Međutim gomile portala prenijele su ove njegova navodne riječi iako ne postoji dokaz da je on zapravo autor istih.
prenosimo poemu, jer je zaprsvo veoma lijepa:
Kada sam zaista počeo da volim sebe,
shvatio sam da sam uvijek i u svakoj prilici na pravom mjestu i u pravo vrijeme,
i da je sve što se događa ispravno – od tada pa nadalje mogao sam da budem miran.
Danas znam da se to zove POVJERENJE.
Kada sam zaista počeo da volim sebe,
mogao sam da spoznam da su emocionalna bol i patnja
za mene samo upozorenja da živim suprotno svojoj istini.
Danas znam da se to zove BITI AUTENTIČAN.
Kada sam zaista počeo da volim sebe,
prestao sam da žudim za nekim drugim životom
i mogao sam da vidim da je sve oko mene bilo poziv na rast.
Danas znam da se to zove ZRELOST.
Kada sam zaista počeo da volim sebe,
prestao sam sam sebi da kradem slobodno vrijeme,
i prestao sam da smišljam grandiozne projekte za budućnost.
Danas radim samo ono što me čini zadovoljnim i radosnim,
ono što volim i što čini da se moje srce smije,
na moj jedinstven način i u mom ličnom ritmu.
Danas znam da se to zove ČESTITOST.
Kada sam zaista počeo da volim sebe,
oslobodio sam se svega što nije bilo zdravo za mene: jela, ljudi, stvari, situacija;
i od svega što me je uvijek iznova odvlačilo unazad, dalje od mene samog.
U početku sam to zvao „zdravi egoizam“,
ali danas znam da je to LJUBAV PREMA SAMOM SEBI.
Kada sam zaista počeo da volim sebe,
prestao sam da priželjkujem da sam uvijek u pravu, tako sam manje grešio.
Danas sam shvatio da se to zove SKRUŠENOST.
Kada sam zaista počeo da volim sebe,
odrekao sam se života u prošlosti i pretjerane brige za svoju budućnost.
Sada živim samo u ovom trenutku u kojem SVE počinje.
Tako danas živim svaki dan i zovem to SVJESNOST.
Kada sam zaista počeo da volim sebe,
spoznao sam činjenicu da se od svojih misli mogu razboljeti i postati jadan.
Kada sam pak zatražio natrag snagu svoga srca, razum je dobio važnog partnera.
Ovu vezu zovem danas MUDROST SRCA.
Od danas pa na dalje;
ne plašimo se rasprava, konflikata i problema sa samim sobom i sa drugima,
jer čak se i zvijezde ponekad sudare pa nastaju novi svjetovi.
Danas znam: TO JE ŽIVOT!
Ova poema pripisuje se Čarliju Čaplinu, koju je napisao povodom svog 70og rođendana 16.aprila 1959. godine
