<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Tek novčanik otkrio lošu sliku o nama

Zažmirit ćemo pred onim što vidimo u ogledalu. Bitno je kakvim će nas očima vidjeti Angelina i opljačkana turistkinja u Sarajevu. To što oni prave sliku o nama da je normalno da nas pljačkaju, da nam ne stvaraju barem sitnu nadu za posao i N od normalnog života, to nije loše. Važno je da smo normalni pred svijetom.

11. juli 2012, 12:00

 U sezoni kiselih krastavaca, kad novinari pune stupce prežvakavanjem prežvakanog i traženjem ideja u bezidejnim situacijama, naoštreno pero jednih bh novina napisa kako smo krađom novčanika u Sarajevu jednoj gošći iz Turske poslali lošu sliku svijetu.

Ispade da smo tek sada, nakon što se 20 godina valjamo u krvi i blatu, nakon što pola države grca u suzama zbog nerada, bolesti, neimaštine, opljačkanosti, izigranosti, prevare, podvale, mita, korupcije, organiziranog i neorganiziranog kriminala, nesposobnih profesora, liječnika, političara, svećenika... poslali lošu poruku svijetu.

Ispade da smo, nakon tisuća sati potrošenih na neuspješne dogovore da nam svima bude bolje, a na uspješne da bude bolje njima i da nesposobni postanu sposobni, tek sada poslali tužnu sliku svijetu.

To, što sami sebi šaljemo nije bitno jer kao da uživamo u prevrtanju i izvrtanju slike pred sobom. Tako bismo trebali izbrisati ružnu sliku da smo ne tako davno otjerali Angelinu Jolie u sve prelijepo, da smo je razapeli, da smo joj željeli zabraniti film, i da smo, po nekakvom sjevernokorejskom i Titovom modelu, prvo odgledali film, pa mu onda dali zeleno svjetlo za kina.

Tako nam (nova) previranja na političkim vrhovima nisu važna. U prevrtanja i izvrtanja prijateljstava i koalicijskih partnera gledamo kao tele u šarena vrata, pa odjednom slušamo vladara Lagumdžiju zašto je vukao poteze ovako i onako. Otkrili smo da Hrvatima više nikada neće pasti na pamet treći entitet, jer da hoće, Lagumdžija nikada ne bi za partnera zvao Čovića koji je u izbornoj noći mahao trećim.

S druge strane, Čut ćemo Čovića kako on nikada nije tražio treći, a s treće strane Radončića kako on nikada nije pljuvao po Lagumdžiji. Zaboravit ćemo i stijenu od čovjeka Dodika, koji se kleo životom da Srbinu fotelju Ministarstva vanjskih poslova nitko neće oteti.

Čut ćemo i kako je samo Tihić jedini pravi borac za Bosnu i Hercegovinu, ministra sigurnosti, koji nije siguran ni je li više ministar, kako se zna tko je dio organiziranog kriminala. Čut ćemo i sitne stranke kako se kunu u ovo i ono, kako su ljubavi vječne i kako nema toga što može stati na put njihovoj želji da državi bude bolje.

Zažmirit ćemo pred onim što vidimo u ogledalu. Bitno je kakvim će nas očima vidjeti Angelina i opljačkana turistkinja u Sarajevu. To što oni prave sliku o nama da je normalno da nas pljačkaju, da nam ne stvaraju barem sitnu nadu za posao i N od normalnog života, to nije loše. Važno je da smo normalni pred svijetom.

Ministar vanjskih poslova i premijer države dok prijeđu preko granice, koja će uskoro biti granica s ''normalnim'' svijetom, govore kako u BiH ne vlada kriza.

Valjda je šuplja priča političara već odavno tegla kiselih krastavaca, pa ju se ne isplati otvarati i provjeriti tko je čemu dosljedan i tko se ne okreće kako mu dupe za foteljom zijeva. Ionako nije važno kako je nama. Važno je da drugi misle da nam je dobro.

Tekst preuzet sa prijateljskog portala Bitno.ba