Ronioci

Buka o Buku

Objavljeno: 13.08.2012. - 10:34
BUKA portal bio je u posjeti ronilačkom klubu ,,Buk“. Red je da Vas upoznamo sa ovim izuzetnim udruženjem, koje je mnogo više od običnog sportskog kluba.
Veličina slova: a a a

Malo istorije

Ideja o osnivanju ronilačkog kluba u Banjaluci rodila se, sada već davne, 1968. godine. San je to dvojice bivših mornara, koji su po odsluženju dvogodišnjeg vojnog roka u ronilačkim jedinicama Jugoslovenske ratne mornarice poželjeli ponovo zaviriti u podvodni svijet. Oni su Vjekoslav Potočnik i Mirsad Ramić. Mladalački entuzijazam, velika ljubav i želja za ,,osvajanjem podvodnog svijeta" nisu bili dovoljni da se ta ideja odmah i realizuje. Njihov najveći problem bio je nedostatak opreme, pa je trebalo čekati još nekoliko godina da bi se u ljeto 1972. godine na  Vrbasu ostvarila ta želja.

 



Prema riječima Borisa Trninića, predsjednika ronilačkog kluba ,,Buk”, prva ronjenja su izvršena 1974. godine na rijeci Vrbanji. ,,Od tog perioda se uobličila ideja da se stvori ronilački klub”, navodi on.


Konačno, Ronilački klub ,,Buk" zvanično je registrovan aprila 1976. godine. Prve godine rada obilježene su nabavkom opreme i popularizacijom ronilaštva. Kao pokretač organizovanog ronjenja u Bosni i Hercegovini, klub je postavio temelje i standarde ronilaštva na ovim prostorima. Stotine obučenih ronilaca, stažna ronjenja i mnogobrojne uspješno obavljene spasilačke akcije, te pregršt medalja sa takmičenja, svrstali su ,,Buk" u elitu ronilačkih klubova nekadašnje Jugoslavije.

Trninić navodi da se 1986. godine klub preselio u današnje prostorije u Jesenjinovoj ulici.

 



,,Buk" je danas najveći i najugledniji ronilački klub u Bosni i Hercegovini. Rezultat je to dugogodišnjeg predanog rada stotina članova koji su prošli kroz klub. Zahvaljujući tome, Svjetska ronilačka federacija - C.M.A.S.  je 2003. godine donijela odluku da ,,Buk" dobije status njenog ovlaštenog ronilačkog centra - CDC BiH/O01, jedinog takvog u BiH.

 

Danas su na čelu kluba ljudi koji ga osjećaju i vole jednako kao i njihovi prethodnici i razvijaju ga u duhu savremenih trendova. Boki, Dvica, Miško, Majki, Siniša, Tanja, Taca, Brane, Pota, Gaja, Igor, Sale, Gumi, Srđan...samo su neka od imena članova koji brinu za sadašnjost, ali i budućnost kluba. Zahvaljujući njima, sigurni smo da će ,,Buk" i u ovom surovom vremenu opstati kao oaza za sve zaljubljenike u prirodu, a naročito njen podvodni svijet.

 

Klub svoj rad ostvaruje kroz nekoliko područja aktivnosti kao što su: škole ronjenja, ronilački radovi, rekreativno ronjenje, sportska takmičenja, spasilačka služba, rafting itd.

 

Boris Trninić kaže da se ronjenja obavljaju i na moru: ,,Ronili smo na otoku Murteru, Visu, Žirju...U suštini, većina tih lokacija su bila bivša odmarališta nekadašnjih banjalučkih firmi.”

 

Trninić ističe da klub u početku nije imao svoje instruktore ronjenja, pa je angažovao profesionalce iz Slovenije i Srbije, koji su vršili obuku domaćih ronilaca.

 

,,Po nekoj današnjoj statistici, klub je obučio negdje oko 2000 ronilaca u svim ronilačkim kategorijama - od prve ronilačke kategorije sa jednom zvjezdicom, pa do instruktora ronjenja, kojih klub ima danas između 10 i 12 i koji aktivno učestvuju u radu kluba i obuci”, kaže Trninić.


Spasilačke aktivnosti


Kako je BiH specifična zemlja,  tako su i aktivnosti jednog ronilačkog kluba ovdje specifične. Predsjednik kluba Boris Trninić kaže da su članovi kluba učestvovali u misiji spasilačkih akcija i potrazi za utopljenim licima na čitavoj teritoriji BiH.
,,Najviše smo angažovani na području Banjaluke, međutim, tražili smo utopljenike na rijeci Uni, Sani, Lašvi, Višegradskom jezeru...”

 

Trninić ističe da je to nezahvalniji dio ronilačkog posla, ali to ne rade svi članovi kluba, već postoji profesionalna ekipa od 10 ljudi koja se bavi tim poslovima.
Posebna priča su neeksplodirana minsko-eksplozivna sredstva. Iako rijeka Vrbas nije bila zona ratnih dejstava, mnogo Banjalučana se, nažalost, odlučilo ,,riješiti” ovih naprava na najgori mogući način - bacajući ih u rijeku. Po prijavi građana, zajedno sa deminerskim timom, vrši se snimanje, a zatim i uklanjanje ovi sredstava.

 

,,Nažalost, još nije ni počelo neko selektivno uklanjanje mina u vodotokovima koji su bili zona ratnih dejstava, poput Une, Bosne i Save i tek će u nekoj daljoj budućnosti doći do pretraživanja ovih voda”, zaključuje Trninić.

