Intervju : Armina Galijaš , istoričarka

Banjaluka će živjeti bolje, ako prihvati svoju prošlost

Objavljeno: 30.04.2012. - 00:58
“Banjaluka je samo jedan primjer transformacije bh. društva, koja je bila brza, kompleksna i temeljita, te od tog multietničkog društva stvorila monoetničko. Bh. društvu su nametnute etničke matrice po kojima ono danas (ne)funkcioniše, prvenstveno na političkoj razini”, kaže u intervjuu za BUKU dr Armina Galijaš, istoričarka sa Univerziteta u Gracu.
Autor: BUKA intervju
Veličina slova: a a a

 Galijaševa je radeći na svojoj doktorskoj disertaciji, koja je u međuvremenu objavljena na njemačkom jeziku, analizirala istorijski period Banjaluke od 1990. do 1995. godine. Publikacija koju je nedavno izdala nosi naziv „Eine bosnische Stadt im Zeichen des Krieges – Ethnopolitik und Alltag in Banjauka 1990 – 1995“ (Bosanski grad u ratnim vremenima - Etnopolitika i svakodnevni životu u Banjaluci 1990-1995 op. E.P. )

Portal BUKA je povodom 22. aprila - Dana grada Banjaluke sproveo anketu u kojoj smo poznate Banjalučane zamolili da nam odgovore na jednostavno pitanje – Šta je meni Banjaluka. Šta je Vama danas Banjaluka?

Banjaluka je grad mog djetinjstva i odrastanja, mjesto gdje uvijek rado idem, gdje žive meni dragi ljudi, gdje osjetim specifične mirise... Banjaluka je jedino mjesto za koje pokušavam da sačuvam sve uspomene, pa čak i one ružne, jer su bitan dio svega onog što sam sad. Ne postoji nijedan drugi grad koji tako dobro poznajem. Samo tu svaki ćošak ima svoju priču. Sve uspomene i veze za druge mnogobrojne drage gradove u mom životu imaju parcijalno značenje i kao takve ih doživljavam.

Ako govorimo o samom nazivu pomenutog praznika - je li 22.april - Dan Grada isto što i 22. april - Dan oslobođenja od fašizma?

Ja ne vidim ništa loše u promjeni naziva praznika ukoliko se ne mijenja njegov sadržaj i ukoliko se ne falsifikuje prošlost. Ako se na taj dan između ostalog slavi antifašistička tradicija, ne vidim nikakav problem. Ukoliko se mijenja i tekst i kontekst, onda je to naravno opasna stvar, jer se još više zapetljavamo u ionako „zapetljanu“ istoriju.

Kako ocjenjujete performans “Banjaluku su oslobodili antifašisti, a ne četnici”?  

Ovaj performans upravo upozorava da ne smijemo mijenjati kontekst prošlim događajima. Antifašistička borba i oslobađenje grada 22. aprila su neupitni dio istorije. Kao što je npr. Banjaluka u sklopu NDH takođe integralni dio njene istorije. Ne možemo negirati ni postojanje NDH, ni ulogu antifašističkog pokreta, kao npr. ni ulogu Radoslava Brđanina 1992. godine itd. Taj grad je u 50 godina prošao kroz velike transformacije i samim tim vidite da ništa nije izvjesno, sigurno, ‚pravedno‘ ili da tu postoji neki kontinuitet. Za istoriju je jedna od najpogubnijh stvari, ako ju promatramo anahrono, da ju smještamo u kontekst u kojem ona ne postoji. Ne mogu analizirati 1945. godinu kao da je bila juče, nego kao da je bila 1945. I ne možemo stvarati kontinuitet tamo gdje ga nema.

Napisali ste disertaciju pod nazivom „Jedan bh. grad u vrijeme rata” u kojoj se bavite transformacijama Banjaluke. Koliko se i na koji način Banjaluka promijenila u odnosu na prijeratni period?

