Kada je prije četiri godine Srbija potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s Evropskom unijom, tadašnji član Predsjedništva BiH Haris Silajdžić izjavio je kako “Srbija uživa povlastice kao nijedna druga država”, te kako se “zanemaruje odluka Međunarodnog suda pravde, a pravdi se ne privode osobe odgovorne za masakr više od 8 hiljada civila u Srebrenici”. Član Predsjedništva BiH Željko Komšić kazao je kako je "BiH, u neku ruku, talac situacije u Srbiji" i izrazio bojazan da ta "nepravda prema BiH pokazuje kako u europskoj birokraciji nema standarda, već je riječ o čistoj politici". U međuvremenu Srbija je pohapsila trojicu preostalih bjegunaca Radovana Karadžića, Ratka Mladića i Gorana Hadžića, te potpisala sporazume o saradnji i zajedničkom upravljanju granicama s Kosovom. “Srbija se u tehničkom smislu nalazi bar dvije godine ispred nas”, rekao je ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija. “S jedne strane bio sam sretan jer je Srbija zasluženo dobila status kandidata. U isto vrijeme, bio sam sjetan zbog zaostajanja BiH za Srbijom”, rekao je Lagumdžija.
NATO, EU i sarajevski atentat
Narednih dana Lagumdžija je nastavio ubijeđivati javnost da je učlanjenje u NATO u ovom trenutku bitnije za Bosnu i Hercegovinu od ulaska u Evropsku uniju, te kako BiH treba učiniti sve da na stogodišnjicu sarajevskog atentata 2014.godine bude domaćin samita zemalja članica NATO-a. Sveučilišni profesor, politolog Mile Lasić kaže kako bi se trebalo prisjetiti Lagumdžijinih "ranijih prognoza, recimo iz proljeća 2010. povodom konferencije evropskih socijalista u Sarajevu, kada je ustvrdio da će BiH biti primljena u Evropsku uniju 2014". Za sarajevski magazin Start 30. avgusta 2010.godine Zlatko Lagumdžija je izjavio: “Ako ishod izbora bude kakav mi očekujemo liberalizacija viznog režima desiće se do kraja godine, a ulazak u NATO i EU do kraja 2014. godine”. Ova izjava može se pronaći i na oficijelnoj SDP-ovoj internet stranici.
(http://sdp.ba/novost/11461/Intervju-Zlatko-Lagumdzija-predsjednik-SDP-a-i-zastupnik-u-Parlamentu-BiH).
Adnan Huskić, politički analitičar i predavač u Sarajevo School of Science and Technology slaže se da je učlanjenje u NATO korak koji, uglavnom, predstavlja stepenicu koji prethodi integraciji u EU. Međutim Huskić smatra da vlasti u BiH nemaju "luksuz" da odustaju ili odlažu jedan proces zbog drugog. "Možda se takvim izjavama samo priprema javnost i unaprijed nudi opravdanje za izostanak napretka u smislu EU integracija i implementacije odluke Sejdić-Finci. Istovremeno, takve izjave pogoduju upravo onima unutar EU koji su skeptični po pitanju daljeg proširenja. Na kraju krajeva, šta ako ne dođe o dogovora oko ispunjenja uslova za NATO u narednih par godina, a za to vrijeme proces EU integracija ne mrdne s mrtve tačke?", pita se Huskić.
Osnovni razlog zaostajanja BiH u procesu evropskih integracije je nepostojanje iskrenog interesa. “Bez obzira na deklarativnu posvećenost evropskim integracijama, sama činjenica da su lideri šestorke zbog preokupacije raspodjelom stolica u potpunosti zaustavili evropski put BiH skoro dvije godine računajući kampanju i izbore, govori dovoljno”, kaže Huskić.
