Kao brodolomac rađam se pri tvojoj svjetlosti,
večeri bistrih voda.
Od spokojnog lišća
izgara utješeni zrak.
Od živih iskorijenjen,
srce privremeno,
varljiva sam međa.
Tvoj strahoviti dar riječi,
Gospode,
istrajno otplaćujem.
Preni me od mrtvih:
svako je uzeo svoju zemlju
i svoju ženu.
Ti si me pogledao do dna
u tamu utrobe:
niko kao ja nije očajan
u svome srcu.
Samo sam jedan čovjek,
samo jedan pakao.
