Vuk Bačanović

Kratki ogled o balinluku

Objavljeno: 11.05.2011. - 12:16
Balinluk je još uvijek nedovoljno objašnjen sociopsihološki fenomen užasa! Iako u posljednjem ratu korišćen kao termin demonizacije bošnjačkog naroda, baš kao „vlah“, ili „škutor“ za Srbe i Hrvate, balinluk, baš kao i vlahaluk ili škucorluk nadilazi narodnost, ali mnogo toga govori o specifičnoj nazadnosti, skučenosti i pokvarenosti sadržanoj u svakoj od etno-klerikalnih ideologija.
Veličina slova: a a a

Mnogo je balinluka u vlahaluku i škutorluku i obrnuto, iako u svojim manifestacijama poprimaju nešto drugačije oblike. Ovdje ćemo nastojati pobliže objasniti manifestaciju balinluka! Balinluk je dno malograđanskog, bolje rečeno, sitnočaršijskog mračnjaštva. On ima svoje duboke korijene u sitnočaršijskom biznisu i surovom kriminalu koji iz njega proizlazi. On predstavlja mentalne okove u vidu sitnočaršijskog šićarđijstva, koji koče svako napredno i dalekovido razmišljanje; on je mentalna skučenost filozofije sitnog računa.  

On se uvijek kladi na sigurno, a ono što je sigurno ne može biti udaljeno dalje od susjednog ćepenka. Svaka ideologija koja prevazilazi ćepenak – uključujući tu i brojne religijske postulate u koje se, navodno, kune – ukoliko ne zadovoljavaju pseudofilozofiju ćepenka, balinluk odbacuje uz cinično-prostačku porugu. Balinluk je u svojoj suštini ćepenački fenomen, a ćepenaštvo osnova balinske intepretacije nacionalnosti, društva, države, religije. Balinluk je kladionica u kojoj se sve od navedenog može biti uloženo kako bi se oplodio sitnočaršijski kapital.

Vještinom prepredenog trgovca koji prodaje muda pod bubrege, balinluk nastupa kosmopolitski, iako je u svojoj suštini duboko mrzilački i šovenski. Pa ipak, ta mržnja i šovenstvo također nisu ništa drugo do poluge za čuvanje balinskog profita, budući da balinluk sa vlahalukom i škutorlukom uvijek nađe način kako da račun prebije u svoju, a ne u korist naroda za čije se zaštitnike predstavlja. Balinluk nije psihologija radnika ili težaka, iako je on, ponajčešće, nesvjesna žrtva njegove ultimativne pokvarenosti. Balinluk je, zapravo, savez čaršijskog „biznismena“, licemjernog klerika i lokalnog probisvjeta koji za njih zavrće ruke. Balinluk je zavrtanje ruke svemu što prevazilazi ovo „nesveto trojstvo“.

Balinluk je „ugledni biznismen“, koji svojim robovima poručuje, da ukoliko im ne odgovara nadnica nedostojna ljudskog bića mogu „potražiti i bolje“, balinluk je hodžica koji će ove jadnike pozvati na „sabur“ i ispričati nešto o ugroženosti, bogu i onom svijetu, balinluk je baraba koji će ubiti boga u onome koji se ne zadovolji objašnjenjima prethodne dvojice. Balinluk je i sitnočaršijski ideolog, koji će umlaćenog, prebijenog i poniženog ubijediti da je koegzistencija sa sopstvenim tlačiteljima u okvirima balinluka zapravo nacionalni interes bez kojeg nema opstanka. U ovome se balinluk preklapa sa škutorlukom i vlahalukom, iako su prva dva u mnogo većoj mjeri odraz ruralne i highlanderske, a ne čaršijske mentalne skučenosti i socijaldarvinističke pokvarenosti.

Balinluk je, međutim, sam po sebi, negacija kosmopolitskog, naprednog, radnog građanstva, čiji se vidici ne ograničavaju na nekoj pradavnoj crti gdje se, navodno, završava imaginarni grad, a počinje imaginarno selo. Balinluk, zapravo, ako izuzmemo sklonost komercijalnoj religioznosti, ima puno toga zajedničkog sa urbanoidnošću i hipsterstvom nabjeđene liberalne (malo)građanštine, čiji je krajnje životno dostignuće rodni list koji potvrđuje rođenje u većoj urbanoj sredini. Urbanoidi i hipsteri se, zapravo, počesto regrutuju iz redova balinluka, ili u njima završavaju, tražeći novu potvrdu svoje urbanoidne sitnočaršijsko-plemićke pripadnosti. Balinluk su džamijaši, koji nakon džume ili patriotsko-sitnočaršijsko-balinskih deklamacija u medijima organiziraju derneke i sijela na kojima se šmrče najskuplji kokain i loču skupa aristorkatska pića do nesvjestice!

Balinluk je poluprazna mega-džamija preko koje se peru pare, sagrađena na predratnom dječjem igralištu ili u parku. Balinluk je vjeronauka u obdaništu i javnoj školi nakon koje se djeca vraćaju siromašnim roditeljima da odrastaju u uličnim džunglama po pravilima koje diktira balinluk. Balinluk je reisova rezidencija, vakuf diktatora i ubice Muammara Al Gadhafija na Kovačima, balinluk je skrivanje sopstvenog kriminala iza patnje porodica poginulih i poklanih, balinluk je industrijalizacija i komercijalizacija patnje, koja patnicima ne donosi ništa, a balinluku sve društvene privilegije! Balinluk je pokvareno prikrivanje činjenice da je i balinluk u svojoj osnovi, a na svoj specifičan način, zlotvorski. Balinluk je stvaranje i neprestano ponavljanje mita o svome merhametluku! Balinluk je orden oko vrata osvjedočnog kriminalca. Balinluk su i navodni borci protiv balinluka, a čija svijest ni shvatanja, u realnosti, ni po čemu nisu drugačija od malograđansko- balinskih. Balinluk je i potajno divljenje nazadnosti i zlotvorstvu vlahaluka i škutorluka i njihovo držanje višom fazom društvenog razvoja koju balinluk tek treba da dostigne. Balinluk je bijedna egzistencija. Balinluk je, jednom rječju, sve ono za što se izdaje da nije.

 

Tekst je preuzet sa prijateljskog portala Radio Sarajevo

 

Komentari (0)
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.