PRIČA

Zagrepčanec u Saraj'vu: On je naš, samo malo čudno priča

Objavljeno: 10.08.2012. - 15:14
U Zagrebu će reći on ti je dobar, naš dečko, dobrica, a u Sarajevu on ti je naša, prava raja. Šta su to raja i dobri dečki? Jesu li to neki izvorni i čistokrvni Sarajlije i Zagrepčani s dna kace? Prije će biti da je riječ o izvornim i autohtonim kmetovima i sužnjevima malograđanskog ega. Stječe se dojam da najveći životni doseg takvih proizlazi iz izjave „rođeni sam Sarajlija“. Kao da je time postigao sve što se u životu može postići – kada ste autohtoni Sarajlija ujedno ste magistar i doktor i jaran i hafiz po dedi i hadžija... jednom riječju raja.
FOTO:Aleksandar Trifunović
Veličina slova: a a a

Tek što sam pristigao iz Zagreba, sretan bijah i zahvalan što dobih priliku živjeti u Sarajevu, gdje napokon neću biti ničija manjinska prćija. Elem, gurao sam Lukmanova kolica po džadi, onoj glavnoj sarajevskoj, i zaustavila me jedna Sarajka. „Šprehenzi dojč“, upita me iznenada. Klimnem glavom da ne.

„Ju spik ingliš“, upita me opet i to me plaho uznemiri.
 „Najn“, kažem, „govorim bosanski.“
„Izvinite“, odgovori ona sumnjičavo i razvučeno, dižući zbunjeno svoj nosić uvis, izazivajući s tom stršećom antenom svoje osobne unutrašnje gromove, i s pozom Sarajke s dna kace još jednom me upita: „Nego, đe si kupio ta dječja kolica bolan, uf što su lijepa, Maclaren kolica.“
 
U njenom kiburli pogledu, po načinu kako je mahala svojom Gucci torbicom, moglo se iščitati da bi ih i ona rado kupila, da ima tih para, a jašta da ima, samo ju zanima gdje su na prodaju. Ako treba otići će ona i u tu šprehenzi Germaniju i u daleku ju spik Englesku, nije zaista problem, jer je i njen mali Arman zaslužio da se vozi u Maclaren kolicima. A ja zaista nisam znao, to jest, nisam ni pitao svoju ženu gdje ih je kupila, jal u Zagrebu, jal u Sarajevu. Tko će se baviti tim tričarijama.
 
Zanimalo me je nešto drugo, nešto što me je duboko zaboljelo.
„Recite“, upitah je krajnje ozbiljnim glasom, „zar ja vama zaista izgledam kao stranac?“
Sarajka malo zastane, ni sama ne znajući što da odgovori te me počne razgledavati od glave do pete, rendgensko-pronicljivim pogledom.
„Ja!“, odgovori kratko i htjede krenuti dalje, ali ja je zaustavih.
„A zašto ja vama izgledam kao stranac?“, pa ponovih još odrješitije, „Što je to na meni, a što vama sliči na stranca?“

 

Prebaci ona tad težinu s noge na nogu, puše iz nosa, te smiče s čela znojne ofarbane pramenove, a sunce je tad bilo dobrano pripeklo, pa me opet gleda od glave do pete, kao da se sprema reći neku dijagnozu, kao da je liječnik koji će vam saopćiti da bolujete od neizlječive bolesti. Gleda dotjerana Sarajka robnu marku mojih cipela i nema Bog zna što za vidjeti, gleda mi od pranja izblijedjele hlače na kojima su se vidjeli ostaci zadnje Lukmanove užine. Pučila je usta moja sugovornica, nabirala nos kao da njuši komšiničin ručak, pa opet zagledavala u Lukmanova Maclaren kolica... Vidio sam da ju je moj zahtjev uznemirio, jer ni sama nije mogla odgonetnuti zašto joj izgledam kao stranac. Na koncu mi je sasula dijagnozu, direkt u lice: „Ma faca, ba, faca ti je ko u stranca!“
 
U našem sarajevskom stanu dugo sam se razgledavao u zrcalu i kao nešto tražio, a zapravo sam ustrajno pokušavao odgonetnuti stranca na svom licu. Možda ću napokon doznati tko sam? Jest, došao sam iz Zagreba, ali još uvijek sam isti onaj musliman i Bošnjak ili... Ako Sarajki izgledam kao stranac, ako ga je prepoznala, taj mora da se krije negdje u meni, izviruje mi iz lica, bezobraznik jedan – namiguje obrvama, smije se, gleda izravno u oči, i zasigurno ima krivu sliku o meni. Nešto zaboga moram učiniti... potući se sa strancem, poslati ga u neki od naših egzodusa, proklet bio taj stranac, marš stranac iz Sarajeva, marš na Igman.
 