Srbija u EU je naš interes
Bosna i Hercegovina sada praktično graniči s Evropskom unijom. Hrvatska će u punopravnom članstvu biti od 1.jula 2013. Crna Gora je nakon dobijanja kandidatskog statusa počela pregovore za ispunjenje uslova za punopravno članstvo. Srbija je prošle sedmice dobila kandidatski status, mada ne i datum početka pregovora. “Pomicanje ka EU naših susjeda trebalo bi donijeti i za BiH pozitivne poticaje. Hrvatski uspješni put ka Europskoj uniji bi morao biti inspirativnim i za druge, pa čak i neka vrsta map of the road za zemlje u regiji jugoistoka Evrope. Jednako je važno što je Srbija dobila status kandidata, jer se s time i definitivno i u Beogradu i u Banja Luci gube posljednje iluzije o disoluciji BiH i nekakvim secesijama i nesretnim ‘anšlusima’”, kaže Mile Lasić.
“Pošto je bosanskohercegovačka politička javnost već godinama preplavljena isključivo pitanjima prirode proteklog rata, zločina, te razloga postojanja ili nepostojanja BiH kao države, a o čemu su susjedne države u različitoj mjeri igrale važnu ulogu, uozbiljenje politike kod susjeda, kakvo proces EU integracija nosi, trebalo bi imati pozitivan efekat i na BiH. Ako posmatramo Srbiju i Hrvatsku, vidi se pozitivna korelacija između napretka u procesu prijema i približavanja EU s jedne, te zrelijeg i normalnijeg odnosa prema BiH kao susjedu, s druge strane. Dakle, iako nam se to često čini kao nepravda, Srbija na čvrstom EU kursu je u interesu BiH”, kaže Adnan Huskić.
Šta gubimo?
Srbiji se sada, kao što je to slučaj sa Crnom Gorom, te ranije s Hrvatskom, otvara pristup dodatnim komponentama Instrumenata pretpristupne pomoći EU, poznatijim kao IPA fondovi. Profesor Mile Lasić smatra da su bh. političari ‘par excellence antieuropljani”, te da ne misle ozbiljno pristupiti procesu dubokih reformi, jer ‘znaju da u desanaderiziranoj’ BiH za njih nema mjesta. “Nema veze, čak, ni što na taj način odustaju od treće, četvrte i pete IPA komponente, koje nude mnogo potencijalnog novca. Najveći implicitni grijeh bh. političkih elita je što one znaju da izvan dubinskog procesa reformi tijekom približavanja EU ne mogu biti riješena ni tri nacionalna, ni bh.državno pitanje, pa se ipak ponašaju kako se ponašaju”, ističe Lasić.
“Sama činjenica da se radi o bespovratnim fondovima koji su namijenjeni regionalnom, ruralnom i razvoju ljudskih resursa, bi trebala biti dobra ilustracija porazne situacije u kojoj se BiH nalazi. Iako bi u situaciji hronične besparice svim nivoima u BiH ove finansijske injekcije itekako dobro došle, od toga do dobijanja kandidatskog statusa nema ništa”, kaže Adnan Huskić.
Ušminkani mrtvac
Kako bi dobila kandidatski status bosanskohercegovačke vlasti treba da usvoje Fiskalni okvir za period 2012.-2014., te da izvrše ustavne promjene koje će osigurati prava manjina da učestvuju u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti u skladu sa presudom Evropskog suda za ljudska prava “Sejdić-Finci”, koja je donesena prije dvije godine. Mada je parlamentarna komisija formirana u avgustu prošle godine, po ovom pitanju do danas nije uspjela ništa uraditi. O tome će 9.marta razgovarati lideri šest političkih stranaka, koje dijele vlast na državnom nivou.
“Lijepo je što je lopta vraćena na lidere stranaka i što smo još jednom dobili potvrdu da je donošenje odluka u ovoj državi izmješteno izvan njenih institucija. Dakle, iako su mandati u posjedu izabranih osoba, a ne stranaka, poslanici su samo i isključivo produžena ruka stranačkih lidera. To istovremeno znači da je čitav proces unutar Parlamenta BiH bio samo dimna zavjesa kako bi se stvorio privid da se nešto dešava u smislu provedbe presude u slučaju ‘Sejdić-Finci’ i kako bi se umirila EU”, kaže Huskić.
