Kako seksualna represija korumpira društvo?

Objavljeno: 17.06.2012. - 10:24
Kada se društvo i država ujedine u promoviranju seksualne apstinencije, uz rastuću prosječnu dob u kojoj se mladi odlučuju za brak, mladići i djevojke prisiljeni su na skrivanje svojih veza. Takva 'podzemna' seksualnost obično je užurbana i mučna. Preživljava pod represivnim uvjetima poput trave pod asfaltom, neprirodno. Tinejdžeri se rano uče opravdavati, pregovarati i podmićivati predstavnike vlasti koji ih zatiču u 'nedoličnim' zajedničkim šetnjama.
Autor: Tportal
Veličina slova: a a a

Na prvi pogled, povezivanje seksualne i političke represije može se učiniti veoma pretencioznim. Ipak, između navedenih kategorija postoji jasna veza, baš kao što postoji i posljedična veza između seksualnog i političkog oslobođenja, piše marokanski Le Soir Échos

Prije nego što prihvate svoje tijelo i njegove potrebe, tinejdžer obično prolazi kroz nekoliko mjeseci i godina transgresije. Skriva se, laže i iskrada se iz kuće. Izaziva konstruktivne konfrontacije s prijateljima, roditeljima, nastavnicima i svima drugima, što mu pomaže da formira osobnost.

No kada se društvo i država ujedine u promoviranju seksualne apstinencije, uz rastuću prosječnu dob u kojoj se mladi odlučuju za brak, mladići i djevojke prisiljeni su na skrivanje svojih veza. Takva 'podzemna' seksualnost obično je užurbana i mučna. Preživljava pod represivnim uvjetima poput trave pod asfaltom, neprirodno. Tinejdžeri se rano uče opravdavati, pregovarati i podmićivati predstavnike vlasti koji ih zatiču u 'nedoličnim' zajedničkim šetnjama.

Laži umjesto apstinencije

Ako morate podmititi policajca da biste se držali za ruke, 10 ili 15 godina prije nego stupite u brak, što će se dogoditi kada dođe vrijeme da ulažete novac, plaćate porez ili kupujete kuću? Ako morate pregovarati i varati zbog jednog poljupca, što ćete učiniti kada budete imali posla s pozicijama moći, politikom i glasanjem na izborima?
Društvo koje kažnjava seksualnost, jedno od temeljnih ljudskih obilježja, i to ne čini mjesecima ili godinama, već desetljećima, društvo koje se pretvara da 25-godišnji muškarci ili žene nemaju seksualni život, društvo je koje samo sebe osuđuje na tajnovitost, a svoje ljude na svijet u kojem je u redu biti nevidljiv.

Oni koji sa 16 godina moraju moliti policajca da ih ne uhiti zbog držanja za ruke, jer su njihove obitelji gnjevne baš koliko je represivna i brutalna policijska država – ta djeca spremaju se za život u diktaturi.

U ovom životu sva vitalna prava su zabranjena ili pod kontrolom zakona – a jedini prihvaćeni način da njihovo izbjegavanje je podmićivanje ili povlačenje privatnih 'veza'. Država je legalizirala seksualnu represiju kao produžetak represije unutar patrijarhalne obitelji, sijući sjeme autoritarizma.

Devijantno srednjovjekovno nasljeđe  

Netko bi mogao reći da takvo stanje oduvijek obilježava islamske zemlje. No sjetite se da je u dvadesetim godinama prošlog stoljeća prosječna dob novovjenčanih bila veoma niska, piše Le Soir. Jedva stasale djevojke udavane su za tinejdžere koji su već proveli nekoliko godina pohodeći bordele. Demografske strukture u međuvremenu su evoluirale (prosječna dob za brak povećana je za 12-ak godina), no način mišljenja nije se pomaknuo ni za milimetar; zapravo je okoštao.

'U 1920-ima, sa 15 godina, bili ste tinejdžer, danas se takvim smatrate iako vam je punih 25. Postoji jasna nepovezanost između modernih ekonomskih i industrijskih infrastruktura te mentaliteta koji izvire iz srednjeg vijeka. Nemojte biti iznenađeni kada vidite Marokanca kako vozi kroz crveno svjetlo na semaforu, podmićuje državne službenike ili vam laže. Tinejdžersko doba obilježeno lažima čini nas prerano ostarjelima i devijantnima, baš poput trave pod asfaltom', zaključuje Le Soir.


Preuzeto sa Tportala

 

Komentari (2)
Objavljeno:
Ajde, postoje struje u Hrvatskoj koje smatraju da otvorenija seksualnost vodi u veću sekularnost. Ovo uključuje i one vrste religija koje zagovaraju poligamiju zagovarajući to da je prosječan čovjek u Hrvatskoj katolik koji leži na kauču i pije pivo te jebe svoju susjedu dok joj je muž na putu. Uglavnom tako te religijice, homoseksualci rovare protiv katoličke crkve koja sigurno ima svojih mana, a centar im je Zagreb. Meni je to uglavnom smiješno, popijem ponekad pivu, ali za ručak definitivno crno vino, o religijama čitam svašta, ne jebem susjedovu ženu iako bi se moglo reći da mi se nešto slično tome svako toliko nudi. Monogamija je komplicirana i zanimljiva, mnogo više nego trčanje od jedne žene do druge koje na kraju nikad neće biti sasvim zadovoljne i neizostavno su ljubomorne. Muškost očito više izražavam kroz posao i zelembaće, uglavnom radeći ono što mi se sviđa, ne koristim novac i posao da bih vitlao žene. Ima i nešto u tome da žene ne idu od jednog muškarca do drugog, činjenica je da to muškarci ne cijene i da je sve veći porast nasilja nad ženama, iako bi kao obzirom na te slobode o kojima se priča trebalo doći do pada i to upravo u zapadnim zemljama. Dalje, u Hrvatskoj postoji izraz automomija, a meni se to ne sviđa. Seksualna autonomija, nacionalna autonomija, kulturološka autonomija, sistemi koji opisuju izoliranost homoseksualaca, Srba, Roma i sl. na nekom sabitom ili virtualnom prostoru i to se meni ne sviđa. Činjenica je da ti ljudi žive siromašnije, sabitije, isfrustiranije, od drugih, a netko na tome kupi financijske i političke poene.
Objavljeno:
Ajde, postoje struje u Hrvatskoj koje smatraju da otvorenija seksualnost vodi u veću sekularnost. Ovo uključuje i one vrste religija koje zagovaraju poligamiju zagovarajući to da je prosječan čovjek u Hrvatskoj katolik koji leži na kauču i pije pivo te jebe svoju susjedu dok joj je muž na putu. Uglavnom tako te religijce, homoseksualci rovare protiv katoličke crkve koja sigurno ima svojih mana, a centar im je Zagreb. Meni ej to uglavnom smiješno, popijem ponekad pivu, ali za ručak definitivno crno vino, o religijmama čitam svašta, ne jebem susjedovu ženu iako bi se moglo reći da mi se nešto slično tome svako toliko nudi. Momogamija je komplicirana i zanimljiva, mnogo više nego trčanje od jedne žene do druge koje na kraju nikad neće biti sasvim zadovoljne i neizostavno su ljubomorne. Muškost očito više izražavam kroz posao i zelembaće, ne koristim novac i posao da bih vitlao žene. Ima i nešto u tome da žene ne idu od jednog muškarca do drugog, činjenica je da to muškarci ne cijene i da je sve veći porast nasilja nad ženama, iako bi kao obzirom na te slobode o kojima se priča trebalo doći do pada i to upravo u zapadnim zemljama.
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.