Kad država ubija društvo

Zašto ne čitamo vijesti o korupciji

Objavljeno: 08.08.2012. - 09:42
Prema neslužbenim podacima, godišnje oko 600 do 700 miliona maraka javnog novca, samo u sektoru javnih nabavki, pojede korupcija. Ako bi gledali sve ostale javne sektore, kancer zvani korupcija proguta na godinu nekoliko milijardi maraka iz naših džepova. Riječ je o ogromnim količinama novca i pljački epskih razmjera. BiH društvo je na koljenima, a korupcija poput dželata na giljotini spušta sječivo na naše vratove. Pa ipak, stanovništvo BiH je na ovu ekonomski smrtonosnu pojavu inertno do imbecilnosti. Zašto je to tako?
Veličina slova: a a a

Definicija koju svi znamo



Prije svega, bilo bi dobro reći šta je, zapravo, korupcija, pa tek onda vidjeti zašto nam je postala ,,dio normalnog života“.

Definicija kaže da se, u najširem smislu, korupcijom smatra svaki oblik zloupotrebe ovlašćenja radi lične ili kolektivne koristi, bilo da se radi o javnom ili privatnom sektoru.

Korumpiranom se smatra svaka službena ili odgovorna osoba koja radi lične koristi ili koristi grupe kojoj pripada zanemari opšti interes, koji je dužna štititi s obzirom na položaj i ovlašćenja koji su joj povjereni. Korupcijom se smatra i kada građanin nudi ili pristaje na davanje zatraženog mita.

Korupcija se pojavljuje u gotovo svim područjima života i djelovanja, od javnih institucija, preko politike, do ekonomije i poslovanja sa inostranstvom.

Toliko o definiciji.

Elem, u samoj definiciji nalazi se i korijen pitanja - koga uopšte zanima korupcija, koga interesuju zakoni o borbi protiv korupcije, vrstama korupcije i slično? Jer, priznaćete, korupcija je sama po sebi toliko očevidna, živa i postojana,  i ne samo da je dio naše svakodnevnice, nego, nažalost, i nas samih. Svjedoci smo da gotovo na mjesečnom nivou pristižu revizorski izvještaji o koruptivnim radnjama na najvišim entitetskim instancama. Pa i sama zgrada Vlade RS je, prema revizorskom izvještaju Boška Čeke, u najmanju ruku nastala u simbiozi koruptivnog djelovanja pojedinaca i entiteta. I šta se desilo poslije toga - ništa. Tresla se gora - rodio se miš!


Živjeti sa korupcijom



Trivijalno, ali istinito, mi se rađamo sa korupcijom - roditelji akušeru i ljekaru ostavljaju početnih stotinjak maraka i neki jeftini viski. Tako je naš prvi udisaj i prvi plač zapravo inicijacija u svijet korupcije putem obaveznog mita, koji je postao nadzakonit - poprimio je formu ,,dobrog društvenog običaja“.

Socijalni psiholog Srđan Puhalo kaže da to nije ništa čudno: ,,Narod je vrlo pragmatičan. Korupcija se prihvaća kao nešto normalno i neophodno za opstanak u današnjem društvu. Ja čak vjerujem da je davanje poklona ljekaru mimo važećeg cjenovnika za čitave generacije ljudi stvar opšte kulture. Uvriježeno je mišljenje da se kod doktora ne ide ,,praznih ruku“.

Čitav školski sistem, koji je, usput budi rečeno, do srži korumpiran u našim tranzitno-poratnim krajevima, nas podučava da je sticanje zvanja i materijalna korist koja se istim osvaja, daleko ispred sticanja znanja, koje je postalo samo sebi svrha i neka vrsta samoproklamovanog luzerstva. Živopisan primjer je nadimak jednog zemunskog mafijaša - Budala. Ironično, ovaj nadimak Vladimir Milisavljević je dobio zato što je jedini u svom kriminogenom okruženju bio univerzitetski obrazovan. Dakle, obrazovanje jednako gubljenje vremena, jednako budalaština.

Teoretičari tvrde da se korupcija najviše zapatila u tranzicionim zemljama, što će reći postsocijalističkom lageru. Stara deviza - uči da ne moraš raditi - zamijenjena je motom - budi na položaju da možeš uzimati. Pod ovim ,,uzimati“ se, dakako, podrazumijeva legalna pljačka koju vlastodršci svih nivoa provode, a da neće nikad odgovarati za istu.

