ŠTAFETA MLADOSTI

Vojislav Erceg: Od picinog parka do Bakinaca

Objavljeno: 09.08.2012. - 12:54
Umjesto masovnih omladinskih štafetnih trčanja po unaprijed utvrđenim maršutama, štafetu će, od Picinog parka do Bakinaca, na krilima sreće nositi i uručiti mladi Špirko, golub širokog osmjeha, sa željama za dug život i dobro zdravlje.
Branko Vukojević
Veličina slova: a a a

Povodom 12.avgusta, Međunarodnog dana mladih, Pokret mladih za Banjaluku organizuje manifestaciju „NAŠ DAN – NAŠ GLAS“ čiji je cilj podizanje svijesti građana o problemima i poboljšanju položaja omladine. Tokom akcije će predati Štafetu mladosti drugu Miloradu Dodiku, koja simbolizuje njihovo poštovanje i ljubav prema tekovinama Predsjednika svih predsjednika. Umjesto masovnih omladinskih štafetnih trčanja po unaprijed utvrđenim maršutama, štafetu će, od Picinog parka do Bakinaca, na krilima sreće nositi i uručiti mladi Špirko, golub širokog osmjeha, sa željama za dug život i dobro zdravlje.

Dragi naš druže Mile,

Nadamo se da ste dobro i da ćete, u ovoj složenoj situaciji, naći slobodnog vremena i posvetiti malo pažnje našem dobrom Špirki, koji, za razliku od onog Vašeg, politički nedefinisanog Špirke, ne zauzima nikakvu političku funkciju, nije ničiji i nije na prodaju. On je, kao i mi, urbani hipohondar, zabrinut za porodicu i prijatelje, osjetljiv za Stari hrast, ljut zbog birokratske osionosti, nesrećan zbog onih koji bi Banjaluku po svojoj mjeri, a ne sebe prema mjeri Banjaluke. Želimo da kao „otorinooftamolozi“ tj. oni koji imaju uho, nos i oko da čuju, osjete i vide, sačuvamo, ono malo preostalog, dobrog gradskog duha.

Ako smijemo na Ti, smatramo da si nas zajebao kada smo, umjesto ozbiljne socijaldemokratske partije građanske orijentacije, dobili političko – tajkunsku i anti – intelektualnu buržoaziju zamaskiranu u fensi kravatama. Za osam godina pošlo Ti je za rukom, ne samo da izvrneš dušu partiji, nego i da od nje otuđiš značajan broj građana koji su je svojevremeno smatrali svojim pravim i jedinim mogućim izborom.

Čini se da Ti, i dalje, ništa od toga ne razumiješ, krivce tražiš u svima drugima, samo nikako da ih potražiš u samome sebi i onima oko sebe. Od samog početka bilo je nešto neobećavajuće u tvom liku i djelu. Godinama si, raznoraznim protivustavnim i nedemokratskim potezima „uspješno“ sjedio na više stolica, kao neprikosnoveni Lider svoje stranke i neprikosnoveni Premijer i Predsjednik. Izveo si nekoliko neuvjerljivih transformacija i egzibionističkih dosjetki koje Ti nikako ne služe na čast. Svašta si izjavljivao i uskakao sebi u usta, pokazujući da si konzervativan političar ograničenog obrazovanja i intelektualnog dometa, težak na osmjehu, loš u javnoj komunikaciji, često djeluješ osorno, neotesano, cinično i neprijatno.

Iako si na vlast došao i na vlasti se održavaš zahvaljujući najvulgarnijem populizmu, sve više pokazuješ znake otvorenog prezira prema širokim narodnim masama. Sada je sasvim jasno da si Ti pravi zaštitnik korumpirane i nesposobne elite, čovjek u čijem kabinetu se donose sve bitne odluke i u kojem se kriju manje – više nekompetentni i lažljivi partijski kadrovi i njihove manje – više promašene oduke i inicijative. Poput „božije čestice“, letiš i zujiš, čas si ovamo, čas onamo, a u stvari te nigdje nema.