Banjaluka je samo jedan primjer transformacije bh. društva, koja je bila brza, kompleksna i temeljita, te od tog multietničkog društva stvorila monoetnička. Bh. društvu su nametnute etničke matrice po kojima ono danas (ne)funkcioniše, prvenstveno na političkoj razini. Ističem političku razinu, jer ne smijemo zanemariti i svakodnevnicu koju ja ne vidim tako crnu. Mislim da na toj svakodnevnoj razini, situaciju treba prihvatiti onakvom kakva jeste, ne jurišati na vjetrenjače, ne očekivati previše, jer politička situacija to ne dozvoljava, nego kao pojedinac djelovati najbolje što je moguće u datom okviru. Opustiti se i bez straha gledati kako vlastiti život poboljšati. Onda se može očekivati i konsenzualni napredak za sve.  

Kada posmatrate Banjaluku i njene stanovnike danas, koliko su u njoj / njima prisutni kultura sjećanja odnosno kultura zaborava? Je li Banjaluka zaboravila svoju istoriju?

Problem nije u zaboravu ili sjećanju, nego u prekrajanju, falsifikovanju, prilagođavanju istorije trenutnoj političkoj situaciji, novom sistemu vrijednosti. A sistem vrijednosti se mijenja, kao i politika, ali istorija ne može. I tu nastaje velika konfuzija, kao i problemi koji iz toga proizilaze.

Banjaluka je značajno promijenila sastav svog stanovništva, kao i mnogi drugi gradovi u BiH, i Popis stanovništva će to definitivno i ustvrditi, ali na koji način Banjaluka može živjeti sadašnjim životom ukoliko ne prihvati mnoge događaje iz recentne prošlosti?

Ljudi uvijek misle da istorija daje legitimitet za nešto, pa ju prevrću, prekrajaju, konstruišu nepostojeće kontinuitete, što je potpuno nepotrebno. Mislim da se svi moramo suočiti sa prošlošću bez straha od nje, jer je ona prošlost. To je bilo. A kad znamo šta je bilo, onda to možemo da razumijemo, objasnimo, nađemo načine kako da se prema tome odnosimo, kako da nas manje boli, ako boli i sl. i graditi neko bolje društvo koje se oslanja na ta iskustva. Znači, Banjaluka može živjeti boljim životom, ako bez straha prihvati sve događaje iz prošlosti. Život Banjalučana nakon toga može biti samo bolji, jer to daje neku vrstu olakšanja, skida teret s leđa i nema sporedne efekte. Isto tako moramo prihvatiti i sadašnjost. To se prvenstveno odnosi na one koji od početka 1990-tih više ne žive u tom gradu.  Kako jedni ne prihvataju prošlost, tako drugi ne prihvataju sadašnjost. Ponekad imam osjećaj kao da ti ljudi žive u različitom vremenu. I ovi drugi trebaju prihvatiti Banjaluku kakva je danas, sa mnogim manama i vrlinama, ako žele da uspostave opet neki odnos sa svojim gradom, kako ga već nazivaju. Banjaluka nikad neće biti ono što je bila, ali nikad neće ni pobjeći od onog što se u njoj desilo.


Razgovarao Elvir Padalović

 

 

 