Do približavanja stavova je došlo kad je riječ o učešću predstavnika manjina u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. Međutim šest političkih lidera trebalo bi da razriješe pitanje izbora predstavnika manjina u Predsjedništvu BiH. Stranke s hrvatskim predznakom smatraju da je puno veći problem izbora hrvatskog člana Predsjedništva. Stranke iz RS-a ne prihvataju da se članovi Predsjedništva BiH biraju indirektno, odnosno u Parlamentu BiH, te od Federacije očekuju preustroj izbornih jedinica. Član kolegija Komisije iz SNSD-a Krstan Simić smatra da postoji nada za usvajanje amandmana na Ustav u vezi izbora delegata iz reda ostalih za Dom naroda državnog parlamenta, a da su strane daleko od rješenja za Predsjedništvo. "Loše je što su oba HDZ-a s jedne stra i uz podršku Sulejmana Tihića iz SDA stajališta da se ovaj proces mora riješiti jedinstveno u oba segmenta", tvrdi Simić.
Profesor Mile Lasić smatra da će ‘šestorka’ ipak postići ‘nekakav’ dogovor i formalno ispuniti obavezu iz presude Evropskog suda za ljudska prava. “Smio bih se kladiti kako ćemo dobiti samo ‘ušminkanog mrtvaca’ iako politički sustav, uključivo i izborne zakone, treba temeljito rekonstruirati”, kaže Lasić.
Ukoliko stranke iz Republike Srpske i prihvate prijedlog da se izbor članova Predsjedništva vrši u Parlamentu BiH, ne postoji nikakva garancija da će među tri člana Predsjedništva biti izabran jedan iz reda manjina, odnosno ostalih.
Za razliku od Lasića, koji vjeruje da bi kako je prognozirao visoki predstavnik Valentin Inzko, BiH mogla postati članica EU za 10 godina ili ‘koju godinu poslije’(?!), Huskić smatra da za to postoji samo teoretska mogućnost. “Ukoliko BiH u toku ove godine dobije status kandidata, a datum otpočinjanja pregovora u toku 2013, te ako imamo u vidu da je prosječno vrijeme pregovora sedam do devet godina, teoretski bismo mogli postati članica za 10 godina”, kaže Huskić i dodaje: “Praktično, mi stojimo u mjestu, a u ponekim aspektima se krećemo unazad, tako da je deset godina, po mom skromnom mišljenju, nedostižan cilj”
Nisu krivi Romi i Jevreji
Za dobijanje kandidatskog statusa u Evropskoj uniji trebamo uraditi mnogo više nego što je implementacija presude Evropskog suda za ljudska prava, kaže Jakob Finci, koji je uz Dervu Sejdića bio nosilac apelacije pred Sudom u Strasbourgu. "Tu su i OHR-ovi 5 + 2 uslova, od kojih se nije zvanično odustalo, tako da za kašnjenje u dobivanju kandidatskog statusa nećemo moći kriviti Rome i Jevreje što su se usudili da traže da budu ravnopravni građani", kaže Finci.
Vrlo često se kao argument za neprovođenje presude navodi sukob dva koncepta, jednog po kojem treba krenuti u korijenite ustavne promjene i drugog po kojem treba Ustav mijenjati samo u dijelu koji se odnosi na provedbu presude 'Sejdić-Finci'. "Kinezi imaju poslovicu koja kaže da i put od 7000 milja počinje prvim korakom. Evropa implementacijom ove odluke očekuje naš prvi korak", kaže Finci. On smatra da je jednostavnije dogovoriti se da se Dom naroda državnog parlamenta proširi s tri predstavnika manjina, koje će birati entitetska i vijeće manjina Parlamentarne skupštine BiH, a ne da ih biraju Narodna skupština RS i Federalni parlament, jer će opet konstitutivni odlučivati koji su predstavnici manjina "podobni".
Izbor člana Predsjedništva BiH treba biti dogovoren šest mjeseci prije izbora, ali, kaže Finci "nešto treba uraditi odmah, a ne dogovarati se da se nismo mogli dogovoriti".
Tekst preuzet iz magazina Dani
