Tokom rata spasio je 1.200 Jevreja od sigurne smrti tako što ih je zaposlio u svojim fabrikama koje se danas nalaze u Češkoj i Poljskoj.
Oskar Šindler je rođen 1908. godine kao sin vlasnika fabrike poljoprivrednih mašina. Grad se nekada zvao Cvitau (Zwittau).
Kao oportunistički biznismen, Šndler je bio jedan od mnogih koji je vidio profit od Njemačke invazije Poljske 1939. Tada je dobio je vlasništvo nad tvornicom u Krakovu od židova koji se zvao Natan Vurzel, a Šindler je po njegovom savjetu fabriku preimenovao u “Deutsche Emaillewaren-Fabrik” ili DEF da bi proizvodio emajlirano posuđe. Pridobio je oko 1.200 Jevrejskih robovskih radnika uz pomoć svog Jevrejskog knjigovođe Itzhaka Sterna.
Šindler je bio svjedok iznenednog upada u Krakovski geto 1942., u kojem su vojnici skupljali naseljenike geta da ih prebace u koncentracioni logor u Krakov-Płaszov i bio je užasnut brojkom ubijenih Jevreja koji su radili u njegovoj fabrici. Kao osoba bio je jako uvjerljiv i nakon upada u geto, povećano je koristio svoje sposobnosti kako bi zaštitio svoje “Schindlerjuden” i skrenuo je sa svog puta obogaćivanja da bi spasio Jevreje koji su radili u DEF-u, često koristeći svoj legendarni šarm i laskavu osobnost kako bi izvukao svoje radnike iz neprilika.
TRI ŽIVOTNE FAZE
On je tokom trajanja rata bio hapšen tri puta. Prvi put zbog toga što je poljubio mladu Jevrejku u obraz, a druga dva puta ga je uhapsio Gestapo i to zbog aktivnosti na crnom tržištu, a danas je poznato da je Šindler bio agent “Abwehra”.
U svom životu Oskar Šindler prošao kroz tri faze: prva je bila ta u kojoj ga je interesovao samo novac, druga je bila ta u kojoj je želio zaraditi novac, spasiti svoje radnike i spasiti sebe i na kraju treća u kojoj je shvatio da ne može ostvariti sve tri stvari, nego da se mora odlučiti za jednu od te tri. On se odlučio za najbolju od te tri, odlučio se za spašavanje svojih radnika.
O svojim motivima jednom je rekao: „Znao sam ljude koji su radili za mene... Kad znaš ljude moraš se prema njima odnositi kao prema ljudskim bićima“.
Nakon rata Šindler je emigrirao u Argentinu., gdje je bankrotirao je i vratio se u Njemačku 1958. gdje je vodio nekoliko propalih i neuspješnih poslova. Umro je 9. oktobra u 66. godini života u mjestu Hildesheim.
Dobitnik je nekoliko nagrada, između ostalih, godine 1963. odlikovan je u izraelovom “Yad Vashim memorialu” za Holokaust kao Pravednik među narodima, a 1967. godine je u Londonu dobio mirovnu nagradu Martin Buber.
POPULARIZACIJA ŠINDLERA KROZ FILM
Šindlerova priča, koju je ispričao preživjeli iz Holokausta Poldek Pfeferberg, bila je osnova za knjigu Tomasa Kenilija “Šindlerova arka”, koja je kasnije preimenovana u “Šindlerova lista”. Tu knjigu je Stiven Spilberg 1993. godine adaptirao u istoimeni film. Film je osvojio Oskara za najbolji film, najbolju režiju, najbolji scenario, scenografija, fotografija, montaža i muziku.
Ovaj film predstavio je Šindlera popularnoj kulturi, a pošto je nekima film jedini izvor znanja o ovom čovjeku, važno je napomenuti da je on stvarno bio onakav kako ga je Spilberg prikazao u filmu: kao čovjeka koji je vođen profitablinim amoralom, no koji kasnije u sebi donosi vrlo važnu odluku da je spašavanje svojih radnika važnije od profita, a da bi to učinio nekad je morao i davati velike svote novca nacističkim dužnosnicima da bi mu pustili da ih on spašava. Šindler je zapravo potrošio većinu svog bogatstva i isključio je sebe iz bilo kojeg političkog položaja, samo da bi spasio živote Jevreja u Drugom svjetskom ratu.
Priredila Maja Isović
