<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Pritisak i Nudiguzi

<p>Kako smo već <a href="plakat-sramota-a-penzije-nisu">objavil</a>i, ove je sedmice zabranjen predizborni plakat Centra za humanu politiku iz Doboja. Jedan drugi plakat- onaj anonimnih autora iz grupe "Pritisak" sa natpisom " Dođi Mile u naš kraj pa da vidiš šta je raj!" ostao je na bilbordima ostavljajući prostor za razmišljanja o autorima, njihovoj anonimnosti i svrsishodnosti poruke koju su poslali. Prošle sedmice smo pokušali stupiti u kontakt sa grupom Pritisak. Bezuspješno.</p>

12. august 2010, 12:00



Kad otvorite sajt ove interesne, nevladine, alternativne grupe naći ćete par šturih poluilegalnih informacija o istoj. Pošto ste pismeni, sami vidite o čemu se radi, a ja ću o nečemu drugom.

Prvo i osnovno, bilo mi je drago da postoji još neki pokret, organizacija, koja i u vizuelnoj sferi može ukazati na katastrofalan habitus u kojem živimo. Želio sam se i privatno i profesionalno upoznati sa ljudima koji stoje iza kampanje ,,Čestitka za premijera“. Na žalost, sve je ostalo na željama.

Naprvo, klikćem ja na kontakt da obavim razgovor sa bilo kojim eksponentom ove organizacije i da mi pobliže objasni ciljeve i naum fotosešna pod kodnim nazivom ,,Dođi Mile u naš kraj, pa da vidiš šta je raj!“

Umjesto kontakt telefona, nailazim na razne emailove širom Srpske, nešto kao podružnice ove organizacije. Redom na sve i jedan email, pošaljem zahtjev za razgovor, računam, era sveopšte informatizacije zahvatila ama baš sve, nema potrebe za telefoniranjem. Od tog momenta prošlo je bezmalo deset dana i, pogađate, nisam dobio bilo kakvu povratnu informaciju.

Od kolega saznajem da postoji polulegalno saopštenje ,,nekoga“, pa ću vam ga prenijeti u cjelosti:

,,Za manje od sedam dana Pritisak je dobio podršku više hiljada građana koji su prepoznali potrebu da se u Republici Srpskoj kaže istina, na direktan način, bez straha i kompromisa. Iako uvažavamo potrebu medija i javnosti da dobiju informacije o broju članova Pritiska, njihovim imenima ili mjestima iz kojih dolaze, mi za sada smatramo da je važnije promovisati ideju oko koje smo se okupili, nego pojedince.
Ono što možemo reći je da su Pritisak ljudi svih struka i obrazovanja, zaposleni i nezaposleni, žene i muškarci, ljudi iz sela i gradova, stari i mladi. Pritisak je ideja koja ujedinjuje sve slobodoumne, ali i zabrinute i nezadovoljne građane Republike Srpske u vremenima kada svaka javno izgovorena istina može imati posljedicu. Upravo je zbog toga Pritisak doživio tako masovnu podršku.
Pritisak nije politička partija, Pritisak nema vođu i Pritisak nije osnovan da bi postojao do predstojećih izbora. Pritisak su ljudi koji ne žele biti taoci neodgovornih političara, bez obzira na to iz koje partije dolaze".

Toliko iz saopštenja za javnost. Citat završen.

Dakle, u prvom pasusu, Pritiskaši ili Tasteri, svejedno mi je, kažu kako bez straha i beskompromisno saopštavaju istinu o stanju u Srpskoj.  Samo, ne bi baš da im saznamo imena.

Dragi Tasterovci, da vam nešto kažem. Kad se obraćate javnosti, onda je osnovno načelo, gotovo primarni red, saopštiti ime i prezime ili imena autora projekta. Dakle, u potpunosti dijelim vašu rezignaciju, i način predstavljanja istine u Oboru. Ne želim da ovo doživite kao moju namćorost. Ovo nema veze sa defetizmom i miniranjem pozitivnih akcija, naprotiv. Evo jednog pozitivnog primjera. Svi znamo ko je i šta je ,,Oštra Nula“. Neformalno udruženje građana koje svojim aktivnostima pokazuje aktivizam i društvenu osviještenost.

Kada oslovljavamo ljude iz "Oštre nule" znamo kome se obratiti. Pojedinačno. Njihova lica su široj javnosti poznata. Oni ne rade ilegalno i anonimno.

Upravo zarad propagirane istine, predstavite se, zaboga. Ako to ne učinite, postajete ili isti kao oni koje prozivate ili im se, da prostite, gužvate u šesnaestercu!

Vidite, kad neko privatno prijeti, ne slaže se, ili čak pokazuje mržnju prema bilo kom novinaru koji ne piša niz vjetar, onda je OK da se koristi nick name. Svaki novinar koji radi (a ima i takvih), susreo se bar jednom u karijeri sa ovakvim prijetnjama i to nije ništa čudno. Međutim, upravo javni rad obavezuje i javno predstavljanje punim imenom i prezimenom.

Što je još gore, u narečenom saopštenju se kaže da objedinjujete ljude svih društvenih grupa, da ste nadstranačko udruženje. Znači li to onda da svi kolektivno treba da se sakrijemo kao miševi iza velikog bilborda sa nik nejmom ,,Pritisak“.

Od takvog kukavičluka mi se diže „pritisak“! Ali, to je već moja stvar. Ne znam koliko ste upućeni, ali glede gužvanja, širom ste otvorili vrata Rajku Vasiću & co. da počnu sa penetracijom.

Tako vas Rajko u svom kolumna-blogu otprilike i naziva - ,,Nudiguzi“

A, sve zato što se ne imenujete. Pa, zaboga, zar je grijeh reći i da ste vizuelni identitet SDS-a, zar je grijeh reći da vam podršku daje neko drugi, treći? Zar je grijeh stvarno priznati da ste ono što jeste, samo sa imenima i prezimenima?

Rekao bih, nije grijeh, ali jeste strah.

Nisam vam ja neka homo-heroicus, ali nekako volim da se potpišem ispod svoje umotvorine. Kakva god ona bila i koliko god žacala - i mene i druge.

Ovako je nefer.

Nefer prije svega prema ljudima koji vjeruju u promjene, a onda shvate da se onima koji bi ih nekako trebali izvesti iz dodikokratskog mraka, gaće tresu.

Nefer prema članstvu fantomskog ,,Pritiska“ , koje sad zajebava i kurta i murta, umjesto da su stvarno digli pritisak.

I jako, jako fer, prema Mili, koji je, ničim izazvan, nečijim autogolom ponovo dobio vjetar u Laktaše.

Nekako sam sit ilegalnih, anonimnih poruka. Čemu ilegala?

Da li Buka-portal ima problem što se  autori potpisuju ispod svojih tekstova? Naravno da ima, ali to je posao kojim se bavimo. Valjda su svi svjesni toga. Valjda ljudi znaju kakvim se poslom bave u Oboru?

A, bogami, sit sam i one sintagme - nemojte nam pomagati, jer ubiće i ono malo demokratskog i slobodarskog zdravorazumlja.

Morate shvatiti, dobro je što postojite, dobro je što postoje inteligentne i dovoljno provokativne kampanje, dobro je što smo tu, kakvi god da smo, da vidimo koliko nas je, koliko postoji ljudi spremnih na odistinske promjene. Red je i da se upoznamo.

Eto, na kraju, čekam vas da me demantujete i da kažete sve najcrnje o meni, samo se potpišite imenom i prezimenom i razmislite, kome ovakvom kampanjom podižete pritisak.