„Picin park“ i tvoj miljenik, ekzamplar pomahnitale beznačajnosti, su samo jedan od pokazatelja dubine sunovrata, posrnuća i svakodnevnih pokvarenjačkih marifetluka. Novopečeni neimar je na „pašnjaku prve klase“ u samom centru Banjaluke zamislio kompleks tugaljive kič – arhitekture, više ne preže ni od čega i nema nikakvih kočnica. Sebe doživljava kao modernog „bizmismena“, hoće da nad svim popuje, uvijek čačka nos i češka stražnjicu, jedna noga u opanku, a druga u italijanskoj cipeli.

Nema on ni regularne škole, ni pameti, samo sirovu lukavost, neumjerenost i kičeraj. I dalje misli da sa parama može sve, ali nije baš raspoložen da priča kako je to bogatstvo stekao. Razmetljivo se hvališe svojim mentorom i svojim kumom, a Ti, totalno dezorijenisano, cviliš da se protiv njega, onako čestitog, vodi nezapamćena haranga i da je povrijeđena njegova ličnost, djelo i čast, sve ono čime se, po definiciji, ne ističe previše. Znamo mi da „kum nije dugme…da tek tako otpadne ili se izgubi“, ali koliko taman i hladan može biti mrak u glavi tvoga kuma da uopšte pomisli da je Banjaluka njegov ratni plijen. Koliko tačno ljudska gnjida mora biti da gazi i uništava dostojanstvo i uspomene običnih građana , koliko bezosjećajan i zao da ga ni otvoreno srce malog djeteta ne zaustavlja u njegovom zločinačkom i rušilačkom pohodu.

Ljudi se pitaju gdje će biti dno i da li je ovo sada dno. Nažalost, osim nepisanim zakonima kumovskog pluralizma prisustvujemo, kao zamorci, jedinstvenom političkom eksperimentu u kojem se, po već ustaljenom obrascu „ti meni – ja tebi“, raznorazni Vidovići, Risovići, Stankovići, Jankovići, Radišići, Čubići, Čičići, Dušanići, Antonići…uz tvoju saglasnost organizuju kao plemenska društva, sa jednim jedinim ciljem – kako se materijalno uzdići?

Ko su i šta su, šta su radili, kako su se obogatili, kako su magacioneri, šoferi i polukvalifikovani radnici postali gazde, političari, bogataši, tajkuni…Sve što se događa liči na cirkus i u svakoj civilizovanoj državi bi reagovali nadležni organi. Druže Mile, obećavao si da neće biti zaštićenih i privilegovanih, da se sa spornih privatizacija mora skinuti oznaka tajnosti, pravda zadovoljiti i narodu jasno staviti do znanja ko su ljudi koji su ovu zemlju opljačkali. Opet si nas živopisno zajebao i izveo predstavu za nas, ali ne i zbog nas.

Ti si, druže Mile, sebe i svoje, već obezbjedio i namirio - „da se djeca ne pate ili, ne daj bože, drogiraju“. Na vrijeme si skužio da u poljoprivredi nema hljeba, pa, na vrat, na nos, bježi u politiku. Kao djeca smo se radovali kada smo, putem tvoje omiljene televizije, čuli da si bio prvak Lijevča i okoline u traktorisanju, da si jednostavan čovjek iz naroda, koji se ne libi fizičkog rada. Ali, zahvaljujući spletu tužnih okolnosti, neće Mile traktorče, hoće Mile motorče, avionče... hoće Mile stanove, Dedinje, Kipar, Frušku goru, Bakince…pa šta košta, nek košta.

A mi samo želimo da živimo u normalnoj državi, ljudski i dostojanstveno, ne možemo neprestano da čekamo, a ne zna se šta. Narod je zbunjen, uočava se apatija i rezigniranost, sve su ravnodušniji, mirno posmatraju vucibatine koje kradu, pa otimačina postaje sve beskrupuloznija. Naše društvo nalikuje javnoj
kući, a najveći problem su Tvoji politički makroi, koji su se namnožili i od ove države napravili ništavilo.

