ZANEMARIVANJE PROBLEMA

Sramna praksa: Odrasli stimulišu djecu na uzimanje alkohola

Objavljeno: 25.07.2012. - 08:55
U kontakt sa cigaretama i alkoholom djeca dolaze u najranijem uzrastu, jer gledaju starije kako ih konzumiraju.
Autor: Maja Isović
Veličina slova: a a a

Iako je maloljetnim osobama zabranjeno točenje alkoholnih pića i prodavanje cigareta, javna je tajna da su noćni klubovi i kafići kod nas puni mladih ljudi koji bez bilo kakve provjere starosne dobi kupuju alkoholna pića, a slobodno mogu kupiti i cigarete. U našoj sredini uobičajeno je poslati dijete do prodavnice, a kad već kupuje mlijeko ili hljeb, neka uzme i kutiju cigareta ili nekoliko flaša piva.

Prije sedam godina, nakon izvještavanja o implementaciji Konvencije o pravima djeteta, UN Komitet za prava djeteta uputio je Bosni i Hercegovini preporuku da pojača mjere protiv povećane konzumacije alkohola i duvana među djecom, kao i da poboljša programe za promociju zdravog načina života i da uspostavi usluge savjetovanja za mentalno i reproduktivno zdravlje, namijenjene adolescentima, jer je ovo područje života djece i mladih ocijenjeno kao problematično.

Stručnjaci napominju da iako su sve preporuke ugrađene u Akcioni plan za djecu BiH, koji je izrađen i usvojen prošle godine, one nisu visoko na listi prioriteta kod donosilaca odluka, a mnogi nisu sa njima čak ni upoznati. Zbog toga je i realizacija preporuka bila sporadična i slaba.

Sramna praksa

U RS, na primjer, ne postoji strategijski papir koji reguliše prevenciju upotrebe alkohola među mladima. Takođe, zakonski propisi koji regulišu upotrebu alkohola među mlađima od 18 godina ne sprovode se temeljno i postoje sramne prakse da se točenje alkohola i ulazak u klubove za djevojčice ispod 18 godina toleriše i dozvoljava, dok mladići ostaju ‘ispred vrata’. Javna je tajna da se ovo dešava u noćnim klubovima svuda kod nas, jer što je više mladih djevojaka u klubu – ima i više posla.

Sonja Stančić, diplomirana psihologinja, radila je na istraživanju “Govori, Slušaj, Razgovaraj”, koje je podržano od strane Save the children i Evropske komisije, a njime je utvrđeno da mladi već u trinaestoj godini počinju da konzumiraju alkohol i cigarete, dok sa petnaest godina počinju da ih sami sebi redovno kupuju.

U ovom istraživanju učestvovali su članovi gurpe “In spe” koji su razgovarali sa svojim vršnjacima i zapravo omogućili da se mladi osjećaju opuštenije i da otvorenije pričaju o problemima koje imaju. Istraživanje je rađeno na prodručju regije Banjaluka, ali prema metodi rada i dobijenim rezultatima može da se generalizuje na cijeli prostor BiH. U istraživanju su učestvovale grupe djece osnovnoškolskog uzrasta (osmi i deveti razred), srednjoškolskog uzrasta, grupe roditelja, ali i grupe nastavnika.

“U kontakt sa cigaretama i alkoholom djeca dolaze u najranijem uzrastu, jer gledaju starije kako konzumiraju i alkohol i cigarete. Ono što je porazno jeste što odrasli stimulišu djecu na uzimanje alkohola. Kao primjer, možemo se prisjetiti situacija na slavama  kada se iz zabave daje malom djetetu od 2 ili 3 godine da malo gucne piva ili da umoči prste u rakiju”, objasnila je Stančevićeva za naš portal i dodala da je, prema njihovim saznanjima, dvije trećine mladih sklono da konzumira alkohol i cigarete, a to je potvrdilo i istraživanje Instituta za zaštitu zdravlja RS.

Zakon je jasan, ali niko ga ne sprovodi

Ona napominje da postoje jasne zakonske odredbe o maloljetnicima i njihovim odlascima u klubove: maloljetnicima je zabranjeno konzumiranje alkohola, a kršenje te zabrane je kažnjivo.

“No, ovaj zakon se ne poštuje i kad je ovaj problem u pitanju, svi su zakazali; od porodice koja ne zna gdje dijete provodi vrijeme i koja dozvoljava svom maloljetnom djetetu da izlazi u klubove. Osoba od šesnaest ili sedamnaest godina koja izgleda odraslo, ipak kognitivno, emocionalno i na svaki drugi način ona nije odrasla. Zakazali su donosioci zakona i oni koji se brinu za njegovo sprovođenje. Niko od osoblja u klubovima i kafićima ne traži ličnu kartu pri točenju alkohola, a ako postoje natpisi da je zabranjena konzumacija alkohola i cigareta maloljetnim osoba, to je onda u nekom skrivenom i teško dostupnom mjestu u objektu. Osim toga, postoji i jedna rupa u zakonu koja kaže da se lična karta traži samo naočigled maloljetnim osobama, što je zaista odličan izgovor za one koje prodaju alkohol i cigarete. Ovo nam govori da ništa ne funkcioniše i da je potrebno da se sve strukture prodrmaju da se uradi dio posla za koji su odgovorni”, ističe Stančevićeva.

Kaže da ju zabrinjava činjenica koja je evidentna kad se ulazi u bilo koji klub, a to je da neki punoljetni dječaci ne mogu ući u klub, jer ne izgedaju dovoljno staro, ali trinaestogodišnje djevojčice redovno prolaze.

