Primjer (pomalo apsurdan) kad je manjina pobijedila većinu
Sjećam se, početkom devedesetih, bila je zima, cijepao sam drva u šupi na selu i slušao na radiju sjednicu skupštine tadašnje Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Tada je jedan mali opozicionar izjavio nešto što je očigledno bilo kontra stavova supervećinskom SDS-u. Bilo je mučno slušati kada su jedan po jedan SDS-ovac izlazili za govornicu sadistički pljujući po usamljenom strijelcu. Tada sam posmislio, ovog će ili ubiti ili će jednom postati predsjednik. I bi tako, i to ovo drugo! Mali opozicionar je postao prvo premijer, pa opet premijer, pa još jednom premijer, pa predsjednik...
Na žalost, priča čini se ipak nema sretan kraj. Mali opozicionar je postao samovoljniji od svojih protivnika u renesansi njihovog bezobrazluka 1998.godine kada zamalo ne kreiraše novi građanski rat. Postao je sinonim za apsolutnu vlast, bahatost i korupciju. Uloge su izmjenjene, sada se neke druge manjine dovijaju kako da postanu većina i kako da ostvare neke svoje ideje. Protesti za očuvanje parka spontano postadoše sinonim svih protesta i okidač otpora protiv svake vrste apsolutizma, korupcije, masovnih laži i iluzuja o napretku, stabilnosti itd. U ovom tekstu iznijeću iz ugla psihologije neke od uslova da bi manjina postala većina. Upravo primjer malog opozicionara nudi neke od odgovora.
Uslovi za uticaj manjine
1. Prvi uslov je da manjina bude dosljedna i uporna. Brojne revolucije su počinjale povorkama od 100-ak ljudi, a završavale masovnim protestima koji su mijenjali i daleko veće i složenije sisteme vlasti nego što je naš.
2. Drugi uslov je da manjina bude jedinstvena, složna i ne šalje duple i dvosmislene poruke.
3. Treći uslov je da tražene promjene na neki način budu ''u duhu vremena''. Promjene zahtjevaju da sazri vrijeme za njih. I ranije su postojali neki pokušaji da se organizuju protesti u Banjaluci (tokom krize u Egiptu i Libiji) ali do toga nije došlo, Jednostavno, vrijeme tj. ljudi nisu bili zreli i spremni za tako nešto.
4. Četvrta važna okolnost je da se strukturalne promjene ponekad lakše dese ukoliko se krene od nekog sasvim drugog povoda koji je konkretan, jasan i velikom broju ljudi važan i blizak. To se u ovom slučaju poklopilo, protesti su počeli vezano za Picin park i zelenilo koje je banjalučanima važno, ali sada spontano sve više dobijaju konotaciju opšteg nezadovoljstva postojećom vlašću. Da se krenulo obrnutim tokom, vjerovatno ne bi ni bilo protesta.
5. Važno je i to da manjina ne bude percipirana od većine kao neka ''grupa sa strane'' već kao grupa ljudi koja nam je bliska, koja je kao i mi. Tad je uticaj manjine daleko veći. Otuda i pokušaji svake vlasti da manjinske protestante proglasi kao neki strani ili opozicioni element i da im na taj način oslabi uticaj
6. Manjina će imati veći uticaj ako se njihovi prijedlozi kod većine ne dožive kao previše riskantni, tj. kao nešto što će donijeti puno turbulencija i samim tim i neizvjesnosti za položaj većine. U slučaju protesta u Banjaluci, taj strah postoji ali ipak kod manjeg broja onih privilegovanih.
7. Sadržaji kojima manjina predstavlja svoje ideje moraju biti zanimljivi i kreativni.
8. Primjer jednog otporaša koji se pobunio i uspio u nečemu može da izazove talas sličnog otpora, kao domine. Važno je pružiti model ljudima da nisu sami i jedini u nekom drugačijem razmišljanju.
9. Zakonitost koju ne treba zaboraviti je da se uticaji manjine obično manifestuju naknadno, ne odmah. Jednostavno, potrebno je određeno vrijeme da se skuhaju stavovi većine, da se razriješe i amortizuju tzv.kognitivne disonance i na koncu promjene postojeći stavovi. Vrijeme radi za manjinu.
Uticaj manjine kroz prizmu protesta ''Park je naš''
Kada se sve što je rečeno o uslovima za uticaj manjine, prenese na akciju ''Park je naš'' možemo zaključiti da je ona zadovoljila većinu ovih kriterija. Protesti su dosljedni i uporni, povod je veoma konkretan i svima jasan, protestanti su obični ljudi koji nisu orkestrirani od bilo koga. Vrijeme protesta je idealno, dovoljno blizu da izazove efekat na izborima, a dovoljno daleko da se ne utopi u stranačke kampanje prije izbora. Na kraju krajeva, jedan veoma konkretan uspjeh se već dogodio, postojeći gradonačelnik neće biti ni kandidat na narednim izborima. Za očekivati je da će se efekti ove akcije još vidjeti, vjerovatno u određenoj mjeri već i na predstojećim izborima koji su anonimni i za nekoliko mjeseci, što je dovoljno za ''dinstanje'' postojećih stavova.
Ko je zakazao? Intelektualci ... ko to bješe? Vidjeh od profesora i asistenata sa različitih faksova 4 redovna buntovnika (s razlogom) i 4 povremena. Blago iznenađenim- komentar i nije potreban! Ono što takođe razočaruje su i studentski lideri kojih skoro nigdje (doduše vidjeh jednog), ali šta očekivati od tih klinaca koji po retorici i odijevanju izgledaju kao da imaju 50 a ne 20 godina. Oni to obično racionalizuju mantrom da sa ''vlastima sve probleme rješavaju saradnjom... tralala''. Svi borci nešto kukaju ali ni njih ni njihovih lidera nema kod hrasta! Valjda im je ipak dobro. Teleći pogledi iz kafića parkića i gospodske koji poručuju ''ko su ovi marsovci i što zvižde i viču'' takođe razočaruju ali valjda će se i njima otvoriti. Ne treba zanemariti strah kod ljudi zaposlenih u javnim institucijama, međutim na izborima ih niko neće snimati kako i za koga su glasali, pa eto šanse za sopstveni stav! Na žalost takav strah nije iracionalan, postoje primjeri da su osobe iz javnih institucija koje su podržale proteste išle na informativne razgovore, i to ne samo oni već i njihovi supružnici. Gebels više nije živ ali metode jesu...
Da spomenem i opoziciju. Pokušali su se okoristiti ovim protestima za park ali biše zrelo sikterisani od samih protestanata. Valjda im treba biti jasno, nemaju ni oni nikakav kredibilitet, a ako požanju određeni uspjeh treba da znaju da je to samo zato što su postojeći gori a ne oni bolji. Dakle, pamet u glavu, a ego u džep!
Što se tiče uspjeha protesta ''Park je naš'', bilo kako bilo, činjenica je da stvari neće biti iste kao prije. Svaka sadašnja ili naredna vlast će morati dobro da razmisli prije nego opet napravi neku sličnu glupost. Vrijeme mazanja očiju i masovnih halucinacija o nepostojećem napretku je prošlo. Sjeme kritičkog mišljenja i otpora kod građana je nepovratno posijano i to na duže staze. Ne bih tek volio biti u koži vlasti za 20-ak godina... Na protestima svaki dan možete vidjeti bar 20 maloljetne djece, kako bubnjaju, zvižde i galame '' Park je naš!''
I neka bude (makar) njihov!
Naravno da su banjalučki protesti politički, jer čovjek je zoon politikon
