Intervju Martina Mlinarević Sopta:Mi smo najbolji gutači nacionalističkih ubleha!

Objavljeno: 20.02.2013. - 15:45
Ako stvari sagledam zdravorazumski i hladno, vidim zemlju koja to nije, autistični protektorat u rukama stranaca, tri podijeljena društva s tri podijeljene javnosti,  vidim jednonacionalnu multietničnost, konstantnu igru nadmoći jačeg nad slabijim, ljude koji zatvaraju oči pred stvarnošću, zemlju koja forsira lažno građansko društvo u prostoriji punoj neriješenih nacionalnih pitanja, a koja generiraju konstatno nove razdore. Unatoč svemu gore pobrojanom i unatoč svim čudesnim mjestima svijeta koje ostavih pod nogama, nigdje se ne mogu zamisliti nego u Bosni i Hercegovini.” kaže za BUKU novinarka Martina Mlinarević-Sopta.
Autor: BUKA intervju
Veličina slova: a a a

Martina, u svim svojim tekstovima pišeš stilom koji izaziva vrlo ozbiljne reakcije, od mržnje do ljubavi, ako mogu tako da kažem. Zašto su po tebi u bh novinarstvu sve rjeđi novinari koji su na način kao što je Vaš spremni da se bave ovom zemljom ?


Ja nisam novinarka po struci i ne volim se iz poštovanja prema nekim uistinu velikim ljudima, stavljati u taj kontekst. Možda je čitava ta priča sa mnom zanimljiva upravo zbog toga jer nisam izrasla na primjerice, FPN-u. Moji su tekstovi potpuno lišeni bilo kakve uniformiranosti, novinarske standardizacije, nabijeni su emocijama i redovito izazivaju oprečne reakcije. Pod svaku cijenu nastojim sačuvati svoju slobodu koja mi omogućuje, u današnjem medijskom svijetu zavidnu poziciju sveobuhvatne kritike. Nisam pragmatičar nego svojeglavi idealist, ne vagam slova nego ih ispucavam u sekundi. Sve to nije nimalo pametno, ali takva sam. Ne bih rekla da sam ikakva rijetkost, jer postoji u ovoj zemlji mnogo primjera iznimno hrabrih ljudi u novinarstvu. No, što se tiče općenite medijske situacije primjetna je određena doza letargičnosti i zasićenja, zato što su mnogi svjesni da uz sve pokušaje, i dalje ne postoje nikakvi radikalni pozitivni pomaci niti naznake istih. Tako da uloženi entuzijazam sve češće mijenja monotona iscrpljenost.

Zašto je iskrenost i dalje tako skupa i nepopularna u BiH ?

Moj otac bi najviše volio da se i ja jednog jutra probudim i shvatim da je ići glavom kroz zidove užasno nepopularno. Tada se više ne bi morao sekirati zbog iskrenosti koja u ovom podneblju ne vrijedi apsolutno ništa. Nije profitabilna zato nije ni popularna. U Kiševim „Savjetima mladom piscu“ te su stvari savršeno precizirane, posebice u dijelu koji kaže: „Imaj o svemu svoje mišljenje. Nemoj o svemu reći svoje mišljenje.“ Živimo u izokrenutom sustavu vrijednosti kojim dirigira politika. Ljudi se trude zadržati posao, prehraniti djecu i preživjeti dan. Kad ste samljeveni takvom stvarnošću nije vam više ni do kakvih vjetrenjača. Samo se podobni računaju na kraju, za heroje ne pita nitko.

Kao autor mnogo se bavite Hercegovinom, često kritikujete ostatak zemlje za nerazumijevanje ovog dijela zemlje. Reci nam, gdje vidiš najveće političke probleme ove Hercegovine u ovom trenutku?

