TUŽILAŠTVO

Specijalno tužilaštvo RS pod političkim pritiskom vladajuće elite

Objavljeno: 14.07.2012. - 09:46
Specijalno tužilaštvo RS je formirano da procesuira organizovani kriminal i po nadležnosti je trebalo da se bavi krivičnim djelima za koja je propisana minimalna kazna zatvora od pet godina. U praksi je to ipak drugačije, a jedna od najstrožijih zatvorskih kazni koje je sud izrekao po optužnici ovog Tužilaštva je dvije godine zatvora.
Autor: Capital.ba
Veličina slova: a a a

Specijalno tužilaštvo za privredni kriminal procesuiralo je 59 osoba, od čega je njih 39 osuđeno na ukupno 25 godina zatvora. Šest je dobilo uslovnu kaznu, dok ih 14 oslobođeno. Iako je Tužilaštvo formirano da procesurila djela koja nose minimalno pet godina zatvora, prema podacima do koji je u istraživanju došao portal Capital.ba, više od 2/3 optuženih po osnovu dokaza ovog tužilaštva je osuđeno na kazne od tri do šest mjeseci.

 

Optužnice specijalnog Tužilaštva pale su u četiri velike korupcijske afere u Republici Srpskoj, gdje su kao osumnjičeni bili i bivši politički funkcioneri, dok je jedna afera koja je uzdrmala javnost u slučaju “Željeznice” rezultirala izricanjem minimalnih kazni zatvora.

 

Istraga je obustavljena u slučaju malverzacija prilikom izgradnje Administrativnog centra Vlade RS gdje je među osumnjičenim bio i bivši premijer, a sadašnji predsjednik RS Milorad Dodik. Obrazloženje je bilo da nema dovoljno dokaza.

Politički pritisak

Poslanik SDS-a u NS RS Vukota Govedarica tvrdi da su ovakvi rezultati Tužilaštva u slučaju krupnih predmeta samo pokazatelj da tužioci ovog tužilaštva rade pod jakim pritiskom.

 

“Nema više razloga za postojanje Specijalnog tužilaštva. Najvjerovatnije da Specijalno tužilaštvo izigrava Djeda Mraza koji bi trebalo da da poklon funkcionerima iz vrha Vlasti i ostaloj družini, koja je učestvovala u svim ovim nazovimo ih aferama”, rekao je Govedarica.

Najveća kazna dvije godine


Specijalno tužilaštvo RS je formirano da procesuira organizovani kriminal i po nadležnosti je trebalo da se bavi krivičnim djelima za koja je propisana minimalna kazna zatvora od pet godina. U praksi je to ipak drugačije, a jedna od najstrožijih zatvorskih kazni koje je sud izrekao po optužnici ovog Tužilaštva je dvije godine zatvora.

 

Kao kule od karata padale su optužnice protiv funkcionera RS, republičkih biznismena i drugih osoba upletenih u vrtlog kriminala, a s njima je padao i glavni adut vlasti za formiranje ove pravosudne institucije, a to je da se Srpska obračuna sa organizovanim kriminalom.

Tužilaštvo je, prema mišljenju dijela stručne javnosti, uspostavljeno kao pokušaj da se dokaže da je postojeći pravosudni sistem dovoljno jak da se ozbiljno pozabavi i privrednim i organizovanim kriminalom, ukoliko to, zaista i želi.

Prvi ispit na kome se Tužilaštvo dokazivalo je slučaj “Direkcija za privatizaciju” koji je počeo u junu 2007. godine. Uhapšeno je nekoliko funkcionera i službenika uz mnogo “buke” i mnogobrojne novinarske ekipe, te je javnost očekivala mnogo.

To je prema najavama u javnosti bio jedan od najvećih korupcijskih slučajeva koje je trebalo da procesuira ovo tužilaštvo.

Uprkos tome, proces je završen pravosnažnom presudom Vrhovnog suda RS koji je potvrdio prvostepenu presudu po kojoj su direktor Direkcije za privatizaciju RS Goran Škrbić i osam njegovih saradnika oslobođeni optužbe.

Specijalno tužilaštvo nije uspjelo dokazati da su pomenuta lica 2002. i 2003. godine namještali licitacije prilikom prodaje 66 državnih preduzeća. Optužnica da su Škrbić i ostali namještali licitacije kako bi pojedini privatnici kupili određena
preduzeća po znatno nižim cijenama je doživjela krah i ništa nije dokazano.  U obrazloženju presude je navedeno su tužioci izostavljali dokaze koji idu u prilog optuženima čime su povrijedili propise o jednakosti u postupku, a ispostavile su se tačnim i tvrdnje odbrane da je dio dokaza prezentovan na sumnjiv način.

