Iako su do lokalnih izbora u BiH ostala još tri mjeseca, naizgled se čini da političkim partijama i nije pretjerano stalo do njih. U nekim prošlim vremenima, Banjaluka je ,bar nezvanično, uveliko bila u predizbornoj kampanji. Ove, godine, sve su prilike, da do posljednjih mjesec dana, neće biti karnevalsko-kičastog predizbornog ludila u najvećem gradu Srpske.
SNSD, izbori, koga je briga?
Čini se da vladajućem SNSD-u i nije baš do izbora. Em imaju prečeg posla na državnom i entitetskom nivou, em se u ovoj i ovakvoj banjalučkoj političkoj žabokrečini osjećaju kao riba u vodi, tačnije kao krokodil u močvari. Koliko vladajući SNSD ,,ozbiljno“ doživljava izbore na lokalu svjedoči i proljetna inicijativa o odgađanju istih. A kad i dođe do pravog predizbornog ,,pokazivanja zuba“, tu je teška artiljerija u vidu neprikosnovenog vođe Milorada Dodika, koji, kako se čini, sam vodi predizbornu kampanju i u lokalu. Tako je SNSD, čitaj Dodik, procijenio da je dovoljno par njegovih pojavljivanja u Banjaluci, nekoliko koncerata od narodnih para, i time je zagarantovana pobjeda kandidata SNSD-a.
Nego, kad smo kod kandidata za gradonačelnika Banjaluke iz redova SNSD-a, tu je situacija posebno zanimljiva. Dosadašnji gradonačelnik Dragoljub Davidović zamijenjen je Slobodanom Gavranovićem. Ako je Davidović bio uspješan gradonačelnik, postavlja se pitanje: Zašto mijenjati ,,konja koji dobija utrke“?
Politički analitičar Tanja Topić tvrdi da su lokalni izbori do sada izbacili na površinu jednu novu razinu sukoba:
„Riječ je o sukobima unutar jedne partije, kako za načelničku fotelju, tako i na samim listama. Odnos Gavranović-Davidović navodno personifikuje dvije struje unutar samog SNSD-a, koliko je to tačno, ostaje otvoreno.“
Topićeva dodaje da Gavranović očito vlada terenom i ima dobru infrastrukturu kad je uspio dobiti kandidaturu nad Davidovićem.
Za takvu tvrdnju postoji itekako uporište u realnosti. Naime, Davidović je medijski marginalizovan, a Gavranović se već ,kao potencijalni gradonačelnik, uveliko ,,šepuri“ i naslikava. Od otvaranja infrastrukturnih objekata na terenu do gradskih sjednica.
I socijalni psiholog Srđan Puhalo takođe tvrdi da nije počela prava predizborna kampanja, ali da je jedan dio kampanje, bar što se tiče SNSD-a, na neki način iznuđen:
„Sve ono što se dešavalo oko ,,Picinog parka“ natjeralo je SNSD da možda prije vremena pokrene svoju lokalnu predizbornu mašineriju. Dosadašnji gradonačelnik Banjaluke Dragoljub Davidović je poprilično nevidljiv u javnosti, za razliku od novog kandidata Slobodana Gavranovića, koji je trenutno dominantan.“
SNSD, moć u Banjaluci
Sa druge strane, potpuna nezainteresovanost i razjedinjenost opozicije dala je prostora SNSD-u da se ,,igra“ sa svojim kandidatskim mjestom i ljudima na njemu. I što je još važnije, dala je prostora vladajućoj partiji da ne koristi ionako izlizana obećanja, parole i floskule. Dovoljno im je da mudro ćute i razmještaju svoje ,,figure“ u više-manje nepromijenjenom političkom habitusu. A najbitnije od svega - SNSD se neće pretjerano materijalno istrošiti, a kako novac kopni, svaki fening je važan.
Ne treba smetnuti sa uma da SNSD suvereno vlada Banjalukom, da ima najjaču unutrašnju političku mrežu poslušnika, da praktički koristi sve državne institucije, od Skupštine, preko Vlade i medija kako bi o(p) stao na vlasti. Sav ovaj arsenal će dakako, biti upotrijebljen i u predizborne svrhe na lokalu. SNSD je uspio da uredi barem naoko infrastrukturu centra grada. Ali, to ne treba da obeshrabri opoziciju. Jer, i sam generalni sekretar SNSD-a , Rajko Vasić je rekao da će se ,,bitka za glasove“ voditi na selima i prigradskim naseljima koja gravitiraju Banjaluci, a koja su za sve vrijeme vladavine ove stranke dobila jedno veliko- ništa.
SDS, lažna moć u Banjaluci
Gledajući sa strane, SDS-ov kandidat, Nenad Stevandić, najozbiljnije se uključio u predizbornu trku, koja, kao što rekosmo, zapravo i ne postoji. Svojim izjavama i nastupima u javnosti, Stevandić želi da pokaže javnosti kako je on ,,pravi čovjek za gradonačelnika Banjaluke“. Međutim, postoji jedan, po Stevandića veliki problem. Istina je da SDS, bar na entitetskom nivou, slovi kao jaka opoziciona partija, međutim u Banjaluci već deceniju i po ova stranka je nešto između trećerazredne partije i minorne političke pojave. Činjenica je da Banjaluka i Banjalučani, još od prevrata Biljane Plavšić, ne ,,mirišu“ SDS i sve što dolazi iz te partije. Pa tako i Stevandićevu kandidaturu treba posmatrati kao izvjesnu političku samoobmanu u koju, čini se, osim vrha stranke i samog kandidata niko ne vjeruje. Sve u svemu, Stevandićeva kandidatura ide direktno u korist svoje štete ili preciznije u korist SNSD-a.