Ni Tvoj omiljeni slikar Sava „Šimunović“ ne bi mogao naslikati sliku tog života bez svijesti, nade i volje. Ljudi su otupili, jer ne razumiju šta se događa, osjećaju samo posljedice, niko ne shvata o čemu se radi. S kojim pravom Ti te divne ljude otvorenog srca, inteligentne skupine mladih, bezazlenu i razigranu djecu nazivaš „ološem“, „izmanipulisanima“, „ulicom“, samo zato što su protiv Tvoje štetočinske kumovske politike i što se iskreno i, prije svega, miroljubivo bore za neku bolju Banjaluku.

Bilo bi veoma lijepo kada bi nam, sa svojih mnogobrojnih putovanja, prestao dovoditi raznorazne grabljivce i lešinare, kao npr. Emir bega Kamengradskog. On je sigurno veliki i priznati režiser, odličan muzičar, ali je poznat i kao veliki manipulator i financijski desperados. Nije nama potreban njegov Dom, mi smo, i ovako i onako, spremni za vješanje. Genijalni i, u poli - kulturnoj i nepismenoj SNSD - ovoj Banjaluci, nepriznati Kolja Mićević nam danas iz Pariza poručuje:

„Sred očajničkog živimo stanja, postajuć tuplji i od panja, nada je svakim danom manja, a Šija koju zli Štrik ganja, saznaće teret sveg tog Sranja.“

Pozdravljamo Te tradicionalnim, drugarskim pozdravom:

„Druže Mile, zdrav nam budi, to je želja mladih ljudi!“

Pokret mladih za Banjaluku

PS

Molimo Te, zabrani svojim letećim policajcima – specijalcima i presretačima da postavljaju zamke i gađaju iz praćke omladinca Špirku na njegovom humanom putu od tužnog i politički uprljanog Picinog parka do čistih i veselih Bakinaca.

 

Ilustracija: Branko Vukojević


                                  