Komentari (13)
Objavljeno:
Jebo je mater onaj ko je u ratu u nekom gradu bio manjina! Neko je to bio u Sarajevu, neko u Zagrebu, neko u Zenici, neko u Mostaru - a neko u Banja Luci. I sta fali da neko napise nesto naucno o tome. U Amilinom slucaju to se radi o Banja Luci, a neko drugi ce napisati o Sarajevu ili Zagrebu. I neka napise!
Objavljeno:
Uvazena doktorice, poslije I svjetskog rata su bosanski muslimani govorili: "Otisao Svabo, otisao babo." Kada su Turci doli u 14 vijeku oni su bosanskim muslimanima takodje postali "babe". Tada se govorilo do Save Svabo, od Save Trurcin babo. Sada su i Amerikanci bosanskim muslimanima "babe". Mozete li nam reci, da li ste obradjivali taj fenomen u svojoj doktorskoj disertaciji... I kakv je odnos bosanskih muslimana prema Srbima sa kojima vijekovima zive, ali im oni nisu "babe"...
Objavljeno:
Bravo Nino!!! To je istina tih teskih ratnih godina u svim gradovima Republike Srpske, tj. teritorija koje su kontrolisali Srbi u Hrvatskoj i BiH-a. Ali isti princip i ponasanje je bio preslikan i u Zagrebu, Sarajevu i svim ostalim teritorijama pod kontrolom Hrvata i Bosnjaka, samo sto su tada u tom sceanriju intimidacije i teror dozivljavali Srbi, a ne Hrvati i Bosnjaci. Znaci manje vise princip i mehanizmi su bili isiti, samo je bilo pitanje gdje je ko u vecini, a gdje u manjini. Ako si bio nesretnik da budes manjina u vecinskoj teritoriji onog drugog, onada ti nije nista preostalo nego da kupis prnje... Ako si uopste sretnik da izvuces zivu glavu! Znaci nema stereotipa o dobrim i losim momcima, nego postoji samo stereotip ko je gdje bio u manjini tj. vecini!
Objavljeno:
Čovjeku je draže živjeti u zabludi no priznati da je griješio, a kamoli bio dio zločina. Negiranje je mnogo zdravija opcija za vlastiti ego. Zaborav umiruje savjest. Moje lično iskustvo sa mojim rodnim gradom u periodu od 92-95 godine izgleda ukratko opisano dole što slijedi. Na radost onih koji su kreirali (kao i njihovih potomaka koji podržavaju kućnu radinost svojih roditelja) to moje iskustvo, ja već godinama nisam više u svom rodnom gradu, a na još veće njihovo zadovoljstvo ne planiram ni da se vratim u svoj radni grad. Zašto da živim tamo gdje nisam istinski dobrodošao dok se istovremeno propagira otvorenost tog istog grada. Otvorenost prema svima drugima osim prema svojim predratnim stanovnicima i komšijama. Meni na sjećanje, a njima na obraz i dušu. Mjesto dešavanja: Banja Luka Vrijeme dešavanja: trajno Kako, u par mjeseci tokom tri godine, od bezopasnog komšije napraviti poželjnog turistu kroz inovativnu metodu koja uključuje postojanje elementarnog kućnog odgoja - brinuti se o bližnjem svome - te lijepu riječ, primijenjujući metodu tzv. "kulturnog zamoljavanja". Elementi metode "kulturnog zamoljavanja" su sljedeći: 1. Pronaći prvog do sebe bezopasnog komšiju za kojeg sumnjaš da nije "tvoj". Sljedeći korak: učiniti ga opasnim. 2. Prijaviti ga nadležnim "svojim" vlastima i opisati gdje radi, s kim se druži, koliki stan ima, koje auto vozi i ostale lične podatke pod motom "što više-to bolje". 3. Držati ga na oku i što češće prijavljivati da posjeduje oružje sa kojim namjerava nešto sigurno protiv "naših". Posmatrati kako dolaze organi vlasti i prevrću cijeli stan (uključujući saksije na balkonu) ne pronalazeći ama baš nikakvo oružje osim malo većih kuhinjskih noževa i ponekog oštrog skalpela. Sasvim dovoljno da se komšo nastavi i dalje držati na oku. 4. Upitati onako dobronamjerno-komšijski svog "komšiju na oku" bi li prodao svoje vozilo, a ako kojim slučajem ne pristane, onda mu onako komšijski svaki dan oštećivati to isto vozilo dok ne uvidi sam da mu je najbolje da ga ipak proda dok je ostalo još išta od tog vozila, naravno po razumnoj cijeni. 