Neven Anđelić: Sreća u BiH je nemoguća na osnovama koje više ne postoje

Neven Anđelić: Sreća u BiH je nemoguća na osnovama koje više ne postoje

Piše: BUKA intervju

Rat je iza nas pa nije prepreka ali je taj rat kreirao promjenu svijesti kod mase pa ljudi kada nostalgično pripovjedaju o predratnom periodu zapravo ne priželjkuju ponovnu uspostavu suživota jer su se sami dijelom promijenili, a dijelom su se razočarali u svoje bivše prijatelje pa im danas zna biti lijepo podsjećanje na stare dane ali ih ne žele vratiti. A i zašto bi. Promjene treba prihvatiti i pokušati naći najkvalitetniji način da ih se primijeni u svrhu obezbjeđivanja najveće moguće sreće najvećem mogućem broju ljudi. Sreću nije moguće ostvariti na osnovama koje više ne postoje, rekao je za BUKU Neven Anđelić.

 

 

 

Nevena Anđelića svi koji pamte Omladinski program zapamtili su kao jednog od urednika i voditelja ove kultne emisije predratnog Radio Sarajeva. Sarajevo je napustio 1993. godine došavši u London da bi godinu dana kasnije upisao postdiplomske studije iz oblasti savremenih evropskih studija na Univerzitetu Sussex. Tu je magistrirao te potom i doktorirao iz oblasti savremenih evropskih studija. Radio za CNN, BBC, ITN i ostale vodeće medije u Londonu, te predavao ljudska prava na Birkbeck Collegeu Univerziteta u Londonu. Gostovao na vodećim naučnim institucijama u SAD kao predavač. Bio je na Fulbright Visiting Scholar na University of California – Berkeley.

Na Univerzitetu Kent u Canterburyju bio je naučni saradnik dok je na Open univerzitetu u Cambridgu predavao predmet ‘Totalni rat i socijalne promjene u Evropi’. Na Birkbeck Collegu u Londonu kreirao je novi predmet o nacionalizmu u Istočnoj Evropi te se vratio predavanju uvoda u ljudska prava. Objavljivao je u vodećim svjetskim naučnim časopisima i zbornicima te pisao za vodeće specijalističke internetske stranice. Redovan je učesnik akademskih konferencija i seminara na kojima često prezentuje svoja istraživanja i poglede.Objavio više naučnih radova, te knjigu Bosnia-Herzegovina: The End of a Legacy (Frank Cass Publishers, London 2003). B92 je izdao ovu knjigu pod naslovom Bosna i Hercegovina između Tita i rata.

Sa Nevenom smo razgovarali o Bosni i Hercegovini, njenim mogućnostima i nemogućnostima.

Prošlo je godinu dana od opštih Izbora u BiH. Zemlja i dalje nema novu vlast na državnom nivou i stiče se utisak da to više nikog pretjerano ne uzbuđuje, ni aktuelne političke predstavnike ali ni građane? Kako komentarišete ovo stanje ?

Izgleda da je na sceni opšta društvena letargija izazvana razočarenjem zbog nedostatka ostvarenja političkih ciljeva. Cjelokupno društvo sastavljeno prvenstveno od tri etničke zajednice dovedeno je u takvo stanje jer nijedna zajednica nije uspjela ostvariti svoj političko-nacionalni cilj. Takvo stanje traje već dvadeset godina i građani su prihvatili da žive u društvu i sistemu koje ne žele ali i koje ne mogu promijeniti. Jedino što je moguće, njima se čini, je promjena na gore a to znači opasnost od udovoljenja jednoj od druge dvije zajednice i stoga se nastavlja glasati kao i prethodnih dvadeset godina. Zbog toga i nema pretjeranog razočarenja nemogućnošću formiranja vlasti na državnom nivou jer ovako kako jeste, a to je sistem bezvlašća, je ipak bolje nego kako bi moglo biti. Ovaj put postoji još jedan faktor u igri, to je SDP koji inzistira na sopstvenom multietničkom karakteru iako mu glasovi većinom dolaze iz bošnjackog korpusa. Njihov izborni uspjeh predstavlja upravo tu opasnost od promjene prema kojoj su nacionalisti razvili strah tokom prethodne dvije decenije. Zbog toga nema formiranja vlasti.


