18. januar 1955 - 15. oktobar 2001.

Dario Džamonja: Ako ti jave da sam pao

Objavljeno: 15.10.2013. - 19:10
Ako ti jave da sam pao na razoranim, sleđenim poljima Flandrije, da me je pokosio šrapnel – ti nemoj da budeš tužna i nemoj plakati pred svijetom...
Veličina slova: a a a

...jer vrlo dobro znaš da iz mojih grudi ne mogu da niknu suncokreti niti se moje kapi krvi mogu pretvoriti u makove…

To je sve jedna obična literarna konstrukcija, a da ne pričamo o tome što ja nikad nisam ni vidio Flandriju niti je ona vidjela mene.

Ako ti kažu da sam se u svojim posljednjim časovima junački držao, da sam neustrašivo gledao smrti u oči, da sam je čak i začikavao, da sam svog sudiju prezrivo pljunuo, a da sam dželatu dao kesu dukata uz riječi: “Dobro obavite svoj posao!”, a da sam, potom, sam izmaknuo stolicu ispod vješala, ti bi morala znati da je to jedna obična izmišljotina, izmišljotina onih koji ne znaju šta je to život a šta smrt znači.

Ti me dobro znaš: znaš kako ja često umirem svakog bogovjetnog dana, kako se trzam na svaki šum, kako mi se čelo često orosi znojem (reklo bi se bez razloga), znaš da se bojim proviriti kroz špijunku na vratima bojeći se ne znam ni sam čega, bojeći se nekoga ko će mi s nadmoćnim osmijehom na licu izrecitirati stihove Marine Cvetajeve:
PREDAJ SE!
JOŠ NIKO NIJE NAŠAO SPASA OD ONOGA KOJI UZIMA
BEZ RUKU!

Sjećaš se kako sam se bojao kad si trebala da me predstaviš svojim roditeljima, koliko ti je trebalo vremena da me ubijediš da nisam baš toliki kreten koliki izgledam, da se ponekad sa mnom može proći ruku pod ruku kroz prometnu ulicu…

Ja pamtim ono veče kad smo otišli kod jedne tvoje prijateljice koja je slavila rođendan, sjećam se svakog vica koji sam ispričao i sjećam se pogleda društva koje je u meni gledalo neku egzotičnu životinju, sjećam se kako su se gurkali laktovima kad smo ulazili, kad sam skidao svoje cipele sa pačijim kljunom (a u modi su bile brukserice), kako sam ispod stola krio onu rupu na ne baš čistim čarapama…

Pamtim kako sam to veče, ponesen strahom, popio tri flaše “Fruškogorskog bisera”, litar i po domaće rakije (više je nije bilo) i završio sa “Mandarmetom”, nekim likerom od mandarina…

Od svega toga bi se napilo jedno omanje krdo slonova, ali ja sam bio najtrezniji, bojao sam se da tebi ne napravim neko sranje i to me je držalo.

Onda smo izašli na Vilsonovo šetalište i ti si se propela na prste i poljubila me, evo, baš ovdje, pored uha, a ja sam morao da sjednem na klupu i da počnem plakati… Prolazila su neka djeca i čuo sam ih kako kažu: “Vidi pedera!!!”
Kao i uvijek, ti si me pitala šta mi je najednom, a ja nisam mogao da ti objasnim da to uopšte nije najednom, da je to stalno, da je to neka vrsta mog zaštitnog znaka, nešto po čemu bih sebe poznao među hiljadama meni sličnih, nešto što se i ne trudim da sakrijem, jedan zloćudni tumor s kojim sam se rodio, tumor na mozgu i duši koji se ne da ukloniti nikakvim operativnim putem ni zračenjem, ni činjenicom da te volim i da ti voliš mene…

Ako ti jave da večeras hodam po kafanama i olajavam tebe i našu ljubav, da se prodajem za loše vino, da skupljam opuške tuđih simpatija, ljubim ruke nečistih konobarica, ispadam budala u svačijim očima… To ti je živa istina.

