Ivana Korajlić, portparolka TI BiH

Sva borba protiv korupcije je demagoška!

Objavljeno: 06.07.2012. - 15:23
Zato imamo i takvo otvoreno ponašanje predstavnika vlasti, koji odlaze na privatne kafe u službenim helikopterima ili pred očima javnosti raspodjeljuju pozicije u ključnim institucijama. Može im se, jer narod ćuti i trpi...
Autor: BUKA intervju
Veličina slova: a a a

“Transparency International Bosne i Hercegovine (TI BiH) i Fond otvoreno društvo u okviru projekta „Monitoring provođenja strategije za borbu protiv korupcije (2009 – 2014) i antikorupcionih reformi u Bosni i Hercegovini” održali su prezentaciju izvještaja “Monitoring ispunjenosti međunarodnih i evropskih obaveza Bosne i Hercegovine u oblasti borbe protiv korupcije”. O ovom izvještaju ali i o borbi protiv korupcije u BH društvu kao i o slučaju “Picin park” razgovarali smo sa Ivanom Korajlić, portparolkom organizacije Transparency International.

Vaš posljednji izvještaj o stanju korupcije u Bosni i Hercegovini je više nego pesimističan. Gotovo pa u svakom segmentu Bosna i Hercegovina kaska, kada je riječ oborbi protiv nje. Šta biste istakli kao najalarmantniju oblast kada govorimo o širokom pojmu kao što je korupcija?

Koliko god da bih voljela da konačno neko od naših istraživanja dovede do podataka da je BiH napravila barem minimalan napredak u borbi protiv korupcije, podaci ipak i dalje pokazuju da je stanje sve gore i gore. Posljednji izvještaj odnosio se na stepen provođenja međunarodnih obaveza koje je BiH preuzela, a koje se odnose na rad Agencije za borbu protiv korupcije, provođenje strateških dokumenata, procesuiranje korupcije i oduzimanje nelegalno stečene imovine, finansiranje partija i sukob interesa, slobodu pristupa informacijama, te zaštitu onih koji prijavljuju korupciju. Na žalost, ne samo da je očigledno da nema nikakvog napretka u ispunjavanju obaveza i reformi u ovim oblastima, već se čak sistematski koče promjene i nastoji se unazaditi i ono što imamo – najaktuelniji primjer su insistiranja vladajućih stranaka da se mimo svih zakona i parlamentarnih procedura usvoje izmjene Zakona o sukobu interesa i Zakona o finansiranju stranaka koje će omogućiti nesmetane zloupotrebe i praktično legalizovati mahinacije.

Konkretno, kada je riječ o spomenutoj interresornoj komisiji i Zakonu o sukobu interesa. Šta se tu dogodilo?

Cjelokupna situacija oko usvajanja Zakona o sukobu interesa i Zakona o finansiranju političkih partija pokazuje kako se u stvari vladajuće stranke bore za svoje interese i kako se parlament podređuje stranačkim interesima. Ustavnopravna komisija je prvo odbila izmjene ovih zakona jer su u suprotnosti sa pravilima za donošenje pravnih akata (podsjećanja radi, Interresorna radna grupa je ih uputila u proceduru kao izmjene i dopune, iako je zbog velikog broja izmjena trebalo da budu usvojeni novi zakoni, čime je ne samo prekršila pravila već potpuno izašla iz svog mandata), da bi zatim pod stranačkim pritiscima ipak podržala izmjene. Dakle, ne samo da su podržana potpuno štetna rješenja u ovim oblastima (primjer: prema izmjenama Zakona o sukobu interesa, biće sasvim legalno da omogućite korist svome bratu ili sestri ukoliko oni ne žive u istom domaćinstvu sa vama, pa je sasvim nebitno da li se radi o bliskom rodu, već je važno samo da li ste u istom domaćinstvu), već sama komisija krši zakone koje donosi.

Ako korupcije ima u najvišim institucijama države, kako da se onda građani protiv nje bore, drugim riječima je li situacija zaista beznadežna?

Da se ne lažemo, situacija zaista izgleda beznadežna i svaki građanin prvo pomisli: „Ako institucije ne rade svoj posao, kako ću ja kao pojedinac nešto promijeniti?“ Onda dobijemo situaciju da svi tako razmišljaju, pa samim tim ništa ni ne poduzimaju, misleći da nema smisla i da mogu samo trpiti posljedice. Međutim, vlasti ovakve kakve su upravo računaju na to da će narod ostati apatičan i da se neće buniti i tražiti odgovornost, jer dok god ih narod ne kažnjava mogu raditi šta hoće. Zato imamo i takvo otvoreno ponašanje predstavnika vlasti, koji odlaze na privatne kafe u službenim helikopterima ili pred očima javnosti raspodjeljuju pozicije u ključnim institucijama. Može im se, jer narod ćuti i trpi.