Hercegovina je moja vječna inspiracija, moj smisao i snaga. Meni je ona i mitski pejzaž omeđen surovošću kamena, nemilosrdnošću bure, mekoćom dozrele smokve, nezaboravnom prošlošću i fascinantnim ljudima. Meni je ona šimićevska i didak-buntićevska. Opjevana i popljuvana. Ranjena i gorda. Zbog moralno i verbalno zakinutih pojedinaca kojima su mediji godinama poturali mikrofone pred usta u kojima su se još vrtjeli ostatci janjetine, stvorena je opna predrasuda koju pošten hercegovački svijet mora slamati svaki dan, na svakom koraku. Krivicu zasigurno nosimo i mi sami, jer smo šutke gledali kako se šaka mangupa u višegodišnjem rodijačenju, silovanju zakona i zdravog razuma naziva imenom svih nas, dok smo okretali oči i „lokalpatriotski“ meli sve loše stvari pod tepih, umjesto da se suočimo s anomalijama koje su sustavno izjedale ostatak našeg zdravog tkiva. Medijska histerija formirala je tako prototip Hercegovca na kriminalno-tajkunskom uzorku nekolicine istaknutih budala, a koji nema nikakve veze s prosječnim čovjekom ovog podneblja. Kad se bavite javnim djelovanjem, svaka generalizacija onoga čemu pripadate vas posebno pogađa. Smatram da danas sebi za pravo govoriti o Hercegovini uzimaju ljudi koji nikad nisu prošli ovim krajevima, a licemjerne političke igre potpomognute psihozom medijskog linča posljednjih godina još su više radikalizirale situaciju. Riječ „fašist“ je postala svojevrsni bedž koji se dodjeljuje svakoj osobi s prebivalištem u nekom od hercegovačkih gradića. Kad dva kretena rašire svastiku na stadionu, automatski čitav Široki Brijeg pod jastukom krije jednu. Nadodajte na to sav politički trulež, stalno forsiranje razdora bez ikakvog ponuđenog smislenog dijaloga, te uvažavanja tih ljudi i njihovih problema, i dobiti ćete kulminaciju negativne energije u kojoj se Hercegovina prirodnim automatizmom zatvara i okreće sama sebi.


Kako ti izgleda medijska scena u BiH u ovom trenutku?

Podijeljeno. Ostrašćeno. Kvazi-nezavisno, a u suštini stranački. Nepismeno. No, među brojnim licemjerima, još uvijek se se može pronaći beskrajno kvalitetnih ljudi koji imponiraju svojim rezonom, intelektom, nepotkupljivošću i lucidnošću. Oni su jedini razlog znog kojeg se to još može nazvati medijska, a ne kuplerajska scena. Širenje medijske slike, otvaranje novih medijskih kuća će, nadam se, dovesti do tog da se iziđe iz ovog prljavog koncepta jednostranih istina i da se ipak stvori dovoljan broj onih koje nije strah ukazati na pravi problem. Tad će se energija društva moći kanalizirati na iznalaženje rješenja, umjesto kao što se dosada radilo, na prolongiranje ove kampanje međusobnog zastrašivanja i produbljivanja kaosa.

Smatraš li da je sa postojećom društevno-političkom, nažalost moram dodati, elitom moguće imati bolju društvenu pa i medijsku situaciju u zemlji? Biranje manjeg zla postao je svojevrsni izgovor i za činjenje i za nečinjenje.

Ja tu nemam nikakvih dilema - od svih vodećih političkih lidera u zemlji ne bi se uspio sklepati jedan čovjek. Njihovim isluženim taštinama i ova rečenica je previše. Ono što me osobno najviše smeta jeste činjenica da se zbog tih arogantnih oportunista posve zapostavlja stvarni život i problemi s kojima se svakodnevno suočavaju građani ove zemlje. Ne diraju nas pretjerano pojedinačne, strašne sudbine, užasi i nepravde s kojima se mnogi šutke bore. Članci o pomoći bolesnima najmanje su čitani članci na našim portalima. Ne padamo na suzu radnika, mada se zrcali u oku čovjeka koji nikad ranije nije zaplakao, ne dotiču nas kolektivni otkazi, zatvorene tvornice, gradovi iz kojih se sustavno bježi u svijet. To je patetično. A patetika se ne nosi ovih sezona. Dok je nacionalizam, s druge strane, skroz kul. Postali smo taoci gramzivog tala političkih mafijaša koji odlično zna kako s nama ovakvima. Jedna kost premazana religijom ili nogometom i mirni smo minimum 48 sati. Nema malog i velikog zla. Postoji samo zlo. Manipulativno zlo koje nam kroji luđačku košulju dvadeset zadnjih godina.


