<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Dodik-Bosanac u Beogradu

Predizborno činodejstvovanje

Milorad Dodik je na završnoj konvenciji Demokratske stranke u Beogradu, u funkciji Tadićevog koalicionog partnera, rekao: ,, Moji ljudi i ja uporno gledamo u Srbiju, u njenu moć i razvoj. Želim da Srbija bude jaka, moćna, složna i ponos svima.“

03. maj 2012, 12:00

I, začudo, ništa nije slagao Predsjednik Srpske!

Normalno je da jedan političar želi prosperitet i napredak susjeda. Bar bi tako trebalo biti. Međutim, ovdje se ne radi o bilo kakvom političaru, niti Dodik doživljava Srbiju kao susjedstvo. Zapravo, ugovor o dvojnom državljanstvu i emotivne veze daju puno pravo bilo kome u BiH da za Srbiju ili Hrvatsku kaže kako mu je domovina. Međutim, slabo sve ovo u Dodikovom slučaju ima veze sa nekim patriotizmom. Zapravo, Milorad je uvijek mjerio patriotizam u nekoj stabilnoj valuti i količini novca koji mu srbovanje može donijeti. A, tako gledajući, posve je jasno zašto Dodik-državljanin Srbije, ljubi maticu. Jer, ipak, on je jedan od najbogatijih Srbijanaca.

Podsjećanja radi, Predsjednik Srpskejekupioviluod 400 kvadratanaDedinju. KadajeujavnostdospjelainformacijaokupovinivileuBeograduzadvamilionaeura, liderSNSD-aizjaviojedajenjena "stvarna" cijenabilaoko 850.000 evra, adajenovacpribavioprodajomdvastanauBeogradu. Dedinjskuvilu, potomjeiznajmiojednojstranojkompaniji, navodnozasumuod 10.000 evra. Pored toga, uimovinskojkarticikojujenapočetkumandatadostavioCentralnojizbornojkomisiji (CIK) BiH, Dodikjevlasnik dvastanauBeogradu, veličine 77 kvadratnihmetara, čijajevrijednostjoš 2006. godineprocijenjenana 40.000 eura. Ujavnostiseodavno spekulišedajeDodikuSrbijikupionekolikohektaralovišta, aliipoljoprivrednozemljište.

Pritom, ovo su samo zvanični podaci i radi se o imovini na teritoriji Republike Srbije. Sam Dodik je, primjera radi, prijavio ličnu imovinu vrijednu 2,85 miliona KM i porodičnu imovinu vrijednu 5,77 miliona KM, što je 3,6 puta odnosno 5,7 puta više vrijednosti nego 2006. godine.

Inače, poodavno se spekuliše da vrijednost Dodikove imovine premašuje 200 miliona evra.

Dakle, u Dodikovim očima, Srbija i te kako jeste jaka i moćna. Jedino što Dodik silnim novcima nije u matici kupio, jesu dvije stvari - realna politička moć i osjećaj među domicijalnim stanovništvom da je Srbijanac. Dakle, koliko god pokretnina i nekretnina nakamarao u Srbiji, Milorad Dodik je samo još jedan ,,Bosanac u Beogradu“!

U ovom svjetlu, postoji nekoliko stvari u kojima se lokalni vožd precijenio i koje mu ovdašnji hipnotisani savjetnici nisu saopštili. Nije Milorad Dodik nikakva politička veličina u Srbiji. On je tek jeftina nacionalistička marioneta kojom Tadić mobiliše neodlučne, a u srcu SNS-u naklonjene birače, kao i dođoše sa ove strane Drine. Jer, koliko god to Dodiku nije drago, prosječan stanovnik Srbije ga doživljava samo kao jednog od ,,jačih“ Bosanaca. Što i jeste notorna činjenica. Takođe, Milorad Dodik nije ništa drugo do sporedni glumac u predizbornoj kampanji, najopskurnijoj do sada u Srbiji. Tadić je prvo mazio telad, pa igrao košarku sa seoskim dječakom, onda je opet mazio, ovaj put muzne krave, i za kraj je, valjda u tom ZOO tripu, pustio Dodika da odrecituje svoju odu Srbiji.

U principu, isto su radili i ostali isfotošopirani predsjednički kandidati: lajkali, mazili, milovali, kezili se svježe umetnutim trojkama.

Svima je bilo jedno zajedničko- popljuj protivnika i na tome izgradi predizbornu kampanju.

Sve u svemu, za opskurnu kampanju, trebao im je i opskurni Bosanac. A, kud ćeš boljeg od Milorada! Stoga, samo i jedino tako treba vrednovati njegovo pojavljivanje, negdje na početku mitinga, prije isfensiranog Borisa Tadića i pobješnjelog Vuka Jeremića.

