<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Džoni Štulić: Vrlo dobro znamo kakvi smo

Prije dvadesetak godina Branimir Štulić je dao jedan radijski intervju u kojem je govorio o tada aktuelnom rasulu na prostorima bivše Jugoslavije. Bilo je to vrijeme kad još uvijek većini nije padalo na pamet šta ih čeka u godinama koje dolaze. Niko nije vjerovao u rat, a Štulića su smatrali budalom. Čija je zadnja i koliko se ništa nije promijenilo u društvenoj svijesti na ovim prostorima procijenite sami.

16. juli 2012, 12:00

Postoji razlika, siguno da postoji razlika. Postoji razlika između dva grada, postoji razlika između dvije familije, postoji razlika između dva sela koja su na tri kilometra, postoji razlika, boga ti, između muža i žene, postoji razlika između samog sebe. Postoji uvijek razlika, o tome mi je glupo govoriti, to je sasvim sigurno. Međutim, za mene su to bedastoće. Opet ću se ponavljati, postoji razlika između ovih gore, koji grozničavo štite svoje interese. I ne samo svoje, nego još više tuđe interese, jer će sve napraviti da svoju guzicu tamo zadrže. Ali nisu ti ljudi pali sa marsa, to je dio nas, takvi smo mi. Ja mislim, bilo ko od nas da je gore isto bi tako radio, pa možda i gore.

Ajde da budemo pošteni prema samima sebi. Kakav narod, takva vlast. Ne kažem da nema spasa. Ima, ali bre nije niko lud. Pa vidi on – sad ili nikad. E, u tome je poanta. Svih ovih zadnjih pedeset godina, pošto je bila strašna barbarska opasnost prema onom ko je im’o pare, i šta su oni uradili? Odvojili su vladajuću klasu od naroda, i to ne samo u Jugoslaviji, nego u cijeloj Istočnoj Evropi. Ja uvijek iste priče slušam od svih. Imamo svi isti problem. Ono što je prije bila Istočna Evropa, znači – korupcija, kriminal, javašluk, neogovornost, katastrofa – i sve one stvari koje su nam sad postale svakodnevna pojava.

Dakle, istina je da se kolona ravna po zadnjem, ali se ugleda na onog iznad sebe, prvog. I naravno, cijeli narod ima krivu predodžbu o životu, krivu predodžbu šta treba da se radi i kako da se radi, i to je najteže liječiti. Kad kažu svi su ludi, svi su bolesni, a oni se javno hvale da su dobijali lovu u duplim kovčezima, pa lako se snađe. Nema snalaženja u životu, to je sve organizacija, timski rad. Pogotovo na ovu tehnologiju i ovo vrijeme, sa ovim natalitetom, sa ovom mladošću koja dolazi. To nema teorije da se više tako prođe. I onda tu treba nešto zasjeći.

Pošto je to najteže rješavati, niko se time ne bavi. Ovo su sve samo gluposti i besmislice. I još nešto – šta drugo čovjek da radi nego da uzme pušku i da puca. Hoću ovo da kažem. Jedini način za neki prestiž, ako ima sreće da preživi, da isto kao partizani dođu do nečega je da njegovi pobijede i onda njemu za zahvalnost daju kuću, jer to naš narod tako shvata. Zato će on cijeli život da sjedi na obali mora, da se gađa sa piljcima i da uživa. Pa gde to ima? Jer drugog zaposlenja i nema.

Šta čovek može danas da radi. Svi beže vani, to je katastrofa. I ekonomska katastrofa, da. A taj scenario, idi ti tamo i smetaj, a ja ću doći tamo pa ću te izmarisati. Ovo se sve samo radi zato da onda kad dođe nekad šumar da sređuje red, a sigurno će da dođe, onda onaj koji je sve to zamijesio lijepo će da živi do kraja života, osigurano, jer je naučio da služi gospodara ovako ili onako. I tako da svi budemo sretni i presretni ako nam ovdje dođe Amerikanac, pa nam veli sad će biti ovako.

U principu, sa Slovenijom smo imali Kuvajt, sa Hrvatskom ćemo da imamo kurde, a ovi ostali, ako budu dobri, morti budu imali i sreće, ne? I to se ne sme, bre. To je nacionalna izdaja, to nije veleizdaja, to je… to nigde na svetu nema. Svi smo zaboravili klasne borbe. Osnovna stvar je klasna borba. Možemo mi da pričamo da nije, ali je. Sve će, bre, da napravi, da proda, ne samo zemlju, nego da proda svoju dušu, ali dušu nema. Šta od njega možeš da očekuješ? Nema boga. Vrlo dobro znamo kakvi smo mi ljudi. To ne sme da se dozvoli i to je veleizdaja kompletna, po svim pitanjima.

Do jednog. Narod treba da se organizira kao što se organizirao prije pedeset godina i da se bori, bre. Narod nije gurnut u to. Zašto ja nisam gurnut u to? Zašto ti nisi gurnut u to? Šta bre, jadni narod. Svako ima glavu, nek misli, nek’ se organizira. Koji bre, ko će da mu sređuje? Bog? Boga nema. Ko? I nek’ ga proglase izdajnikom, pa šta?

Pa ja sam kod kuće isto izdajnik zato što sam se odmetnuo od svojih korijena. Pa baš me boli! Jesam, pa šta? A ovo što hoću da kažem o nacijama – po meni je osnovna stvar da čovjek bude sam sa sobom slobodan, a nacionalnost i sve ove stvari, familija i ime to je njegova privatna stvar. Čovjek treba da bude slobodan, da zna šta čini i da zna za šta se bori i za šta živi. A ovo su sve umjetne kategorije. Entiteti koji su konstruirani samo zato da bi ovaj drugi mogao i dalje da manipulira, da upravlja, da izmišlja. Sutra će da izmisle Kineze ako bude trebalo da i dalje njihova guzica bude gore.


Preuzeto sa Protesta