Sumrak biranja

Objavljeno: 13.07.2012. - 11:53
“A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!”
Aleksandar Trifunović
Autor: Loris Gutić
Veličina slova: a a a

Iako žalopojke nad stanjem i sudbinom države Bosne i Hercegovine u svakodnevnom razgovoru nisu nimalo nove, aktuelne tematike variraju. Pokazuje se, međutim, neizostavnim komentirati i „prežvakivati“ političku krizu koja neprekinuto egzistira od općih izbora 2010. godine, pri čemu joj se još uvijek ne nazire jasan kraj. Okrivili građani BiH brojne malverzacije i lošu upravu prethodnih vlasti za eskalaciju te krize, ili pak okrivili inertnost, korumpiranost i nesposobnost trenutnih vladajućih struktura, nameće se pitanje na koje se daju raznovrsni odgovori: da li birati i koga birati na predstojećim općinskim izborima, ili pak relativno skorim općim izborima?

Nesporno je, a na to upućuje glasno javno mnijenje, da je najveća opoziciona stranka do 2010. godine iznevjerila očekivanja, iako su mnogi u nju položili najiskrenije nade i poklonili joj povjerenje smatrajući da će njena izborna pobjeda rezultirati unapređenjem cjelokupnog stanja u državi i konačnim napuštanjem naizgled permanentne stagnacije. Ostavljajući po strani navedenu partiju, za koju glasine o ishodima provedenih internih anketa te rastuće ogorčenje govore da je izgubila i povjerenje i neiskorišteni postizborni momentum, građani su suočeni sa ozbiljnim dilemama o budućim političkim opcijama kojima bi se na lokalnim razinama eventualno mogao dati glas. Zaključci primjetni u svagdanjem dijalogu upućuju na to da alternativnih opcija naprosto nema, da ne postoji stranka koja zaslužuje ili koja pak posjeduje dovoljno političkog kapitala da bi mogla postići ono što se nekad očekivalo od Socijaldemokratske partije. Raste uvjerenje da bi najmudriji izbor prosječnog građanina predstavljala izborna apstinencija kao privid najuzvišenijeg oblika biračkog protesta i najveće „kazne“ koju birač može izreći državnom aparatu.

Bosanskohercegovački građanin, dakle, odlučuje naći utočište upravo u onoj permanentnoj stagnaciji, u onom statusu quo koji državu BiH osuđuje na odsustvo ma kakvog prosperiteta.

Nepobitna je primamljivost takvog postupanja. Ono otvara građaninu puteve ka tome da i dalje glasno manifestira ogorčenje, da kritizira, sudi i lamentira, da neprestano izražava žaljenje nad tim kako politička scena ne nudi apsolutno ništa, da se ufa u to kako upravo nečinjenjem, uskraćivanjem korištenja aktivnog biračkog prava samom sebi, najbolje doprinosi dobrobiti države i sopstvenog potomstva. Ne glasati – znači ne biti odgovoran. Ne glasati – znači ne poduprijeti političku mafiju, državničku konstelaciju odnosa u kojoj su „svi isti“, i u kojoj svi učesnici djeluju u vlastitom interesu, umjesto da prevashodno vode brigu o zajedničkim interesima državljana. Nebrojena su opravdanja koja se mogu iznaći za apstiniranje. Nijedno od njih ne mijenja činjenicu da je odlučnost građana u tome da ne čine ništa, umjesto da se posvete aktivnom i ispravnom djelovanju, samouništavajuća. Ta krivo usmjerena odlučnost vodi ka krajnjem srozavanju, i to ne srozavanju ideje države ( jer je ona u najmanju ruku dvojbena), nego vizije kakvog-takvog boljitka šire populacije koji bi u BiH eventualno mogao zamijeniti arenu unutar koje se kontinuirano sukobljavaju lični, nacionalni, religijski i srodni interesi nauštrb stvarnih potreba zajednice.

Da li je stvarni uzrok takve zaslijepljenosti, takve neuviđavnosti spram zajednice koja daje građaninu prava i obaveze, uistinu manjak iskrene želje da se doprinese općoj dobrobiti?