Druga stvar je što Dodiku ovo niko nije objasnio i što ne poznaje zakon velikih brojeva. Prosto, Srbija je veća država od BiH, a samim tim, koliko god se Miloradu to nevjerovatno činilo, i od Republike Srpske. Politički kapacitet SNSD-a je u rangu 4. ili 5. partije po snazi u Srbiji. Dakle, ne dobacuje ni do, Dodiku mrskog, Čede Jovanovića i njegovog LDP-a. Prosto rečeno, beogradska i novosadska (kvazi)elita, mogu mobilisati više glasača u npr. LDP-u, nego Dodik bilo kakvu plebiscitarnu većinu u čitavoj Srpskoj i njegovom SNSD-u.

Ironično, kompleks moći koji Dodik ima, jedino je dobar u ovakvoj cirkuskoj predizbornoj kampanji u Srbiji. Jer, kako objasniti čovjeku koji, poput onomad Karadžića, tvrdi kako bi nakupio najviše glasova u nikad neprežaljenoj ,,vascijeloj Srbiji do Tokija“, da je Ivica Dačić izgledniji kandidat za predsjednika od njega? A, Dačić, kao što znamo, neće biti predsjednik.

Nikako. I to koriste DS-ovci, vodajući ga po predizbornim skupovima, dok Mile izigrava lokalnog pansrpskog Vođu.

Pravi problem nastaje što Milorada kao velikog vođu doživljava gotovo 90% Srba sa ove strane Drine. I lokalni nacionalisti bi se životom zakleli kako je Milorad jedini pravi mesija u poplavi srpskih izbavitelja. Ono, jeste da im nije najjasnije što Mile ne koaliria sa Tomom Nikolićem, umjesto sa ,,metiljavim“ Tadićem, ali će im vođa to već objasniti. Ili možda ipak neće.

A, Dodik, koji je po svom vokabularu, ponašanju i političkoj vizuri mali klon Tomislava Nikolića, neće u njegov tor, upravo zato što bi penetriranje SNS-a u Republiku Srpsku značilo najvjerovatnije početak kraja prvo krhkog i na Dodikove mišiće održavanog SNSD-a, a onda, što je pogubnije po Milu, i pad Predsjednikov.

Jer, srpski naprednjaci jesu gabaritna srbijanska, a možda u dogledno vrijeme i pansrpska desnica. I to friško evropski umivena, ispolirana i, hajde da kažemo, uljuđena u pokušaju. A, organizovana populistička desnica je jedina opasnost za Dodika. Jer, upravo je Milorad Dodik svojim skretanjem u desno, stvorio od naroda hipnotisanu masu željnu vođe i žednu njegovih monologa. Ideološki gledano, lijevo političko mišljenje je u Republici Srpskoj odavno reklo - laku noć i svelo se na sporadične i benigne tirade pojedinaca, koje se i kao takve sve rjeđe čuju.

Dakle, Dodikovi poltrončići, promptno moraju probuditi vožda i saopštiti mu da je go, koliko god mu se to ne sviđalo. A to buđenje može biti poprilično nervozno i brundavo. No, kako Dodik ne preza ni od čega kako bi ostao tu gdje jeste, za očekivati je da će češći gost u Banjaluci biti Tomislav Nikolić, Aleksandar Vučić i njihovi posilni, od Tadića & co.

Jedina nezgodacija može biti to što će, najvjerovatnije DS, sa satelitima i možda ,,Preokretom“, zasjesti opet na vlast u Srbiji i što će Tadić ponovo biti predsjednik.

Sa druge strane, Dodik zna bar toliko - drži blizu sebe svoje prijatelje, a neprijatelje još bliže!

A narod?

O stavu stanovnika Srbije spram Dodika rečeno je gotovo sve. U Srbiji žive ljudi koji će, po svemu sudeći, ipak izabrati evropski put i kako-tako uhvatiti, možda zadnji, voz za izlazak iz balkanskog vilajeta.

U Republici Srpskoj, sa druge strane, ostaje mahom sluđena svjetina, sa šefom bez kompasa. Samo što taj hipnotisani i ubogi narod nema rezervne države, kako to mnogi misle. Nije njima Srbija ni majka, ni maćeha. Nije im ona ništa. Jer, nema svjetina ni kučeta ni mačeta u Srbiji, a kamoli stanove i vile. Prosječan ovdašnji goljo može eventualno posjetiti Nemanjino etno selo na Mokroj Gori, oblokati se vikendom na EXIT-u ili Guči i pravac kućici u Prijedor, Zvornik, Doboj, Banjaluku i ta tvoja sela.

Za razliku od Mile, koji je poslije ingeniozne izjave kako svako ko razmišlja kao on voli Srbiju više i od samih stanovnika iste, otišao do svoje vile na Dedinju, čisto da pokupi novce od kirije. Nešto sitno, 10 000 evrića, šta je to za našeg ,,Bosanca u Beogradu“.