Da li ipak možemo govoriti o nekom progresu, imajući u vidu usvajanje dvije antikorupcijske strategije ali i formiranje posebnih tijela za borbu protiv korupcije?

U BiH je nažalost svaki napredak samo na papiru. Usvoje se strategije, predstave se pompezno javnosti, svi se obavežu na borbu protiv korupcije, i poslije toga.... ništa! Možemo imati najbolje zakone i strategije, ali ako se oni ne primjenjuju i nema kazne za njihovo kršenje, postaju potpuno besmisleni. BiH je među zamljama sa najvećim jazom između pravnog okvira i njegove primjene, a naša istraživanja pokazuju da je za dve i po godine provedeno samo 17% aktivnosti predvidjenih Akcionim planom koji prati Strategiju za borbu protiv korupcije, i to samo djelimično. Ovo jasno pokazuje da sva posvećenost borbi protiv korupcije ostaje samo deklarativna, ili bolje reći demagoška.

 

Da li je politika glavni kočničar u borbi protiv korupcije u BiH?

Toliko puta je ponovljena fraza da u BiH nema političke volje za borbu protiv korupcije, da je postala već i otrcana. Ali je ipak istinita. To pokazuju i prethodni spomenuti izostanak primjene zakona i strateških dokumenata, zatim kočenje rada Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije i unakažavanje zakonskog okvira. S druge strane, političke stranke su te koje „vedre i oblače“ i dogovaraju se i odlučuju o svemu – počevši od toga ko će biti predsjednici sudova, preko toga ko će biti na čelnim pozicijama upravo onih institucija koje bi trebalo da budu nezavisne i da nadziru vlast, pa čak do toga na koji način će mediji izvještavati o korupcijskim aferama. Stranke su bukvalno poklopile sve institucije, a i one koje nisu su pod stalnim pritiscima.

Kakvo je stanje u pravosuđu, kada govorimo o borbi protiv korupcije , jesu li sudovi voljni da se bave njome, i imate li konkretno podatke o procesuiranim slučajevima korupcije u RS i BiH?
 
Osim što svakodnevno vidimo u medijima, korupcijske afere koje nikada ne dobiju svoj epilog na sudu, svjedoci smo i konstantnih napada na rad tužilaštava i sudova, kao i političkih dogovora koji rezultiraju time da do sada najveće istrage slučajeva političke korupcije budu obustavljene. S druge strane, istraživanja TI BiH pokazuju da dvije trećine prijava budu odbačene, a da jako mali broj istraga završi podizanjem optužnice. Kada govorimo o presudama, tu se broj sve više smanjuje, pa tako na godišnjem nivou, za klasična djela korupcije, kao što su davanje i primanje mita, imamo samo jednu do dvije zatvorske kazne. S druge strane, osuđujuće presude se uglavnom odnose na slučajeve sitne korupcije, dok još uvijek nismo imali ni jedan veći slučaj korupcije koji bi okončao pravosnažnom presudom koja podrazumijeva zatvorsku kaznu.

Kako gledate na činjenicu da je bivši ministar u Vladi RS sada predsjednik Ustavnog suda BiH?

Kao što sam već rekla, kod nas se sve odlučuje po stranačkoj liniji, pa i to ko će biti predsjednik Ustavnog suda. Apsolutno je poražavajuće da predsjednik jedne takve institucije bude stranačka ličnost, a to se uostalom kosi i sa zakonom o Ustavnom sudu koji jasno zabranjuje povezanost sa političkim strankama, jer to naravno utiče i na način donošenja odluka.

Vi godinama ukazujete na netransparentno finansiranje političkih partija, pogotovo u predizbornom periodu. Da li se po tom pitanju išta promijenilo, imajući u vidu da nam idu lokalni izbori?

Promijenilo se samo na gore, s obzirom na to da su podržane izmjene Zakona o finansiranju stranaka, koje uključuju povećanje limita na donacije strankama i legalizovanje pojedinih izvora prihoda koji su do sada bili zabranjeni, dok su potpuno izignorisane preporuke međunarodnih institucija za povećanje transparentnosti i nadzora nad utroškom sredstava,. Jasno je naravno da se nastoji omogućiti strankama dodatna korist kao i uticaj donatora na rad stranaka, a da pri tom niko ne vodi računa o nadzoru nad tokom novca i o tome na šta stranke troše novac.