Nažalost, nije; nažalost, jer bi takva sebičnost, imanentna balkanskom karakteru protkanom slabostima, mogla doista poslužiti i kao opravdanje. Stari se pas teško uči novim trikovima, staro se drvo lomi, a ne ispravlja, i nešto što se odvajkada gnijezdilo u kolektivnoj svijesti ne može biti izolirano i hirurški odstranjeno. Problem ipak počiva u tome što građanin Bosne i Hercegovine ne zna, ne uviđa, nije upoznat, nije informiran, lijen je da prodre u srž problematike, nevoljko poseže za sredstvima putem kojih bi eventualno mogao produbiti znanje, dosegnuti spoznaju i steći sposobnost koju bi mogao iskoristiti da stvori ispravne stavove o političkom životu u svojoj državi. Odgađanjem da stekne potrebna znanja i oblikuje ispravne stavove, građanin BiH onemogućava evoluiranje izbornih procesa od grozničave bitke za lične interese državnika ka natjecanju u što uspješnijem udovoljavanju stvarnim potrebama naroda u BiH.

Građanin Bosne i Hercegovine nesvjestan je moći koja počiva u sticanju opsežnijeg znanja i produbljivanju interesa za to što politika može ponuditi zajednici. Prisutan je problem iskrivljene svijesti o značaju političkog života i o tome kakve prednosti nudi demokratija onima koji su spremni participirati, a ne samo biti revnosni kritičari ili nijemi posmatrači. Ekonomskoj znanosti nije strano to da potražnja daleko češće diktira ponudu nego što ponuda uvjetuje tražnju; loši državnici nisu posljedica nekog tajanstvenog društvenog procesa koji ih proizvodi sua sponte, nego proizilaze iz neartikulirane potražnje od strane građana. Oni ili ne znaju šta traže, ili pak nisu dovoljno educirani o tome šta zapravo trebaju tražiti i kakva očekivanja trebaju razviti da bi sukladno njima birali.

Elementarno neznanje povod je tome da su građani pri biranju skloni rukovoditi se kriterijima koji znače malo ili nimalo, bili to nacionalna pripadnost, klerofašistička retorika i mjesto rođenja, ili pak govori bez supstance i bez stvarnog rješenja koje govore je laicima teško prozrijeti ili ih analizirati. Relativno je blizak primjer izborne pobjede Harisa Silajdžića, koju su mu priskrbile pompezne najave o ukidanju Republike Srpske i zamjene Aneks IV Dejtonskog sporazuma novim ustavom koji će u potpunosti odražavati vrijednosti na kojima počiva i koje zagovara Evropska Unija. Građani koji su umjeli čuti, a ne samo slušati, mogli su nedvosmisleno zaključiti da je riječ o demagoškim potezima za koje politička realnost nije pružala nikakvog osnova ni stoga što Stranka za BiH zbog broja osvojenih glasova nije ni izbliza mogla manipulirati zakonodavnim procesima, ali ni stoga što sama funkcija na koju je Haris Silajdžić izabran nije imala ovlasti putem kojih bi najave mogle biti i ostvarene. Građani BiH, poneseni prividnom težinom riječi i vizijama svojevrsnog patriotskog Eldorada, nisu bili upućeni; njihova neupućenost odlično je iskorištena da na mjesto člana Predsjedništva BiH dovede mediokriteta zamotanog u plašt Mesije.

Sve navedeno jezovita je životna istina i minijatura postratnih prilika u Bosni i Hercegovini koje se ne razlikuju od minulih razdoblja tijekom kojih je feudalizam bio u punom jeku. Nije srednji vijek bio mračan zato što ulice nisu bile osvijetljene fenjerima, dvorane svijećama, a riznice bogatih sjajem dukata otetih lakovjernima; ne, srednji je vijek bio mračar jer mase nisu znale čitati, nisu znale pisati, nisu znale razumjeti. Današnje, bosanskohercegovačke mase znaju čitati, i znaju pisati, ali ne znaju slušati, ne znaju prozrijeti, ne znaju razumjeti. Da li smo, i da li možemo, odmaći u neznanju? Da li možemo, i kuda možemo, stupati u mraku? Svojstveno je slijepcu da nikada nije siguran da li mu se pod sljedećim korakom proteže tvrda zemlja ili rupa iz koje nema izlaza. Da bismo progledali, moramo znati. Dok ne znamo, izgubljeni smo. Dok smo izgubljeni, glavinjamo i pravimo loše izbore proistekle iz tvrdog uvjerenja da pravimo ispravne.