Uopšte gledano, fenomen korupcije u BiH je sistemske prirode. Profesor na banjalučkom Univerzitetu Miodrag Živanović ističe da kod nas postoji temeljni problem, a to je da se sistem vlasti uopšte ne brine o građanima: ,,On funkcioniše sam za sebe, a građani su u poziciji da se brinu za golu egzistenciju i da su u permanentnom strahu. Ljudi, dakle, u podsvijesti imaju takav stav - ako i ima korupcije, neka je i ima, samo da ja nekako preživim. Otuda namjerno i nema interesa za te i takve teme.“

Pribavljanje materijalne dobiti za sebe, svoje kumove, braću, sestriće, snaje, šurnjaje, ljubavnice i ostalu bulumentu alavih kroz niz pravnih akata je i zakonski regulisano. Tako imamo poreze, poreze na poreze, PDV, PDV na PDV...imamo čitavu, dakle, infrastrukturu bijelih, kao suza čistih tokova novca, čija je delta džep lokalnog moćnika, predsjednika opštine, stranke ili države. I to je ono što je poražavajuće.

Naime, po sistemu ,,drž'te lopova“, ljudima iz vlasti su puna usta utjerivanja antikoruptivnih mjera u sivi i crni sektor. Tako se upire prstom u polulegalne firmice, kućne manufakture, piljarnice i slično, a iste se, dakako uz medijsku pompu, zatvaraju zbog, recimo, neplaćanja poreza na mjesečnom nivou.

Za to vrijeme, država i entiteti, najveći Superhikovi koji kradu od bijede i daju, a kome će drugom nego sami sebi, legalno postaju bogatiji za stotine miliona maraka. I sve uredno i zakonito.

Ako se masa slučajno zatalasa, pa pita za zdravlje državni sektor, na udaru je uvijek, nekako, školstvo, sa svojim mitom i korupcijom. Kada čovjek otvori naše sajtove na temu korupcije, sve vrvi od iste u visokom obrazovanju. Naravno, nje ima i tamo, kao i u svim oblastima, ali ona je u poređenju sa korupcijom u izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti toliko benigna da je to smiješno.

Pa jedan prosječan carinik u jednoj smjeni pribavi sebi nelegalnog novca koliko i alavi profesor u čitavom semestru. Omjer je identičan. Šta tek reći za sudstvo, gdje se na nebulozne uplatnice ,,za nešto u vezi nečega“ od 50KM treba ,,podmazati“ sa 100KM, da bi se vaše pitanje, imovinsko-pravni spor, kupoprodajni ugovor, prepis....uopšte pokrenuo?

Postoji li bilo kakva revizija ovakvih stvari? Postoji, ali je jalova. Zato i Predsjednik Udruženja Tender Rajko Kecman rezignirano za Deutsche Welle kaže:“Službe revizije, iako najsavjesnije rade posao u ovoj državi, sav njihov trud je uglavnom uzaludan, zato što zakonodavna, izvršna i sudska vlast nisu samostalne.“

Pribavljanje materijalne koristi u zdravstvu je tek tabuizirana tema. Tu i tamo se, naravno od neimenovanih izvora, začuje kako neki ljekar radi na 2-3 privatne klinike, uz rad u  državnoj bolnici ili ambulanti...kao što rekoh, mito se ne spominje - riječ je o tzv. ,,narodnim običajima“... Naprosto, esnaf bijelih mantila je svijet za sebe, pa se i vlast sa strahopoštovanjem odnosi prema istima, jer, nikad se ne zna kad će ,,neko pod nož“.

Sve u svemu, žalosno je da ljudi inferiorno promatraju kako se na njihovom znoju, od njihovih novaca, stvaraju čitave lokalne dinastije i imperije.

