<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Ljubav:Dodik+Tadić=Nikolić

Naše pogrešne procjene

Dodikovo retoričko orgijanje, sve sa tri prsta, kosovarenjem, teheranizacijom Sarajeva i ostalim klasičnim kafanskim retoričkim arsenalom, definitivno je uvjerilo i zadnjeg bogobojažljivog anemičnog i katatoničnog drugosrbijanca da ostane 20. maja u svojoj fotelji i čita kakav priručnik o građanskom aktivizmu.

24. maj 2012, 12:00

Uvod

Disleksija je poremećaj u učenju čitanja i pored postojanja normalne inteligencije, dobrog vida i sluha, sistematske obuke, adekvatne motivacije i ostalih povoljnih  edukativnih, psiholoških i socijalnih uslova. Disleksija predstavlja značajno neslaganje između stvarnog (postojećeg) i očekivanog nivoa čitanja u odnosu na mentalni uzrast (Golubović, S. 2000).

Ako ovu definiciju primijenimo na lokalne poznavaoce političkih prilika u Srpskoj, slobodno možemo reći da su isti, blago rečeno, "disleksični". Jer, toliko neslaganje između stvarnog i očekivanog nivoa iščitavanja političkih prilika, u najmanju ruku je nedopustivo. Pogotovo ako se uzme u obzir da ti ljudi, najčešće, uređuju političke medije, pišu kolumne, formiraju javno mnijenje i na kraju krajeva odlučuju o političkom i, uslovno rečeno, realnom životu.

Jeziv stepen političke anticipacije, na svakom nivou - od lokalnog do državnog, doveo je do poražavajuće istine. Ljudi koji obavještavaju narod bezočno su neobaviješteni. Još je nevjerovatniji razlog te zaludne pogrešne analize, koja ih vodi u krivom smjeru. Naime, njihova neobaviještenost ima ishodište u sopstvenim lošim (pogrešnim) predodžbama, a koje su, opet, nastale kao posljedica nakaradnog ideološkog samodopingovanja.

Poligon za mašenje zicera, ovaj put, bio je drugi krug predsjedničkih izbora u Sbiji

Primjera na sve strane. Rajko Vasić, samozvani ideolog SNSD-a (mora se neko tako prozvati, kad već stranka nema ideologiju), skrušeno veli na svome blogu: ,,Dakle. Nije se ostvarila moja prognoza. Mada je apstinencija očita, što se ostvarilo kako sam rekao. Nije pobijedio Tadić. Pobijedio je Nikolić, a Tadić je poblijedio.”

To što su rečenice semantički pokušaji lokalne krajiške postmoderne nije tema ove analize. Nego, Vasić apropo predsjedničkih izbora u Srbiji, samo par dana ranije, pompezno izvodi konkluziju: ,, Pobediće Tadić a dobit za Srbiju je što će imati uljudnog Predsednika i agilnog premijera”.

Dakako, umjesto analizom, Vasić se bavio pežorativnim narativima, poštapalicama, hopcupicama i inim retoričkim skribomanstvom, a što bi trebalo uvjeriti zalutalog čitaoca kako to sve ima nekog smisla.

Pogledajmo samo slučaj Dragana Jerinića, urednika ,,Nezavisnih novina”, glasila koje samo sebe promeće u nekakvo političko sokoćalo. Njegova disleksija je daleko izraženija, ali na jedan, pomalo žalostan način, i bolnija:

,,Ispao ti je prilično glup tekst, zar ne? Ovu poruku dobio sam od koleginice iz Beograda, a odnosi se na moju prošlonedjeljnu kolumnu, u kojoj sam naveo da se očekuje lagana pobjeda Borisa Tadića nad Tomom Nikolićem u drugom krugu predsjedničkih izbora te da je to dobar izbor i za Srbiju i za Republiku Srpsku.... Priznajem, odgovorio sam, radi se o potpunom promašaju. Jedinu utjehu nalazim u činjenici što pripadam onoj velikoj većini koju je Tomina pobjeda iznenadila. »

Ovako se pepelom po glavi posulo prvo pero Nezavisnih. Na "koloritan" način, u kolumni pod nazivom ,,Kakav promašaj“, Jerinić koristi staru oprobanu marksističku doktrinu samokritike, kao poslednji izlaz iz disleksičnog bezdana. Ali, zamislite, molim vas, to prvo pero, ta udarna igla ,,objektivnog novinarstva u RS“ veli kako je razlog njegovog promašaja, paradoksalno, pogrešno formirana medijska slika:

,,Upravo su mediji i agencije za istraživanje stvorili sliku da je Tadićeva pobjeda gotova stvar, te je velika većina građana odlučila da ne glasa jer što bi gubili vrijeme ako se pobjednik već zna. Tadić je živio u jednoj paralelnoj stvarnosti koja nema veze s realnim životom, a koji je veoma težak za običnog čovjeka. Ljudi koji su izašli glasali su više protiv Tadića, a manje za Nikolića.”

Pa niste li vi gospodine Jeriniću doprinijeli stvaranju te i takve slike? Ispada da niste. A, to je laž. Jer, takođe, prije nekoliko dana u kolumni zanimljivog, ali pogrešnog naziva ,,Toma Nikolić sahranjuje SNS”, objasnili ste javnom mnjenju u Srpskoj, kako je drugi krug izbora u Srbiji čista formalnost:

 ,,Boris Tadić ima značajnu prednost pred drugi krug predsjedničkih izbora, pokazuju istraživanja ozbiljnih agencija, tako da bi glasanje u nedjelju u Srbiji trebalo da bude formalna potvrda još jednog mandata.”

