Foto: Aleksandar Trifunović
Kriza je pokucala i na vrata opštine Trebinje, od posrnule i uništene privrede ubire se sve manje poreza, pa su prihodi u 2011. godini bili manji od planiranih. Čim nema dovoljno novaca potrebno je stegnuti kaiš i smanjiti troškove, a čelnici opštine krenuli su redom – smanjenjem granta Udruženju porodica sa problemom steriliteta „Bebe“. Umjesto budžetom planiranih 10 000 prvo Udruženje porodica u Republici Srpskoj koje liječe sterelitet dobiće svega 8 000 maraka, što je dovoljno otprilike za jednu vještačku oplodnju! Zanimljivo je da niko od 31 odbornika, koliko ih trenutno sjedi u lokalnom parlamentu, nije primijetilo smanjenje granta i tražilo od predlagača, načelnika opštine, da promijeni odluku. Uz Udruženje „Bebe“ sredstva su smanjena i gradskom horu, kulturno-umjetničkim društvima, omladinskom organizovanju...
Sa druge strane rebalansom su značajno povećana sredstva namijenjena sportu i kulturi, pa je za organizovanje kulturnih manifestacija umjesto budžetom planiranih 235 000 izdvojeno 350 000 maraka, a uz 500 000 namijenjenih lokalnim sportskim kolektivima za sportske manifestacije izdvojeno je 46 000 umjesto prvobitno planiranih 30 000 maraka! Čelnici opštine već decenijama Trebinje nazivaju „prijestonicom kulture i sporta“, i iz godine u godinu povećavaju sredstva za ove namjene. Upravo su ove dvije stavke najspornije i najnetransparentnije u trošenju sredstava, i najpodesnije za nezakonito stavljanje novaca u džep pojedincima. Zbog toge nas ne čudi ovakva odluka, ali nas brine inertnost javnosti koja se ne suprostavlja samovolji i ličnim interesima male grupice ljudi, i što niko od opozicionih odbornika nije zatražio da se prijedlog promijeni. Povećanje kamatne stope na stambene kredite, naplaćivanje parkinga ili neke druge odluke koje bi bile udar na skromna pitanja odbornika uvijek su zvono za uzbunu i znak da trebaju dići glas i zatražiti njihovo poništavanje, ali kada su važna opšta društvena pitanja svi su nijemi.
Od vremena Josipa Broza do danas glavnu riječ u Trebinju i javnim preduzećima vode univerzalni stručnjaci i nezamjenljivi kadrovi. Njihovo iskustvo je veliko, pa su pred odlazak u zasluženu penziju smislili originalan način za rješenje velikog društvenog problema i dodatno usreće svoje podanike. Parovi će sterilitet liječiti tako što će sa gradskim ocima na stadionu „Police“ gledati namještene utakmice gradskog ljubimca Leotara, isprazniti akumuliranu stres i nezadovoljstvo slušajući psovke, viku i larmu, a potom će odlaziti na predstave, balet i opere (kojih još uvijek nema) i kulturno se uzdizati. Poslije ovakve doze kulture i sporta trudnoća ne može da omane, a žene bi mogle da ostanu u drugom stanju i tokom neplodnih dana. Nadajmo se samo da će lokalni moćnici na vrijeme patentirati svoj genijalni izum kako ga neovlašteno i bez naknade ne bi koristile njihove kolege u drugim razvijenim zemljama, jer je red da i oni nešto naplate za veliki uloženi trud u genijalni projekat.
Koga je moliti nije ga ljutiti, pa predsjednica Udruženja „Bebe“ Snežana Misita nije željela detaljnije komentarisati odluku trebinjskih odbornika. „Mi smo dobili obećanje da će nam biti uplaćena sredstva koja su prvobitno bila planirana, to je 10 000 maraka, i nadamo se da će obećanje biti ispunjeno. Za jednu vještačku oplodnju potrebno nam je između 5 i 10 000 maraka i trenutno radimo na prikupljanju sredstava za četiri para koja nemaju pravo na besplatnu vantjelesnu oplodnju. U Hercegovini trenutno ima oko 400 bračnih parova koji liječe sterilitet, i problem je veliki. Mi smo najviše razočarani ponašanjem čelnika Hidroelektrana na Trebišnjici i Elektroprivrede Republike Srpske koji nam nisu iz svoje dobiti dali ni jednu marku. HET je raspodjelio više od milion maraka, a našem Udruženju nije odobrena ni jedna marka. Moja porodica, kao i većinanaših članova, uzela je kredite koje će otplaćivati godinama i decenijama kako bi se liječila i pokušala da dobije potomstvo, i nadajmo se da ćemo u narednom periodu imati više razumjevanja i podrške“
Načelnik opštine Dobroslav Ćuk kaže da će naredne godine udvostručiti grant namijenjen Udruženju „Bebe“ i očekuje da će i Fond „Sveti Vukašin“ koji je osnovala eparhija Zahumsko-hercegovačka i primorska i vladika Grigorije pomoći porodicama sa problemom steriliteta.