Nisam znao što učiniti. Tada je u naš stan stigla moja žena, umorna od novog posla, željna da vidi sina i mene, a ja je dočekah ljutit. Kada već stranca nisam našao pa da se muški razračunamo, mora netko biti kriv, mora netko ispaštati. A tko će bolje upiti krivicu nego vlastita žena? One su uvijek krive.
„Gdje si kupila ta dječja kolica?“, bezobrazno i srdito se obrecnem na nju.
„Na čaršiji“, veli ona, „u onom dućanu pored piterije.“
 
Nisu dakle ni Maclaren kolica kriva, kupljena su u Sarajevu, krivi smo stranac i ja, dvojica nas. Dok je žena nešto vikala - jer nije shvaćala u kakve sam dualističke nesporazume upao, te je moju srditost protumačila kao akt neprijateljstva, objavu rata – ja upadoh negdje u sebe, zamišljao sam da si rukom ulazim u utrobu, rujući po njoj i tražeći stranca. A i kako bi mogla sve to shvatiti kada ni ja sam ne shvaćam.

 

“Šta se ti dereš na mene, čitav dan sam radila, obećao si oprati posuđe, a ipak nisi, bio si u džamiji, a nisi bio u trgovini, šta ćemo večerati... šta ove tvoje hlače opet rade posred sobe...
„Nisam ja ženo kriv!“, iznenada viknuh. Žena se prestravi i poče zabrinuto gledati uokolo kao da je još netko nepozvan s nama u sobi.
„Stranac je za sve kriv, Allaha mi!“, rekoh.
Od tada tražim tog stranca. Naći ću ga, kad tad! Ako ne uspijem sam, pomoći će mi Sarajlije ili Zagrepčani. Naći ćemo ga mi već i tad jao si ga njemu.
 
Bilo je to u prvom mjesecu mog života u Sarajevu. Smjestili smo se u samom centru grada. Ispočetka nije bilo lako, došli smo iz Zagreba, ostavili kuću, roditelje, prijatelje... trebalo se priviknuti. Nisam ni slutio kakva me iskušenja čekaju. Jednom prigodom nenajavljeno mi je uletjela gazdarica našeg podstanarskog stana. Prekinula me je u obavljanju ikindije namaza i nisam bio odviše sretan njenom napadnom pojavom, a nisam ni primijetio da sam zaboravio skinuti molitvenu kapicu s glave.

 

„Vi ste Zagrepčanin“, znalački ustvrdi, „vidi se aman fin momak. Ja sam vam prava Sarajka, s dna kace. Moji vam Fadilpašići žive ovdje odvajkada, ma više ni ne pamtimo otkada. Rahmetli dedo mi bio hafiz, to vam je onaj koji zna Kur'an napamet, a Kur'an vam je muslimanska sveta knjiga, k'o vaša Biblija. Znate li vi što znači rahmetli, to vam znači mrtvac. Prije njega svi su redom bili muderrisi i onako... ulemanske loze, a to vam kod vas dođe k'o kardinali i biskupi. Znam ja da vam je sve to teško shvatiti i popamtiti, ali naučit ćete već, imate kada, mladi ste, hvala Bogu.“

 

Gledao sam je i nisam mogao vjerovati - iza mene serdžada, na glavi mi zelena molitvena kapica koju sam donio sa hadža, a desnu ruku sam namjerno digao uvis, vidljivo prebirući tespih. Osjetio sam tada neki skrlet u sebi, došlo mi je da iz sveg glasa proučim tekbir, to bi je zasigurno omelo u brbljanju, ušutila bi napokon ako ništa drugo, ma pala bi umah na stražnjicu da čuje kako jedan Zagrepčanin uči tekbir.

 

 

Sve je zapravo počelo još kada smo tražili stan. Čovjek iz agencije nekretnina vodio bi me u razgledavanje, a gazdaricama bi govorio: „znate, on je naš, samo malo čudno priča.“ U početku sam to doživljavao simpatičnim, vickastim i duhovitim, no, kako je vrijeme prolazilo postajao sam sve zabrinutiji. Zar je moguće da sam došao iz Zagreba, iz sredine u kojoj sam bio manjina, s nadom da ću se ovdje, u novoj sredini, napokon osjećati kao kod kuće i... kako god da okrenuh ostao sam manjina.
 
Nikada nisam osjećao ponos, nikada se nisam udarao u prsa time što sam rođen u centru Zagreba. Čime da se i ponosim? Rođen sam na istom mjestu gdje i moj babo - odmah nakon što je dedo pristigao iz Trebinja – na okretištu zetovog tramvaja broj 14, u staroj derutnoj austrougarskoj zgradi koja je vonjala na plijesan i vlagu. Zato mi se vazda gadilo kada bi netko odviše ponosno zagovarao da je rođeni Zagrepčanin. Kao da time stječe neku prednost nad drugima koji su rođeni samo pedesetak kilometara dalje, u nekom selu. Ta kvartovska i malograđanska prenemaganja (u Zagrebu i u Sarajevu razlike nema), taj urbani seljakluk, vazda mi se gadio.
 