Narod je, čini se, nepopravljivo pasivan, ističe doktor psihologije Srđan Dušanić i dodaje: ,,Najdublji razlog leži vjerovatno u tradicionalno odnjegovanoj poslušnosti prema autoritetu, kakav god on bio. Narod na ovim prostorima jednostavno voli vođu koji lupa šakom od sto i misli umjesto  njega. Građanskom pasivizmu su doprinijele i ne tako davne migracije stanovništva koje su smiksale ljude sa raznih strana i na taj način usporile sazrijevanje građanske svijesti i kritičkog stava. Jednostavno, veliki broj ljudi se još na neki način adaptira i nije spreman za guranje prsta u oko onima koji raspolažu raznim mehanizmima represije.“

I opet, tu i tamo se čuje narodna poskočica - ,,Oni prije su krali, ali su i davali, a ovi samo kradu.“ Kao da je to ultimativna samospoznaja ovdašnjeg čovjeka, koji dalje od nje i ne ide i sa budističkom smirenošću posmatra kako mu se krčmi ionako bijedna imovina.

Tekstovi o korupciji su poodavno postali besmisleno punjenje medijskog prostora, a interesovanje za njih je ravno interesovanju za otkriće Higsovog bozona na Međeđem brdu.


Podjednako besmisleno zvuče nedavno upućene riječi portparola šefa Delegacije EU i specijalnog predstavnika Unije u BiH Petera Sorensena, Endija Mekgafija, koji za Glas Srpske veli da  ,,BiH treba da riješi značajna odgađanja punog funkcionisanja Agencije za suzbijanje korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije i to su jasni koraci, za koje vjerujemo da ih BiH može preduzeti, ako postoji neophodna politička volja.“

Endi Mekgafi ističe  da je ,,efikasna borba protiv korupcije i kriminala jedan od prvih uslova koje će BiH morati da ispuni na putu evropskih integracija.”

Treba li uopšte napominjati da u BiH ne postoji ni promil političke odgovornosti i, shodno tome, aktivnosti koja bi dovela do zaživljavanja famozne Agencije za suzbijanje korupcije? Tragikomično je za čuti da Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije /APIK/ BiH ni poslije skoro tri pune godine od osnivanja nema usvojen pravilnik o radu i unutrašnjoj organizaciji, jer direktor Agencije Sead Lisak insistira da u ovom tijelu budu zaposlena najmanje 43 činovnika i traži da fond za njihove plate bude najmanje 770.000 KM.

,,Ovo sve govori koliko je sadašnja vlast spremna da se suoči sa problemom korupcije”, ističe Srđan Puhalo i pita, ,,da li neko koga postavlja vlast ima ikakvu potrebu, želju ili namjeru da se bori protiv korupcije u toj istoj vlasti?”

Profesor Miodrag Živanović ističe da u BiH postoji ,,bezbroj” različitih agencija koje ni ne znaju šta im je u opisu posla i šta im je raditi i koje se popunjavaju različitim ljudima po partijskoj liniji. Međutim, kada je riječ o Agenciji za borbu protiv korupcije, riječ je, po Živanoviću, o jednom poznatom triku: ,,Kroz institucije se pokušava, barem deklarativno, riješiti problem korupcije, a to nije moguće. Borba protiv korupcije se vodi, prije svega, promjenom svijesti ljudi, edukacijom, obučavanjem običnog čovjeka da prepozna i osujeti korupciju na najprimarnijem nivou. Institucije tu mogu biti samo deklarativno prisutne, a ne nikako da one vode borbu protiv korupcije u svojim redovima. To je nemoguće.”

Najjednostavnije rečeno, u državi koja je postala sinonim za korupciju, Sizifov posao je formirati agenciju za borbu protiv iste.


Kako Banjaluku boli briga


 

U istraživanju koje je uradila Agencija Prime Communications, za stanovnike Banjaluke korupcija je najviše prisutna u Vladi RS (75%), a potom u Gradskoj upravi (72,9%)

Nešto manje od polovine građana Banja Luke (45,5%) smatra da u Vladi RS ima veoma mnogo korupcije, dok 29,5% misli da korupcije ima u nekoj mjeri. Istovremeno,  8,5% građana smatra da korupcije uglavnom nema u ovoj instituciji, dok 2,2% tvrdi da je nema nimalo.

Najveći procenat građana Banjaluke (41,4%) smatra da je korupcija u Gradskoj upravi veoma mnogo prisutna, dok 31,5% misli da je korupcija prisutna ali ne u velikoj mjeri. Svaki deseti stanovnik grada (10%) tvrdi da korupcija nije prisutna u velikoj mjeri, dok 2,5% misli da je nema nimalo.

