Bob Dilan, jedan je od najvećih kantautora 20. vijeka, često je kroz pjesmu izražavao bunt protiv politike i društvenih dogmi, govorio je o problemima religije i vjere uopšte, te pjevao o ljubavi, pa je zbog takvog angažmana u umjetnosti postao kultna ličnost generacije šezdesetih godina, ali i onih kasnijih.
Američki pjevač, kompozitor i pjesnik bez kojeg svijet muzike ne bi bio isti rođen je na današnji dan, 24. maja 1941. godine u Minesoti.
Kao dijete mnogo vremena provodio je slušajući radio, na početku je bio impresioniran kantrijem i bluzom, dok ga je rokenrol počeo kasnije osvajati. Dok je išao u srednju školu bio je osnivač nekoliko bendova, a njegov početak u muzici bio je obojen mješavinom rok i folk tonova.
Početkom šesdesetih godina napušta studiranje, seli se u Njujork da bi se posvetio svojoj ljubavi, muzici. Pozitivne kritike njegovih klupskih nastupa u “The New York Times-u” i usmene preporuke dovode ga do legendarnog lovca na muzičke talente Jona Hamonda i ugovora s Columbia Recordsom, ali i prvoga albuma, "Bob Dylan".
Njegovo pravo ime je Robert Zimmerman, da bi ga 1962. godine promijenio u Boba Dilana, ime koje će postati poznati u cijelom svijetu, a taj čin bio je inspirisan velškim pjesnikom Dilanom Tomasom,
U tom vremenu u pjesmama je izražavao bunt prema američkom društvu i tekstovima je poručivao svoje političke stavove, da bi se u kasnijim godinama umjetničkog stvaranja udaljavao od društveno političkih tema.
Sredinom šezdesetih godina imao je tešku saobraćajnu nesreću pa se na neko vrijeme povlači iz javnog života. Poslije oporavka, zbog religijskih tekstova odmiče se od psihodelije, a sedamdesete godine, pored muzike, obilježene su Dilanovim bavljenjem i drugim vrstama umjetnosti, tada objavljuje zbirku novela “Tarantula” i knjigu “Writings and Drawings by Bob Dylan”, te komponuje muziku za film “Pat Garret and Billy the Kid”, u kojem i glumi. U bogatoj karijeri radio je na još nekoliko filmova, a u nekima je i glumio.
Kraj šezdesetih godina obilježen je i Dilanovim razmišljanjima o religiji, pa on kao judaist u to vrijeme prelazi na hrišćanstvo, da bi se u osamdesetim godinama ponovo okrenuo judaizmu.
Dilan svira gitaru, usnu harmoniku i klavir, a u četrdeset i pet godina umjetničkog rada objavio je 44 albuma među kojima su najzapaženiji “The Freewheelin' Bob Dylan”, “Blonde on Blonde”, “Blood on the Tracks”, “Desire”, te noviji “Love and Theft i Modern Times”, dok se među njegovim najpoznatijim pjesmama izdvajaju: “Blowin' in The Wind”, “The Times They Are A-Changin”, “Like a Rolling Stone”, “Just Like A Woman”, “All Along the Watchtower”, “Lay Lady Lay” i mnoge druge.
Uticaj Boba Dilana na rok muziku je ogroman. Prvi je muzičar koji je insistirao na kvaliteti tekstova pjesama, a njegovo je pjevanje odškrinulo vrata drugim pjevačima s manje atraktivnim glasom. Jedan je od prvih koji je svirao folk rok, na što ga je potakla obrada njegove pjesme “Mr Tambourine Man” grupe “Byrds”, te kantri rok i amerikanu na albumima iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog vijeka.
Nosilac je prvog dvostrukog albuma u istoriji muzike, a riječ je o albumu pod nzivom”Blonde on Blonde” iz 1966. godine, a njegove su tada još neobjavljene snimke s grupom “The Band” razlog nastanka albuma “The Great White Wonder” iz 1969. godine prvog bootlega u istoriji rok muzike.
Njegovo stvaralaštvo nagrađeno je priznanjima poput Polar Music Prize-a, “Grammy-ja za životno postignuće, Kennedy Center Honorsa, kao i članstvom u Rock and Roll Hall of Fameu i Nashville Songwriters Hall of Fameu.
“Bob je oslobodio um na način na koji je Elvis oslobodio tijelo i pokazao nam da muzika, unatoč prirođenoj joj tjelesnosti, ne mora biti lišena intelektualizma. Posjedovao je viziju i talent da u pop-pjesmi sažme cijeli svijet i time je zauvijek izmijenio rok muziku”, izjavio je Bruce Springsteen uvodeći početkom 1988. godine Boba Dilana u Rock & Roll Hall Of Fame.
Časopis Time uvrstio ga je na listu stotinu najuticajnijih osoba 20. vijeka, a Dilan je 1997. prvi puta službeno nominiran za Nobelovu nagradu za književnost, kao i svake slijedeće godine, do 2002. godine. Bob Dilan još uvijek aktivno nastupa i osvaja publiku gdje god se pojavi.