Njemačka agencija DPA je u svom istraživanju BiH društvenih okolnosti navela vrlo kratko da su političke partije glavni generator problema u BiH sa gotovo potpunom kontrolom svih društvenih tokova, ekonomskih, političkih, medijskih.... Da li smo i do kada ćemo biti u ovoj vrsti produžene tranzicije ?

Ne slažem se s tom tvrdnjom. Malo eksperti za demokratiju s bazom u razvijenim zemljama Zapada pokušavaju ubijediti „problematične narode“ da su im za sve krive političke elite koje kontrolišu sve društvene tokove. Ko kontroliše RAI u Italiji? Svaka partija dobije utjecaj shodno izbornim rezultatima a Berlusconi povrh toga ima i privatne kanale pa nisam naišao na istraživanje da su političke partije ili sam Berlusconi generator problema u Italiji. Naravno da jesu jednim dijelom kao sto su i u Bosni i Hercegovini nacionalističke elite, ali mislim da jedno masovno nepovjerenje među ljudima kreira osnovu za permanentni opstanak na vlasti elita uspostavljenih od 1990. godine do danas. Znači problem je u narodu. Pošto se narod ne može zamijeniti, onda eksperti sugerišu problem je zapravo u elitama. Jeste i u njima ali one su demokratski izbor naroda.


Od potpisivanja dejtonskog sporazuma iste političke partije vode ovu zemlju. Nakon poslednjih izbora došlo je do potpune homogenizacije partija na osnovu podijeljenih nacionalih odnosa koje predstavljaju. Predizborni protivnici i pobjednici sklopili su koalicije i paktove o nenapadanju i osim formalizovanja nacionalne homogenizacije na ovaj način je nestala i opozicija. Da li i dalje treba davati šansu dosadašnjim akterima političkog života ili su nam potrebne nove političke snage?

Nove političke snage nemaju šansu u ovom trenutku. Najbliže promjeni je značajan procenat glasova SDP-u ali oni ako žele biti dio vlasti moraju koalirati s nacionalistima. Znači promjena ponovno postaje nemoguća jer ne postoji kritična masa željna promjena. Naravno da postoji i značajna snaga u društvu koja ne želi ni SDP u vlasti i mislim da je važno i zanimljivo da grupe ljudi pokušavaju poput Naše stranke iako po rezultatima oni mogu biti samo regionalna stranka. U Banjaluci Čavić pokušava oformiti alternativno jezgro ali i njegovi rezultati su skoro minorni. Znači sve se svodi na odluku ili nacionalisti ili SDP. Promjena izbornog zakona i sistema bi jedino mogla obezbjediti podlogu za radikalni prekid s prošlošću i promjenu na vlasti. Nisam siguran da bi nacionalno osvješteni Bosnjak iz Mostara glasao za Izetbegovića ako bi mu se unaprijed reklo da time glasa za Čovića i Dodika. U Libanonu imaju sistem predizbornih koalicijskih listi, sve je bazirano na religijskoj zastupljenosti i kada suniti glasaju za svoje predstavnike oni znaju i koji kršćani ulaze u vlast u slučaju uspjeha liste. U ovome je Libanon iskreniji od Bosne i Hercegovine. Sličnost je i da niti tamo nisu uspjeli organizovati drugi popis stanovnistva od sticanja nezavisnosti. Učešće u vlasti je bazirano na davnom popisu iz 1932. godine. Političke elite u Bosni i Hercegovini čine sve da slijede libanonski primjer.


Prije nekoliko godina u jednom vašem tekstu napisali ste „Svi bosanskohercegovački nacionalistički pokreti uspješno politizuju razlike preciznim etničkim argumentima, za koje je stanovništvo, pogođeno ekonomskim nedaćama, vrlo prijemčivo. Utoliko se može govoriti o potpunoj prevlasti etničkog nacionalizma u političkom prostoru BiH, uz puke zametke onog građanskog”. To je bilo prije nekoliko godina, kako o građanskom identitetu u BiH promišljate danas ?