Treba li narode koji žive u BiH poštediti kritike zbog stanja u zemlji. Koliko smo nevini?

To je bila možda moja najveća pogreška u proteklom razdoblju. Iziritirana samovoljom bošnjačkog političkog establishmenta koja se provodila nad hrvatskim narodom, a istovremeno oslušukujući krik ljudi koji nisu imali nikakvog načina da medijski artikuliraju svoju očajnu situaciju, pristala sam da se uz moje ime vežu epiteti nečega čemu nikada nisam pripadala i što nikada nije bio moj svjetonazor, no sve to nije mi bilo važno, dok god sam na jednu širu pozornicu mogla iznijeti probleme s kojima su se suočavali Hrvati u BIH. Naivno sam vjerovala da će se u međuvremenu formirati neka kritična masa koja će izdignuti stvari iz uljuljkane apatije, koja će znati konstruktivno formulirati svoje nezadovoljstvo, ukazati na problematiku nuđenjem kvalitetnog riješenja i mogućnosti dijaloga između suprotstavljenih gluhonijemih strana, no to se nije dogodilo. Nekolicina nas tako je nosila glavu u torbi vodeći mini-ratove sa raznim političkim elitama, dok je narod ostajao na svojim početnim pozicijama - uz bok korumpiranim hrvatskim liderima, koji svo ovo vrijeme, osim ispraznih floskula, nisu učinili mrtvo ništa u višegodišnjoj političkoj agoniji. Osim što su svojim nemarom i nebrigom uništili i ono malo medija koje smo imali, zatvorili većinu kulturnih ustanova u kojima je disalo posljednje utočište umjetnosti u sveopćem krkanluku i paralelno svemu tome, podebljavali svoje bankovne račune na konto priče koja uvijek pali, a zove se ugroženost.  Problem je dakle, što smo svi mi, bez iznimke, na području cijele zemlje, poznati kao revolucionari u bademantilu. S tastaturom kao osnovnim područjem rada. S portalima, forumima i foteljom kao jedinim bojnim  poljem. Napor koji iziskuje prosječan protest ili izlazak na ulice za nas je prevelik. Danas znam da nema te socijalne bijede, političkog ludila ili društvene nepravde koja uopće može pokrenuti ili dotaknuti zombije od stanovnika koji naseljavaju ovu zemlju. Mi smo najbolji gutači nacionalističkih ubleha. Svakodnevni jedači govana koje nam poturaju naše vladajuće elite. Klimači glavama i čistači cipela promašenih ideologija koje nas vode na dno. Kakvi smo, odlično nam je. I ne, nisam nimalo oštra. Moje razmišljanje je plod prevelike vjere u ljude u ovoj zemlji. Koji su me, mireći se sa postojećim stanjem, dosta razočarali.

Pomenula si institucionalnu samovolju jednog naroda nad drugim. U BiH je ta vrsta samovolje prisutna svugdje u odnosu manjine nad većinom, ne samo na nivou Države, Federacije ili Republike Srpske, već na nivo malih gradova, sela, škola. Podsjećam  da mi u ovoj zemlji potpuno normalno gledamo na stvar da postoji aparthejd kroz nesrećni projekt Dvije škole pod jednim krovom. Da li je mogući parcijalnim institucionalnim riješenjima i većim pravima, promijeniti ovakvo mentalno stanje, da nam je normalno vršiti teror nad manjinom, da se to podrazumijeva ?

Mi u ovoj zemlji gledamo normalno na toliko nenormalnih pojava da smo potpuno oguglali i otvrdnuli.  Kod nas ljudi nestaju kao pod rukom Davida Copperfielda, vješaju se, raznose se bombama, bodu po ulicama, nožem se raspore tek rođene bebe kao plišani medvjedić, a nama je sve to postao logičan scenarij koji nam niti ježi kožu, niti nas pretjerano zabrinjava. Ni na jednom području Bosne i Hercegovine većina nema razumijevanja za manjinu, ni zakonski, ni institucionalno, ni ljudski. Počevši od najvećih državnih i federalnih nivoa na kojima se svakodnevno događa politički teror bahatog dokazivanja moći nad slabijim, pa sve do najmanjih lokalnih zajednica. To je sindrom čopora u kojemu pojedinac kopira ponašanje svog okruženja i ide linijom manjeg otpora, tako da čak i kad primjeti stvari na koje mu savjest nalaže da reagira, on se priklanja grozomornoj većini koja ne prašta individualne nalete humanizma prema ugroženima na teritoriju pod kontrolom njihova stanja uma. Oni koji lete iznad prosjeka vrlo skoro bivaju prizemljeni zastrašivanjem.

