvijeta i pripadajuceg mirisa.Sve skupa je u posjedu razuma i ne moze NIKAKO biti drugacije.Dakle NEMA nerazuma kojim se glasas i ulazis pod kozu Bosanca da mu das svoj bedasti srcani otkucaj dojma sa bedastocom logike kao:vjerom je ogranicen i ne moze voljeti.Gluposti gluperaja.Prihvati ljudsko i daj ovim kategorijama prioritet u karakteru ,naveo sam ih gore dok sam bio , i jesam, rafom bosanske nacije ,bar kao pokusaj da se ocistis Od .nepotrebne necistoce i zloduha iz logike.p.s.Nemam covjece volje da se na ovakovi nalaz u vasem laboratoriji vise ,i bolje,ocitujem jer je sve napisano sa hipotezom.Cak i postanak i opstanak onog sto traje isto sto i vjecnost dok Milosrdni ne odluci drugacije.
Objavljeno:
Problem nije u Peljeskom Mostu. Problem je u nepotrebnim granicama. Most je samo rjesenje kojim se premostavaju prirodne i drustvene prepreke…
Objavljeno:
Biti bosanac znači živjeti u BIH. Jednostavno. Biti bosanac je kao biti državljanin bilo koje druge države. Pa zar mislite da građani Francuske razmišljaju o Bartolomejskoj noići? Danas bit bosanac znači boriti se da platiš kredite, zadržiš posao, odškoluješ dijete uz malo sreće i da se zaposli. Sve dostojanstveno da ne moraš lizati....nekim polupismenim političrima. Religija me ne zanima, politika još manje, tako da je biti bosanac relativno lako ( kao i državljani drugih država ). Jergović je veliki kniževnik i ovo o čemu čovjek piše je "pragmatični umjetčki doživljaj" koji oni koji bi trebali da razumiju to na žalost ne mogu.
Objavljeno:
Ako sada neko ustvrdi da u Bosni ima manje od 2% Bosanaca neka zna da cu se odmah sloziti sa njim, ali to ne treba shvatiti kao kompliment nego najgoru mogucu kritiku ljudske gluposti i zatucanosti. Razgulice takvi i u Njemacku i u Svedsku te od Kanade i Amerike do Novog Zelanda i Japana da zive skupa sa svima, od Afrikanaca i Latino Amerikanaca do Azijata i Australijanaca, koegzistirace oni u miru sa svima osim sa svojim prvim komsijama i susjedima…
Objavljeno:
Moze li covjek biti Bosanac? Na pitanje je nekada najbolje odgovoriti protupitanjem. Moze li si pravi covjek koji zivi u Bosni dopustiti da ne bude Bosanac? Oni koji se medjusobno podijele sami sebe osude na sukobe. Pravi ljudi se medjusobno nikada ne dijele nego pomazu i suradjuju a to je sustina svakog pravog Bosanca…
Objavljeno:
Rijetko ko je na ovom dunjaluku glup poput Bakira Izetbegovica. Ne pada iver daleko od klade. I babo mu se prije tri decenije udruzio sa onima koji su zeljeli razdijeliti Boznu izmedju sebe a okrenuo ledja zajednistvu koje su komunisti izgradjivali. Pa da nije bilo komunista i partizana Bosna bi bila definitivno podijeljenja izmedju cetnika i ustasa jos 1945 a papak se uprkos tome nasao ortaciti sa njihovim nasljednicima protiv onih sto Bosnu sacuvase!? A i mali od Alije nije nista bolji. Nema pojma ni o cemu osim izbacivanja jeftinih politickih parola koje sa stvarnim zivotom veze nemaju. Bosni doista treba izlaz prema otvorenom moru. Ima ga vec decenijama. Napravila ga je u Plocama jer za pristaniste trebaju neke osnovne pretpostavke – duboko more, dovoljno prostora da brodovi mogu manevrisati, rijeka koja obzebjedjuje slatku vodu za pice, ravnica za skladista te mandatorni zeljeznicki i cestovni pristup. Sve je to sa one DRUGE strane Peljeskog mosta, upravo prema otvorenom moru. Dakle, Bakir se bori za sve ono sto Bosna odavno ima. Medjutim nije kadar ostvariti ono sto joj je najpotrebnije – bolje je povezati samu sa sobom. Ali kako ce mladji Izetbegovic to postici kada je predsjednik politicke stranke koja razdvaja i cijepa Bosnu po nacionalnim savovima. Da se Bakir doista bori za cjelovitu Bosnu, morao se odavno povuci iz politike jer je bukvalo unistava svojim djelovanjem...
