Ključna neurološka razlika između muškarca i žene zove se – šoping. Kada
uđu u prodavnicu – ovo kažemo s punim poštovanjem – žene su kročile u posvećeni
prostor i doživljavaju neke od najblistavijih trenutaka svog života. Na istom
mjestu, muškarci su blizu granice egzistencijalnog urušavanja i potpunog
nestanka.
Vrijeme pećinskog čovjeka, kada su žene bile sakupljačice plodova, a
muškarci lovci, trajno je obilježilo ljudski rod. Žene imaju bogatu i respektabilnu
sakupljačku prošlost, one su i danas sakupljačice, tako da je šoping neka vrsta
genetskog recidiva, nešto preko čega realiziraju svoju prahistorijsku funkciju.
U isto vrijeme, ni muškarci nisu mnogo odmakli od svog pećinskog pretka. Oni se
u šopingu ponašaju kao u lovu. Dođu, uđu, bez razmišljanja, razgledanja i elementarnog
upoznavanja zgrabe ono po što su došli i trenutačno zdime. Na pivu. Još kad bi
bilo moguće tu neugodnu dužnost obaviti u čoporu, prahistorija bi u potpunosti
bila zadovoljena.
U ta davna pećinska vremena žena je bila stvarni gospodar porodice i mjesne
zajednice. (Mjesna zajednica sastojala se od pet do dvadeset pećina, a općina
je imala deset do dvadeset mjesnih zajednica. Načelnik općine nije mogao mijenjati
ženke i pećine, kao što danas komotno mijenja žene, stranke i stanove.)
Muškarac, pak, on je bio potrošna roba koju su žene slale u rizični lov,
znajući da se od dvadeset mužjaka koji odu ganjati divljač, njih najmanje deset
(pedeset posto) neće vratiti. Onaj karikaturalni stereotip pećinskog čovjeka koji
u jednoj ruci drži toljagu, a drugom vuče ženu za kosu, dok joj noge klize autoputem,
izmišljotina je 20. vijeka. Muški je mozak bio dominantno obilježen lovačkim
strahom. Nešto od tog straha ostalo je i u 21. vijeku, kada se muškarac suočava
sa šopingom. On to doživljava kao ekskluzivni ženski teritorij i misli da ako
uđe u prodavnicu cipela – iz nje živ neće izaći.
Osim toga, u strukturi muškog mozga istraživanja su zabilježila još jedan
striktno genetski hendikep. Moždani centar za seks kod ljudskih mužjaka dva i
po puta je veći nego kod ženki. To uzrokuje nezgodne situacije. Kada se suoče
sa ženskim oblinama, ili s prijateljskim osmijehom ljepšeg spola, muškarcima se
taj ionako prošireni centar dodatno rasprostre, pritješnjujući i privremeno paralizirajući
ostale moždane centre. Tako da rečeni uzorci privremeno gube kontrolu nad sopstvenim
ponašanjem: počnu se šepuriti, hvaliti, lagati i izlagati pogibeljnim situacijama.
Privlačna žena pretvara muški mozak u tutkalo. A kada vidi ženske grudi, ljudski
mužjak momentalno gubi razum i daje obećanja za koja u normalnom psihičkom
stanju ne zna ni da postoje.
Evolucija mijenja čovjeka, pa su žene iz generacije u generaciju sve
ljepše. A muškarci su iz stoljeća u stoljeće sve pametniji, tako da su danas
pametni gotovo kao i žene. Što im stvara nove generacije problema. Psiholozi
tvrde da je muška potreba za navijanjem, tučom, odlaskom u rat i drugim
vidovima miroljubivog ponašanja – neumitni rezultat evolucije. Muškarci su
evolutivno predodređeni da budu netrpeljivi prema jedinkama koje nisu
pripadnici njihove društvene grupe. Nisu sigurni u svoje sposobnosti i strahuju
da će im drugi preoteti ženke, bogatstvo i ugled. Da zbog tih motiva ne bi
dolazilo do unutarplemenskih genocida, ova je potreba vještački preusmjeravana
na pripadnike drugih plemena.
I tako smo zaratili. Tako smo postali Amerikanci, Kinezi, Srbi, Bošnjaci,
Irci, Englezi, Hrvati...
Zbog strukturalnih razlika u mozgu i socijalnoj predodređenosti, civilizacijske
putanje muškaraca i žena sve se više razilaze. Kolateralna šteta tog procesa je
brak. Bračna udruga propada na svim meridijanima. Obiteljski savjetnici nude nekakve
sumnjive savjete za uspješan zajednički život, što je danas skoro pa nemoguća
misija. Kažu, ako par slučajno želi da sačuva svoju bračnu zajednicu, nek muškarac
uradi ovo: neka, ma koliko mu se gadilo, jednom godišnje iznenadi svoju bolju
polovinu tako što će poslušno za njom otići u šoping i bez prigovora otrpjeti
višesatnu torturu isprobavanja, razgledanja, biranja, šahovskog razmišljanja...
Kao, ko preživi tu torturu, ne može dati veći dokaz intimne odanosti i bračne
lojalnosti. Navodno, da bi ova podla taktika uspjela, nije dovoljno u
prodavnici biti prisutan samo tijelom, nego i duhom, pa na sve upite treba
odgovarati s nekom urođenom radošću (“Hej, baš ti to super stoji!”) i povišenim
stepenom oduševljenja & entuzijazma (“Molim te, probaj i ovu crvenu, da nam
ne bude kasnije žao”). U protivnom, ako ste tu samo formalno, tijelom, a duhom
na utakmici ili u kladionici, izostanu li ovi spontani izljevi saučestvovanja,
mogla bi vam se pripisati molekularna nezainteresiranost za brak i zajedničku budućnost.
Strah od šopinga ugrađen je u muški DNK. Kažu da je bivši američki
predsjednik George W. Bush napravio golemu grešku kada je osumnjičenike za terorizam
i 11. septembar podvrgavao srednjovjekovnim mučenjima. Eksperti za zatvoreničku
torturu kunu se da bi svaki od pritvorenika pouzdano progovorio za tri, najviše
četiri sata, samo da su ga, umjesto onim mučenjima, podvrgli torturi beskrajnog
šopinga.
Tu propjeva i ko nikad nije. Jer, neozbiljan i neodgovoran, kakvim ga je
Bog stvorio, muškarac duže može izdržati pod vodom nego u šopingu.