I šta ćemo sa ovim poražavajućim podacima? Ništa.

Dakle, narod zna da ih vlast na lokalnom i entitetskom nivou pljačka i ni prstom da mrdne. Vlast je svjesna svojih ,,radnih uspjeha” i ni da se počeše na sve ovo.

Ljudi diljem Evrope štrajkuju, protestuju, bune se, pokazuju građansku neposlušnost na mnogo manje koruptivne eskapade. U Banjaluci, osim par stotina šetača i pokojeg usamljenog borca za svoja prava, narod dostojanstveno muči.
Vlast, koja bi na sve ovo u iole pristojnoj zemlji podnijela promptno ostavku, čisto sumnjam da i zna za ove podatke. A sve i da zna, kao što rekoh, koga boli briga.

Neviđena moć neodgovornosti prema sebi



Zamislite da vam ljekar dijagnostifikuje neki vid teške i opasne bolesti, ali da vam pri tome kaže kako će hitnom terapijom ona biti izliječena sa vjerovatnoćom od 90%. Šta biste uradili? Da li biste otišli kući i čekali da vas zloćudna bolest pokosi ili biste još isti dan počeli sa terapijom? Čini vam se kao izlišno i nepotrebno pitanje? E, pa nije. Jer, kao što vele oni skloni poštapalicama - nema glupih pitanja, postoje samo glupi odgovori. Dakako da bi se hitno liječili.

A slična je situacija sa korupcijom, koja kao kancer izjeda društvo sa svakim svojim pojedincem. I da li biste pristupili liječenju socijalne patologije? Da li biste kaznili odgovorne za korupciju koja izjeda vaš kvalitet života i koja vas je pretvorila u građanina podsaharskog pojasa? Da li biste primijenili neki od oblika građanske neposlušnosti, kako vam djeca ne bi propadala u čamotinji korupcijom izjedenog društva. Odgovor je - Većina ni prstom ne bi mrdnula!

Ipak postoje glupi odgovori. Tačni, ali glupi.

I kome uopšte trebaju tekstovi o korupciji, pored stražnjica, gaća i čarapa, lokalnih džabalebaroša. Što biste znali ko vas sistematski pljačka, kad je urgentnije saznati ko se ovog ljeta sunčao u toplesu na Makarskoj rivijeri?

A sve nas ovo, prema profesoru Živanoviću, dovodi do jednog jedinog zaključka: ,,Pod ovakvim okolnostima, država će i te kako preživjeti, ali će se društvo raspasti.”

Ali, ima li izlaza iz ovakve situacije? Profesor dr Dušanić veli: ,, Ipak, nije sve tako crno. Svjetlo je u onoj ''ničija nije do zore...”Koliko god narod bio usporen, promjene vlasti su istorijska konstanta. Padali su Napoleon, Cezar, Aleksandar, pa neće vječno ni ovi naši lokalni cezari... Oni bi dodatno trebali da imaju na umu činjenicu da ponašanje naroda na balkanskim prostorima često ide iz jednog  ekstrema u drugi, od obožavanja do sječe glave, što najbolje znaju neki naši vlastodršci iz bliže i dalje prošlosti. Pa, dragi političari, pamet u glavu, dok je još na ramenima. "