Problem s građanskim identitetom je što on prenebregava demokratsku većinu kojoj je takav identitet skoro stran ili ga barem ne žele ako im nije potpuno stran. Preferiraju etnički. U Sloveniji je bila moguća saradnja etničkog i građanskog nacionalizma tokom ostvarenja nezavisnosti, u Hrvatskoj se povremeno može primjetiti slična pojava u post-tuđmanovskim godinama, u Srbiji povremeno u diskusijama o budućnosti Kosova što baš i nije najprijatnije stanje, ali u Bosni i Hercegovini ne vidim mogućnost izgradnje građanskog identiteta na istim osnovama u Sarajevu i Banjaluci. Dodajmo tome i novije, da ne preciziram zapadno, područje grada Mostara. Znači disonantni glasovi u ovim sredinama pokazuju da je građanski identitet moguć što je ohrabrenje ali utisak je da su većini “građana” u Sarajevu kulturno bliži sopstveni nacionalisti nego nenacionalisti, građanski identificirani stanovnici Banjaluke ili Mostara zapadno od Rondoa. Ista je stvar i u Banjaluci gdje politički oponenti Milorada Dodika suočeni s izborom ne između Dodika i Izetbegovića već između Dodika i Lagumdžije gotovo bez izuzetka biraju Dodika. U Sarajevu Mladen Ivanić neće dobiti podršku umjerene desnice, dakle političke opcije koja nema organizovanu političku skupinu u ovom dijelu republike, iz prostog razloga što je baziran u Banjaluci. Ili budimo konkretni zato sto je Srbin. Pojedinačni izuzeci ne mijenjaju osnovni princip koji je, na žalost, sada već ukorijenjen u društvu. Mlade generacije ne poznaju drugačije principe. To uvećava dimenziju problema.


Diljem svijeta ovih dana bujaju protesti protiv poredaka koji eksploatišu dražave i narode. Istovremeno, i pored vrlo loših uslova života u BiH nema te vrste protesta. Zašto su građani ove zemlje tako dobar materijal za eksploataciju?

Ova zemlja nema tradiciju protesta. Organizovani protesti su ozbiljna stvar koja zahtijeva puno rada, često uzaludnog. Ne zaboravljam kada je mala grupa nas u Sarajevu (Zdravko Grebo, Abdulah Sidran, Veso Đorem, Emir Kusturica, Stevan Tontić, Gajo Sekulić, Dejan Mastilović,..) organizovala miting podrške narodu Rumunije u borbi protiv režima Ceaucescua. Više nas je organizovalo podršku nego sto se okupilo građana. Ovi novi pokreti Dosta i Grozd uspijevaju povremeno privući pažnju ali većina ljudi ignoriše njihove pozive iz istih onih razloga zbog kojih uporno glasaju za svoje nacionaliste. U Banjaluci ozbiljnije demonstracije su organizovane samo na nacionalističkoj osnovi. Znači interesi tri nacije su partikulizirani i onda se opasnost vidi samo u onim drugima. Zanemaruje se činjenica da je ovo uprkos takvoj stvarnosti jedna zemlja i da protest mora biti na opštem nivou da bi se ostvarila pozitivna promjena. Lokalni, etnički bazirani interesi samo produžavaju agoniju i ništa ne mijenjaju.


Politički govori u javnoj sferi obiluju emocijama na račun logike. Ova bestidna manipulacija dobija svoje morbidne i zloslutne obrise ako znamo da vodeći političari u zemlji vrijednije nekretnine imaju van zemlje kojom upravljaju. Imamo li razloga da se plašimo budućnosti ove zemlje?

Postoji li država na ovoj planeti koja je vječna? Države, baš kao i imperije, dođu i prođu. Neke se razviju, neke se prošire, neke podijele, neke kolapsiraju. Kultura ostaje ili se modificira pa se nastavi u nešto izmijenjenom obliku. Znam da je mojim prijateljima Amerikancima bogohuljenje kada im spomenem te činjenice ali i Rimljani su mislili da su svemoćni pa je na kraju imperija propala ali su ostale vrijednosti do kojih i mi držimo, poput rimskog prava recimo. Bosna i Hercegovina je istorijska činjenica a da li će biti u ovom, boljem ili lošijem obliku i u narednom mileniju nije umjesno prognozirati jer to niko ne zna. Da li će se kvalitativno reintegrisati ili dodatno decentralizirati s mogućnošću dezintegracije je zapravo nebitno ako se svi ti procesi odvijaju u sklopu koncenzusa. U ovom trenutku koncenzus nije moguć ni po jednom pitanju a ne postoji ni dovoljna snaga za nasilne promjene. Stoga sve ostaje po starom.


