Na programu Alternativne televizije emitovana je osma emisija iz dvanaestog ciklusa Talk Show programa BUKA, u kojem sa renomiranim imenima iz svijeta novinarstva razgovaramo o stvaranju slobodnog medijskog prostora, slobodnom pristupu informacijama i (ne)ometanom radu novinara.
Naš gost bio je Miodrag Živanović, profesor filozofije na Filozofskom fakultetu u Banjaluci.
Miodrag Živanović rođen je 1950 godine u Beogradu. Autor je nekoliko knjiga i blizu stotinu naučnih radova iz područja filozofije i društvene teorije.
Pripada krugu istinski angažovanih intelektualaca koji u otvorenosti mišljenja traži smisao djelovanja. Pokretač je kultnog banjalučkog magazina Novi Prelom, a svojim radom daje doprinos slobodi pisane riječi, dijalogu i toleranciji na našim prostorima.
BUKA: Mi se polako približavamo kraju našeg ciklusa u kojem se već unazad sedam emisija bavimo medijskom scenom u Bosni i hercegovini , načinima na koji ona funkcioniše, odnosno ne funkcioniše. U prethodnim emisijama smo gotovo u jednoglasju čuli da je situacija veoma loša, čak da nikad nije bila gora od rata naovamo. Kako vi posmatrate ovaj medijski trenutak i da li dijelite mišljenje sa našim sagovornicima da je situacija zaista tako loša?
Živanović: Koliko ja znam, situacija u medijima ne može biti puno drugačija od one opšte situacije u društvu, jer mediji nisu pod staklenim zvonom, dakle nisu izolovani od svega onog što se događa. Otuda i dolazi do tih doista ozbiljnih i teških problema. Mediji ne utiču na profiliranje javnog mnijenja, već na profiliranje više javnih mnijenja u Bosni i Hercegovini, tako da mi imamo, pojednostavljeno govoreći, srpsko javno mnijenje, hrvatsko javno mnijenje, bošnjačko, a ono javno mnijenje koje bi trebalo biti javno mnijenje građana, jer je to suština priče, zapravo ne postoji. Mi ovdje apsolutno živimo kao Srbi, Hrvati i Bošnjaci i nažalost kao ostali. Otuda se ta uloga medija jednostavno reducira i postaje podatna za direktan uticaj prije svega političkih partija, pa čak i neformalnih grupa ili posebnih socijalnih struktura. Tu je riječ o grupama ili čak pojedincima koji imaju svoj pojedinačni ili grupni interes, nezavisno od bilo kakvih politika. Kada se to zamešateljstvo posmatra sve kod nas zajedno, onda mi vidimo da kod nas da taj progresivni odnosno pozitivni uticaj medija zapravo nije moguć. Nije moguć zbog tih strukturalnih društvenih problema nezavisnih od političke ili lične volje jednog, drugo ili trećeg kolektiviteta, naroda ili pojedinca. To je po meni taj ključni problem u Bosni i Hercegovini. A kako iskoračiti iz tog problema, je možda najteže pitanje koje postoji.....
Nastavak pogledajte u video materijalu...