“Pored spomenutog, više me zabrinjava kako djeca i nepunoljetne osobe uopšte dođu do tih klubova, kako djevojčice imaju vrtoglave potpetice i prekratke suknje, frizure, šminku, jer neko im je to kupio. Zabrinjava me roditelj kojem je normalno da njegova petnaestogodišnja kćerka izlazi u klub, pije akohol i oblači se provokativno. Sve institucije koje se bave djecom vrtići, škole, sportske ustanove, ombudsman, institucije kao što su nadležna ministarstva porodice omladine i sporta, ministarstvo prosvjete i kulture, ministarstvo zdravlja, pa i ministarstvo trgovine, inspekcije moraju se uključiti u rješavanje ovog problema. Nažalost, do sada je njihova briga bila sporadična”, napominje ona.

U školi se ne govori o ovom problemu

Osamnaestogodišnja Kasandra Ribić ističe da su u našoj sredini mladima lako dostupni alkohol i cigarete.  

“Vrlo lako mogu da dođu do njih bez da ih iko pita koliko godina imaju. Moji vršnjaci, i oni koji su mlađi, izaze u klubove i vrlo često mogu da naruče alkoholno piće. Maloljetne osobe ulaze u klubove i mogu da naruče alkoholno piće, jer ih niko ne pita koliko godina imaju i niko ne traži ličnu kartu na osnovu koje bi se znalo da li su punoljetni, a u školi se uopšte ne govori o posljedicama konzumacije alkohola i cigareta iako je to nastavnim programom predviđeno za razredne časove. Roditelji se možda nekada dotaknu te teme mada se priča o alkoholu i cigaretama samo svede na zabranu konzumiranja bez daljnje priče o štetnosti za zdravlje”, rekla je Ribićeva za BUKU.

Njena vršnjakinja Jovana Vuković rekla je da, kad se osvrne na prošlost i euforiju oko izlazaka i probavanja svega „što je zabranjeno“, smatra da su prelomne godine oko trinaeste ili četrnaeste kad dijete ima osjećaj da je najpametnije na svijetu i da mu ništa ne može naštetiti.

“Ono čak ni ne zna da od cigareta žute zubi ili da može da dobije rak pluća. A ne zna ni da alkohol negativno utiče na rad mozga, jetre i mnogih drugih organa. Ali pošto je već cijelo društvo probalo, zašto ne bi i ono? Otprilike tom logikom se vode današnji maloljetnici. Oni koji su imali sreće da budu upoznati sa štetnim posljedicama konzumacije cigareta i alkohola, misle da su jači od toga i često kažu: ‘nemoguće da od toliko ljudi koji puše baš ja dobijem rak pluća!’ ili ‘Moji roditelji puše već 15 godina pa su i dalje živi i zdravi’. Obavezno se u klubu pije alkohol, jer ako ne pijete onda ste prozivani od strane društva. Naiđe tu poneki sportista koji vodi zdrav život, ali velika većina pije. Počinje se obično sa pivom ili vinom, ali se polako prelazi na žestoka pića, pa se onda kasnije više ni pivo, a ni vino ne smatraju za alkohol”, rekla je za BUKU Vukovićeva.

Napomnje da se u Banjaluci tačno zna na koja mjesta ide najviše maloljetnika i tu svi mogu da konzumiraju alkohol i to u velikim količinama, bez da im se traži bilo kakav dokaz o njihovom punoljetstvu, kao i da im u školi niko nije govorio o posljedicama konzumacije alkohola i cigareta.

“Jedino čega se ja sjećam iz osnovne škole jesu plakati koji su prikazivali sve posljedice konzumacije cigareta. U srednjoj školi nije bilo čak ni plakata, a te teme se nikad nisu spominjale ni na razrednim časovim, čak se nije poštovao ni zakon o zabrani pušenja u obrazovnim ustanovama, pa su učenici redovno pušili u školskim toaletima. Moji roditelji, iako su pušači, upozoravali su brata i mene na štetnu konzumaciju cigareta i mogu reći da su oni nekim dijelom i doprinijeli tome da ne budem pušač. Mada veliki uticaj na to da li ćemo mi pušiti ili piti ima naše samopouzdanje i ta sposobnost da kažemo ‘ne’!”, ističe ona.

Devetnaestogodišnji Stefan Vranješ ističe da je kontrola prodaje alkoholnih i duvanskih proizvoda maloljetnicima svedena na minimum.

“Danas mladi mnogo više izlaze i ulaz u mnoge klubove za maloljetnike je moguć. Alkohol se prodaje naravno bez obzira na godište i neposjedovanje lične karte. U toku mog srednjoškolskog obrazovanja, mislim da se tema spomenula jednom ili dva puta najviše, a kako sam saznao, u mnogim školama se nikako nije ni spominjala. Razredni časovi više ne služe za razgovore o aktuelnim temama već se svode na pravdanje časova, smirivanje učenika i smanjivanje vladanja”, rekao je Vranješ za BUKU.

Konvencija za zaštitu djece, koju je potpisala i BiH, je jasna. Njom se obavezuje zaštita i bezbjednost djece do osamnaest godina, kao i preduzimanje svih odgovarajućih mjera, uključujući i zakonodavne, za zaštitu djece od upotrebe opojnih droga i drugih psihoaktivnih supstanci. Postoje i preporuke kako da se ovi prijedlozi sprovode, ali samo je potrebna želja da se na terenu više radi i da se u rješavanje ovog problema uključe sve strukture društva, počev od roditelja, rodbine, škole, nadležnih institucija i drugih, jer ni jednom članu našeg društva ne bi trebalo biti normalno da dijete od trinaest godina konzumira alkohol i cigarete.

 

 

Komentari (0)
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.