Na koji način vratiti ljudima vjeru u društvo koje bi suživotom podsjećalo na predratno. Zašto u javnom prostoru ima toliko negacije takve mogućnosti i stalnog isticanja nemogućnosti zajedničkog života. Koliko je rat koji je iza nas prepreka takvoj ideji?

Rat je iza nas pa nije prepreka ali je taj rat kreirao promjenu svijesti kod mase pa ljudi kada nostalgično pripovjedaju o predratnom periodu zapravo ne priželjkuju ponovnu uspostavu suživota jer su se sami dijelom promijenili, a dijelom su se razočarali u svoje bivše prijatelje pa im danas zna biti lijepo podsjećanje na stare dane ali ih ne žele vratiti. A i zašto bi. Promjene treba prihvatiti i pokušati naći najkvalitetniji način da ih se primijeni u svrhu obezbjeđivanja najveće moguće sreće najvećem mogućem broju ljudi. Sreću nije moguće ostvariti na osnovama koje više ne postoje.


Prije nekoliko godina radio sam seriju intervjua sa pitanjem Ima li Bosne i Hercegovine. Ni jedan od intervjuisanih političkih lidera mi nije odgovorio kratko i jasno na to pitanje. Svi su naprotiv, vrlo dugo obrazlagali svoje viđenje i promišljanja na ovu temu. Zašto ?

Zato što su nesikreni. Boje se reci sta iskreno misle iz dva razloga. Prvo jer ne smiju razočarati izbornu bazu pa onda srpski političari uvijaju pozitivni odgovor jer da odgovore direktno negativno, što bi im baza odobrila, ovlašteni predstavnici međunarodne zajednice bi im uveli sankcije. Isto je i sa bošnjačkim političarima koji moraju dati pozitivan odgovor zbog svoje baze ali i ne previše direktan jer ih međunarodni predstavnici uporno upozoravaju da manifestnom pretjeranom ljubavlju prema Bosni i Hercegovini čine samo štetu toj i takvoj Bosni i Hercegovini.


Zamolio bih vas da mi za kraj ovog razgovora kažete svoj odgovor na ovo pitanje Ima li Bosne i Hercegovine?

Ima. Hoce li je u budućnosti biti više ili manje i hoće li ljudima biti bolje ili lošije ovisi o njima samima. Sada je ima, novi koncenzus je neophodan ubrzo da bi se poboljšao kvalitet života svih stanovnika. Bez koncenzusa nema promjena, svima je loše a Bosna i Hercegovina ostaje voljeli je ili ne. Još me niko nije ubijedio da je moguć bolji život svima bez Bosne i Hercegovine. Nekome bi možda bilo bolje ali znatnom dijelu ljudi bi bilo prilično lošije. S Bosnom i Hercegovinom je moguć ili status quo ili progres ali samo uz koncenzus što je bolja solucija nego da značajnom dijelu ljudi bude lošije. Stoga, ona je interes svih. Barem bi trebala da bude.

 

Razgovarao: Aleksandar Trifunović

 

Komentari na tekst (16)
Objavljeno:
Sustav kreira ljude. Možda vi ne idete za tim, no vama je ista politika na vlasti pa i ljudi sigurno kakvih 15 godina i to uopće nije malo. Paralelno uz to taj sustav grade i ne bi mogli bez njega postojati mediji - novine i TV, između ostalog. Oni koji su rođeni u tom sustavu ili krenuli u nj' od osnovne, njihov mozak se formira na taj način, a koliko snažno (povodljivo) ovisi o njihovim roditeljima koji u tom sustavu nisu odrasli, no eto sada su u njemu i nekih drugih okolnosti.

Budimo iskreni, mene kao Hrvata Srbija uopće ne zanima i ne namjeravam u životu ići tamo. Ne znam što bi ta zemlja i ljudi imali meni ponuditi. Dobro, možda da je neki posao u pitanju da. Utoliko mi ta zemlja smeta ukoliko mi ulazi nepozvana u dvorište. Netko drugi može smatrati drugačije. Ja ne vidim potrebe za nekim zajedništvom s onima koji su moralno i intelektualno ispod mene. Meni Srbija ne smeta inače sama po sebi sa svojim građanima, čine me ravnodušnim kao da se radi o Eskimima.