Komentari (9)
Objavljeno:
Prvo svega na ovom prostoru vlast se dolazi korupcijom. Šta su drugo šatorske fešte sa skupim pjevačima, kamijonima pečenja i pijančenje ako nije podmićivanje birača, odnosno jedan od načina kupovine glasova. Neki osiromašeni ljudi idu od stranke do stranke i nude po nekoliko glasova da im se koliko toliko plati niti je tu bitan program sranke čak nije više bitana ni nacionalna odrednica. Nema priče o programima niti te ljude zanimaju bilo kave ponude ni promjene. Možda bi se nešto i ponudilo od strane nekih novih političkih subjekata ali to se sasijeca u korjenu to se svim sredstvima razvaljuje. Takve snage nemaju nikave šnse da se predstve ni da kažu šta hoće. Nama je nametnuta tržišna privreda. Dok na tržištu rada niko ne nudi ništa slično tome a ako se nešto pošteno ponudi da se pretoči zakonsko rešenje onda se na stotine načina pokšava nadmudriti zakon i to u prvilu uspijeva. Osnivaju se sve moguće vladine i nevladine organizacije za ljuska prava i borbu protiv kriminala niko ništa nikom ne polaže račune da je bilo šta uradio da bi rad tih organizacija ili agencija bio društveno opravdan. Dok ih gleda čovjek na televiziji može i pomisliti da tu postoje ozbiljne namjere. Kad se suočiš sa tim ljudima u četri oka gledaju te kao najvećeg ludaka. Za to mi imamo eksperte koji se mogu najuspješnije takmičiti na svjetskom nivovu. Mi smi imamo apsolutno nerealne i nesikrene ponude pred poslednje izbore da će se neko nešto promijeniti na političkoj sceni bez velikog rizka i po lčnu bezbijednost, napora i dobro pripremljnog plana. Nema nikakave sumnje da su ljudi koji su duboko u kriminalu korupciji spremni to braniti svim sredstvima. Nikada niko ništa neće uraditi sam protiv sebe. Uglavno se obećava da će svi nešto dobiti ali niko ne govori odaklen će se uzeti to što će se nekom dati. To su nudili oni koji su svaki put sve što su obćali narodu brzo zaboravili a vjerovatno ni ti koji su to pričali nikada to ozbiljno nisu ni mislili. Gospodo korupcije će nestati kad bude Zakon iznad vlasti a ne vlast iznad zakona. Kada onoga radi koga radno se izmišlja neradno mjesto u javnoj upravi gdje se više pati neradeći nego radeći bude plata bar upola manja nego u rudara koji ne ide u rudnik da ne radi onda će se poštovati realne vrijednosti i neće se prodavati radna mjesta u javnoj upravi. Ne prodaju se samo neradna mjesta nego i tuđa imovina u javnoj upravi. Ne radi se to ni u rukavicama nego drsko i bahato. Svi mi vidimo da su fakulteti postali tezge. Svi mi vidimo da je policija inspekcijski oragani rade kako za koga. Javno govore ako nemaš kakvu vezu ne zovi ni policiju ni inspekciju. O čemu pričati kad policija neće da obradi falsifikate. Dva policajca u civilu pretuku starca i nikakve informacije nema više o šta je preduzeto po tom pitanju. Tu je poruka narodu jasna. Nema nikakve sumnje da je sve što imamo u ovoj državi više nego privatna svojina vladajuće oligarhije. Tim ljudima je dobro oni najviše rade na tome da ojačaju agende kako da to tako što duže traje. Oni u javno sektoru zapošljavaju koga hoće još uvjek imaju mehanizme da birokratiju plaćaju koliko hoće. To je po svakom pitanju odvojeno od nezadovoljne nemoćne mase naroda koja nema ništa osim gole duše i praznih ruku za koje se ne može dobiti nikakav posao. Upitno imaju li ti ljudi pravo na život i kuda ih vodi ovaj naopako trasirani put Osim toga imamo dio omaladine koja radi kod privatnika koji sastavljaju jedva kraj sa krajam i plaća sirotinju 1 KM po satu radno vrijeme ni od čega drugo ne zavisi nego od volje gazde. Ovi ljudi niti imaju kad ni šta trošiti. Nema tu ni slobodni dana ni bilo kakvi prava. To su radnici koje nemaju ni Ranke Mišić ni kvazi sindikata ni bilo kakvi prava . Ranka izvodi na ime radnika službenike da provociraju radnike da imaju platu 1000 KM a rade koliko urade. Ova neosporna diskriminacija ne zanima ni nevladine organizacije za ljudska prava ni opoziciju koja se nudi da dođe na vlast za neke kozmetičke promjene kojima se ništa ne rešava. Dakle niko nije nikada obećao da će uspostaviti cijenu radne snage kao i savke druge robe prema pravilima ponude i potražnje. Sve što se nemože riješiti zakomom ponude i potražnje može koliko toliko poštenom poreskom politikom. Svakako se ne smiju zanemariti uslovi rada ni napor o utrošku radne energiji rada i prema standardima onih zemalja gdje je to kvaliteno vrednovano. Svje je to kod nas u katastrovalnom