Komentari (12)
Objavljeno:
ovaj text u potpunosti odgovara i za Zlaju i njegov SDP, nema covjek za koga da glasa:(((((((((((((((
Objavljeno:
Neznam o kojem se Vojislavu Ercegu radi ako je taj sto ja mislim nebi se trebao oglasavati i pricati o postenju i nekom moralu meni je ostao za kiriju duzan 2000 km a cujem da je jos prevario ljudi pa ako nam je takva sva mladost banja luke onda nam nije lijepa buducnost sa takvom mladosti .Jos jednom se izvinjavam ako to nije ERCEG na kojeg ja mislim ovaj je navodno student rezije a cini mi se da je dobar reziser za lazi i prevare
Objavljeno:
borite se mladi ljudi, mozda jos ima nade za spas vas istih.... podrzat cemo vas i mi stariji u ovoj teskoj situaciji. Samo napred i ne posustajte.
Objavljeno:
Piše: Zoran Janković Milorade, Izvini što te ovako oslovljavam. Imenom. Mislio sam napisati „dragi druže Mile“, ali… ne bih da se lažemo. Niti si mi drag, niti si mi drug, niti si mi mio! Žao mi je što te ne mogu osloviti ni sa „predsjedniče“. Opet nije do mene. Tako te oslovljavaju ovi tvoji, znaš ti dobro koji. Iz sekte Pare Krišna (pare, pare, krišna pare, pare, pare…). Ne vjerujem ni u to vladajuće sveto trojstvo: krupna politika, krupni biznis i krupni kriminal. Sa takvim ljudima u istu ravan nikako ne mogu. I neću. Tom se bogu ne molim. Za života. A ni poslije. Oni, ti iz sekte koji tebe zovu predsjednikom, poltronišu, lažu, varaju, kradu, ostavljaju ljude bez hljeba a zbog toga napreduju u karijeri, otimaju se oko stolica, pucaju se između sebe i okolo sebe, ubiju čovjeka pa dobiju zabranu nošenja oružja šest mjeseci… a sve što čine rade zbog para. Ja nisam od tog posla, pa zato neću sa njima u isti koš. Ne možeš biti predsjednik i njima i meni. Pošto njima jesi – meni nisi! Znam i da te mnogi zovu „Šefe“. Meni ni to nisi. Kad malo bolje razmislim ne volim ja nikako ni da te zovem. A kamo li da te prezivam! Zato ću te oslovljavati sa „ti“. Nećeš se ljuti ti? Izvini što ti ni ovo „T“ u ličnoj zamjenici više ne pišem velikim slovom. To se radi iz poštovanja, a ja ga prema tebi nimalo ne osjećam. Čak mislim da bi „t“ trebalo pisati manjim fontom nego sva ostala slova. I sve to nije do mene. Do tebe je. Svakome prema zaslugama. Patrijarhalno sam odgojen i autoritet poštujem. Kad ga neko ima. Ali nisam budala da prihvatim da mi glava bude neko ko mi radi o glavi! I mojoj porodici i meni. Čitaš li ti, uopšte, ovo što ti ja pišem? Mogu li te tvoje oči umorne i natečene od brojanja pročitati ikako ovo što pišu moje ruke umorne i natečene od rada? I hoće li ikada moći!? Pročitati i razumjeti ove retke? Nego, pošto ni ja ne volim na erende kora, da mi pređemo na stvar. A stvari stoje ovako: Ne priznajem dugove tvoje, dugove djece tvoje, kabineta tvojega, vlade tvoje, ministarstava tvojih, opština tvojih, institucija tvojih, partije tvoje, direktora tvojih, tajkuna tvojih… ništa od onog što si ti zadužio ne priznajem kao dugove svoje; djeca moja i ja nemamo namjeru vraćati te pare. Ovim putem obavještavam sve svjetske memefove i rajhfajzene, domaće ierbeove i starebanke koji ti novac na vjeru daju, da im ih ne išteš u naše ime, nego u svoje, i da ih isključivo od tebe nazad imaju tražiti. Nas da zaobiđu. Evo, i javnost o tome obavještavam. Sa time što se zadužuje Tvoja Kuća, Moja Kuća – ništa nema. Niko od nas ne radi na budžetu; niko nije dobio ni kredit, ni podsticaj, ni otpisaj, ni natjecaj, ni doticaj, ni opticaj… niti sa tim parama imao bilo kakav drugi ticaj; ni vidjeli ih nismo očima svojim. Niti ćemo ih ikad vidjeti. Ni pare ni kakvugod drugu korist od njih. U „Staklenki“ tvojoj naš niko ne radi; ne pušimo i ne otresamo u tvoje pepeljare od 3.000 ke-ma; RTRS tvoj ne gledamo; ne lijećeno tvojim jelikopterima tvoga servisa, tvoje limuzine sa znakom olimpijade ne vozamo, niti se u njima vozimo; tvojim autoputevima ne idemo i nikakve druge koristi od tih tvojih