U Zagrebu će reći on ti je dobar, naš dečko, dobrica, a u Sarajevu on ti je naša, prava raja. Šta su to raja i dobri dečki? Jesu li to neki izvorni i čistokrvni Sarajlije i Zagrepčani s dna kace? Prije će biti da je riječ o izvornim i autohtonim kmetovima i sužnjevima malograđanskog ega. Stječe se dojam da najveći životni doseg takvih proizlazi iz izjave „rođeni sam Sarajlija“. Kao da je time postigao sve što se u životu može postići – kada ste autohtoni Sarajlija ujedno ste magistar i doktor i jaran i hafiz po dedi i hadžija... jednom riječju raja. U gradovima nesporno ima gospode, ima dobrih ljudi, jašta da ima, ali ima i seljaka, a bome ima i seljačina. Jesu li potonji upravo ta raja i naš uzor, koji identifikaciju traže u bezličnoj hladnoj masi gradskog mravinjaka, a po potrebi znaju i urlikati od užitka oholosti. Osobno, ne želim da me pamte kao raju, želim da me pamte kao iskrenog prijatelja.
 
Ako se Zagrepčaninu ne hvale svojim dedom hafizom, neke Sarajlije, ta raja, to će isto raditi Zeničanima, Fočacima, Zvorničanima, Tuzlacima, Sandžaklijama, Hercegovcima... svim tim čudnim pridošlicama, tzv. seljacima. Svi ti urođenici s ratničkim bojama, ti žderači urbaniteta sa svojim zavičajnim govorima i familijarnim folklornim trofejima navodno su okupirali profinjeno Sarajevo, uplašili stanovnike, zakontaminirali osmansko-austrougarsku arhitekturu. Oni su zapalili svoje plemenske vatre po svojim stanovima, koje su oteli starosjediocima i uporno nešto bajaju: ne bi li i oni naposljetku postali građani ovoga grada – Sarajlije.
 
I ne samo to, ti su musavi seljaci, nekim čudom, iz neke starosjediocima neobjašnjive genijalnosti, zagospodarili tim starim i truljenjem načetim osmansko-austrougarskim salonom građanštine i malograđanštine. Ti su došljaci, zamislite, nakon kratkog vremena, spoznali svu učmalost, nesposobnost i glupost starosjedilaca pa su ih pokroviteljski, iz nužde, ponovo počeli učiti životu. Doduše neki su unijeli stanoviti modernističko turbo-folklorni kič, ali to je već druga tema i za to nisu krivi samo došljaci u Sarajevo.
 
Opet, Zagrepčani su posebno smiješni nekim odveć urbanim Sarajlijama. To sam shvatio kada su mi došla dvojica, onako iz prave sarajevske raje, iz Telemacha, da mi uvedu internet. Pitali su me ša ima i kako se zovem. „Mursel“, odgovorih. Ukopali su se na mjestu njih dvojica, uzimajući mi mjeru pogledima odjednom su se počeli smijati k'o ludi. Stajao sam i ja, onako zbunjen, pa gledao naivno po sebi, pipao se, misleći da mi je šlic ostao otkopčan ili tako nešto: jer čemu bi se insan mogao tako iznenada smijati. Prije nego se uvrijedih upitah  pristojno o čemu je riječ i zašto se smiju.

 

„Jarane, oba mi oca, s'iju mi mojih, naš si čo'ek a tako smiješno govoriš“, odgovorio je jedan od njih pa su se obojica nastavili smijati. Tada shvatih da im je moj zagrebački naglasak urnebesno smiješan te se počeh i ja smijati zajedno s njima. Dugo se nisam tako ismijao – oni od srca, a ja od jada.
 
U Zagrebu bi, kada kažete da ste Bošnjak i musliman, mogli očekivati stanoviti oprez i distancu u nekih sugovornika, rijetko prezir. No, teško da ćete doživjeti da će vam se netko smijati. Naravno da nije lako manjini u Hrvatskoj, haman se mora dvostruko truditi i dokazivati. No, postaneš manjina i s time se postupno pomiriš, znaš gdje ti je mjesto, imaš manjinska prava pa se na kraju time i ponosiš, bio integriran ili asimiliran kao da ti je jednako s prtljagom identiteta kojega nosiš. U Bosni si većina u suživotu s većinom - svi jednakopravni, svi konstitutivni na etnički čistim teritorijima... i naravno da ti se netko smije: il' pobožnjak, il' muhadžir, il' autohtoni Sarajlija, il' tevsija, il' mazga.
 
Tada sam počeo istraživati zašto su Zagrepčani, bez obzira na vjeru i naciju, smiješni Sarajlijama. Mislio sam da je upravo obrnuto, jer, zadnjih godina Hrvati su se zamjetno angažirali i kupili dio bosanske glumačke elite da im glumi priglupe Muje i Hase po humorističnim tv-serijama i reklamama za mobilne telefone. Nema šanse da će neki Bosanac, u današnjoj Hrvatskoj, na filmu glumiti urbanog intelektualca, jok, iz vica si doš'o i u vicu ćeš završiti. Osim možda Mustafa Nadarević, ali on je vazda glumio suicidalnog i šizofrenog intelektualca, koji bi na kraju filma završio ili obješen ili propucan ili izboden buržujskim krležijanskim škarama.
 