Objavljeno:
5+
Objavljeno:
Ja kao Bosanac potpuno podrzavam most prema Peljescu. Zasto? Pa most uvijek spaja i nikada ne razdvaja. Ako nista drugo, spojice bolje poluotok Peljesac sa kopnom umjesto da se nadugacko putuje naokolo. Takvih mostova je prepun ovaj dunjaluk. Kao drugo, bolje ce spojiti Neum i recimo Sarajevo. Ako vecina turista koji putuju ka Dubrovniku odu tim mostom, dramaticno ce se smanjiti guzve na ulazu prema Neume sto ce ce znaciti da je BiH bolje povezana sama sa sobom...
Objavljeno:
Zahvaljujuci upravo ovom naprijed opisanom principu Amerika je postala Amerika jer je uspjela suzivotom probrati i isfiltrirati ono najbolje od desetina miliona Engleza, Skota, Iraca, Nijemaca, Italijana, Rusa, Poljaka, Jevreja, Holandjana, Svedjana, Grka, Spanaca, Meksikanaca, Kineza, Japanaca, Vijetnamaca, Afrikanaca i Latino-Amerikanaca... Kada izaberete i usvojite najbolje od sviju time postanete najbolji... “Melting Pot” je upravo proces kojim se odricete od starih losih navika i starinskog mitoloskog sistema vrijednosti... Zar ova definicija nije bukvalno identicna vjeri koja treba da vas napravi boljim ljudima?
Objavljeno:
U redu, analiza je ispravna i vecina nas koje zovu jugonostalgicarima bi vrlo lako nasla izlaz. Ali koje rjesenje u ovom trenutku moze bilo ko ponuditi i ono najvaznije: kome? Bosansko-Hercegovacki narod je vjestacki napokon izumro, dakle populacija za koju je naucno dokazano da je genetski autohtona na BiH prostorima (vidi Primorac-Marjanovic - haplogrupe) je zbog raznih osvajaca vjerski raslojena i prihvatila nacije susjednih ili cak dalekih drzava po vjerskom osnovu. Katolici su postali BiH Hrvati, pravoslavci BiH Srbi, dok muslimani pokusavaju privatizovati nacionalnost ekskluzivnim koriscenjem Bosnjastva, sto ostalima puno i ne smeta. Bez zajednicke nacije nema ni drzave, pa je doslo vrijeme da je jedino rjesenje konacna podjela na findzane/fildzane. Zemlja bez svog naroda, gdje je ta Bosna rekti?