Na tom fonu je i Tanja Topić, koja zaključuje:
„Stevandićeva kandidatura ide upravo najviše u prilog kandidatu SNSD-a. Bez obzira ko bio kandidat SDS-a u Banjaluci, njegovi izgledi su zanemarivi, upravo zbog položaja SDS-a u ovom gradu, koji je godinama slab i neuticajan, pa ni intenzivna kampanja neće mnogo pomoći.“
Srđan Puhalo ističe da Stevandić još uvijek ne priznaje ulogu SNSD-ovog ,,trojanskog konja“, mada on to u suštini jeste:
„Važno je kazati da neslaganje opozicije ide direktno u korist SNSD-ovog kandidata“, konstatuje Puhalo.
Opozicija, samoproklamovani košmar
Među opoziciju namjerno nije uvršten SDS, jer je to, vidjeli smo, čudna partija, koja i jeste i nije opozicija. Opoziciju je trebao predstavljati jedan jedini kandidat. On donekle i postoji. Riječ je o Dragan Čaviću, jedinom čovjeku koji permanentno i dosljedno godinama kritikuje vlast, od lokala do republičkog nivoa.
Međutim, banjalučku opoziciju karakteriše rijetko viđena sujeta, razjedinjenost, nedosljednost i neusklađenost, kako u izjavama, tako u odlukama i akcijama bilo koje vrste na lokalu. Nominalno, PDP, DP i NSP tvrde da će podržati Čavićevu kandidaturu za gradonačelnika. Međutim, sijaset nezavisnih kandidata, kao ni članovi liste ,,Svi za Banjaluku“ neće podržati Čavića. Za utjehu je, barem Čaviću, što oni neće podržavati eksplicitno bilo koga od tri kandidata. Koliko će štete, a koliko koristi Dragan Čavić imati od ,,nezavisnih“ pokazaće izbori.
A sad, zamislite samo čovjeka koji izlazi na izbore 7. oktobra i koji je željan promjena. Na glasačkom listiću za gradonačelnika će se naći Gavranovićevo, Stevandićevo i Čavićevo ime, te sijaset nezavisnih polupoznatih kandidata, koji su uspjeli da sakupe dovoljan broj potpisa i čije ime ponosno stoji na listi. I šta da glasač radi? Pa, svaki će po svom nahođenju zaokružiti jednog od kandidata mimo Gavranovića. Dakle, prostom matematikom, i oni željni promjena će svoje glasove podijeliti na barem 5-6 više-manje ravnih časti. A epilog je jasan - komotan prolaz i novo gradonačelničko mjesto SNSD-u.
„Zbog čega opozicija nije mogla doći do imena jednog zajedničkog kandidata, to ćemo saznati vjerovatno za nekih par godina. Naprosto, čuli smo razne priče, razne argumente - neki su racionali, neki ne, ali jedino je zajednički kandidat opozicije mogao da parira kandidatu SNSD-a za mjesto gradonačelnika Banjaluke“, zaključuje Srđan Puhalo.
Čuda su moguća ali su stvar matematike
Jedino što bi moglo pokvariti ovako sumornu i monolitnu sliku jeste jedan do sada neviđen faktor - Narod je po prvi put u istoriji Banjaluke željniji izbora od političara! To se vidi na svakom ćošku, od ,,Banjalučkih šetača“ koji dva mjeseca prkose vlasti, vremenu i poslovičnoj čaršijskoj učmalosti, do penzionera, nezaposlenih, otpuštenih i prevarenih, koji čini se više nego ikad čekaju početak oktobra. Dakle, vremena još ima. Ako bi i kad bi se ta zainteresovanost građana mogla suziti u jednu fokalnu tačku - jednog čovjeka, onda bi imali ,,napete i neizvjesne izbore“, u pravom smislu te riječi.
Prvo i osnovno treba animirati apstinente. Primjera radi, na prošlim izborima u gradu Banjaluci glasao 70.851 Banjalučanin ili 42 odsto upisanih. Dakle, 58% ljudi nije izašlo na izbore, a to je poražavajuće. Zato je Dragoljub Davidović i sa 43.298 glasom mogao pobijediti.
A, onda ide, kako veli Puhalo, onaj teži dio, koji bi se mogao nazvati i ,,gutanjem gorke pilule“ za jednog od Gavranovićevih protivkandidata:
„Dakle, treba kreirati situaciju ,,ili-ili“. Naprosto, Čavić ili Stevadić, dakle jedan od njih dvojice mora biti marginalizovan, odnosno treba stvoriti sliku da je riječ o borbi između dva, a ne tri kandidata“.
Prema puhalovim riječima tek tad se otvaraju realni preduslovi za borbu sa SNDS-ovim čovjekom.
„Režimski mediji već kreiraju sliku da je Čavić veće zlo od Stevandića i na neki način Stevandić ima prećutni pakt o nenapadanju sa vlastima“, poentira Puhalo.
Iz svega ovoga se da zaključiti ko je odistinski kandidat opozicije.
U svakom slučaju, biće zanimljivo pratiti koje će se teme nametnuti nakon zvaničnog otvaranja predizborne utrke, odnosno početka predizborne kampanje. Kako u kasi vladajućih ima sve manje novca (tj. nema ga uopšte) teško će se na ispraznim obećanjima o ekonomskom rastu moći graditi uspješna kampanja. Pogotovo u već dosta iznerviranoj i „šetajućoj“ Banjaluci.