5. Ako kojim slučajem komšija radi i u istoj firmi, onda ga preko "svojih" ljubazno zamoliti da bi bilo dobro po njegovo zdravlje i zdravlje njegove porodice da napusti svoj vlastiti stan jer "vremena su teška i opasna". 6. Ako komšo ipak ne prihvati taj dobronamjerni savjet, onda preko firme obezbjediti rješenje kojim se komši nalaže da u roku od 15 dana isprazni stan od stvari i lica. Da bi ostao na dobrom glasu i imao razumijevanja za komšijinu stisku sa vremenom, velikodušno mu obećati da ćeš pokušati povući „svoje“ veze da se taj rok sa 15 dana prolongira nekako na 2 mjeseca. Komšo ti se na tome duboko zahvaljuje, zbog čega se ti se osjećaš dobro jer si kod Boga zaradio poene ljudskosti i dobročinjenja. 7. Istovremeno "svojima" u firmi patriotski ukazati kako se komšo previše druži sa "svojima" po komšiluku, nakon čega komšu sljedeći dan na poslu dočeka portir pred vratima firme i objasni mu kako predstavlja opasnost po firmu i proizvodne aktivnosti te da nema potrebe više da dolazi na posao, ali da ima obavezu da se javlja povremeno radi evidencije (opasnih). 8. Nakon svega toga, komšo polako postaje bivši komšo jer se počinje pakovati. Nema šta raditi, nema gdje živjeti. 9. Da kojim slučajem komšo ne bi ponio koji dinar sa sobom od rasprodatih stvari i potrošio negdje van svog rodnog grada, toplo mu se sugeriše da je bolje i sigurnije po njega i njegovu porodicu da te pare potroši na "pouzdane ljude" koji će mu obezbjediti siguran odlazak sa napomenom da se sigurnost povećava ako šarne na papiru da se odriče sve svoje imovine u javnom interesu. 10. Komšija (ipak) odlazi. 11. Ne spominjemo više bivše komšije-zrak je nekako ljepši i čišći. 12. Ako se kojim slučajem „naše“ bivše komšije jednom u godini pojave u svom rodnom gradu, pričamo o njima kao bahatim turistima koji ne bi uživali blagodeti zapada da nije bilo "nas". U šali (kroz zavist) im pritom dobacimo kako je njima super tamo, a nama ovdje loše uz (cinično-ironični) osmijeh kako sljedeći put oni trebaju nas "kulturno zamoliti". 13. Živimo u ubjeđenju da su ovi slučajevi izolovani, ali pritom sebe, a pogotovo druge „naše“, ne pitamo gdje su hiljade i desetine hiljada bivših komšija. Ako nam, kojim slučajem, nekada prođu glavom takve misli, onda zbog vlastite sigurnosti i sigurnosti svoje porodice zadržavamo to samo za sebe, okrećući vlastite misli ka budućnosti ostavljanjem ružne prošlosti iza sebe. Ovako "kulturno zamoljavanje" tamo neki politički sudovi zovu i drugačije, ali u njihovu dobronamjernosti i objektivnost ne treba vjerovati jer je osnovni cilj njihovog osnivanja i rada samo da ocrne "moj" narod" i pritom naštete turističkoj razglednici i ugledu moje svetinje. p.s. pritom je uvijek potrebno napomenuti čistog obraza i mirne savjesti da je bio rat i da se sve to radilo na onoj "drugoj" strani. Ispočetka sebe branimo da nije moglo biti drugačije, a s vremenom sve više sebe ubjeđujemo da je, u stvari, tako moralo biti, smatrajući da se pojmu i značenju „komšija-komšiluk“ poklanja(la) prevelika važnost i da je to sve bila jedna velika laž i obmana jugoslovenskog komunizma i Titovog lažnog bratstva i jedinstva.
Objavljeno:
Za PITCA. Prijatelju vidim poredis uvazenog Nobelovca kao sto je Ivo Andric, sa doticnom gospodjicom??? Iako ne zelim doticnu svrstavati u bilo kakve bosnjacke sterotipe, i zelim odmah naglasiti da doticna ima pravo na frustarciju i bijes zbog svega sto se desilo Bosnjacima u BL u peirodu od 1992 - 95, a i poslije tih teskih godina, zelim potvrditi tezu jednog od komentatora da jedan doktor nauka kao sto je nasa uvazena gospodjica (pa makar on dobio doktorat na univerzitetu iz kolonijalno nastrojena Austrije) nikako ne bi smjela izdvajati desavanja u gore navedenom periodu iz svega sto se desavalo u zadnjih 700 godina u BiH-a. Ne znam sta su gospodjicu ucili na univerzitetu u Gratzu, ali niko u Banja Luci nema problema kako