neredu. Npr. u vrijeme Konrada Adanauera je trbala veza da se zaposli u rudniku tada su se samo rudari stambeno zbrinjavali. Kod nas sa najvišeg nivova vlasti se govori da se neradna mjesta prodaju. To je toliko provokativno da čvjeku skoči pritisak do infrakta. Taj ko to govori se pravi lud kao da on ne zna ko to radi. To smo lud ne zana. Savako normalan zna da ljudi iz vrha vlasti mogu znati šta god hoće da znaju. Onaj ko govori da ne zna ko kupuje radna mjesta zna da narod nije lud i da zna do ni on nije lud nego bezorazan. Takvi ljudi ne rade ništa bez cilja ali rade sve bez obraza. Dakle ljudi koje neko bira za kilu voletine samo nastavljaju da prodju ono što nije nihovo od neradnih mjesta do tuđe imovine i narod se sa tim pomirio. Javno se govori, da je to isplativo isplativo dati pare za neradno mjesto da se nešto nauči i godinama dobiva novca koliko ne vrijedi uloženi rad. Nema nikakve sumnje da u javnoj upravi najviše radi onih koji imaju privatni biznis njima to nije problem platiti da zarade onoliko koliko ne vrijede u svojim firmama. Čak i onih koji planiraju da im sva pokljenja žive od rente na nekretnine gtdje je veliko zlo odliv kapitala iz privrede u neproduktvne nekretnine za debile. To niti smeta opoziciji ni nevladinim organizacijama od njih se može malo više čuti od onoga što režimski mediji ne mogu skriti. Niko ozbiljno ne obećava da je spreman prihvatiti izazove neminovne borbe porotiv oraganizovano kriminala. Bez borbe protiv zla ovoga vremena nema rešenje ni privredne ni duhovne krize ni krize morala. Ostavljamo našoj djeci da robuju lažnim ljudskim vrijednostima i nemoralni ljudi koji pluju po tuđim ranam krvi polomljenim kostima i znoju. Malo je ljudi steklo bogatstvo pameti i radom koja se može pravdati proširenom reprodukcijom i stvaranjue nove vrijednosti. Sigrno je više onih koji su više lopovlukom nego pameti dosta tuđih torbi ispraznili da napune svoju.
Objavljeno:
Vijest o korupciji je anonimno pismo koje su radnici Dječijeg doma ,,Rada Vranješević,, u Banjoj Luci uputili na jako puno adresa; poslije su i neki bivši korisnici dali svoje viđenje stanja u ustanovi dok su tamo bili smješteni, nakon čega je ministar zatvorio sve te priče tvrdnjom da je stanje dobro jer to potpisuje komisija Ministarstva i Upravni odbor. To je vijest o korupciji. Djeci se ne vjeruje, direktorica javno od ustanove svojim nastupima u medijima zasmijava narod, blamira i ustanovu i djecu, ali sve to što se vidi i golim očima nije dovoljno da joj se stane ukraj. To je korupcija. Nažalost!!!
Objavljeno:
problem lezi u cinjenici da je drzava napravila od svakog malog lopova..svako je gledao da nesto ukrade ili jos krade, a za sve jekriv bivsi sistem, ciji ucenici i dalje vladaju na svim stranama. uzmite ko je na vlasti u rs, fbih, hrvatskoj, srbiji...sve bivsi udbasi...nista se nece promijeniti jos 50 godina, dok se sve ne ocisti od posasti zvane komunizam. pa cak i oni koji se izdaju za liberalne, vlasnici portala i slicni, i dalje bi za nekoliko eva prodali i srbe i sve ostalo...gadno smo drustvo
Objavljeno:
pogođena tema odgovora nema možda nas spasi e zajednica možda apomenuta pozdrav radovan jazicgospoda tada više neće biti navlsti jer oni i nisu za ezajednicu zna se dobro zašto radovan
Objavljeno:
temu si pogodijo istinito zaista političari sve opokradoše ali meni nije jasno i vjerovatno svima zašto narod spava pa na zapadu gdje se 100 bolje živi za malu sitnicu na ulicu aovdje trpe i sve mlađi umiru zašto kometara je bilo mnogo pa i uvaženi profesor je otome mnogo govorio ali pravi odgovor na ovu temu je zaista nepoznat mi jesmo primitivan narod na balkanu možda je rat to učinio možda bojim se da če ovo potrajati još dugo mislm da nas evropska zajednica može spasiti zakoni se moraju poštovati adodik čović iliradončić biče tamo daleko van zakona ilko zna gdje pozdrav radovan jazić
Objavljeno:
@ OKI potpisujem
oki
Objavljeno:
Korupcija u formi ”dobrog drustvenog obicaja” Radzamo se s nom kad udijelimo koju paricu ili poklon doktoru, i umiremo kada po starom dobrom obicaju podarimo koju paru svesteniku, hodzi za obavljeni vjerski obred. A za sve to mi imamo opravdanje, pa ce psiholog reci: ,,Narod je vrlo pragmatičan. Korupcija se prihvaća kao nešto normalno i neophodno za opstanak u današnjem društvu. Ja čak vjerujem da je davanje poklona ljekaru mimo važećeg cjenovnika za čitave generacije ljudi stvar opšte kulture. Uvriježeno je mišljenje da se kod doktora ne ide ,,praznih ruku“. Potpuno tacno od psihologa, i ako se slucajno drznes da kazes nesto protivno tom ponasanju ili "obicaju", reakcije su u stilu: ” Gde ti zivis. Ti nisi normalan” Tako je to, i to se mora prihvatiti jer ” gde svi Turci, tu i mali Mujo”, iz tog okvira se ne moze, To se nama sada i desava i u cjelokupnom ponasanju. To je ”volja naroda”, reci ce, ali ko danas pita narod zasta. Narod je tu da prihvati ono sto mu se servira ili odbaci, kao naormala ili ne. Narod se vrlo brzo poistovecuje sa postojecim stanjem i ako vidi da ono radi njemu o glavi. I jedno o cemu razmislja je kako da prezivi - dovijajuci se na svakojake nacine da "ispliva" i odrzi se u zivotu. Onda imamo takve pojave kao korupcija i opsti krimal koji su prihvaceni kao naormala, i koji se cak legalizuje od sistema( drzave i entiteta). Logika je jednostavna: ako to drzava i sistem radi - sto nebi i ja, ako Dodik nece da ide u Sarajevo – necu ni ja, ako svi to rade - radicu i ja, ako je sistem koruptivan - bicu i ja. Pa zato, ako mi korupcija omogucava da prezivim - hvala Bogu sto je ima - jer se sistem vlasti upste ne brine o meni kao gradzaninu. To jasno uocava uvazeni profesor Miodrag Živanović, kad kaze, i vise od toga:; ” Sistem funkcioniše sam za sebe, a građani su u poziciji da se brinu za golu egzistenciju i da su u permanentnom strahu. Ljudi, dakle, u podsvijesti imaju takav stav - ako i ima korupcije, neka je i ima, samo da ja nekako preživim. Otuda namjerno i nema interesa za te i takve teme.“ Iz ovih profesorovih rijeci da se uociti, da nasa politicka bulumenta koristi KORUPCIJU, ne samo da popuni svoje imovinske kartone nego je koristi kao sredstvo vladanja i drzanja ljude u saci – tako da se oni zabave o svom jadu, plaseci ih malo strahom( od drugih) malo egzistencijom. ” Nebudes li kao mi – ispadas iz sistema”, a sta gubis time da ne pricam. KORUPCIJA je mocno sredsvo u rukama vlasti, i zato ne zeli da se ona tek tako lako iskorijeni, mada se zdusno , pred javnoscu, bori protiv nje. Formira neke agencije, stite zakon, kao nesto rade. Po sistemu ,,drž'te lopova“,ganjaju jadan narod, a ovamo sami ogrezli u korupciji. Napad je najbolje pokrice za nezakonitostii. “Drzte lopova – a lopov u kuci” Razradzen sistem korupcije. Ja cak mislim da ce trebati dosta vremena da se razbije ta avet MITA I KORUPCIJE, jer je ona isprepletena u sve pore naseg zivota,dugo vremena. Jednom sam davno na tu temu, sa jednim doktorom, pricao. I znate sta mi je covjek rekao na moju primjedbu da se danas nista ne moze uraditi bez mita i da to nije u redu: “ Znas, pa to je narodski” Svaki dalji razgovor sa njim je bio izlisan. Moja su usta bila zacepljena. Zato nije ni cudo, a eto i autor u tekstu sa obrazovanim, to spominje, sto je kod nas ustaljeno pravilo: POSTEN I LUD- BUDALA . Ko se od postenja obogatio? Zna li neko? Ajde, pitacemo Dodika , on sve zna. Ili Covica, ili Tihica, oni sve znaju. Ljudi moji, nema cudzenja sto smo mi latentni kad se radi o korupciji, kad razmisljamo tako: - da je to narodski, da nije dobro biti posten, da nije dobro biti obrazovan, da ne valja istinu govoriti, da su lazi dobre i slicno. Mozemo pricati o korupciji do milje volje ako ne promjenimo shvatanja i sistem vrijednosti. Mi zivimo u sistemu poremecenih vrijednosti, to mora da vam je jasno. Divimo se ljudima koji su nesto stvorili na neposten nacin( znamo to sigurno), a preziremo one koji zive posteno, od svog rada. Ako si nekaoga slagao i prevario – ti si odmah pametan, ako imas fakultet i obrazovanje a to neznas da radis – ti si BUDALA. ”Pisam se ja na to tvoje obrazovanje” – dobices odgovor. Ti si niko i nista. Zavrsicu sa jednim vicem: Sjedi gazda na balkonu svoje vile, a prolazi pored nje drugi i gleda je: ”A sta velis, koliko vrijedi ?” – pita ga gazda. A on mu odgovara onako gledajuci: 15 god. zatvora u Titovo vrijrme” Zato optimisticki zvuce rijeci profesora dr Dusanica – ”nicija nije do zore”. Valja mu vjerovati, makar bile kao utjeha.
Objavljeno:
Lično znam ljude koji mogu istovremeno kritikovati druge što su zaposleni preko štele i kritikovati svoju rodbinu koja neće njih da zaposli preko štele, i u tome ne vide kontradikciju. Kad to iskorijenimo (ali ta promjena mora doći odozdo, od običnog naroda, a ne kao posljedica nekog nametnutog antikoruptivnog zakona), onda možemo pričati o "onima na vlasti" koji su korumpirani za razliku od nas većine, koji nismo.