“A zašto to činimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znači da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka čast našoj ludosti!”

Ali sram našoj gluposti.

 

Komentari (3)
Objavljeno:
nemam volje da analiziram jer mi analiza trazi vrijednost zbog koje bi ,uopste,i nastala ...Samo da se predbiljezim sa napomenom: Okvir iz kojeg doticni tumaci glasaca-covjeka,i sam nacin njegove sudace presude,je u koliziji sa razumom evo primjera: "Onaj SDP za kojeg je glasao i autor ovog teksta, i kao što su glasali mnogi, postao je ovaj SDP zbog kojeg se ti glasači danas stide svojih glasova"....Citirao sam autora clanka iz njegovih prethodnih piskaranja...sada se vratite na njegov svjezi govor i pitajte ga...sta on sagledava i sta sagledavanje ima vrijedno da bi se vidjeli u njegovom sagledavanju???....P.S.Lijepa Rumulja na slici.Lijep i krajolik sa Rumuljom
Objavljeno:
Loris,stvarno mi je teško da te razumijem ,a dok pokušavam motaju se po glavi svježa "sjećanja" ... Sinoć mi je u gomili ljudi prišao polupijan mladić za kojeg ne mogu da se sjetim ko je ili ga prosto ne mogu povezati s nekim koga poznajem.Potpuno jasno je rekao:Zdravo Nenade! Još par ,nebitnih, rečenica smo razmijenili i on je otišao završavajući razgovor, jednom, veoma bitnom rečenicom:Idem u Crkvu da se pomolim Bogu! Bio je u šorcu i patikama i u odlasku na leđima sam jasno vidio istetoviranu godinu, koja je označila prekretnicu u prosperitetu naroda kojem pripadam. Naravno ta ista godina je bila prekretnica za jednu drugu naciju koja je, u toj gotovo neriješenoj bici,"iskovala" njen prosperitet i moć. Samo par sati prije, kupio sam sladoled dami iz "inostranstva",koja je plesala u stilu i uz muziku nacije, koja je ovde krvavo došla ,pomenute godine i krvavo otišla par vijekova kasnije . Naravno, odmah je došla druga ili da budem precizniji neka N-ta nacija da donese njenu "kulturu" ... Kaća (plesačica o kojoj govorim) ima na nozi iznad stopala ,diskretnu, crveno crnu tetovažu koju je moguće vidjeti ,samo ako je okrenuta ledjima i narvno dovoljno blizu.Kaća kaže da (njen izraz) "ne mlatara" za male pare i ne u njenoj zemlji.Tamo "vozi crveni skuter". Vraćajući se kući "pokupio" sam dvojicu braće od kojih je jedan zapalio svoju vikendicu i sam sebi iskopao grob zbog djevojke -kako kaže. (izvinjavam se moram biti precizniji)-DJEVOJČICE koja je sad u jednoj od sigurnih kuća u BiH . Dakle,sistem od svakog prema mogućnostima i svakom prema potrebi NE FUNKCIONIŠE jer ako bi riječi predstavili matematički, ljudska Potreba se proteže do u beskonačno (konkretan.pr. Ray Kurzweil želi živjeti vječno i još uz to i "vratiti" svog mrtvog oca) a resursi i mogućnosti čovjeka su ograničeni i tu počinje Materijalistički Čopor zasnovan na Riječi (ali i na sirovoj snazi) kao sredstvu za ostvarenje Obmane. Njeno Veličanstvo Pohlepa ili kako jedan dječak ispravnije kaže Poklepa-griješeći ispravno je sastavni dio čovjeka i u riječniku finih izraza ona nosi naziv Prosperitet. Vidiš i ja mogu da budem "nerazumljiv" ali pošto mi to nije cilj vratiću se par godina u nazad - na jednu izjavu čovjeka koji je opšteprihvaćen kao umjetnik. Dakle gospodin je predložio da se glasački listić "iskomplikuje" kako bi oni koji su nedovoljno obrazovani napravili "grešku" i naravno glas bi bio nevažeći. Tako bi korov (nerazumni birači) bio odvojen i odluke bi donosili kultivisani"dovoljno pismeni birači".U ilustraciji tog sad već "umjetnika" nepismen bi bio svako ko ne razumije "statističku pitu" npr.