Ћирилица Prijavite se Novi korisnik
POEZIJA

Šarl Bodler: Jednoj prolaznici

Objavljeno: 03.08.2012. - 01:15
Hitra, otmjena, s nogom kao u kakva kipa. A ja se napajah, u grču osobenjaka, Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka, Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.
Autor: Šarl Bodler
Veličina slova: a a a

Ulica je zaglušna vrištala oko mene.
Duga, tanka, u crnini, veličanstvo bola,
Prošla je neka žena, a ruka joj ohola
Pridizaše, njihaše skutove svoje;

Hitra, otmjena, s nogom kao u kakva kipa.
A ja se napajah, u grču osobenjaka,
Njenim okom, olovnim nebom olujnog znaka,
Što zanosnu blagost i smrtonosnu slast sipa.

Jedna munja? a zatim noć! - Trenutna prelesti
S čijeg pogleda namah novim životom dišem,
Zar ću te samo u vječnosti ponovo sresti?

Drugdje, daleko! Prekasno! Možda nikad više!
Jer ne znaš kuda ću, ne znam kuda si nestala,
Ti koju koju sam mogao voljeti, ti što si to znala!




Komentari (4)
Tomislav Zalar
Objavljeno:
Izvinjavam se,potkrala mi se jedna greska. Ispravno bi bilo : "D u njemu kupa(a ne kua)cari kaznjezene"
Tomislav Zalar
Objavljeno:
Vino usamljenika Neobican pogled neke ljepe zene Koji klizi k namakao zracak bijeli Sto ga vizljast mjesec po jezeru preli Da u njemu kua cari raznjezene Ni posljedni novcic u ruci igraca razvratnicki cjelov Adjeline ruzne Ni zvuci muzike opojne i tuzne Slicne udaljenom vrisku ljudskog placa Sve to nije ravno, o duboka flaso Melemu sto u tvom trbuhu sam naso Da njim stce tazi kakav pjesnik dicni Ti mu lijes zivot, nadu davnih dana I ponos to blago vjecnih sirotana Sto nas cini da smo bogovima slicni !
Esmin
Objavljeno:
Splin Ja sam kao kakav kralj u zemlji kiše, Bogat, a nemoćan, mlad sa star suviše, S prezirom klanjanje vaspitača mjeri, Psi su mu dosadni, ko i druge zvijeri, Divljač ni sokoli ne razgaljuju ga, Ni kad sa balkona gleda mrenje puka. Groteskne balade drage lude vise Okrutnog bonika tog ne razvedriše. U grob se promeće krevet s krina znakom, Dvorske dame što se dive princu svakom, Ne znaju bestidnu naći tolaetu Da izmami smiješak tom mladom skeletu. Njegov alhemičar zaludu se muči Iz njegovog bića zlu stvar izlući, Ni kupke u krvi, ostale od Rima, Koje na um padnu starim silnicama, Ne zgrijaše glupi leš kroz koji hoda, Mjesto krvi, zelen val Letinih voda.
smijeh
Objavljeno:
Da baš tako, dobra stvar. Jednom sam je i ja uputio nekome.
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Napomena: Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.