Ili možda zlatni zenički momak Tarik Filipović – koji se sasvim dobro uklopio u većinu te „Lijepe naše“, ali to znači da mora prolaziti stalne identitetarne provjere poput: „A što vi kupujete svome ocu za Božić?“ Na pitanje novinarke, rijetka bošnjačka biljčica na vrhu hrvatskog medijskog panteona, naturščik Kroata, glumac Tarik Filipović će odgovoriti: „Kravatu.“ Navodno postoji neki bosanski duh koji se može dobro prodati u inozemstvu, dobit ćete glumačku vizu – u Hrvatskoj da glumite Muju iz vica poput Emira Hadžihafizbegovića, a u Hollywoodu balkanskog mafijozu ili teroristu koji govori engleski s jakim ruskim naglaskom.
 
Kako god bilo, od Sarajlija sam saznao da Zagrepčane ne vole baš kao i Slovence, to vam dođe na isto. Zagrepčani su takozvani purgeri ili piceki, jednom riječju - papci. Molim lijepo, neka netko organizira ekskurziju Sarajlija s dna kace u neki zagrebački kvart, pa neka uđu u prvu birtiju i kažu tim pivopijama da su papci; pa bute videli kaj bu bilo – sa šakom iz dna boce, direkt u facu s dna kace.
 
Koliko smo se puta do sada podijelili: na one s vrha i na one s dna kace, na Bosance i Hercegovce, na ustaše, četnike i balije, nekada na begove i raju, a danas na tajkune i raju, na fašiste i komuniste, na izdajnike i patriote... na ove i na one, a kada nam to nije bilo dovoljno onda na Zagrepčane i Sarajlije, na starosjedioce i došljake, na građanine i seljake, pa lokalno na one s Vratnika i na one s Bistrika, na one koji navijaju za Želju i na one koji navijaju za Sarajevo, one koji vole pitu i one koji vole ćevape, na one koji čitaju Dnevni Avaz i na one koji čitaju Oslobođenje... nije ni čudo da nam je stanje ovako – nepokretno, jadno i bijedno. Možemo li mi vidjeti išta dobro jedni u drugima? Umijemo li uopće prepoznati ono lijepo u čovjeku, a toga ima napretek, samo treba to umjeti prepoznati.

Sjetih se pritom jedne prigodne hikaje o Isi Pejgamberu, kada je na putu sa svojim sljedbenicima naišao na raspadnutu lešinu kobile. Jedan reče da smrdi, drugi da je odvratna, treći ništa ne reče nego se ispovraća, četvrti s gađenjem prekrije lice, a dobri Isa Pejgamber reče: „vidi kobile, ama kako lijepe zube ima“.

 


 