Koliko su naši strahovi jedni od drugih realni? Daje li nam bliža istorija prostor za nadu kada i dalje sve agresivnije u javnom prostoru sopstvene verzije prošlosti narodi u BiH tretiraju kao svoje ekskluzivno vlasništvo?

Nažalost, ovdje su strahovi jedni od drugih veći danas, u miru, nego što je to bilo u ratu. Psihoza medijske, nasilničke averzije prema jednima, drugima ili trećima odradila je briljatno svoj posao. Generalizacije i nipodoštavanja cijelih naroda, identiteta, zemljopisnih odrednica ili stanovnika nekih mjesta, izgradile su prirodne, nevidljive zidove otpora prema svemu što dolazi od onih koji vas blate ili ugnjetavaju. Stvorena su tri indoktrinirana i zatrovana društva koja ne znaju ništa jedni o drugima, osim onoga što je u sastavu tabletica s kojima ih šopaju, da izdrže novi dan u novoj mržnji svega što nije "njihovo". Ovdje se ide sretniji na spavanje, ako znaš da je onom drugom u susjednom toru gore nego tebi. Svako njegovo sranje je tvoj plus. Povijest se lažira, falsificira, prisvaja. Još bih ja i lako za nju, ali budućnost je ono što me brine.

Vjeruješ li u mogućnost BiH kao države i kako je vi lično vidite. Vidiš li sebe u ovoj zemlji  u budućnosti ?


Ako promatramo stajališta brojnih trezvenih društveno-političkih analitičara, ja još uvijek, s osobne i ljudske strane, na Bosnu i Hercegovinu gledam prilično utopistički. Ako stvari sagledam zdravorazumski i hladno, vidim zemlju koja to nije, autistični protektorat u rukama stranaca, tri podijeljena društva s tri podijeljene javnosti,  vidim jednonacionalnu multietničnost, konstantnu igru nadmoći jačeg nad slabijim, ljude koji zatvaraju oči pred stvarnošću, zemlju koja forsira lažno građansko društvo u prostoriji punoj neriješenih nacionalnih pitanja, a koja generiraju konstatno nove razdore. Unatoč svemu gore pobrojanom i unatoč svim čudesnim mjestima svijeta koje ostavih pod nogama, nigdje se ne mogu zamisliti nego u Bosni i Hercegovini. A to nema nikakve veze s politikom. Ma kakvo god njeno uređenje izgledalo u narednim godinama, ma što o njenoj sudbini odlučili njeni gospodari, ova luda i mrzilačka zemlja je moja jedina kuća. Ona je tiha gorčina i neobjašnjiva ljubav. Dom živih avetinja i nesnosne ljepote prirode. Samo ovdje mrzli ljubuški Trebižat kad ga osjetiš do gležnjeva može ti umrtviti krvotok i ispuniti srce u isti tren. Samo se ovdje jedan gradić može zvati Olovo, biti toliko gospodarski uništen, a svejedno izgledati potpuno prelijepo.

 

Razgovarao Aleksandar Trifunović , iz arhiva BUKE

 

 