Prije par mjeseci,  Banjalukom i RS je „otresala afera korupcije“ na Univerzitetu. Spominjali su se profesori koji uzimaju mito. Danas to malo ko i spomene. Jeste li Vi uspjeli saznati ikakve rezultate „famozne“ borbe protiv korupcije na Univerzitetu u BL?  

Priča o korupciji na Univerzitetu u Banjoj Luci je još jedna u nizu onih sa ishodom: „Tresla se gora, rodio se miš!“ Pokrenuta je priča oko brojnih afera, a da nije bilo apsolutno niikakvih posljedica. Mi smo u okviru svojih aktivnosti sklopili saradnju sa Univerzitetom u Banjaluci u okviru koje će biti kreiran i usvojen tzv. Plan integriteta, odnosno plan antikorupcijskih mjera i aktivnosti na čije sprovođenje će se obavezati Univerzitet. Međutim, na samom Univerzitetu je dalje da pokaže spremnost i odgovornost i da zaista nakon usvajanja primjenjuje usvojeni plan, a to će samo vrijeme pokazati.

Banjalučani se trenutno bore svakodnevnim građanskim šetnjama protiv uzurpiranja jednog javnog prostora ( Picin park op.E.P. ) od strane jedne privatne firme, koja tvrdi da ima sve papire potrebne za gradnju stambenog objekta, ali opet tu dokumentaciju nikome nadležni ne daju na uvid ponašajući se poprilično opušteno kada je o ovom slučaju riječ. Vi ste uključeni u cijeli proces kroz praćenje pravnog aspekta cijelog slučaja. Jeste li došli do nekih rezultata?

TI BiH je uputio zahtjeve i Ministarstvu i gradskoj upravi za dostavljanje kompletne dokumentacije kako bi se utvrdilo na koji način je sproveden tender za prodaju spornog zemljišta. Obe institucije su na kraju, nakon brojnih pritisaka, dostavile dokumentaciju i mi smo sada u procesu njenog revidiranja. Ono što se sa sigurnošću može utvrditi je da je firma Grand Trade u dva navrata kupila zemljište po zaista bagatelnim cijenama koje su ispod svake tržišne vrijednosti. Tako je za površinu od gotovo 30.000 m² platila 4,4 miliona KM, pri čemu cijena jednog kvadrata košta oko 150 KM, dok je na drugoj lokaciji, u naselju Obilićevo, dobila zemljište površine 3.279 m² za manje od 105.000 KM, gdje cijena kvadrata dođe oko 30 KM, što svako na prvi pogled može vidjeti da je više nego potcijenjeno. Prema pisanju medija, gdje čak postoje objavljeni i ugovor o kupoporodaji, Grand Trade je za ovu istu zemlju koju je, da ponovim, platio 105.000 KM potpisao predugovor o kupoprodaji sa Niskogradnjom gdje se kao vrijednost zemlje navodi više od 5,5 miliona KM. Zašto nije grad mogao odmah prodati to zemljište po toj cijeni i napuniti budžet, umjesto da puni džepove pojedinaca bliskih vlasti?

 

BiH daleko od ispunjavanja međunarodnih obaveza u borbi protiv korupcije
 


 