 

 

Komentari (18)
Objavljeno:
Kao sarajevski student, tokom druge polovine osamdesetih, kad god sam imao priliku čitao sam kolumnu uvaženog g-dina Džamonje (bilo je to u Večernjim, ako me pamet ne vara) jer mi se sviđao njegov stil pisanja, a te kratke priče su odisale sarajevskim duhom i sadržavale taman onoliku dozu humora i ironije, kolika je dovoljna da vas zadrži kao čitaoca, a nije pretjerano da sve pretvari u "šegu". Drago mi je da čovjek još uvijek piše, drago mi je da je živ, a nadam se i zdrav i volio bih osjetiti onaj sarajevski duh kakav je bio tih osamdesetih, ako on danas uopšte postoji!
Objavljeno:
To ti je ziva istina! Znao je pisati ! Imao je sta reci :-)
Objavljeno:
Za prvo citanje ovog Dzamonjinog kazivanja : Lahko je dijeliti ovolike pohvale za lijepo kazano, sto i jeste, lahko je aplaudirati za tudje eksperimente sa samim sobom, lahko je biti egoista. Tesko je biti altruista i reci : Dzamonja, ovo deset litara pitja, sto je dovoljno za manje krdo slonova, popit cemo zajedno pa sta nam bude. Tek tada bi ove pohvale i aplauzi bili iskreni.
Objavljeno:
DIVNO PISANIJE-LIJECI DUSU-JEDNOSTAVNO,NARODNIMJEZIKOM I SA DOBOKOM PORUKOM.DO ZADNJE RECENICE DOSTOJEVSKI A U ZADNJOJ RECENICI MILJENKO SMOJE-POENTIRANJE!. NEZNAM ZASTO JE KNJIGU NAZVAO TAKO-MENI JE DALEKO NAJIMPRESIVNIJA "AN ORDINARY LOVE STORY"
Objavljeno:
Bili nekad Zuko DJumhur,Bijelo Dugme,Azra,Indeksi,postojala nekad carsija a sa njom i DJamonja,postojala raja i postojali papci....i sve je nestalo
Objavljeno:
bilo je to neko dobro vrijeme.....
Objavljeno:
Dzamonja u ovom tekstu pliva stilom pjesnika populiste koji govori sladunjavo, dosjetljivo, kafanski, ali se zato u njegovim zadnjim tekstovima iz Amerike javlja onaj metafizicar cija tragicnost dostize bozanske razmjere a u svijetu koji nam otkriva iz ugla suprotnog ovom... kad se zena vise ne proteze na prste da ga poljubi vec je ta zena amerikanka koja na njega napucava bijesne pse zakona u namjeri da ga, slabica, do kraqja unisti jer mrzi njegovu melanholiju i njegovu dusu bosanca (citaj slabica)
Objavljeno:
no comment .... :(
Objavljeno:
ovako citajuci ovo je predobro a da se nama ovo desilo ii da zadjnje recenice ovog texta nama desava zapitajte se kako bi ste reagovali da li bi tad govorili lijepo je ili nije ne nego bi otisli ii mrzili tu osobu sto je takav nego jednostavno samo prici i upitati zasto to radis meni se ovo desava ali niko me nije pitao sto to radis nego sam samo ispao jedan veliki debil o kojem kruze price. nemam tumor ali ostatak price sam i ja dozivio bas sve. pozz
Objavljeno:
sve je odavno receno samo treba talenat de se iznova preprica.
Objavljeno:
STVARNO PRELEPO
Objavljeno:
Reč može biti dvojaka, može biti ubojita ili lekovita, ali svejedno pogađa u srce, u dušu...
Objavljeno:
Šteta što veliki prerano odlaze...a on je otišao tiho sa onim što bez ruku uzima
Objavljeno:
Svojevremeno sam redovno pratio sarajevske Večernje novine u kojim su izlazile kolumne Daria Džamonje.I tješio se, nisam samo ja "budala".Kako ovakvi ljudi nestaju, polako umirem i sam.
Objavljeno:
Predivno...
Objavljeno:
"Ko ne zna šutjeti ne zna ni govoriti!" Dario Dzamonja u jednom svom razgovoru sa Sidranom IN MEMORIAM toliko od mene :(
Objavljeno:
ja, koja uvek imam sta da kazem, ostala sam bez reci
Objavljeno:
dzamonja- stari dobri!
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.