Glas Srpske, kao 100% Dodikovo glasilo, čak je dovodilo u pitanje i izlazak Tome Nikolića na drugi krug izbora:

,,Nikolić je svoju tvrdnju da neće izaći na izbore u drugom krugu brzo zamijenio onom da hoće. Još je pet dana do tih izbora, tako da Nikolićev stav još toliko puta može biti izmijenjen, pa je teško procijeniti hoće li on zaista izaći na te izbore, kako to tvrdi danas.”

Dakako da su ovu nebulozu već u ponedjeljak prepravili, pa su čitaoci dotičnih novina saznali kako je prema ,,ozbiljnoj analizi” :

 ,,Lider naprednjaka Tomislav Nikolić ostvario iznenađujuću pobjedu u drugom krugu predsjedničkih izbora u Srbiji nad Borisom Tadićem. Pokušavajući da daju pravu dimenziju izbornog iznenađenja, mnogi analitičari su Nikolićev trijumf opisali političkim zemljotresom. Takva ocjena je prilično smjela i površna, jer je postojalo mnogo uzroka koji su doveli do pomjeranja izbornih tektonskih ploča u Srbiji.”

Iz svega ovoga, vidi se da su mejnstrim glasila u Srpskoj generali i prije i poslije bitke, a bez da snose, barem ličnu, moralnu i profesionalnu odgovornost za kolektivno obamnjivanje javnosti. Ali, zašto biti preoštar? Prvo, ni oni sami ne znaju, ili neće da znaju, šta se zaista dešava preko ,,Drine ujediniteljice”, a drugo, nije im pretjerano ni bilo bitno šta je istina. Mediji u Republici Srpskoj, barem oni vlasti bliski, imaju jednu i jedinu istinu - Dodikovu. I ona će uredno biti isporučena slušaocima, čitaocima, gledaocima, bez obzira koliko se kosila sa objektivnom realnošću. Što da ne!? Kad su mediji disleksični, zašto narod ne bi bio isti takav?

Vidimo da su mediji loši čitači, ali to je ništa u poređenju sa Miloradom Dodikom. U Tadićevoj kampanji, naš lokalni egomanijak se toliko zaigrao, pa je pola Srbije sa osjećajem transfera neprijatnosti promatralo njegove nacionalističke eskapade po beogradskoj Areni, te ostalim predizbornim okupljalištima DS-a.

Dodik ne može da shvati, a nema nikoga da mu kaže, da je potpuno beznačajan lik za većinu Srba u Srbiji. A što se tiče tzv. koalicione saradnje, Tadić mu može samo poslati zahvalnicu sa jednom rečenicom - Ne pomaži mi više, molim te!

Jer, Dodikovo retoričko orgijanje, sve sa tri prsta, kosovarenjem, teheranizacijom Sarajeva i ostalim klasičnim kafanskim retoričkim arsenalom, definitivno je uvjerilo i zadnjeg bogobojažljivog anemičnog i katatoničnog drugosrbijanca da ostane 20. maja u svojoj fotelji i čita kakav priručnik o građanskom aktivizmu.

Jedini tačan, a opet vižljasto-dosjetljiv naslov za kolumnu u ,,Nezavisnim” bio bi -Dodik, grobar DS-a.

Nikolićev narod

Sa druge strane, pozabavimo se pučanstvom serbskim, sa obje strane Drine. Nije li psihološki profil prosječnog SNS-ovca, Nikolićevog soldata, gotovo identičan Dodikovom SNSD sužnju? Nije li to koloplet nacionalizma, sa navrat-nanos sklepanim evropejstvom, teorijom krvi i tla i čistim populizmom, sve sa « prasići, janjići i druga stajska stoka»?

Milorad je odmah  pustio niz vodu Tadića, te »radno i konstruktivno» primio pedagoški-retorički šamar od Nikolića i pritrčao mu pod skute. Nije čekao, riješio se Tadića za urgentnih 12 sati. Promptno je rekao da poraz Borisa Tadića ne doživljava kao svoj poraz, iako je učestvovao u njegovoj izbornoj kampanji i pružio mu otvorenu podršku:

 ,,Što bih to doživljavao kao lični poraz? Mnoge stvari u politici ne doživljavam lično. Građani Srbije su odlučili, ja poštujem njihovu volju i to je to", rekao je Dodik i ne osvrnuvši se za Borisom.

Dakako, tu su Dodikovi mediji, koji već lagano objašnjavaju narodu kako je Tomislav Nikolić , »dobra stvar za Srbe», a da je Tadić «samoljubivac».

I, zapravo, tek sad će doći do ruralnog bratoljubljenja Srbadije otamo i odovamo. Ovaj, ko zna koji po redu spin, može i te kako dobro i brzo proći kod naroda, koji je, ideološki, sve vrijeme blagonaklono pogledavao Tomicu. Sad nam samo slijede mantranja - Moskva, Kosovo, Srbi, Srbija, Republika Srpska, ujedinjenje....

Jedini problem kod ovog, rekli smo disleksičnog čitanja realnosti jeste to što oni koji čitaju ljudima istu, baš i ne vide da je jedna politika u Srbiji kažnjena, a da se slično može desiti, pa makar i na lokalnom nivou, i u Srpskoj.

Međutim, za takvo što, ipak nam treba narod koji nije "disleksičan".