“Sud ne može prihvatiti tezu zaključivanja tužilaštva da se radi o ustaljenoj šemi prodaje kapitala do minimalne i po minimalnoj cijeni i da su minimalne cijene bile dojavljene kupcima. Nije prikazana nijedna aktivnost tužilaštva na otkrivanju ovih ucjenjivača i reketaša, a što je s pravom primjetila i odbrana”, navedeno je u obrazloženju presude za slučaj “Direkcija za privatizaciju”.

Skoro isti sudski epilog dobio je i slučaj “Boska” gdje su za nezakonitu prodaju poslovnih prostora ove firme bili optuženi bivši direktor RK „Boska“ Vladislav Babić i bivši ministar trgovine i turizma u Vladi RS Boris Gašpar, te njegov pomoćnik Braco Vrančić. Nakon višegodišnjeg sudskog postupka pred posebnim odjeljenjem Okružnog suda Banja Luka, sudsko vijeće ih je osumnjičene oslobodilo svih optužbi.

 

U obrazloženju presude navedeno je da tužioci nisu razumljivo opisali činjenice, a sud je tužiocima zamjerio što nisu na valjan način analizirali sve materijalne dokaze koji su predočeni u postupku.

Tako je i ovaj slučaj dobio epilog u kojem nijedna tačka optužnice nije dokazana od strane Specijalnog tužilaštva, iako su tužioci na samom početku procesa tvrdili da imaju dovoljno dokaza protiv Babića, Gašpara i Vrančića.

Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Dragan Čavić rekao je da je Specijalno tužilaštvo „izum bivšeg ministra pravde RS Džerarda Selmana i njegovih sljedbenika“.

„U slučaju „Boska“ ovo tužilaštvo je uperilo prst u Borisa Gašpara, ministra trgovine i rekli su unaprijed da je on kriv. Prethodila je politička hajka, čovjeka su uhapsili zajedno sa još dva lica, provodili istragu, strpali ih iza brave i onda nakon tri godine golgote, dokazano je na svim instancama da nisu krivi“, naglasio je Čavić.

Čavić tvrdi da se u međuvremenu ispostavilo da je osnovna namjera vođenja procesa bila da „Boska“ ode u ruke kompanije „Zekstra“ vlasnika Dragana Đurića, biznismena iz Srbije. „To je bila priča, a ako Selman vjeruje u tu pravdu, onda griješi“, ističe Čavić.

Selman: 120 ljudi osuđeno na 400 godina

I pored ova dva propala slučaja i sunovrata optužnica institucije koja je zamišljena kao utvrda za borbu protiv kriminala, ministar pravde RS Džerard Selman se nedavno prilikom odlaska sa ove funkcije pohvalio rezultatima u pravosuđu Srpske i radom Specijalnog tužilaštva.

„U Specijalnom tužilaštvu je 120 ljudi osuđeno na 400 i više godina, 26 ljudi trenutno leži u zatvorima RS na osnovu presuda koje su donijeli sudovi po osnovu optužnica koje je podnijelo ovo tužilaštvo“, istakao je Selman za CAPITAL.

Tužilaštvo je imalo nešto bolji rezultat u slučaju „Željeznice“, mada su optuženi dobili minimalne kazne zatvora. U ovom slučaju bivši generalni direktor Željeznica RS Sreten Telebak bio je optužen za prodaju 89 teretnih vagona, a dobio je kaznu zatvora od godinu i deset mjeseci.

Saradnik Telebaka, Cvijan Filipović dobio je zatvorsku kaznu u trajanju od godinu i mjesec dana, a osam bivših radnika ovog preduzeća osuđeno je na kazne zatvora u trajanju između tri i deset mjeseci, zbog sumnje da su bili saučesnici Telebaku.

Detalji Naredbe o obustavi istrage u slučaju “Dodik i drugi”    

Jedan od najvećih ispita Tužilaštvo je trebalo da položi na slučaju “Dodik i ostali” za koje se smatralo da su akteri jedne od najvećih afera u RS, gradnju autoputa Banja Luka – Gradiška, zgrade Vlade RS i RTV Doma Radio-televizije RS.