„Mi smo do sada imali razumjevanja, pomogli smo osnivanje i rad Udruženja porodica koje imaju problema sa sterilitetom, obezbjedili smo prostorije i znam da sredstva koja im se izdvajaju nisu dovoljna. Naredne godine iz budžeta ćemo izdvojiti dvostruko više sredstava nego u ovoj godini, a očekujemo i podršku od Fondacije Sveti Vukašin da će nam pomoći. Do sada je donacijama donatora i dobrih ljudi iz svih krajeva svijeta Fondacija prikupila prema mojim saznanjima više od 600 000 maraka, i siguran sam da će čelnici Fondacije u narednoj godini obezbjediti značajna sredstva za liječenje parova i vantjelesnu oplodnju“.
U susjednoj Srbiji između dva popisa broj stanovnika je smanjen za 380 000, za deceniju je nestao cijeli jedan Novi Sad, a vjerovatno je i kod nas slična ako ne i lošija situacija. Zvaničnih podataka nema jer je poslednji popis izvršen uoči rata 1991. godine a pitanje je kada će se naše vođe dogovoriti o sulovima i održavanju novog popisa. Sve manje učenika u školama i strah prosvetnih radnika da bi zbog toga mogli ostati bez normi i posla najbolje govori u kakvoj smo nezavidnoj situaciji. Pretvaramo se u državu staraca iz koje i ono malo djece što se rodi nakon završenog školovanja gleda prvu priliku da pobjegne glavom bez obzira iz zemlje čuda tražeći normalne uslove za pristojan život dostojan čovjeka. Zbog nedostatka posla, krova nad glavom i drugih elementarnih uslova mnogi parovi nemaju mogućnosti da krenu u zajednički život, a ako se i odluče uglavnom imaju samo jedno ili dvoje djece. Ljekari nemaju realno objašnjenje uzroka, ali nažalost sve je više porodica koje se bore sa problemom steriliteta. Da imamo uređenu državu i odgovorne političare koji je vode populaciona politika bila bi prioritet, a Vlada bi obezbjedila sva neophodna sredstva i uslove za liječenje steriliteta, hormonske terapije i vještačku oplodnju. Umjesto izdvajanja desetina miliona maraka za najam prostora, kupovanja službenih automobila sredstva bi se preusmjerila u Fond koji bi svakoj majci troje i više djece obezbjedio dječiju hranu, pelene, sredstva za normalan život... Nažalost mi živimo u najneuređenijoj i najkorumpiranoj „državi“ u ovom dijelu svijeta, a svrha postojanja glomaznog podmitljivog činovničkog aparata nije unapređenje kvaliteta i uslova života građana već bogaćenje lažne „elite“ i ljudi na vlasti. Zbog toga ova i slične odluke ne treba da nas začude i iznenade, ali će valjda građani shvatiti da što prije treba da krenu u borbu za svoja prava. Svaki dan treba voditi grčevitu demokratsku borbu da se sredstva pravednije i racionalnije raspoređuju, i da sa jedne strane bude sve manje gladnih, poniženih i siromašnih, a da se sa druge strane naši političari sve manje hvale svojim vilama, bazenima, luksuznim automobilima, vinogradima....
P. S. Mjesečno se za „kulturne manifestacije“ u Trebinju izdvaja više od 30 000 maraka, pa je pitanje šta to građani dobijaju za toliko svotu novaca. Valjda će kulturni poslenici nekada nekom odgovoriti na ovo i mnoga druga pitanja , a u međuvremenu bi građanima trebali obezbjediti bar jednu amatersku pozorišnu predstavu mjesečno. Pročitavši da je pljevaljski narko-bos Darko Šarić 1996. godine u ambasadi SR Jugoslavije u Moskvi bio ataše za kulturu pomislio sam da možda nikada ne bi skrenuo na pogrešan put trgovine kokainom da je u Boljšoj teatar išao sa trebinjskim kulturnim poslenicima. Tako istaknuti i poznati veliki kulturni pregaoci bi ga vrlo brzo „navukli“ na kulturu, opere, predstave, balet da mu kokain nikada ne bi pao na pamet.