Drugi problem BiH jest što je činjenica da su se Muslimani (ovo je termin upotrebljavan u Jugoslaviji, Tito je vršio ateizaciju nisu nužno svi po religiji muslimani sada) najviše paralelno borili za, kroz očuvanje sebe da ne budu Srbi niti Hrvati po tuđoj želji, BiH. Oni je očito najviše žele od svih pa je logično da budu Bošnjaci, Bosanci ili ono što se identificira svojim nazivom sa BiH. Moram priznati da mi je to simpatično i da se tome skriveno divim na jedan način. :-)
Objavljeno:
''Konacno, ja sam zivio u Sarajevu 2005. i 2006.godine kada sam dobio ponudu da predajem na univerzitetu u Berkeleyu sto je bilo (previse primamljivo da bi se odbilo).''
Ovo Vam je odgovor na sav Njegov životni opus! Zbog lazi zapravo i reagujem iako dugo nisam, a trebao sam. ON JE VEOMA DOBAR POZNAVAOC SVAKODNEVNE SITUACIJE OVDJE, A IZ TEKSTA I NJEGOVOG REAGOVANJA SE VIDI KO JE ON!! Kako je neko KAO OBIČNI ŽURNALISTA SA RADIO EMISIJE eto baš tako otišao kao predavač i predavao predmet ‘Totalni rat i socijalne promjene u Evropi'' ako nije bio duboko kolaborisao!!!pretpostavvljam da znate
Objavljeno:
Diskusija pokrenuta mojim intervjuom koji je sa mnom na vrhunski nacin uradio Aleksandar
Trifunovic navodi me na odgovor anonimnim citaocima zbog nekoliko cinjenicnih neistina.

Izvjesna Elma navodi da sam, koliko se ona sjeca, “pozivao narod megafonom iz vojnog
transportera”. To se nikada nije desilo i samim time Elma se toga ne moze sjecati. To je
pjevac narodne muzike i priuceni autor dokumentarnih filmova Avdo Huseinovic objavio u
svom filmu “Krvavi ples po seheru” zbog cega sam ga tuzio zbog iznosenja lazi te zbog cega
Televizija Sarajevo vise ne emituje taj isti dokumentarac jer sam im ukazao na iznesene lazi
sto su oni objavili ali Elma, eto nije pogledala i saslusala to njihovo saopstenje.

Zbog lazi zapravo i reagujem iako dugo nisam, a trebao sam. Naime “neko ko te zna”
je potpis citaoca koji iznosi neke budalastine koje su jedino jos spomenute u jednom
niskotiraznom casopisu prije sest godina i na koje nisam reagovao posto to malo ko cita pa
tako sam i ja saznao za lazi s pet godina zaostatka. To me navodi na pomisao da je autor tog
clanka zapravo “neko ko te zna” i da pod snaznim utjecajem Münchausen sindroma pita kako
sam se osjecao “kad si potkazivao ljude koji rade na crno”. To me iniciralo da malo istrazim
o cemu se radi posto je to jasno mozda samo autoru te pisanije od prije pet godina gdje me
optuzuje za neke stvari koje su toliko sulude da ih stvarno nemam namjeru ponavljati osim
potpunog negiranja. On iznosi optuzbe koje bazira na filmu koji, sam priznaje, nikada nije
vidio. Zbog toga ga pozivam da to negdje ponovi, potpise se sopstvenim imenom da ga mogu
tuziti i usutkati za sva vremena. Izmedju ostalog kritiku nekog skupa u Zenevi bazira na mom
ucescu iako iako ja nikada u zivotu nisam bio u Zenevi.

Na kraju zelim iskazati zaljenje sto je vecina diskusija zapravo potvrdila opazanja koja sam
iznio u intervjuu. Bilo bi mi draze da je stvarnost u Bosni i Hercegovini svjetlija i da ja
zapravo grijesim. Ljudi se kriju iza anonimnih nadimaka i iznose sto stvarno misle. Punim
imenom i prezimenom iznose se manje ekskluzivisticki i tolerantniji stavovi. U tome i jeste
tajna da su u svakodnevnom zivotu incidenti na osnovi medjunacionalne netrpeljivosti
zapravo rijetki dok su tajni izbori uvijek pokazivali nacionalisticku opredjeljenost vecine
ljudi.