Naime, Tužilaštvo BiH je još u toku 2007. godine prikupljalo informacije i dokumentaciju od pravnih lica Telekom Srpske i firme Integral Inženjering d.o.o. iz Laktaša u vezi sa izgradnjom autoputa i pomenutih sjedišta institucija RS.

“U toku 2008. godine Tužilaštvo BiH je izdalo naredbe za prikupljanje dokumentacije Državnoj agenciji za istrage i zaštitu BiH (SIPA) i to dokumentacije od Vlade RS, Centralnog registra hartija od vrijednosti RS i Konkurentskog vijeća BiH, po kojim naredbama je Državna agencija i postupila”, navedeno je u Naredbi o obustavi istrage u ovom predmetu u koju je novinar imao na uvid.

U ovom dokumentu jasno je opisano kako je proces u slučaju “Dodik i ostali” tekao, te da je 17. februara 2009. godine Tužilaštvo BiH od strane SIPA-e dostavljen izvještaj o postojanju osnova sumnje o počinjenim krivičnim djelima.

“Dana 21. aprila 2009. godine Tužilaštvo BiH je donijelo naredbu o sprovođenju istrage, broj KT-65/09 i to protiv osumnjičenih: Dodik Milorada, Lazendić Mladena, Čubrilović Nedeljka, Fatibegović Fatime, Dakić Milenka, Džombić Aleksandara, Davidović Dragana, Stanković Slavice i Stanković Slobodana”, istaknuto je u Naredbi.

Pomenuti su bili osumnjičeni da su u namjeri da drugome pribave imovinsku korist i istovremeno nanesu štetu budžetu RS, iskoristili svoj položaj i ovlaštenja, te svojim radnjama omogućili pribavljanje imovinske koristi preduzeću “Integral
Inženjering” u višemilionskom iznosu, a budžet oštetili za oko 115 miliona maraka.

Politički uticaj očigledno je presudio u procesuiranju osumnjičenih, pa je tako 1. juna 2011. godine Tužilaštvo BiH donijelo naredbu o ustupanju istrage Specijalnom tužilaštvu uz obrazloženje da je to učinjeno zbog stvarne nadležnosti.

U ovom predmetu, kao ni u jednom do tada pokazalo se da pravosuđe u Srpskoj nije nezavisno, te da je itekako pod političkim uticajem vladajuće elite RS, pa tako optužnica za predmet “Dodik i drugi” nikada nije podignuta.

Poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske Zoran Đerić smatra da je Specijalno tužilaštvo i cjelokupno pravosuđe nesporno pod političkim uticajem.

„Specijalno tužilaštvo u javnosti RS je u posljednjem periodu oličenje institucije u kojoj nijedna krupna zvjerka ili neko ko se bavio teškim kriminalom nije adekvatno procesuiran“, rekao je Đerić za.

On ističe da niko od uticajnijih nije osuđen, presuđen ili da je protiv njega proveden postupak, a da i ono što je vođeno pred Specijalnim tužilaštvom, nije dovedeno do kraja.

Samo pola godine kasnije nakon što je predmet “Dodik i drugi” ustupljen Specijalnom tužilaštvu, donesena je naredba o obustavljanju ove istrage.

“Analizom dokaza, dolazimo do zaključka da nema dovoljno dokaza da je Dodik Milorad u svojstvu predsjednika Vlade RS iskoristio svoj položaj ili ovlaštenje, prekoračio granice svog ovlaštenja ili da nije izvršio službenu dužnost, odnosno nema dovoljno dokaza koji bi ukazivali na postojanje namere osumnjičenog da sebi ili drugom pribavi imovinsku korist. Naime, sva pitanja oko investicionih ulaganja na izgradnji autoputa E-661 Gradiška – Banja Luka u periodu 2006. i 2007. godine rješavala je Vlada RS na sjednicama, a navedene odluke su objavljene u Službenom glasniku RS, pa kako je Dodik Milorad u kritično vrijeme bio predsjednik Vlade, potpuno je jasno da je učestvovao u donošenju navedenih odluka i u tom svojstvu ih potpisivao, ali ih nije donosio sam”, navedeno je u Naredbi o obustavljanju istrage.

Kršenje zakona nije krivično djelo!

Da tužioci nisu radili kako treba pokazuje i dio Naredbe u kojem se navodi da, iako je utvrđeno da je prekršen Član 11. stav 4. Zakona o javnim nabavkama BiH, nema dovoljno dokaza da je kršenjem navedenog člana omogućeno sticanja imovinske koristi preduzeću “Integral Inženjering”.