Komentari (3)
Objavljeno:
Sva priča ljudi koji su u vlasti ili opzicije je kupovanje vremana i do zastarijevanja pa i do zaborava. Osnuje se neko plitičko tijelo za borbu protiv korupcije koje nikom drugom ne polaže račune nego onom ko ga je instalirao u tu službu. Upravo taj ko osniva takvo tijelo je najodgovorniji za privredni kriminal i korupciju. On zna ko će kako i zašto braniti njegove interese. Čak se u najnovi prijelog opozicije zakona unosi klauzula i ograničenje da svi lopovi ne dođu pod udar zakona o nezakonito stečenoj imovini. Ubjedivo se vidi da tu apsolutno nema iskrene volje ni želje za borbu protiv kriminala. Mogu biti veće kazne za veći kriminal ili manje za manji kriminal ali je van svake pameti da se bilo mali bilo veliki kriminal izdvaja iz zakona. To je rekao i advokat Čizmović. Bogaćenje izvlačenje kapitala iz privrede bez stvaranja nove vrijednosti bez proširene reprodukcije je višstruko bolje isplanirano, nego legalna i legtimna proizvodnje. Nema nikakve dvojbe da je to sve utomeljeno na ratnom profiterstvu. Ubista i fizičke napade na ljude su izvršili naivni ludi za interese ratnih profitera kojima niko ne pokušava stati u kraj. Oni rade i u ratu i u miru ono radi čega ratovi nastaju. Niko ne može pobjeći od činjenice da se ratovi vode radi preraspodjele dobara. Svi vidimo svi ćutimo da su u BiH sve vojske izgubile rat a dobili ga ratni profiteri, Mi čujemo preko medija vijesti koje truju duše narodu kako političari napadaju jedni druge vraćajući se u vremena koja su samo njima donijela korist. Oni uporno se pretvaruju da time čine dobro narodu da ga brane od nekoga ko ga ne napada i kad ne spominj ni njega ni onaj narod koji on predstavlja. Mediji ćute ali u ovome vremenu ima žrtava pogubne politike koja pred izbore sve nudi i sve daje pa poslije stihiski oduzima stečena prava od toga i drugih prevara nastaje dužnička kriza probelni žiranata i drugi privredni kriminak su uzrok mnogih suicida. To je bježanje od pričpe o konkretnih aktualnih problemim i opravadanje pred naivni narodom za nerad na planova za budućnost. Po svemu sudeći tim ljudima odgovara i kriminal i korupcija i nepotizam bez ikave vizije. Nikome na pamet ne pada da nikakvo pretjerivanje ne vodi dobru. Odlikovanja se dijele za nezakonite radnje. Ko to ima zasluge za narod u državi koja postoji samo radi vladajuće oligarhije ovde je država sama sebi svrha. Ubjedivo se vidi da radi te klase postoje i sindikati i pravni sistem i mediji koje mora plaćati i onaj ko ih ne sluša. Oni koji su namučil pozvršavli fakultete i druge i u sredenji školama stekli solidno znanje imaju pravo da se zaposle kod privatnika gdje nemiju pitati ni za kavo pravo niti tu ima sindita ni kakva prava osim samovolje poslodavca. Nikoga ne zabrinjavaju ni mase ljudi koji nemaju ništa osim gole duše i praznih ruku za koje nema nikva posla. Da li treba država ljudima koji nemaju pravo naživot. Za te ljude postoji država samo da od nih nešto uzme.Svi vidimo kako rade tužilaštva, sudovi i policija. Kad se spomenu cifre u privredno kriminalu stiče se utisak da je pola dršavnog aparata u kriminalu. Dok to prođe od policije preko tužilaštva do sudova završava se obavijesti nema dokaza. Lično sam predao očigledne falsifikate policiji na šest zahtjeva za pristup informaciji nisam mogao dobiti odgovor. Krim. polcajac mi je obećao da će to predati tužilaštvu. Sada je ne znam gdje je to i ko je zlouptrijebio službeni položaj ometanje pravde skrivanjem dokaza. Tužilac kaže da nema borbe protiv kriminala bez političke volje. Jedan od uglednih pravnika iz vrha vlasti kaže politika je u BiH sve. Tu fale riječi drži pod kontrolom. Po svemu sudeći da se samo pročita ime i da se prema tome odredi kuda će šta će se i safalsifikati i kako će se oboriti či dokazi. Niko osim vladajuće oligarhije nama pristupa sudu, ko nema novca samo kad čuje odustaje od tražanje prave na sudu. Pogotovo kad čujemo priču o suduvima na najvišem svjetskom nivovu suludo je očekivati da su bolji u zemlji kja je poznata u svijetu po korupciji i siromaštvu. Samo lud može očekivati da će se suprostaviti korupciji onaj ko korupcijom dolazi na vlast. Čista korupcija je pdmićivanje osiromašeni birača tako što se organizuju skupe zabave nude kamioni pečenja i pijančenje. Imamo ljudi koji idu od stranke do straneke i nude po nekoliko glasova za novac jedino tu se ne gleda ni nacionalni preznak ni program straneke. Ako se tako može nazvati šareni papirić sa nekoliko uvjek istih rečenica i možda neko hvalisanje koje nikve veze nema sa realnosti
Objavljeno:
Tačno tako Adnane, šuti i trpi. Nije došlo dotle da se nema od čeg živjeti pa narod nije primoran da se buni, ali što jest jest živi se loše, bar većina. A i revolucija je jednako nemoguća kao i politički dogovor, jer bi morali imati tri revolucije istovremeno.
Objavljeno:
http://www.youtube.com/watch?v=UGtZGxWvk9w
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.