u skolskim institucijama, tako ni na ulici sa prihvatanjem pune i iskljucivo pune istorije i istine. Mozda doticna ima!!!!!!!!!!!!!!!!!!!! Bolje bi bilo da svoju poruku posalje u Sarajevo, Mostar, Tuzlu, Zenicu, Livno, Duvno, Zagreb... Ali eto ti ga, ona ce ocitati nama u Banja Luci lekciju o ne prihvatanju istorije tj. njene istorije gdje bi Gavrilo Princip trebao biti terorista koji je ubio prestolonasljednika u kolonijalno porobljenoj Bosni, a Turci oslobodioci, a Srbo-cetnici agresori na Bosnu!!! Je li to taj scenario o multietnicnosti Banja Luke???????????
Objavljeno:
Dottoressa je mlada. I lijepa. I pametna.I odgovarala je samo na pitanja o Banjaluci.I doktorirala je u Gracu,sa temom iz istorije,kao i Ivo Andrić,koji je rekao:Ponekad se čovek pita da nije duh većine balkanskih naroda zauvek otrovan i da,možda,nikada više neće moći ništa drugo do jedno:da trpi nasilje ili da ga čini.Budimo objektivni.
Objavljeno:
Ti bi mogla Milijana da nam pricas kako je bilo `92 u Minhenu,gdje si i bila u tom periodu,a ne u BL...Sve ostalo je totalno smijesno.
Objavljeno:
Doktorica Armina???? Tufahije, pite, a Alaha mi u tulumbe... Sve me to podsjeca na Banja Luku, ipak sada volim becki valcer i austrijske torte. Mijenja se covjek... Ah, ah, ah... Ali dok je bilo Jugoslavije, jelo se i graha, cevapa, raznjica. Uf sto sam tad znala da prdim, kad se prejedem. Sve me to podsjeca na Banja Luku. Ti mirisi! Inace bolujem od amnezije. Ne sjecam se Otomanske oli ti turske okuypacije, niti Austro-Ugarske okupacije, niti nacisticke okupacije, samo se sjecam srbo-cetnika... Zato sam odmah dobila doktorsku disertaciju od Franca Ferdinanda licno. Uf, Uf, uf! Naravno nisam je dobila u sektoru medicine, informatike, masinstva ili nekoj drugoj naucnoj disciplini. Iskljucivo u istorijskom tj. povijesnom sektoru, od mojih najmilijih i najblizih Austrijanaca. Alaha mi!
Objavljeno:
Dokle vise sa ovim, nismo mi najgori vidite njih, kako neko ne razumije proste recenice,ako je jedan primjer transformacije bh.drustva to implicira da je receno sta? Nepobitna je cinjenica da u Banjaluci zive Srbi,kao i ja;sto nicim ne mijenja cinjenica da Bosnjaci zive u Bihacu. E da, bas mi je to izvor srece i zadovoljstva u nasoj svakodnevici...sizofrenija i to kolektivna, u kojem god bh. gradu hocete.
Objavljeno:
Чему полемика са историчарком која из историјског континуитета вади период 92-95 и из цјеловите Југоаславије хируршки искљужи микроцјелину Бањалуку !? Шта ли је тиме НАУЧНО доказала ? На исти начин, одабиром нерепрезентативног узорка, лако бих доказао да су ( у једном периоду и на једном мјесту ) чак и Јевреји и Срби били злочинци према хитлером народу. Одлично констатује Станко - СФРЈ је била мултиетничка. Ту Југославију, претпостављам, својим гласом за независну БиХ разорила је и докторка Галијаш. Њена порука - Југославију са већинским српским становништвом не признајем као грађанско друштво, БиХ са већинским бошњачким подржавам, а ратне злочине објаснићу на примјеру злостављања несрба у Бањалуци - може бити интересантна само конкубини Бреда Пита, шведским новинарским фашистима и, нажалост, немалом броју читалаца Буке.
Objavljeno:
autorica kaze: "Banjaluka je samo jedan primjer transformacije bh. društva, koja je bila brza, kompleksna i temeljita, te od tog multietničkog društva stvorila monoetnička. Bh. društvu su nametnute etničke matrice po kojima ono danas (ne)funkcioniše..."
Objavljeno:
Bilo bi lijepo da si u tezi multi vs monoetnicnosti pomenula I druge gradove u BH. Ne bih rekla da je takva sudbina zaobisla Sarajevo, Zenicu, Tuzlu, Mostar. Ponekad je dobro biti I objektivan a ne uvijek subjektiva. Stavim subjektivnosti definitivno mjenjas kontekst. Hvala.
Objavljeno:
SFRJ je bila multietnicka, Dovidjenja.
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.