kredita nemamo. Ti živiš predobro dok mi živimo preloše, a mi radimo previše dok ti radiš prenimalo; nešto tu ne štima. Nikad nijedna nije mogla biti (da prostiš) i je*ena i poštena. A pokušavale su. Mi živimo na Istoku, a tamo ništa nije izgrađeno od kako je pokojni Tito umro. Sve je stalo. Samo se kazaljke na satu još miču. Jad, bijeda i čemer(no). Kad smo već kod Tite nama IStoč(nj)arima mogli bi barem, na onim putevima što ih je Tito sagradio i tunelima na njima koje je Tito izgradio, na sijaličnim mjestima koja je Tito postavio, pregorjele sijalice zamijeniti, pa da svijetle gonjene strujom iz elektrana koje nam je Tito napravio. Ako sam ga previše zakukuljio pojednostaviću: turite, pobogu brate, nove sijalice u tunele prema Višegradu, sramota je da je tunjel udaljen 200 metara od hidroelektrane „Višegrad“ a neosvijetljen je! Ne mene, vas ima biti sram. Razumi se, ljetos kad službenim vozilima kabineta predsjednika RS budeš dolazio iz Banjaluke da promovišeš Milorada Jagodića za načelnika Rogatice, pa kad izađeš iz Sarajeva na Vijećnici, prođeš onu raskrsnicu Han Derventa pored Pala, i okreneš ovamo nama: Sokocu, Rogatici i Višegradu; iz onog blještavila i uždivene letrike kad uđeš u ove krajeve kao da je neko ugasi svijetlo a mrak upali; ko u prkno da se uđe. Tamo autoputevi, rasvjete, sve šljašti i blješti, sija i presijava se, tutnji i bruji, u svakoj sekundi prođe po nekoliko automobila, a ovamo… kao u grobu, Bože mi oprosti. Umjesto autoputa nama izlokana magistrala, iako ovdje imamo i kamenolome i asfaltne baze. I firme koje se bave asfaltiranjem. A nisu iz Laktaša. Nigdje rasvjete oko puta iako se 90% struje proizvodi u ovim krajevima. Prije ćeš na putu vidjeti lisicu, kurjaka, međeda, ili kakvog drugog zvjerova, nego mimoići automobil. Umjesto privatnih firmi tvojih jarana sa neonskim reklamama oko puta većim i od samih preduzeća, ovdje su se natuštile omorike i borovi, u nebo takli. Oni isti od kojih su podignute te tamo vaše privatne firmetine. Vama oblovina a nama okresano omorovo granje i panjevi; izlokani putevi prolomljeni pretovarenim šleperima i invalidi rada. Nama sveto siromaštvo i višak nemanja. Vama milijarde nama minimaLDe. Vama po tri tržna centra nama po trećina potrošačke korpe. Koliko vas zna arapskim brojevima napisati, recimo: četiri milijarde trista pedeset šest miliona osamsto pedeset četiri hiljade trista dvadeset dva, a da ne pogriješi. A zadužili ste sve nas za cifre koje ni napisati ne umijete. I još nas ubjeđujete da je sve to u našem interesu. Plus da se zadužite još četiri milijarde. Za šta vam treba još para!? Da Džombić završi svoj privatni hotel na Jahorini, najnoviji, najveći i najbolji od svih na Olimpijskoj Ljepotici! Pare bi vi da trošite, a da ih mi vraćamo. „Dokle ćemo tako strina pi*da li ti materina“, rekao bi Vuk Karadžić! Ma ne Radovan, ne priziri, ne boj se; Vuk Karadžić bi tako rekao. Šipak vam više! Plus od šake do lakta! Od nas za vas! I to je više nego što vi dajete nama. Elem, zbog svega rečenog, javnosti dajem na znanje da Tvojoj Kući Moja Kuća nije ni žirant, ni garant, ni jemac, ni jamac… niti hoće da bude talac. Dajem na znanje da su nam novčanici odvojeni; da u moj novčanik iz Tvoje kuće ne dolazi ni prebijeni pfening i da na isto toliko para Tvoja Kuća može računati iz novčanika Moje Kuće. Kad se krediti budu vraćali. A dižete ih svaki dan ko brezobrazna snaša noge. Samo mi, nemoj molim te, palamuditi onu tvoju šuplju o patriotizmu i opasnosti iz Sarajeva, jer sam ja u Kuću Tvoju ugradio krv svoju dok si ti ronhilao. Ako ja i ne znam šta ovo pišem, ti ćeš sigurno znati na šta sam mislio. I, još uz to, Tvoja Kuća Moju Kuću dobrano je raskućila. Potrošiste sve ono što svi mi zaradimo za godinu dana; pa vam i to malo, nego hoćete unaprijed da potrošite i sve ono što ćemo svi mi zaraditi u narednih 20 godina. Dižete kredite da njima