(tako se izrazio). Meni nije izgledalo da se "umjetnik" šali ali Nekom jeste. Ako ipak prihvatim da je to šala, onda je to definitivno nekulturan humor . U USA se do 1982 "provlačilo takvo pravo kao sredstvo za diskvalifikaciju crnaca-neznaš engleski-nema glasanja" a usvajanjem odredjenih amandmana(The Voting Rights Act Amendments) je praktično dato pravo glasa osobama koje nisu sposobne da govore , pišu i ne govore engleski tečno. Već dva milenija oni popuštaju uzde svojim "mazgama"(biračima)-lagano. Nisam "mazga" napisao da pljunem na ulogu čovjeka koji njegovu slobodu dobrovoljno prenosi na drugog čovjeka već da podsjetim na (za mene velikog čovjeka)koji je ,otprilike ovako, kritikovao američki zakon iz 1787 god. (da birač može biti muškarac s 21 god i stariji koji je VLASNIK neke imovine):Ako posjedujem mazgu i ako ta "imovina" garantuje moje pravo na glas;da li je to onda moj glas ili glas moje mazge. Treba li natprosječna inteligencija pa da "glasačka mazga" sebi postavi suštinsko pitanje; Da li je glas u BiH glas predat Novcu ili ljUDIMA koji interese tog Novca provode. Moj odgovor:Svejedno je!!! Ono što nije svejedno(da budem još jasniji)je pitanje koliko gradjana BiH može platiti taksu da se kandiduje? O tome kritički ne pišete Loris, ali ni ovaj portal. Nije vas sramota da krivite gradjanina-običnog čovjeka i da mu savjetujete ono što je sadržano u članku:"Nisu svi isti - Budi nezavisni kandidat!" i u ovom tvom članku! Postavite sebi pitanje ,koliko npr. samohranih majki,nezaposlenih,siromašnih... može izdvojiti 500 KM za "NAJJEFTINIJU ULAZNICU" ??? Pretpostavljam da su oni krivi za ekonomsku i kulturnu dekadenciju!!! Koliko vas "boraca za bolje sutra" želi objasniti na osnovu temeljnog načela u izbornom zakonu BiH(Član 1.4) i na osnovu odredbi ustava - taksu na kandidaturu??? Ćutite!!! Nije li u okviru tvoje profesije Loris da o tome pišeš umjesto ovog citiram:"Današnje, bosanskohercegovačke mase znaju čitati, i znaju pisati, ali ne znaju slušati, ne znaju prozrijeti, ne znaju razumjeti."? Na kraju ću "falsifikovati" velike riječi velikog Čovjeka: Ako posjedujem Novac za taksu i ako taj Novac garantuje moje pravo na vladanje;da li je to onda moja kandidatura ili kandidatura mog Novca? Ispravite moje "gluposti"!!! O kojem velikom amerikancu govorim i kako tačno glase njegove riječi ??? Nagradno pitanje za kreativnu odbranu vaših diplomica!!! Upsss... (baš je bez'ze ko' u nekom "starom dobrom vremenu" ) P.S. Fino go"eče naslic' al' s'nakijem rogov'ma se što'šta more naprav't!
Objavljeno:
Odličan tekst. Ljudi u nedostatku znanja i svega gore navedenog, okreću se vjeri i žive u nadi u bolje sutra. I tako već 20 godina.
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.