Zašto sve ukazuje na to da je ovo Tužilaštvo pod političkim uticajem nije teško odgovoriti. Naime u vrijeme za koje se pomenuti terete da su zloupotrijebili položaj, svi su obavljali visoke funkcije unutar vlasti RS. Dodik je bio premijer RS, danas je predsjednik ovog entiteta. Džombić je bio ministar finansija, sada obavlja dužnost premijera RS, dok je Čubrilović bio i ostao ministar saobraćaja i veza. Pored njih, Fetibegovićeva je bila ministar građevinarstva u Vladi RS, a Lazendić direktor JP “Putevi RS”, dok je Davidović bio i ostao direktor RTRS-a.

I pored svih ovih činjenica, nadležni u RS i dalje odbijaju da je Specijalno tužilaštvo pod bilo kakvim pritiskom, te ističu da je slučaj „Dodik i drugi“ debakl Tužilaštva BiH koje je prebacivanjem ovog predmeta u RS želilo da izbjegne odgovornost za svoj nerad.

„Opozicioni predstavnici mogu reći da nema nikakvih rezultata Specijalnog tužilaštva i pravosuđa RS jer su zaboravili određene stvari koje su se dešavale od 2006. godine do danas u RS. Do tada situacija je bila nikakva i kada idete u određene analize i kada dobijete određene podatke nemate ih čime mjeriti, jer toga prije nije bilo“, naglašava Selman.

Najveći skandal – Mile Radišić&Co


Najveći apsurd ovog Tužilaštva pokazao se u slučaju „Medicinska elektronika“, gdje je za isto krivično djelo jedan optuženi osuđen, dok su drugi oslobođeni.

U ovom predmetu vlasnik firme „Grand Trejd“ iz Banja Luke Mile Radišić i drugi optuženi su za manipulaciju cijenama 3,5 miliona akcija preduzeća „Medicinska elektronika“, takođe iz Banja Luke, čime je imovina RS oštećena za 1,3 miliona maraka.

Zajedno s njim optuženi su i bivši v.d. direktora „Medicinske elektronike“ Željko Katalina i Bojan Golić, bivši član Upravnog odbora ovog preduzeća Nikica Bajić i bivši rukovodilac Odjeljenja za upravljanje portfeljom hartija od vrijednosti Investiciono – razvojne banke (IRB) RS Dragan Cerovac.

Tužilaštvo je tvrdilo da je prvooptuženi u ovom slučaju, odnosno Mile Radišić, stekao 35 odsto akcija „Medicinske elektronike“ iz Akcijskog fonda i Fonda za restituciju RS kojima je upravljala IRB.

Da Specijalno tužilaštvo nije imalo čvrstih dokaza u ovom predmetu dokazuje i činjenica da je optužnica promjenjena u toku procesa. Tužioci su postali svjesni da će vrlo teško u ovom slučaju dokazati sve što su naumili, pa su odlučili da odustanu od optužbi za organizovani kriminal, te Radišića i ostale optužilo samo za manipulaciju cijenama akcija i zloupotrebu službenog položaja.

To je otvorilo vrata oslobađajućoj presudi, što se na kraju pred sudm i desilo, s tim da je jedan od optuženih, bivši v.d. direktora „Medicinske elektronike“ Bojan Golić sporazumno priznao krivicu za optužbe da je zanemario podatke o stvarnoj vrijednosti imovine preduzeća i tržišne vrijednosti akcija emitenta, kao i činjenicu da u informaciji o javnoj ponudi za preuzimanje  akcionarima „Medicinske elektronike“ nisu izneseni podaci koji se odnose na vrijednost imovine preduzeća.

Golić je po svim tačkama optužnice priznao krivicu za šta je dobio četiri mjeseca zatvora. Da nije bilo tako, Golića bi čekala kazna od šest mjeseci do pet godina.

Pravni stručnjaci tvrde da tužioci uglavnom zaključuju sporazume o priznanju krivice kada nemaju dovoljno dokaza na osnovu kojih bi sud mogao optuženog i da osudi, što navodi na zaključak da je tako bilo i u ovom slučaju.

Samo godinu i po dana kasnije ostali optuženi u ovom slučaju oslobođeni su svih optužbi, a u obrazloženju presude navedeno je da Tužilaštvo nije uspjelo dokazati navode iz optužnice, što se može ocijeniti kao najveći propust i apsurd ovog tužilaštva.

U ranijim izjavama medijima, advokat Miroslav Mikeš rekao je da se u sferi privrednog kriminala, Specijalno tužilaštvo nije pokazalo na zadovoljavajući način.

