Vuk Bačanović

Kratki ogled o urbanluku

Objavljeno: 27.05.2011. - 12:35
Urbanluk čine ljudi neosporno naprednijih shvatanja, koji se prije svega smatraju građanima, kako države, tako i svijeta.
Veličina slova: a a a

Balinluk,vlahaluk  i škutorluk smo definirali kao malograđanske klasne mentalitete, proizašle iz krađe „nasitno“, koje potom lopovi „naveliko“ finansiraju preko nacionalističkih stranaka i ideologa s kojima su „u talu“ i tako hipnotiziraju radničku klasu. Ne radi se, dakle, o nekim mističnim i nepromjenjivim kategorijama. Obračun sa balinlukom, vlahalukom i škutorlukom se ne može svoditi na borbu s njima kao konačnim proizvodim, već se on mora biti baziran na razobličavanju klasnog interesa koji stoji iza njih. Tek tada će se stvoriti preduslovi za proces nadrastanja primordijalne svijesti stada, koju su proizvođači ideologija proglasili vječnim „duhom naroda“.

Upravo je brkanje navedenih uzroka i posljedica, neshvatanje i/ili smišljeno negiranje procesa proizvodnje balinluka, vlahaluka i škutorluka osnova njihove lažne alternative: urbanluka! Urbanluk čine ljudi neosporno naprednijih shvatanja, koji se prije svega smatraju građanima, kako države, tako i svijeta. Za razliku od škutorsko-balinsko-vlahaluško-klerikalnih mračnjačko-koljačkih afiniteta, urbanluk u BiH prezire šovinizam i koristi svaku priliku da se nad njime zgražava. Na to se manje-više svodi, a kako ćemo vidjeti, uopšte i može svesti, njegova borba!

Urbanluk ne želi istraživati razloge i uzroke! On svijet posljedica prihvata zdravo za gotovo! Izrabljivački društveno-ekonomski odnosi u kojima živimo za urbanluk su sasvim prirodni, samo kad u njima ne bi učestvovali „seljaci“, „došlje“, „papci“, nacionalisti i svi koji ne pripadaju urbanom noblesu. Čak je i gradski šoven, mimikrirani proizvod balinsko-škutorsko-vlaške kuhinje, a koji usvaja urbanoidni bonton prihvatljiviji od gore navedenih kategorija!

Ali, avaj, kakve li tragične urbanoidne zablude! Sve što urbanluk prezire žarom uvrijeđene mlade, svojom urbanoidnošću samo multiplicira. Urbanluk je, suštinski, bh. malograđanština, uz razblaženu ili potpuno iščezlu etno-klerikalnu komponentu, što ne implicira, da po potrebi, sebi neće ubrizgati potrebnu dozu! Unatoč svojim 'naprednim' shvatanjima, urbanoidi škutorluk, balinluk i vlahaluk percipiraju kao prirodnu zaostalost naspram svoje prirodne naprednosti, te je to i vrsta unutrašnjeg, duševnog obračuna društveno prihvatljivih identiteta.

Urbanoidi su „djeca asfalta“ multiklasno lojalna jedna drugoj na osnovu porijekla, baš kao što su to i, navodno ruraloidni nacionalisti koje s tolikim žarom preziru. Urbanoidi zbog svojih odnosa prepunih interesnih protivrječnosti nisu i nikada neće biti u stanju formirati čvrst front protiv šovena, te ih balinluk, vlahaluk i škutorluk drže u stalnom šahu, kao svoje omiljene, bezopasne neprijatelje. A zašto i ne bi?

Urbanluk umjesto da udara na bazu, odgovara raznim oblicima alternativnih „identitetluka“: „dženderluk“, „rokerluk“, „metalluk“, „darkerluk“ pa čak i „pripitomljeni balinluk/vlahaluk/ škutorluk“, samo su neki od njih, a koji proizlaze iz suštine urbanluka: konzumerizma, kojeg ćemo ovdje prozvati konzumerluk.

Ako je religija, ili etno-religija opijum balinluka, škutorluka i vlahaluka, onda je konzumerizam heroin urbanluka. Na isti način na koji vlahaluk, škutorluk i balinluk lažne izvore svoga identitetluka traže u izmišljenim zemljama dembelijama prošlosti, urbanluk je svoju mitsku Arkadiju otkrio u stvarnosti „evroatlantskih integracija“.

„Evropa“ je u urbanlučkim mitovima, umjesto Kosova, ili neke od njegovih nebeskih alternativa, ta obećana zemlja, meda, mlijeka i tržnih centara, koje se valja pošto po to dokopati, budući da zemlja u kojoj urbanluk trenutno obitava nije vrijedna njegovog naprednog razmišljanja. Urbanluk, međutim, još uvijek nije shvatio da bogaćenja ne može biti bez siromašenja, te da, prema tome, supersređenih i superbogatih država Evrope ne može biti bez blokova „primitivnih“ siromašnih kolonija i polukolonija u koje spada i prezrena Bosna.

Urbanluk je, prema tome, u isto vrijeme, vrhunac snobizma, autokolonijalni i autodestruktivni refleks, vječno elitističko zgražavanje i naricanje nad primitivizmom drugih. Nikakvo čudo, prema tome, da je NGO sektor postao omiljeno okupljalište „naprednog“ urbanluka, svojevrsni mafijaški kartel u kojem svoje zgražavanje, prijezir i naricanje urbanluk masno naplaćuje bez žrtvovanja i jednog komadića vlastite guzice.

NGO-takmičenja u bezopasnosti po vladajući mafijaški kartel prava su slika i prilika urbanluka i njegove navodne želje za promjenama. Čak i onom dijelu urbanluka koji u svoj svojoj naivnosti vjeruje da je urbanluk sposoban iznijeti korijenite reforme, NGO svojim gospodarenjem nad donacijama određuje mjeru do koje se smije ići.

Zahvaljujući smiješnim NGO partikularizmima i besciljnosti, propale su i propast će svi pokušaji promjena koje ovaj uhljebljeni urbanluk bude predvodio, jednostavno zbog toga što promjene istom nisu cilj, već brend od kojeg živi.

Pa ipak, novi događaji akumuliraju nove društvene protivrječnosti, one na koje NGO nema adekvatnog odgovora, one u kojima se puko mućenje škutorluka, vlahaluka i balinluka, više neće moći predstavljati kao alternativa. Tada će doći do rascjepa u urbanluku, a njegov napredniji dio će sasvim sigurno shvatiti koliko je identitetluk jalova rabota...

 

Tekst je preuzet sa prijateljskog portala Radio Sarajevo

 

Komentari (0)
Ostavi komentar
Ime:
E-Mail:
Poruka:
 
Svi komentari se prethodno moraju odobriti od strane administratora prije nego budu vidljivi na portalu.


Napomena:
BUKA se ograđuje od stavova i mišljenja iznesenih u komentarima postavljenih na našim stranicama. Svi stavovi i mišljenja komentatora odražavaju stavove i mišljenja isključivo onih koji ih postavljaju. Redakcija BUKE je u slučaju komentara koji izazivaju rasnu, nacionalnu ili vjersku mržnju, te potiču na nasilje dužna obavijestiti nadležne organe o takvom pristiglom komentaru.