Dilanova biografija
Bob Dilan povjerio se svom prijatelju i budućem biografu Robertu Šeltonu 1966. godine da gledajući na svoju karijeru i život ima “osjećaj kao da se sve događalo nekom drugom”. Nijedan novinar nije bio tako blizak sa muzičarem kao Šelton sa Dilanom, čija je recenzija Dilanovog albuma iz 1961. godine najavila novu muzičku zvijezdu. Ubrzo su postali bliski prijatelji i neprekidno su se družili, a Šelton je izbliza svjedočio Dilanovom uticaju na rok istoriju. Novinaru je trebalo punih 20 godina da završi biografiju nazvanu 'No Direction Home', a u nastavku možete pročitati dijelove iz te biografije.
O SREĆI I SMRTI
'Što bi me usrećilo? Sretan sam ako nasumce nalijećem na stvari. Nemam potrebu biti sretan. Nije nužno biti sretan. Sreća je jeftina riječ. Postoji određena vrsta sreće koja je vrlo, vrlo snobovska. Nisam tip osobe koji će odrezati uho ako ne uspije nešto napraviti kao što je zamislio. Radije bih počinio samoubojstvo. Upucao bih se u glavu kad bi stvari postale nepodnošljivo loše. Skočio bih kroz prozor. Sasvim sigurno ne bih rezao uho, čovječe, nego bih se dokrajčio. O smrti mogu razmišljati na otvoren način. Toga se ne bojim. Nije ništa sveto u tom činu. Vidio sam mnoge ljude kako umiru. Je li život svetinja? Ništa drukčije od smrti, u životu nema svetosti. Pogledajte smo duhove koji kontroliraju atmosferu, koji nisu živući ali svejedno nas privlače, kao ideje ili igre sa sunčevim sustavom. Pogledajte farsu političara, ekonomije i ratova.'
O POEZIJI
'O kako je kul kad vas nazivaju pjesnikom! Ali to mi nije nimalo pomoglo, nije me nimalo usrećilo. Hej, volio bih se i sam nazivati pjesnikom, ali, nažalost, ne mogu zbog svih ostalih bijednika koji dijele istu titulu. Tko je na kraju bio pravi pjesnik? Allen Ginsberg? On je pjesnik. Biti pjesnik ne znači nužno da morate ispisivati retke riječi na papiru. Znate li na što mislim: jedan od kamiondžija koji polako hoda stepeništem u motelu je pjesnik. Govori kao pjesnik. Pravi pjesnici, starci, smrt, propadanje, ljudi poput Roberta Frosta koji pjevaju o granama i drveću, ali to nije ono što nam treba. Allen Ginsberg je jedini pravi pisac kojeg uvažavam. Za ostale nema puno poštovanja ili razumijevanja. Takvo svrstavanje samo bi me dovelo u istu kategoriju s ljudima s kojima ne želim biti. Reći nekome da sam pjesnik, bilo bi čisto zavaravanje. Gledajte, sviđa mi se puno ljudi, ali svakako ih ne smatram pjesnicima.'
O SEKSU I LJUBAVI
'Ljubav i seks su dvije stvari koje uvijek iznevjere. Kad stvari nisu dobre i kad se niste ostvarili, ako ne spavate s nekim, postajete zli i ogorčeni. Postajete okrutni. E sad, zašto seks potiče takve negativnosti, ostaje izvan granica mog razmišljanja. Ujedno, mislim da ljubav i seks nemaju veze sa spolovima. Sve se svodi na duhovno slaganje. Mogu biti u pitanju muškarac i žena ali ne moraju, sve kombinacije su moguće. I to moramo uvažiti: samo jedno vrijeme možemo okretati leđa činjenicama. Možemo se pretvarati da se ništa ne događa ili biti sarkastični, ali to nije ispravan put.'
O AMBIVALENTNOJ PRIRODI
'Znam da zbunjujem ljude svojim kontradiktornim ponašanjima. Moja priroda horoskopskog blizanca tjera me u ekstreme. Nikad nisam naučio balansirati u sredini. Stalno skačem sjedne na drugu stranu bez zadržavanja. Prvo sam sretan, pa tužan, na visinama, pa u nizinama, na nebu i u središtu zemlje.'
O KRITIKAMA
'Nitko me dobro ne poznaje. Što ljudi uistinu znaju? Da mi se otac preziva Zimmerman i da je moja majka došla iz srednje klase? Nemam namjeru ništa osporavati ili skrivati što sam radio u životu. Odustao sam od uvjeravanja ljudi da su u krivu, o životu, svijetu ili meni. Možeš napisati što god želiš. Ne postoje stvari koje ljudi mogu otkriti ili izložiti o mom životu. Svi misle da je tako radikalno otkriti i najmanju sitnicu, poput promjene imena ili nečeg sličnog. Čak me ni kritike glazbe više ne pogađaju kao prije. Pomirio sam se sa činjenicom da postoje ljudi koji vole čitati sranja.'