Komentari (21)
Objavljeno:
Treba otvoriti granice i pustiti ljude da odu kud ko hoće,a oni koji ovdje ostanu nek se j***,nismo bolje ni zaslužili!!!
Objavljeno:
Mrzim soviniste bilo koje nacije, vjeroispovjesti ili rase. Ali sam za pravdu!!! Dok se Srbi ne namire u krvi sa Hrvatima nece biti mira ni u srcima, ni u glavama ljudi. Strasni su zlocini pocinjeni u II svjetskom ratu. Pomislite samo na Jasenovac, Staru Gradisku, Jadovo, Drakulice, Pag, Capljinu, hercegovacke jame... Dole sovinizam, zivjela osveta!!! Pa na kraju sta je pravosudje, nego osveta zrtve nad zlocincom. Ako se moze primjeniti u individualnim slucajevima, moze i u kolektivnim. Saucesnistvo u zlocinu je skoro jednako kao i sam zlocin! Ne mogucnost izvrsenja kolektivne pravde tj. osvete zbog zapadnih sila, ne znaci da je Hrvati nisu zasluzili, i da je ne trebaju dobiti! Nazalost, sve sto se dogodilo 1991-95, dokazuje da su svi zlocini koje su napravile ustase u II svjetskom ratu uradjene uz pomoc kopletnoh hrvatskog puka. pa naravno! Samo budala moze isliti da nije tako. To su im babe, dede, tetke, stricevi, rodjaci, prijatelji... Imam mnogo prijatelja Hrvata, i ne bih zelio da se bilo kom nesto dogodi, ali se mora pricati o osveti, a ne o namirenju po materjalnoj osnovi. Koga interesuje kuca i imanje ako mu pobijes zenu, djecu, roditelje. Kao halo, ringe ringe raja, zivjelo bratstvo i jedinstvo. Pa cim pade SSSR, povampirise se ustase u roku od dva minuta. Slozno svi kao jedan, onako bratski i jedinstveno udarise po Srbima. A sada ce nam ponovo neko prosipati suplju o pomirenju, kada su sproveli plan Ante Pavelica i Mile Budaka u djlo. Ko se ne osveti, taj se ne posveti
Objavljeno:
Martina, rekao sam da ću uvijek, svako slovo koje objaviš pročitati i eventualno prokomentarisati. Na ovo što si kazala u ovom intervjuu, mogao bih reći da su društvene pojave i procesi rezultat živih ili poluživih ili ako hoćeš polumrtvih ljudi, a kad se ljudi zapetljaju u njihovom objašnjavanju ili analiziranju u cilju nekakvog razumijevanja, začas pribjegnu njihovim mistifikacijama, kao da dolaze od nekakvih marsovaca.U tvom objašnjavanju ovih pojava ponekad ti se umiješaju emocije, pa to pomalo skrene sa suštine pojave.Ono što sam ja primijetio je to da nekad ubitačnije djeluje ljudska ravnodušnost i apatija u koju smo većina zapali, kao ljudski bezizlaz, od otvorenog zagovaranja fašističkih ideja od desničara. Njih barem znamo i gdje ih svrstati, mada ne i način borbe protiv njihovog zla koje zagovaraju.Ali šta sa ravnodušnima, oni mogu svugdje, ne možeš im predvidjeti ponašanje.Evo skoro pa i sebe svrstavam u ovu bezličnu masu, jer se još uvijek javljam kao krtica iz rupe, koja ne smije da se pomoli, jer ako bi provirila iz tog mraka svoje rupe izvrnula bi se na leđa.
MO
Objavljeno:
Martina dobro piše,volim čitati njene kolumne. Doduše, ne znam kako je prije pisala. Primijetila sam nekolika njena zadnje teksta. Realno piše, hrabro- kaže ono što bi malo tko od nas rekao a misli tako.
Objavljeno:
@anonimuse...vidim da uzimas slobodu javljanja pa tom slobodom koristis i moje komentare ne navodeci komentar da je posudjen ...Nije to nikakvo zlo sve dotle dok se sa komentarom ne posluzis za ciljeve koji mi nisu bili u fokusu dok sam komentirao doticnu...Znas...mlad covjek vrlo lako padne pod utjecaj okoline ili...mlad covjek se vrlo lako poda autoritetu pa bio taj autoritet i sam Hitler ili Staljin...S tog aspekta sam i komentirao doticnu i napisao sto si ti posudio iz nekih razloga koji nisu moji...Nista nije neobicno kada mladi zanesenjak ima rigidnu misao jer je taj mladac stvoren opcom svijescu koja trazi zivotinjski nagon u sljedecem...'Svaka