Komentari (21)
Objavljeno:
Članak ima mjesta...meni je pravo čudno kad kažu da su rođeni u Sarajevu i naglase rođene Sarajlije....a roditelji im došli u Sarajevu npr. iz Kalinovika...ispod same Treskavice....izrodili sad rođene Sarajlije...koji su ono sad sa SSS pokupili pamet svijeta...ono što je zaista bitno...jeste da smo ljudi u nekoj konačnici koji žive sa različitostima...putovala sam po Bosni...i svugdje sam bosanka i u Livnu...i Mostaru...i Tuzli..Sarajevu..
oki
Objavljeno:
@mahmutovac , potisujem, odlican komentar. SVI SMO MI DOSLJE; SVE OSTALO JE PRIMITIVIZAM. Sve te podjele, podvajanje, drugaciji tretman zbog nicega, i sve sto navodini autor teksta su samo dusevna hrana kojom se lijece neke frustracije - neuspesi, zavist i sta sve ne drugo.
Objavljeno:
Extra :-)
Objavljeno:
očigledno da imaš problem što se tiče grada i ljudi koji trenutno žive u gradu,tekst je manje više simpatičan,a ona što ti je rekla da ti se vidi na čehri da si stranac vjerovatno je bila u pravu.ja sam rođen u sarajevu,otac došao u sarajevo sa 2 godine i odrastao u istom,moj dedo albanac.mati mi je sarajka.znači ono što bi rekli mješanac...odrastao u sarajevu,borio se za ovu državu,osjećao se sarajlijom dok ih je bilo u većini,kad najednom pratimo utakmicu BiH-Albanija a moje radne kolege ispod oka prate za koga navijam.ne moram naznačiti da su to novopridošli stanovnici grada sarajeva.prave sarajlije nas mogu nučiti svemu,od poštovanja komšije,stranca pa ne znam ti čemu još ne...papak je papak i ostače takav do kraja života...to su ljudi paraziti,ko je sa njima imao posla znače o čemu pričam...KAD SE SPOMENE SARAJLIJA TREBA USTATI,JER DA NE BIH NJIH NE BI BILO NI OVE LJEPOTE...TREBA DA IH SLUŠAMO I UČIMO OD NJIH...
Objavljeno:
jah. znaci, samo srzh biti morash da svatis. to je bitno. taj srzh. u njemu je... srzh! morash da znash u kojom stihu ces naci. ga. srzh. i u cijem, sto je je jos bitnije. jednom je nazif gljiva - sjedeci za stolom jednog prominentnog instituta u gradu o kojem je rijec, sa jos nekim prominentnim licnostima iz grada o kojem je rijec - rekao nesto sto je ostalo nezabiljezeno od onih koji su se tu igrom slucaja nasli zateceni. to sto je on tog sudbonosnog dana izrekao sadrzhi samu srzh te biti u kojoj se najbolje moze znaci skapirati, ali i ogledati ta bit srzhi, a takodje isto i gdje je buducnost autora istih tih stihova, koji vise nije tu. kad kazem 'nije tu', znaci ne mislim bukvalno na to da on nije i dalje za tim istim stolom... mada, i to moze da bude slucaj... poenta je srzh. te stvari nedokucive, o kojima samo oni najupuceniji mogu da znaju to sta znaju. ha ja. neopisive su ti to relacije. mistika. sve je to nedokucivo, a bitno. u tome je srzh. mozda da autor pocne slusati/nositi bolero, u tramway-u?...
Objavljeno:
Odlicno Mursele, nazalost, ovi komentari ce ti vjerovatno pojasniti cinjenicu da te i dalje ne razumiju, ne shvataju srz tvog problema vec se hvataju za lokalno omedjivanje kojemu su i skloni... "Uzmi papka u tramvaju, kad ne zna gdje je Skenderija" rece jednom Omar mjesecar sto sad brani kriminalce! U tom stihu je sazeto sve sto si napisao!
Objavljeno:
hahaa..IVAN je sve ono o cemu doticni clanak govori nudeci revolt "hadjije" nesretan zbog muhadjerluka ma gdje sator razapeo na Balkanu...Dakle,svi argumenti price su u komentaru "glasnogovornika sarajlija....No,kako je balkanac naucio da bude glasnogovornik i megalomanstva,pohlepe i sveznanja ,ne moze drugacije ni biti jer sopstvo u postojanju trazi sebe u govoru,tako se i kupuje,krade,psihofizicka odjeca nesrazmjerna po broju.Brojka je dignuta na potenciju i ta potencija ,zapravo,govori o hebacu covjekolikog oblika naglasavajuci potenciju i duljinu potencije...Kada se pokusava dobiti razuman odgovor na nesrazmjer bivanja i predstavljanja tada se i uocava uzrok te nesrazmjernosti po pitanju potrebne i kupljene-ukradene odjece...Recimo...glasnogovornik konstatira da ne moze biti musliman i Bosnjak a da to bude jednakost.Zasto to ne kaze pa trazi reakciju od onoga koga je vec optuzio.Ne zbog toga da usvoji znanje iz upita vec da stvori razlog inercije sile kako bi se sila opravdala...Zatim...konstatira da bez zelje ni fk sarajeva nebi bilo i to postavlja kao mudrost koja je nedokuciva i jasna samo premudrima...Zasto on ,glasnogovornik,ne ispostavlja premudrog po recenoj "mudrosti" je svakako u duhu 'jebo ja vas ...ne znate vi nas"...Kako je radnik,posten