Objavljeno:
Biti Bosanac je sinonim za cistu vjeru. A sta je to vjera? Pa to je tesko opisati ali vi trenutacno znate i prepoznate kada sretnete pravog vjernika. Bosanac je osoba koja podjednako voli sve ljude i ne pristaje da bude sputan bilo kakvim narodom ili plemenskim tradicijom. Ne prihvata da njime vladaju predrasude. Kada sretne Marka, Ivu i Muju ne odredjuje ko je kakav covjek na osnovu takvih banalnih stvari kao sto je njihovo licno ime i prezime nego ide dublje i fokusira se na njihov licni karakter, postenje, moral, cestitost, vrijednocu, prijateljstvo, dobrosusjedstvo i hrabrost jer su takve osobine uvijek i iskljucivo individualne a nikada kolektivne. Sta je to narod? To je velika grupa slicnih ljudi sa identicnim obicajima, ponasanjem i navikama. Znaci kada volite svoj narod vi u principu obozavate sami sebe, a narcisoidnost je vjerom uvijek strogo zabanjena. Kada volite drugacije od sebe, onda se sretnete sa razlicitim sistemom vrijednosti. To vas prislili da mislite i da ucite. Da li su te takve sarolike navike bolje i efikasnije od vasih ili ne? Kada koegzistirate sa drugacijima, zivot vas prisili da prepoznate svoje greske i promijenite se na bolje. To vazi sa sve ucesnike u tom procesu, te na kraju svi zavrse bolji, pametniji, jaci i sposobniji. Bosna je samo sinonim za takav proces od kojeg svi na kraju imaju samo koristi... Covjek nikada nije kadar prepoznati svoje sopstvene greske kao komsija koji ga voli i koji ga promatra objektivno bez inherentne samozaljubljenosti i nadobudnosti. Isto vrijedi i u obratnom pravcu. Taj proces koji vas pravi boljom osobom se zove vjera. Radi toga je Bosna sinonim za vjeru...
Objavljeno:
Uz duzno postovanje prema Jergovicu ali u nekim stvarima debelo grijesi. Ankara Bosnjacima nije isto kao sto je Beograd Srbima ili Zagreb Hrvatima. Bosnjacki identiet nije izvanbosanski vec je made in Bosnia, defakto domaci proizvod sto druge naravno ne degradira ali je red da se zna. A Bosnjak je uglavnom istovremeno i Bosanac i tu nema nikakve ogromne razlike, to u vecini slucajeva ide jedno uz drugo. Bosnjak voli, postuje, simpatise bosanstvo docim Bosanac koji je samo to i nista drugo uglavnom prezire bosnjastvo, tumaci stereotipno i nastoji to izjednaciti sa susjednim nacionalistickim ideologijama. Mozda je bosanstvo imalo sanse da postane jedini nas identitet vezan samo za drzavu sto je skroz logicno i normalno, ali su ga nazalost unistili sami protagonisti. Prvo sto sami nisu nista poduzeli u smislu registracije na legalan nacin a mogli su i zakonski i medijski, drugo sto sami ne pokazju bas veliku toleranciju prema vjerskim i nacionalnim, etnickim,.. identitetima. Biti Bosanac danas i samo to vise pokazuje necije nastojanje da na taj nacin dokaze svoju kulturolosku superiornost nad drugima negoli licno nacionalno opredjeljenje. A jugoslovenstvo je umrlo davno i danas ne postoji nikakva zamjena za to od ponudjenog. Samo da napomenem da iako sam se opredjelio za bosnjacki prefiks - nisam ni SDA-ovac, ni nacionalista, ni vjernik, ni turkofil, desnicar, neobrazovan, ... buduci da poznajem stereotipe slike na racun onih koji misle drugacije. Moja ideologija, vjera, svjetonazor,... je tolerancija. Srdacan pozdrav od ponosnog i Bosanca i Bosnjaka i opet i dalje veliki naklon gospodnu Jergovicu jer ga cijenim na osnovu cijelog opusa a ne opredjeljenja i sitnih gresaka.
Objavljeno:
Odličan tekst. Sunarodnjaci moji, pročitajte ovo i dobro razmislite. Pokušajmo pronaći greške u nama i u našoj okolini. Pokušajmo da ne provodimo život optužujući druge. Naša etnička i vjerska opredjeljenja treba svako da njeguje onoliko koliko želi, ali zašto ne bismo mogli biti Bosanci i Hercegovci? Zašto? Kao što M.J. piše u tekstu, BiH neće biti pobjeda jedne etničke skupine nauštrb drugih.
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.