Pokusaji diksriminacije mojih stavova na osnovu mjesta zivljenja su opasni presedani.
Ukoliko uvedemo diskriminaciju na tom kriteriju sljedeci moze biti nacionalna, vjerska ili
rasna diskriminacija i ulazimo u fasizam. Konacno, ja sam zivio u Sarajevu 2005. i 2006.
godine kada sam dobio ponudu da predajem na univerzitetu u Berkeleyu sto je bilo previse
primamljivo da bi se odbilo. Tako danas zivim u Londonu i predajem na Regent’s Collegu.
Kao strucnjak za medjunarodne odnose pisem o raznim svjetskim temama ukljucjuci i one
o mojoj zemlji – Bosni i Hercegovini. Nadao sam se da ce biti moguce voditi neku javnu
debatu ali dio citalaca ocito nije zainteresovan i stoga sam morao reagovati.
Objavljeno:
Elmice, nemoj tako, Neven je JNA odmah javno zvao agresorima, istine radi.
Nemoj ga nama Srbima zivota ti, vidis da sada ima instrukcije da radi za SDP i Lagumdziju.
Objavljeno:
Ja patim za onim lijepim vremenima kad nikom nije bilo vazno
dali si srbin,musliman,katolik,jevrej,ciganin,nego kakav si kao
covijek,a ako mi se djevojka svidzala nije me interesovalo kojoj
religiji pripada.U pitanju je iznad svega kucni odgoj i mentalni
sklop.Uoci samog pocetka civilnog rata glasali smo svak za svoju religuju,sto je naravno bilo pogresno i kobno za sve nas,jer mi
smo ustvari glasali za RAT.
Zato sto nismo imali u politici pismene ljude,nego nesposobne i
nepismene autoproklamirane koje kakve lidere, ex zatvorenici
da bolje objasnim.Sto je najgore oni jos uvijek nesilaze sa zlatnih
stolica dok ih metkom neskines!
Sve zavisi od nas.Nesmijemo dozvoliti da se religija petlja u
politiku,kao sto je to vijekovima u arapskim zemljama,pa upravo zbog takvog sistema nepostoje prava covjeka,a pogotovo
prava zena koja je stub zivota za sve nas pocevsi od nase majke.
Religijske diktature su uvijek bile najgore ,zato nesmijemo dozvoliti za nase kolektivno dobro da budemo preplavljeni i dominirani nikakvom religijom jer su opasne za nasu slobodu i
nasa prava.Moramo postovati nase historijsko nasljedstvo i nas
Evropski identitet.
Ono sto smo srusili,moramo konstruisati za zajednicki zivot!.
Objavljeno:
Sta se on ima vracati u Sarajevo? Koliko se ja sjecam , on je 6-tog aprila kad su bile one demonstracije u Sarajevo , pozivao narod megafonom iz vojnog transportera da "pozovemo vosjku (JNA) da uzme stvar u svoje ruke" . Fol da skinemo bagru s vlasti i da to nasa dobra JNA sredi kako treba. Otac mu je bio vojni general. On je bio jedno od mojih najvecih razocarenja tada.
Objavljeno:
"Rat je iza nas pa nije prepreka ali je taj rat kreirao promjenu svijesti kod mase pa ljudi kada nostalgično pripovjedaju o predratnom periodu zapravo ne priželjkuju ponovnu uspostavu suživota jer su se sami dijelom promijenili, a dijelom su se razočarali u svoje bivše prijatelje pa im danas zna biti lijepo podsjećanje na stare dane ali ih ne žele vratiti."