covjek,odan i dobar izvan konkurencije kako postati clan "raje",ne pitajuci za aplikaciju i trazili se clanstvo "raje", to on preporucuje so,vodu,memljivost i naganjanje krpenjace predocen sarajevskim derbijem....Covjece ...pa o cemu doticni pise kao uzrok nepodnosljivosti zivljenja????????????????? Napomena:...autor clanka je dozivljaje memorirao po desifriranju osjecaja i malo sta je socio-psiholoske naravi ali...kao teza je vema zahvalna i lijepo uokvirena...Greske iz analize o Zagrebu ,ili Sarajevu,su prirode dojma koji se desifrira iz njegovog okvira bitisanja sto ne umanjuje vrijednost teksta...Jelena ,komentator,je pokusala sa prosto-prosirenom recenicom negirati tvrdnje iz zagrebackog okruzenja ...Sta postigla i dostigla??? Dostigla je do inata u "sveznam" te ti tako ni pardona ne dam...O "aristima " nekom drugom prilikom kako bi se opisala psiha usta puna "aorista"...Naime,to je ator clanka vec naglasio kada je navodio govoris li njemacki ili engleski
Objavljeno:
ne kontas se u bolero, jarane... djininu bananu... i ostale duhove sarajeva... tj nju bosnische kumst.'na? nujork, pariz,lomdon.'na? ju tu, bono woks und dzozeph yslam... ugradjivanje, 'na? meerlin dino & dinina meerla... tscharschija-basch! 'na? pusti si tschelyad malo vani, da hin ispresvlatsche... da se prime, 'na? da nauce techniq(q=ku)... primi se te tehnike i tih duhova. presvlaci, preprodaji, schweray, valjaj, dealaj, delay... budi na delay, budi delaya... na? i - obrati paznju! - nemoj da seres, nemos da strsis, nemoj da ne budes isti! 'na?
Objavljeno:
E jesi se napisao gluposti Ivane. Kakav bolan Bolero, Crvena Jabuka...hahaha Kakva memli strana...nije "djamija" nego "DZamija" itd itd. Clanak je odlican. Primitivizam na svakom koraku. Pa ima li veceg primitivizma nego isticati mjesto rodjenja kao neku prednost. Kao sto gospodja napisa da se sasvim slucajno rodila u Brckom i eto vuce cijeli zivot to kao neki biljeg. Zar to nije odraz primitivizma? Izgleda da su najgori oni koji su druga generacija "Sarajlija". Oni sve frustracije svojih roditelja nose u sebi i ljudi koji se sada dosele u Sarajeva su njihova idealna meta. Mislim da cak ponavljaju sve ono sto je njihovim roditeljima bilo nabacivano tokom godina. Bolest je to. Ispada da je svako papak onda. Ko se onda doseljavao u Sarajevo poslije rata ako nisu papci. Od vojnih lica do seljaka, ali tipicnih. Pa kreni od Grbavice pa nadalje. KO se tu doselio i kada? Pa poslije II svjetskog rata. I oni su onda za tadasnje sarajlije bili papci i seljaci. E onda, kako je koje naselje naseljavano onda su oni preuzimali tu stafetu seljaka i papaka. Smijesno i zalosno. Ljudi dragi, pogledajte malo svijeta, putujte negdje, prosirite vidike. Sarajevo jeste lijep grad ali ljudi su svugdje isti, svi vole ono sta hoce bilo da se radi o nekom gradu, klubu itd. Prestanite sa primitivizmom ako STVARNO volite Sarajevo.
Objavljeno:
Prvo,ako si musliman,nisi Bosnjak (raspitaj se malo pa ces vidjeti razliku).. Drugo,isto tako si mogao doci i iz Finske,pa bi se onda valjda nasao pozvan da uporedjujes nas sarajlije sa fincima... Trece,ti nisi odrastao ovdje i ne razumijes duh sarajeva,zabranjeni ousenje,nadrealiste,indexe,dugme,bolero,jabuku... Kako da ti bilo ko objasni da bez zelje ne bi bilo ni F.C Sarajevo i obratno..Doduse,ko zna sa kakvim si se ti primitivusima susreo u Sarajevu,ali ako mislis da si nesto postigao ovim clankom,varas se. Mozda si postigao da ti ljudi od sada prilaze sa jos vecim nepovjerenjem nego dosad,jer kako god ti mislio,"raja" se ovdje ne postaje jer si "dobar" i "posten" radan ili odan,nego kad pojedes kamion soli s nekim,malo vise derbija odgledas,vode ispred Begove djamije se napijes,saznas zasto je Bistrik memli strana,zadjes malo u istoriografiju grada i ljudi pa ti se kako Kemo Monteno kaze" mozda i samo rekne"...Dotad,nemoj biti svrstan i osudjivati ljude sto su iskreni i direktni,a priznaces da toga u Zagrebu ima ko misijih dlaka u Sarajevu.Napravio si izbor,pusti djecu malo van kuce,mozda ce te ona necemu nauciti sto mi Sarajlije jesmo,sto smo bili i sto cemo biti. Pozz
Objavljeno:
Glupost, samo sto si musliman ne znaci da si Bosanac, Sarajlija...
joe
Objavljeno:
U svakoj rečenici on dokazuje svoju religiju, pripadnost narodu i čuđenje kao da je 'alien in NY'. Ljudima poput Tarika F. nije potrebno takvo dokazivanje, on je iznad Sarajeva, Zagreba, muslimana, Hrvata i svih ostalih čudesa. Kako li se tek razlikuju muslimani iz Turske, Palestine, Saudijske Arabije i sličnih zemalja od ovih iz BiH kad se toliko razlikuju od susjednih pripadnika iste vjere, a identificiraju se kao braća Turcima i supatnici Palestincima. Umrli bi vam od smijeha kad bi čuli naglasak, a vama bi bilo čudno jer ipak se molite istom Bogu. Nije li to najbitnije ili pak treba puno više?
Objavljeno:
Jako lijep clanak. Nazalost, mogu reci da bas odslikava stvarnost i nase stanje opcenito u Sarajevu. Sjecam se vlastitog dozivljaja dok sam jos zivjela i radila u Bosni (Sarajevo)... Dogadjaj koji slikovito objasnjava upravo to nase nerazumijevanje i nespremnost na prihvatanje razlicitog ili slicnog, ili uopce nasilno nametanje vlastitog kao jedino isravnog i opce-vazeceg kriterija po kojem se valja mjeriti u zivotu. Naime u firmi u kojoj sam radila zatrazila sam savjet od pravnice u pogledu vadjenja dokumenta koji mi je trebao u administracijskom procesu kada sam se spremala ici u inozemstvo...Na pitanje pravnice gdje sam rodjena rekoh "Brcko", ona odmah odresito rece da ne zna "posto ona nema tih problema, jer je rodjena u Sarajevu"... Taj odgovor koji sam dobila me je stvarno sokirao, i moram priznati uvrijedio, i to ne stoga sto mi je neko trljao od nos sto je rodjena Sarajka, vec ton i nacin na koji je to receno. Nacin iskazanog je toliko bio los i malogradjanski da sam ja imala osjecaj da mi se stavlja do znanja da sam ja bolesljivi gubavac i da me treba lijeciti po hitnom postupku. Mislim, to sto nije znala odgovor na pravno pitanje, a pravnica je, je sasvim drugo pitanje. Odgovor koji sam dobila je toliko nelogican, isto kao kad bi ste otisli doktoru i rekli mu da se ne osjecate dobro, ali da kao pacijent koji je vec iskusio gripu, smatrate da bolujete od gripe, a on vam kao doktor kaze da ne zna sta vam je, jer nikad nije bolovao od gripe, pa da vam ne moze pomoci... Mislim gdje je tu logika? Mislim da ljudi iz MUP-a Kantona Sarajevo, gdje sam izvadila dati dokument nisu vidjeli da je moje mjesto rodjenja problem, vec sam samo bila jos jedna u nizu gradjanka koja je sredjivala dokumente... Ali zelim reci autoru clanka, da ljudi poput njega ima mnogo vise, samo iako ih mozda jos nije upoznao po cijelom "Saraj'vu" i svima je preko glave ista poruka koja se proteze gdje god da si, gdje god da zivis u Sarajevu... Recimo, ukoliko se vozis Sarajevo Taxi-jem u tri minute ces proci nesto sto ja zovem "elaboracija vlastitog zivotnog rezimea" taksisti- strancu, pa ces se pocesto osjecati kao da si na nekom intervjuu za posao. Od toga ko su ti babo i mama, kad si dosao u Sarajevo, kojim nijjetom- povodom i sta tu radis, imas li posao i gdje radis, kako te placaju, jesi li ozenjen (a za djevojke, jesi li udata), imas li djece pa ti izvoli objasnjavati. Od tvog odgovora ti zavisi slijececa serija pitanja, mozda ces se takodje osjecati kao da si na nekom kvizu i sl... Ako kazes da si Bosanac ali eto zivio si u Zagrebu, onda slijede pitanja o Zagrebu i sl. ali i nerijetko ce ti taksista koji je usput "pravi Sarajlija" reci kako se treba zivjeti i iznijeti ti svoju zivotnu filozofiju i to takvim tonom da ces pomisliti kao da je samo ona jedino ispravno a SVE drugo NIJE. Mislim da je ovdje rijec o vlastitim porazima jedne osobe, nazalost, kompleksima nize vrijednosti, gdje se osobe uopce osjecaju da su "vise vrijedne" ako su bas iz glavnog grada Bosne i Hercegovine, a ti nisi. Ovi pokusaji omalovazavanja drugog i drugacijeg, su pokusaji ljudi koji su i sami duboko u sebi ponizeni da se "uzdignu" iznad drugih osoba koje su drugacije ali na nacin omalovazavanja i vrijedjanja istih. Mislim, ako je jedini nacin da se osjecas dovoljno vrijednim i vaznim kao persona, tj. individua koju je dragi Bog stvorio, kroz omalovazavanje drugih, onda imas ozbiljan problem. Mali milion je situacija i zivotnih scenarija kroz koje mozes proci dok tamo zivis, ali covjek nauci svoje vlastite fraze i okrene situaciju u svoju korist, tako barem da ne prolazis kroz psiholosku torturu. Rodjena sam Brcanka, koja nije ni dana zivjela u Brckom i to stjecajem zivotnih okolnosti, ali jesam posjecivala familiju, sto u prilici i dan danas cinim, hvala Bogu. Sarolikog sam porijekla, jer (otac mi je "autohtoni Sarajlija", ha ha haa :) a mama Brcanka) a cijeli svoj zivot zivim u Sarajevu, osim ovih nesto vise od godinu dana u Americi. Muz mi je krajisnik, i to onaj gdje je sponenuti da si iz