Mikeš je kazao da nisu zadovoljavajući ishodi procesa Specijalnog tužilaštva, ali da je većina premeta imala prethodni postupak, te je kao primjer naveo „Medicinsku elektroniku“ gdje su tužioci išli sa optužnicom za organizovani kriminal, da bi na kraju odustali od te pravne kvalifikacije.

Đerić poručuje da je bivši ministar pravde RS Džerard Selman jedan od rijetkih ljudi u RS koji može izaći i javno se pohvaliti rezultatima Specijalnog tužilaštva.

„On mora to tako da radi zato što je i on odgovoran i bio je na čelu Ministarstva pravde RS koje u prethodnom periodu nije skoro ništa učinilo za RS kako bi ona dobila istinski nezavisno i profesionalno pravosuđe RS“, naglasio je Đerić.

Po pitanju kompletnog pravosuđa u BiH, Đerić je rekao da je ono u totalnom kolapsu, te da oni koji ga vode ne mogu pravosuđe vratiti i dati mu mjesto i poziciju kakvu onu treba da ima, odnosno da bude nezavisno, nepristrasno i maksimalno profesionalno u svom odlučivanju.

„Dio odgovornosti mora da ponesu i predstavnici međunarodne zajednice pod čijim patronatom se vodi reforma pravosuđa u BiH, a kroz tu reformu je značajan dio kadrova koji je bio profesionalan, sklonjen i dovedeni su poslušnici, ljudi koji su određenom režimu u tom trenutku odgovarali i koji su počeli raditi kako rade. Rezultati rada su takvi da u javnosti nemamo procesuirane one koji sigurno krše zakon, rade protiv zakona i činjenica je da se BiH nalazi među zemljama u regionu u kojoj je najviše izražena korupcija, što govori u prilog činjenici da pravosudne institucije ne rade svoj posao i u RS i u cijeloj BiH“, rekao je Đerić.

VSTV o Specijalnom

Prema podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) BiH, Specijalno tužilaštvo u 2010. godini je ukupno riješilo 31 krivičnu istragu. „Specijalno tužilaštvo RS je u 2010. godini podiglo 12 optužnica, od kojih je pet optužnica bilo podignuto s predloženim sporazumom o priznanju krivice“, istaknuto je u izvještaju VSTV-a.

Od ukupnog broja podignutih optužnica najveći broj, odnosno 67 odsto se odnosilo na krivično djelo organizovanog kriminala.

Prema podacima VSTV-a, Specijalno tužilaštvo je u 2011. godini riješilo 39 krivičnih istrga, ali je ipak zabilježeno povećanje zaostataka sa 24 neriješene istrage koliko je bilo na početku 2011. godine, na 32 neriješene istrage na kraju godine. „Specijalno tužilaštvo je u 2011. godini podiglo 12 optužnica, od kojih je bilo sedam optužnica podignutih s predloženim sporazumom o priznanju krivice. Od ukupnog broja podignutih optužnica najveći broj odnosi se na krivično djelo organizovanog kriminala“, podaci su VSTV-a. U toku prošle godine obustavljen je postupak u jednom slučaju za počinjeno krivično djelo iz oblasti opšteg kriminala, dok je u jednom slučaju za krivično djelo iz oblasti privrednog kriminala izrečena oslobađajuća presuda. U 2011. godini izrečeno je ukupno 14 osuđujućih kazni od čega 11 zatvorskih, dvije uslovne i jedna novčana kazna.

Gluvi telefoni

Specijalno tužilaštvo svake godine na raspolaganju ima u prosjeku oko 2.000.000 maraka za rad sedam tužilaca. Pored svih napora da dobijemo komentar od specijalnog tužioca RS Miodraga Bajića, to nije bilo moguće jer se on nije javljao na telefon. Portparol Specijalnog tužilaštva je već duže vremena odsutna, jer je na bolovanju. U Tužilaštvu su novinaru CAPITAL-a, rekli da nema niko ko daje izjave za javnost, dok tužioci nemaju pravo javnog komentara bez prethodnog odobrenja, tako da su svi napori da dobijemo njihov stav bili uzaludni.

Svi oni koji su na bilo koji način povezani sa ovim tužilaštvom drže se na strogoj distanci od medija i to u prethodnih nekoliko godina. Takav je slučaj i sa advokatima, sudijama, tužiocima i rijetki su oni koji su spremni da o radu tužilaštva govore javno.

 

Komentari (0)
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.