Otkuda mu pravo da generalizuje. U cije ime on govori, koliko je ljudi pitao da li se zele vratiti? Kada je proveo istrazivanje, nad kolikim uzorkom?
Eto ja ZELIM da se vrate stari dani i NISAM se razocarao u prijatelje.
A da se on vrati u Sarajevo i svi oni koji kritikuju BiH, pa da promijene sve na bolje. Da je on i masa drugih, ostao u BiH, mi bi imali drugaciju BiH.
Objavljeno:
Nevene, kako si se osjecao u Londonu kad si potkazivao ljude koji rade na crno? Da li te jos traze isti da im izadjes na crtu ili se krijes kao mis mekinjas i propagiras demagogiju za sicu...
Objavljeno:
Ja mislim da je on bio vratio se u Sarajevo pa opet otisao. Mozda je do sredine?
Objavljeno:
Kad bi se jaran vratio u Sarajevo ja bih to postovao. Ovako zivi ko car vani prosipajuci demagogiju.
Objavljeno:
zbog ovakvih komentara nema napretka u BiH. Omalovazavanje svakog kritickog stava je norma kao sto su pokazali neki komentari na ovaj zanimljiv intervju. Sve se svodi na ja njega ne volim a ne na disusiju koja moze donijeti nesto. svako svome jatu hrli, kao sto je i rekao u intervjuu.
Objavljeno:
Kakva demagogija i suplja prica, Ovako ne bi pricao neki malo bolji gimnazijalac, a kamoli neko ko ima doktorat (izmisljenih nauka).
Potpuno bezvrijedan clanak.
Objavljeno:
"Ova zemlja nema tradiciju protesta..."
Veso Đorem je, u velikoj mjeri zahvaljujući i tvojoj pomoći, svojevremeno oteo prostor od Studentskog servisa i dvorište od casnih sestara. U tom prostoru, koje je cuvao njegov tata, žandarm iz Kalinovika, mjesecno se obrtalo vise miliona maraka bez ikakvih poreza i daća drzavi. Kusta je ,naravno, otimao od države, što i sada vrlo uspješno radi a Zdravko je prelijepo zivio od svojih ultraljevicarskih pogleda i ideja sto mu i danas polazi za rukom. Zajedno sa Sidranom, Sekulićem i Tontićem, iako mi nije jasno zasto u svoj koš trpaš i ove dvije cestite osobe, mislim na Sekulica i Tontica, tvorili ste taj intelektualni, mlađani krug oko reformista Ante Markovica.
Neovisno, od Markovica, tadasnji svijet u Sarajevu i nije mogao poci za vama na proteste, kao sto ne moze ni danas. Jer, vi ste uvijek isli tamo gdje se otvarala mogucnost za brzu i lijepu zaradu.
I, da zavrsim, ta mogucnost brze i dobre zarade je uvijek bila otvorena,
u svim sistemima na ovim prostorima, jos od propasti Austrougarske. Od tog perioda nikada nisu vrijedili zakoni
za sve nego iskljucivo za povlastene.
Objavljeno:
Ma nema, doktor svasta isprica, sve sama suplja, ostade jedino ova besmislena recenica od koje je autor clanka napravio naslov "Sreća u BiH je nemoguća na osnovama koje više ne postoje".
Znaci, ne postoji ono cije osnove ne postoje, pa naravno i ono sto bi na tome eventualno postojalo ne moze postojati. Velika recenica, totalno besmislena, no tako je to kad doktor iz bijelog svijeta se "vrati" negdje oko kuce i pocne mudrovat.
Evo primjer recenice koja bi zadovoljila osnove logike i misao koju je htio doktor naglasiti:
"Osnove za srecu koje su postojale, vise ne postoje".
To smo opet svi znali, mada je pitanje da li je ta "osnova za srecu" ikad i postojala, no necu o tome.
Objavljeno:
Mislim da je Neven dobrim djelom u pravu.
Dosta toga se promjenilo, jedino smo mi"raja"ostali na jako niskoj
svijesti da skontamo da trebamo vlastitu glavu a ne"vodje"nacionalisticke.
Da treba da radimo i stedimo i brinemo o sebi a ne o drugima nebitnim stvarima a onda ce puno toga doci na "svoje mjesto".
Koliko dugo trebamo"vladare"pored vlastite glave,
mi moramo politicke svakodnevnice zmjeniti radom...
Bavimo se godinama manje bitnim stvarima a sustinu cesto
ne dotaknemo.EKONOMIJA a onda ce svima biti puno bolje, siguran sam!!
Objavljeno:
Bio sam veliki slušalac ,,Omladinskog radija''.Mogu reći da je rat promjenio svijest kod mase kako kaže Anđelić što je sasvim normalno poslije toliko žrtava na svim stranama ali se pitam ko je promjenio svijest mase u predratim godinama.
Hvala bogu pa je neko iz svega i izvukao nekakvu korist. Eto na zapadu se izučava novi predmet o nacionalizmu u Istočnoj Evropi koji je kreirao ,,naš'' Neven.
 

Napomena:
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu. BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.