 



Ronjenje - jedan od najskupljih sportova

Ronjenje je jedan od najskupljih sportova uopšte. U klubu ,,Buk”, većina članova su rekreativci, ali postoji jedan tim koji se bavi profesionalnim ronjenjem. Dakle, oni se bave potragom za utopljenicima, radovima na hidrocentralama, vrše snimanja raznih građevinskih objekata pod vodom itd. Treba znati da je, koliko god oprema bila skupa, njeno održavanje još skuplje. Boce se moraju redovno atestirati, regulatori i kompresori, zajedno sa filterima, moraju se redovno održavati, a tu je i servis vanbrodskih motora. Sve to košta.

 

 

,,Buk” se može pohvaliti da posjeduje jako modernu i sofisticiranu opremu, poput podvodne komunikacije i stacionarnog kompresora velike zapremine.
Ipak, kako navodi Trninić, daleko od toga da je sve perfektno: ,,Klub uvijek ima potrebu za još većim ulaganjima. Jer ako hoćete da budete u toku i u trendu sa svjetskim ronjenjem, morate da imate velike novce, kako ne bi bili u zaostatku za klubovima u okruženju. Inače, ronjenje je po sportskoj kategorizaciji na nekom 4. ili čak 5. mjestu, što nikako nije fer. Postoji puno razloga zašto bi se trebalo ulagati mnogo više u ronjenje, jer je ovo više od sporta i korist je višestruka za svaku lokalnu zajednicu.”

 

,,Buk” sarađuje sa drugim klubovima iz bivše SFRJ i stanje nigdje nije sjajno.
Podmladak i ronilački kursevi

 

Klub svake godine vrši obuku i upis kandidata za školu ronjenja koja traje tokom čitave godine. Obuka se izvodi na zatvorenom bazenu, tako da vremenski uslovi ne igraju neku ulogu. Statistika kaže da kroz osnovnu ronilačku obuku godišnje prođe negdje oko 30 do 40 kandidata. Najnoviji termin za pristup školi ronjenja je 10.08.2012. u 19 00 časova. Naime, tad počinje kurs ronjenja prema standardima CMAS-a za prvu ronilačku zvijezdu. Teoretski dio kursa održavaće se u prostorijama kluba u večernjim satima od 18:00 do 20:30, svake večeri od ponedeljka do petka, a praktične vježbe na Gradskom Olimpijskom Bazenu svako veče od 21:00 do 22:30, od utorka do petka. Kandidati treba da dobiju potvrdu ljekara da mogu da se bave rekreativnim ronjenjem. Prijave za kurs se primaju do 09.08.2012. god. na e-mail: rkbukbl@gmail.com ili na mob. 065 531 256.

 

Bitno je reći da svi kandidati rade sa novom i vrhunskom opremom i da ih kroz kurs vode stručni i iskusni instruktori.

 



Čari ronjenja

Što se tiče raznolikosti flore i faune, kao i same konfiguracije tla, temperature, vidljivosti i orijentacije, podvodno ronjenje je neprevaziđeno. Ali i ronjenje u rijekama ima svoju draž. Jedna od najljepših domaćih rijeka za ronjenje je, bez svake sumnje, rijeka Una. Jezera su, opet, posebna priča. Vještačka jezera, poput vještačkih hidroakumulacija, roniocima nisu pretjerano zanimljiva zbog siromašnog biljnog i životinjskog svijeta i loše vidljivosti. Sa druge strane, prirodna jezera su izrazito primamljiva za ronjenje.

 

Članovi ,,Buka” rone i ispod leda, što, kako kažu, ima posebnu draž. Trninić kaže da je to ekstremni vid ronjenja: ,,U takvim slučajevima, mogu da se naprave vrhunske fotografije, posebno, ako je sunčan dan. Sunce, led i voda daju fantastičan ugođaj i fotografije su zaista spektakularne.”

 

Važno je napomenuti da se članovi ,,Buka” bave i pećinskim i speleo-ronjenjem. U posjetu ,,Buku” dolaze kolege iz Engleske, Francuske, Italije, Hrvatske i Slovenije i sa njima se ide u istraživanje pećina i vrela na teritoriji BiH. Prije sedam dana, završena je speleo-ronilačka ekspedicija, gdje su istraživani izvori rijeke Bastašice u Drvaru, rijeke Krušnice u Bosanskoj Krupi i vrela ,,Oka” u Lušci Palanci.

 

Za narednu godinu planirana je ekspedicija na vrela rijeka Sanice i Korčanice, te još dva vrela koja su povezana sa tim podvodnim sistemom.
U septembru se već tradicionalno priprema stažnog ronjenje u Rosama u Crnoj Gori. Tad se koristi prilika da se neki kandidati prvi put susretnu sa morem i vrši se polaganje za više ronilačke kategorije (noćno ronjenje, podvodna orijentacija, dubinsko ronjenje...)

 

Simbol kluba

Mala Vidra je simbol kluba od 1984 godine. Prozvana je Bucko. Simpatična riječna vidra brzo je zaživjela kao pravi simbol Kluba. Sinonim je za okretnost, spretnost, brzo prilagođavanje i privrženost vodi. Zaštitnik je životne sredine, ali u isto vrijeme i lovac, o čemu svjedoči trozubac u njenoj šapi. Bucko je sportista, svestran i pomalo namćor, taman toliko da ideja koju je zamislio u inat svima jednoga dana bude ostvarena u opštu korist.

 

Komentari (1)
Objavljeno:
Maskota je Bućko. :) Hvala na tekstu.
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.