Sarajeva gotovo i grijeh, :) imam brata rodjenog u Sloveniji, a u Sloveniji i gotovo da nije ni zivio, osim mozda dvije godinice na pocetku svog zivota, dok je bio mali djecak... Citavo porodicno stablo, ako bi krenuli od pranana i pradeda, nana i deda, mama i babi, jednostavno svi smo iz raznih krajeva Bosne a i drugih zemalja (Srbije, Turske, Amerike). I sta reci na ovakvu jednu porodicu? Sta da ja kazem na ovakvo svoje porijeklo? Dobro se sjecam svoje profesorice latinskog jezika u srednjoj skoli u Sarajevu, gdje sam joj uporno na njen upit "kad sam se doselila u Sarajevo" odgovarala da nisam dosla niodakle, da sam od kako znam za sebe zivjela, skolovala se i radila u Sarajevu, i da nisam "izbjeglica", te da sam rat provela na Cengic Vili u Sarajevu i da ne znam za drugo. Ona se da li namjerno ili sa nekom sumnjom stalno prenemagala i slijegala ramenima, kad bi vidjela da u dnevniku pise da sam rodjena u Brckom. Pa sta ja tu mogu? Moja mama dok je na putovanju (u 8 mj. trudnoce) osjetila trudnicke bolove, nije cekala da se vrati sa puta u Sarajevo da se porodi, vec se porodila gdje se je i zatekla. Mnogo je ovakvih primjera, ljudi poput mene. Na fakultetu sam imala kolegu koji je iz Brckog i kada sam konstatirala da sam rodjena u Brckom, on me je upitao sa koje sam strane grada iz Brckog i poceo spominjati mjesta u ovom gradicu za koja ja nisam ni cula. Kad sam rekla da nisam nikad zivjela i da bas ne znam, ali mogu pitati svoju nanu i dedu i mozda i mama isto zna, on je rekao da nisam ja "nikakva Brcanka" i to pomalo kao ljutito. U Sarajevu osjetis diskriminaciju, gdje si rodjen osjetis diskriminaciju, kada odes u inozemstvo opet si manjina i osjetis i vidis da se pitanja uveliko ne razlikuju, osim na kojem jeziku te pitaju... Ono sto sam naucila je da budem svoja, da ne dopustam ljudima da me omalovazavaju i da cvrsto budem ponosna na svoju lijepu Bosnu. Ono sto ti srcem osjecas da volis, tome i pripadas. Toliko je to jednostavno.
Objavljeno:
Jarane, svaka čast! Čista desetka. Svaka ti ima mjesta. Taman tako i baš tako.
Objavljeno:
Mene je u cijeloj priči jako živcirao nepotrebni i usiljeni aorist. Pogotovo kad sam pročiala komentar “Oplakah!” Pored toga, čitam i ne mogu skontat šta trebam mislit, čiju stranu zauzet. Studiram u Zg, inače iz BihH, ali NIŠTA ne vidim istinito i sebi bisko u cijelom članku :S Ne znam, ili nisam imala loše iskustvo ili sam u zabludi ali mi je cijela priča apsolutno gluoa.
Objavljeno:
Meni se ljudi cude mojim govorom jer govorim: Otisao, dosao, voljeo, dolje... tako da ispadam totalni cudak medju "sarajevskom" "rajom", cak kada psujem nisam "jebo ti...sve po spisku", nego "jebao Vam... sve po spisku", tako da sa tim stvarima uvijek budes opecacen kao "Cudak" ili pak "Nafurant", jer pobogu, ko tako govori. Dobro dosao u Sarajevo :)
Objavljeno:
cinjenica je da je autor u Sarajevu stranac. ne razumijem zasto je mislio da ce se ovdje osjecati "kod kuce" vise nego u Zg gdje njegova porodica zivi generacijama. ne razumijem njegovu frustraciju. logicno je da ce ljudi primjetiti da je stranac.
Objavljeno:
Ovo je interesantno. Bilo je kod mojih razgovora na ovu temu. Recimo, ovdje gdje živim, dakle u Rijeci sada, a prije je bila okolica Rijeke, događa se to da su ljudi dolazili iz BiH i Srbije/Vojvodine živjeti. I bilo mi je zanimljivo to kako njihova djeca izgledaju lijepo, zvuče inteligentno i simpatično, a kad malo pogledaš imaju naslijeđene oblike fizionomije roditelja pa i neki koje znam imaju i pristojno SSS obrazovanje. Kako to da se toliko onda razlikuju od njihovih roditelja da mi od njih izgledaju ljepši, umniji, otvoreniji? Jednostavno odrastaju u neopterećenoj, da prostite nezatucanoj sredini tako da njihove kvalitete i osobine jače dolaze do izražaja. Tako je moguća i promjena kod recimo dovoljno prilagodljivih ljudi na novu okolinu. Nešto se u njima ipak promijeni, a neki iz svoje sirovosti ne mogu izaći van. Vjerojatno je to nešto što je ova Sarajka zamijetila, pomak u ličnosti koji se može vidjeti na licu i očima osobe.
Objavljeno:
Oplakah! :)
Objavljeno:
Odlicno Fili Mursel, uzivala sam citajuci a i par puta sam se od tuge i nasmijala..
Objavljeno:
He,he nije lako s jednom guzicom na dva mjesta sjediti. Ma, najbolje je kad te neko pita ko si reci Niko, a kad te pita ciji si ti kazi Svoj. Tako ja radim vec dugo...inace, lijepo pises.
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.