Pjesma je nastala 1940. godine
u vrijeme kada je otvoren novi koncentracioni logor za političke
zatvorenike u Bileći, koji se nalazio u turskoj kasarni. Postojale
su četiri sobe: slovenska, makedonska, srpski i ženska u koje su
smješteni logoraši, koji se nisu pokolebali već su se organizovali. Pored
ostalog, organizovan je i kulturno-umjetnički rad u okviru koga su,
krajem aprila, počele pripreme za proslavu Prvog maja: sastavljeni su
programi proslave, a horovi su uvježbavali komunističke i revolucionarne
pjesme. Uz to, logoraši su došli na ideju da, kao što su postojale pjesme o Lepoglavi i Sremskoj Mitrovici, ispeva pjesmu o Bileći. To
je učinio Milan Apih, učitelj iz Celja, koji je pjesmu ispjevao za
jednu noć, a Todor Vujasinović ju je preveo na srpskohrvatski jezik. Proslava
Prvog maja počela je pored Trebišnice, gdje su logoraši, okruženi
naoružanom stražom, poslije otpjevane Internacionale i kratkog referata,
zapjevali stihove nove pjesme. Isto
tako, pjevali su je i dok su prolazili gradskim ulicama, pa su je tako
Bilećani naučili i širili je dalje; i tako je pjesma logoraša izašla iz
logora prije nego što su ga logoraši napustili.
Bilećanka
Sred pušaka bajoneta,
straže oko nas,
tiho kreće naša četa
kroz bilećki kras.
Čuje se odjek koraka
po kamenju hercegovskom;
Hej, haj, ho!
Hej, haj, ho!
Daleko si zavičaju,
mi prognani smo,
progone nas zbog zločina
što te ljubimo.
Čuje se odjek koraka
po kamenju hercegovskom;
Hej, haj, ho!
Hej, haj, ho!
Osta majka bez svog sina
žena bez druga
Pusta osta kuća njina
Gorka sudbina.
Čuje se odjek koraka
po kamenju hercegovskom;
Hej, haj, ho!
Hej, haj, ho!
Kroz progonstvo i trpljenje,
kroz tamnice mrak,
dolazi nam novi život,
čujte mu korak.
Čuje se odjek koraka
po kamenju hercegovskom;
Hej, haj, ho!
Hej, haj, ho!