ptica svome jatu stremi"...Nista nije neobicno da je Ajnstan ,kao mladac,padao na ispitima iz matematike...Nista nije neobicno sto ljudska svijest evoluira,kod pojedinaca,nudeci covjeku smisao postojanja...Naime ,to je i zakon Apsoluta i nista tu razumnog ne treba cuditi.Naprotiv! "Kvaka" je na dohvat ruke ko hoce da otvori dvore "Sjaja psihe"...SAMO TREBA BITI PRIJEMCIV NA ZVUKE MEMBRANE DUSE I TO ISTO PSIHOM DESIFRIRATI...Dakle,sluhu se dati i eto ti iz grmljavine i svijetlo od munje ali...sa grmljavinom je i blazenost kise i duga kao zarucnicki prsten iste...U mojoj poruci,poruci kao komentaru slicno gromu je skrivena poruka iz dvojnosti,ili trojnosti,kojom se covjek artikulise da ga cuju jer je i sam artikulisan po sluhu...I Selimovic ovo isto kaze na jedan sumoran nacin govoreci o gmljavini i popratnim zbivanjima koje covjeka artikulisu da ziv bude jer biljkom biti nije u Ja postojim...Ako je za biljku i to identifikacija postojanja to za covjeka nije jer misli i osjeca a sve skupa je u paketu prozimanja sto mu daje identitet kao nadopunu pisma iz dlana...Upamti ovo i primjeni ovo na Martinu i mene stavljajuci u odnos moj komentar i komentiranu>>""Mehmed Meša Selimović Ljudi su mi postali bliži, zbog govora. Ne svi, naravno. Neki su gluhi za tuđe riječi, oni su nesreća i sebi i drugima. Ali uvijek treba pokušati. Pitaćeš: zašto? Nizašto. Da bude manje gluho i pusto."
Objavljeno:
Mnogo puta viđeno do sada, presipanje iz šupljeg u prazno i pokušaj prosvjetljenja naroda od strane novinara! Svi pričaju kako nešto ne valja a kako nešto napraviti "niko" ne zna ili eventualno vide u razvijenim zemljam kako nešto treba da izgleda pa o tome vrte priču! Kao što bi jedan ekonomista rekao: "Nemoj mi dolaziti i pričati o problemima, daj mi rješenja tih problem!"
Objavljeno:
"No, među brojnim licemjerima, još uvijek se se može pronaći beskrajno kvalitetnih ljudi koji imponiraju svojim rezonom, " Koji su to, draga Martina? Onaj tvoj manijak s Poskoka, Ivan Susnjar? Veselin Gatalo? Raspudic? Tko su ti tvoji borci protiv "gutanja nacionalistickih ubleha"?
Objavljeno:
Pozdrav Martinici od raje, ma gdje bila!
Objavljeno:
Pa ona stvarno nije ni za q!
Objavljeno:
zipa ove -drzi privatno misljenje za sebe-.
ona je kolumnistkinja portala.
javnog i jos najcitanijeg u regionu.
logika je cudna rabota.
frustracije drugim i drugacijim jos cudnije.
nadzivjece ova zemlja sve vas koji se mrzite i dosad je i opet ce.
da je pragmaticna pisala bi bijedi niz dlaku i dozivljavala ovacije.mnim da joj je ovako ljepse. ako.bar zanimljivije.
Objavljeno:
Jedina za koju znam da je "nicija". I to tamo gdje je to najteze biti i gdje joj pusu za vrat neistomisljenici. A to joj ostavlja za pravo da moze i galamiti i patetisati i psovati i ispisivati poetiku i drustvenu kritiku i sta hoce dok joj se hoce. Aferim Martina.
Objavljeno:
montekristo, ona nije novinarka, zato se i ne izražava suho i novinarski. Ona je "samo" pojedinac koji se pored poslovnih i privatnih obaveza usuđuje komentarisati i društvo oko nas, sa punim imenom i prezimenom ispod, ili iznad svakog teksta. Evo napisala je nedavno tekst u kojem zaključuje jednu malu, sitnu stvar, a to je da treba bodriti reprezentaciju BiH. Kažem malu jer to izgleda malo, ali da si pročitao komentare koje su joj ostavljali Hrvati koji ne misle tako. Ja dajem ruku do lakta da se ti nemaš hrabrosti tako, imenom i prezimenom, izložiti svakakvim rizicima. Martina je živopisna, naivna, ali ako postoji nešto što joj ne možeš prikačiti, to je nacionalizam.
Objavljeno:
haha...ma kako ide onaj uzvik u narodu kad se Martina iliti Martin pominje??
Nesto kao:Martina u Zagreb ...Martina iz Zagreba.