A možemo i primijetiti da se sporazumna korupcija (gdje se ne žali ni jedna strana u "dogovoru") pojavljuje samo kad ljudi imaju na raspolaganju tuđe ("ničije", tj. "svačije") pare. Privatnici koji rade sa drugim privatnim (pravnim ili fizičkim) licima nisu korumpirani u tom smislu, jer svaki dodatni novac je nečiji, i taj neko će se žaliti čim bude mogao (kad tad), ili će odustati od saradnje.

A što se tiče zapošljavanja preko štele:
Postoje 3 kombinacije:
1. Privatnik zaposli nekog nekvalifikovanog preko štele ko mu pravi gubitak - neka ga, on je na gubitku.
2. Država zaposli nekog nekvalifikovanog preko štele ko mu pravi gubitak - svi smo na gubitku, poslovi se odrađuju nekvalitetno, ovo je dio koji trebamo iskorijeniti.
3. Privatnik ili država zaposle nekog nekvalifikovanog preko štele ko im ne pravi gubitak - e sad smo na tankom ledu. Ako je posao dovoljno jednostavan (lako se nauči) ili nebitan (ne postoji nikakva odgovornost), onda šta to znači biti nekvalifikovan? Ako se neko (osoba A) ko je završio fakultet žali da je druga osoba (B) primljena preko reda a nije imala fakultet, i na kraju se ispostavi da B obavlja posao jednako kvalitetno kao A, da li je A u pravu da se žali?

Kao i u svemu ostalom, i ovdje "biće određuje mišljenje", tj. ako ste se češće zatekli u položaju osobe A, smatraćete da jeste, a ako ste češće bili osoba B, smatraćete da nije.

Istina je vani. :)
Objavljeno:
ko hebe korupciju, kad zlaja glasa suprotno interesima PC o tome nam pisite da nahranimo svoju mrznju
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.