vraćate kredite, plaćate kamate na kamate; svaki domaćin zna da je bolje uzeti štrik i objesiti se o kućnu gredu nego dići kredit pa njime vraćati kredit. Ali vi niste domaćini. Da jeste znali bi da je sir džabe samo u mišolovki. I da nema hljeba bez motike. Zato javnost obavještavam da Moja Kuća neće vraćati kredite koje je podigla Tvoja Kuća. Neka ostane zabilježeno da sam na vrijeme na to upozorio. I objavio to. Nekad, kad su jako postale novine, ovako javno, roditelji su se odricali svoje rastrošne i raskalašne djece. Upoznavali su javnost i upozoravali je da im ne daju pare na vjeru, ali i saopštavali da oni njihove dugove vraćati neće. U novčanicima su nosili odrezak objave i dječjim povjeriocima pokazivali kao krunski dokaz. Svi sudovi ovaj vid odricanja tuđih dugova prihvatali su kao validan. I ja ću ovaj tekst uokviriti i na osnovu njega tražiti, ako ništa drugo, a ono povrat pedeve(j)a. Makar onog dijela iz kojeg se vraćaju tvoji krediti. I krediti tvojih ministarki sa pubertetskim bubuljicama. I ministara sa krezavim vilicama
Objavljeno:
Bravo za omladinu iz Banjaluke. I Tito je rekao ko ima ovakvu omladinu ne treba se niceg bojat. Samo naprijet i dosta je više zamazivanja ociju da smo ugraoženi jedni od drugih. Svi smo mi ugroženi od politicara koji su nas u torove stjerali i sa nama manipulišu kako hoce .BiH je mala država a bogata. Da samo vodu pakujemo i prodajemo bili bi tako bogati i svim građanima u BiH bi bilo dobro. Vjerovatno se nemogu složit cija je voda , jer to Srpska , Hrvatska ili Bošnjacka. Voda je svijuh Bosanaca i Hercegovaca koji u njoj žive. Dodika , Ćovica i Tihica nije briga za obicnog malog covjeka , samo gledaju da se ništa ne dogovore , da je status kvo i da vjecno vladaju, a krivdicu svaljuju jedan na drugog. Sada im se SDP BiH upetljo među troglavu aždahu , poremetio im mir i sad svatrojica okrivljuju Lagumdžiju što im je poremetio u dosadašnjoj njihovoj slozi. Nicija nije do zore pa nece i njihova. Omladina BiH ce uzet stvari u svoje ruke i zbacit ove parazite sa vlasti. Poz. iz Doline Piramida.
Objavljeno:
Slazem se sa tekstom narod je hipnotisan i nema vise volju za velike promene.Ne slazem se sa komentarom o Kusturici.Kusturica zna sta radi i zbog cega mora se naizgled kompromituje. I Milos Obrenovic je ljubio Pashine skute i kovao zaveru i oslobodjenje od Osmanlija.Tako da Kusturica nije za podcenjivanje i vezivanje uz ove feudalce.
Objavljeno:
Zaboravili ste u svom pisanju Bakice,Mazalice,Vasice itd......
Objavljeno:
Dame i gospodo, bivsi drugovi i drugarice Sada vam je kasno,glasali ste za njega, pa ga sada trpite. Inace, vecina ce opet glasati za njega,tako da ovaj odlican tekst nema velik smisao. Steta za ovog goluba,odmah ce ga ubiti cim poleti pod izgovorom da nije domaci golub,nego je doletio iz inostranstva.
Objavljeno:
DA NAŽALOST JE TAKO SLAŽEM SE POTPUNO SA TOBOM ALI ONI IMAJU DEBELE ŽIVCE ZA NAS MNOGE MALE NAIVCE
oki
Objavljeno:
Citam tekst, svaka rijec na mjestu, opisi korektni i istiniti, onaki kakvi treba da budu, a ne vjeruje mi se. Ljudi moji jel to moguce!!! Ovako nesto napisati o "velikom vozdu", nista manje pa sve u brk. Citam dalje, pa sve usput ponavljam - jel moguce, jel moguce, eto naso se neko, stisnuo muda, nek mi oprosti na izrazu, pa sve kako treba. Mislim se jeli to stvarnost ili mi se prividza. Gledam upaljen kompjuter, ja na portalu BUKA, clanak ispred mene. pocinjem cirtati ispocetka. ISTINA JE. Nista mi se ne prividza. Sve je tu. BRAVO Vojislave! BRAVO majstore!Svaka cast na tekstu! Ziv ti meni bio. Samo naprijed. Slijedi logiku i zdrav razum i na pravom si putu.
Objavljeno:
Svaka čast za tekst.
Objavljeno:
Sve pohvale za ovaj tekst svaka rijec je na svom mjestu ovim tekstom je pokazana velicina nas mali ljudi ,al nazalost unistavaju nas oni koji su izabrani nasom rukom .
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.