Cuj Sasa...za koliko soldi si unajmio poskokovo leglo da iscitavamo: U bircuzu navrh "Martin brijega"??

A...s'o nema dipli onaj ...onog mjeha ,u kojeg iz petnih zila duha zlo i naopako,da bircuzerku prati odjekana...hah???

Znas...treba covik biti zavadjen sa pamecu ili dezorjentiran covik pa da trazi doticno leglo za sagovornika u cijem su koraku nacinjeni Stolac ...ratni i poratni.
Objavljeno:
Kao sto je i sama rekla - ona prosipa rijeci na internet i nije pragmaticna. Da jeste, drzala bi svoje privatno misljenje za sebe, a izlijevala otrov kako kojoj stranci/vecini/vlasti odgovara.

Ljudi vole njene tekstove jer pise s emocijama, a nekad i na granici patetike. Iz istog razloga je tako puno ljudi i mrzi.

Ni sama ne znam je li tvoje pisanje populizam ili krik ocajnice, ali Martina, kad te citam, meni dodje da urlam!
Objavljeno:
montekristo bola šta si se nažestio, ženska ima duha i zajebancije, provokatorski riječnik, ali zato se prati i sve dobro što detektira ode na ispravne lokacije. ja bih volio da mi je bogdo još ovakvih "nacionalista" kao što je Martina. njen "Teheran" i nečiji drugi nisu isti. ona ga podcrtava takvim samo sa željom da se navedeni popravi, a netko drugi jer ga istinski mrzi.tu je razlika,uoči je.
Objavljeno:
Hvala Martina.
Objavljeno:
O nacionalizmu nam govori novinarka koja na jednom bh. forumu Bošnjake naziva "obrezanima". a Teheran, džamahirija i slične kovanice iz nacionalističkog repertoara su jako česte u njenim kolumnama. Bez obzira što često pogađa suštinu i ispravno detektuje problem njezin riječnik je previše puta ukazao da je Martina već odavno progutala nacionalističku ublehu. Što se mene tiče to je dosta i previše.
Objavljeno:
Ova mala je nešto sasvim drugačije od svega.
Objavljeno:
NIKADA NIKO O BiH nije izrekao cjelovitu sliku stanja ljudskih odnosa kao
vasa sagovornica! Ne znam koliko imate korisnika Vaseg portala ali mislim da
svi oni treba da opuste nacionalisticke opasace i da stegnu te opasace svojim vodjama oko vratova! Uvijek sam tvrdio a to ponavljam - "politicari" u BiH iz svih naci-partija,dogovorno raspiruju "mrznju" jednih protiv drugih. Naracno,njih slijede "njihovi" narodi! Tako "vodje" ostaju u foteljama a narodi
sve vise tonu u zivo blato! To sto se u BiH desava sa demokratijom,nema nigdje na svijetu. Srto narodi,svi,vise tonu u blato,sve vise podrzavaju jedne te iste "politicare" na svim izborima!
Objavljeno:
Stvar je u tome da BiH još uvijek ne može funkcionirati samostalno, nego treba pomoć. To je vjerojatno nekima uvredljivo za čuti, no to tako je.


Izgleda da će trebati pomoć Hrvatske. Drugo, Hrvatska si ne može dozvoliti rastakanje BiH iz čisto moralnih razloga.


Treće, samopouzdanje nacije se ne gradi utakmicama. U Hrvatskoj su najbolji sportaši i ekipe kojima se ljudi dive oni koji su radili u oskudnim uvjetima pa došli od svjetskih priznanja. To nisu oni igrači kojima kapaju milijuni da bi onda radili transfer u inozemstvo. A mislim da imam pravo ovo reći jer je Hrvatska mala zemlja obzirom na to da pokriva razne sportske discipline.
Objavljeno:
Martina je odlicno opisala narod BiH na kraju ... jedino sto ne dijelim njen optimizam , nazalost
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.