Pre nekoliko dana je japanski modni mogul Jusaku Maezava rekao je
nešto slično, najavljujući da će upravo on biti prvi čovek koji će u
privatnoj režiji da se zaputi na put oko Meseca u svemirskoj raketi
kodnog imena BFR.
"Odlučio sam da idem na Mesec", rekao je Maezava sa entuzijazmom.
"U isto vreme ne želim da sam doživim to fantastično iskustvo. Želim da
ga podelim…sa što više ljudi. Zato sam odlučio da na ovaj put sa mnom
krene i nekoliko umetnika", rekao je.
Najava da će ovaj čovek
biti prvi koji će da ide na put oko Meseca, prema pisanju Forbsa, daje
nam uvid u to kako će u budućnosti da izgledaju ova putovanja. Putovanje
u svemir je skupo, pa da imate bar jednog milijardera u brodu, se
podrazumeva.
Magazin napominje da je hrabro od njega što je odlučio da ostalih osam mesta ustupi umetnicima.
Ipak, ako putovanje u svemir treba da bude nešto što će da menja
društvo, ono mora da ima i stvarne koristi za društvo, isto ono kakvo su
imali razvoj putne infrastrukture, vozovi, pa i komercijalne avio
kompanije. Međutim, nejasno je kako će osnivač i vlasnik Spejs X-a Ilon
Mask i Maezava doprineti da ova putovanja budu pristupačna za sve ljude –
ako je uopšte to cilj kojem teže.
Prilikom slanja privatnih
građana na Mesec, Spejs X razvija osnovnu infrastrukturu za transport u
svemir i dok Mask govori da svi treba da "veruju u budućnost" i to da će
ona "biti bolja od prošlosti", Forbs podseća da je Mesec potencijalno
veoma vredna nekretnina.
Spejs X se nada da će putovanje u
svemir u narednim godinama biti manje rizično, te turisti neće morati da
budu astronauti da bi išli na ovakvo putovanje.
Međutim, premošćavanje tog jaza je mnogo složenije. Na
primer, mnoge greške koje smo napravili u izgradnji transportnih sistema
ovde na Zemlji, kao što je ignorisanje uticaja putovanja na životnu
sredinu i zdravlje ljudi ili razvoj sistema na način koji pojačava
društveno-ekonomske podele, treba uzeti u obzir prilikom kreiranja
transportnih sistema za civile u svemiru.
Postoji bojazan, navodi Forbs, da će ovakve ekspedicije i u budućnosti biti rezervisane samo za one najimućnije.
Samim tim se navodi i zaključak da ako smo već izabrali da idemo na
mesec, i ako samo neki od nas tamo i stignu, da oni moraju da učine
apsolutno sve za nas.