Svjetske agencije javile su nedavno kako su vlasti u Brazilu ustanovile zanimljiv program rehabilitacije zatvorenika, koji će dobiti mogućnost skraćivanja svojih zatvorskih kazni – čitanjem književnih klasika.
Program nazvan “Iskupljenje čitanjem“ u početku će se provoditi u četiri savezna zatvora, po sljedećim pravilima: odabranim zatvorenicima – za pretpostaviti je da priliku iskupljenja čitanjem neće dobiti ubojice, silovatelji i ostali teži kriminalci – za svaku pročitanu knjigu iz područja klasične književnosti, filozofije ili prirodnih znanosti kazna će biti skraćena četiri dana, godišnje maksimalno četrdeset osam dana, odnosno za dvanaest pročitanih knjiga. O svakom pročitanom djelu zatvorenik će, jasno, morati napisati esej i – što bi se pedagoškim rječnikom reklo – “svojim riječima“ prepričati knjigu, nakon čega će komisija odlučiti o skraćenju kazne.
Čuli za to preko Atlantika, u dalekoj zemlji Hrvatskoj, pa im se učinilo zgodnom idejom. Koncept zamjene pročitane knjige za zatvorsku kaznu, po tečaju četiri dana za knjigu, u Hrvatskoj je – javile su uskoro svjetske agencije – doživio nezapamćen uspjeh.
- Koja knjiga? – pitala je službenica zatvorskog odbora ne dižući pogled.
- “Ili-ili, fragmenti života“ – odgovorio je mladić s druge strane pulta.
- Ha, Søren Kierkegaard – podigla je službenica pogled preko okvira naočala. – Filozofski, ha?
- Da, u Zagrebu. Treća godina.
- Vrlo dobro – kucala je službenica nekoliko trenutaka po računalu, pa pružila mladiću nekakav papir. – Javite se na Prijemni, tamo ćete ostaviti osobne stvari i dobiti odoru. Raspoređeni ste u blok B, ćelija 26.
Program “Iskupljenje čitanjem“, shvatili ste, neznatno je izmijenjen, prilagođen hrvatskim prilikama i čitalačkim navikama, pa se tečaj zamjene pročitane knjige za zatvorsku kaznu primjenjuje po ponešto obrnutom načelu. Zove se zapravo “Iskupljenje zatvorom“ i ljudima pruža priliku da čitanje debelih i nepojamno dosadnih knjiga kompenziraju kraćim zatvorskim kaznama.
Pravila su jednostavna: u zamjenu za knjigu koju mu se ne da čitati – iz područja obavezne školske lektire, fakultetske nastave, profesionalne edukacije i usavršavanja, ili pak slobodnog vremena, razonode i godišnjeg odmora – građanin, učenik ili student može odslužiti četiri dana zatvora, nakon čega od Ministarstva pravosuđa dobija potvrdu da je, recimo, knjiga “Ili-ili: fragmenti života“ Sørena Kierkegaarda u cijelosti odslužena u kaznionici Lepoglava od 19. do 23. lipnja 2012. godine, što se onda u referadi Filozofskog fakulteta unosi u indeks.
Ne samo da je program doživio nezapamćen uspjeh, već je generirao gospodarski procvat Hrvatske: diljem zemlje sagrađeno je četrdeset novih, suvremenih kaznionica u kojima stotine hiljada ljudi odrađuju nepročitane knjige, a u programu je – što u kaznionicama, što u Upravi za nečitače – otvoreno dvadeset hiljada novih radnih mjesta.
Procvalo je, dakako, i izdavaštvo, jer se knjige štampaju u jednom primjerku, kojega onda – s uredno izdanom potvrdom Ministarstva pravosuđa – odsluži u prosjeku između dvjesto i dvjesto pedeset tisuća ljudi. Što je brojka s kojom se ne mogu podičiti ni mnogo veće i starije čitalačke kulture.
- A zašto si ti ovdje? – bojažljivo je tako u lepoglavskoj ćeliji neki novajlija pitao krupnog, izbrijanog tipa s tetoviranim Fjodorom Mihajlovičem na nadlaktici.
“Zločin i kazna“ – procijedio je krupni. – Sedmi put.
- Sedmi put?! – ustuknuo je novajlija korak unazad, udarivši potiljkom o zid ćelije.
- Aha. Možda ne izgledam tako, ali obožavam poeziju – odgovorio je veliki, pa ga pogledao ravno u oči. – A ti?
- Ja? Ja sam žrtva nesporazuma, moj je odvjetnik zapravo već na putu ovamo.
- Nesporazum, kažeš?
- Da, pročitao sam kompletnog Krležu, ali mi nitko ne vjeruje. Kažu, nitko nikada nije pročitao cijelog Krležu.
- Ha, još jedan načitani – nasmijao se izbrijani div za sebe. – Sinko, imam novosti za tebe.
Teškom rukom zagrlio je novajliju obamrlog od straha i doveo ga do prozora s lijepom, rešetkastom panoramom zatvorskog dvorišta sa šetnicom, igralištem za košarku, teretanom na otvorenom i nekoliko stotina zatvorenika.
- Vidiš ove dolje? – pokazao je novajliji prema dolje, pa ga pogledao ravno u oči. – Svi su ovdje pročitali Krležu.
Tekst preuzet iz Slobodne Dalmacije
